Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-66/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-333/2025-49 od 26. ožujka 2025., 13. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-282/2025-57 od 16. travnja 2025., pod točkom II. izreke i sudi:

"Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković naknaditi tužitelju IO ukupni parnični trošak u iznosu od 2.203,12 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 13. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ isplatiti tužitelju IO iznos od 999,63 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i to kao u izreci prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ naknaditi tužitelju IO parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 26.3.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. koji se odnosi na rješenje o trošku, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo priznavanjem troška sastavljanja podnesaka od 13. prosinca 2021., od 7. siječnja 2025.i od 10. veljače 2025., smatra da na navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parničnog postupka, a podredno ukoliko sud smatra da su navedeni podnesci bili potrebni smatra da se eventualno može primijeniti Tbr. 8.4. Tarife. Ukazuje i da iznos parničnog troška gotovo doseže iznos glavnice, pa je odluka o trošku nepravična i nerazumna. Predlaže preinačiti odluku.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 eura + 25 % na ime PDV-a.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi u granicama razloga određeno navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člancima 381. i 433. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo .

6. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, određeno je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

7. U konkretnom slučaju sporna je odmjerena naknada za sastav podnesaka od 13. prosinca 2021., od 7. siječnja 2025. i od 10. veljače 2025.,

7.1. Suprotno navodima žalbe naprijed navedeni podnesci bili su potrebni za vođenje parnice. Tako se podneskom od 13. prosinca 2021. tužitelj očitovao na prijedlog tuženika za ponavljanje postupka od 29. studenoga 2021. Pri tome se po mišljenju ovog suda ne radi se o podnesku iz Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje: Tarifa), kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud, već je u konkretnom slučaju riječ o podnesku kojim je tužitelj odgovorio na izvanredni pravni lijek, dakle radi se o podnesku iz Tbr. 10.6. Tarife. To iz razloga što je tim podneskom tužitelj po pozivu prvostupanjskog suda odgovorio na prijedlog za ponavljanje postupka i naveo razlog zbog kojeg se prijedlogu ne protivi, a u vrijeme kada je odgovorio na prijedlog za ponavljanje postupka nije bilo zakazano ročište, već je prvostupanjski sud zakazao ročište tek za 29. studenog 2024. Sastav podneska od 7. siječnja 2025. također je bio potreban za vođenje postupka, jer je ovim podneskom tužitelj predložio nastavak prekinutog postupka, a i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda , suprotno žalbenim navodima tuženika, radi se o obrazloženom podnesku.

7 .2. Podneskom od 10. veljače 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u valuti euro, ali uz obrazloženje o u međuvremenu donesenim odlukama u vezi zakonitosti Odluke Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010., a što je već navodio u podnesku od 7. siječnja 2025., pa se dakle radi o podnesku iz Tbr. 8/4 Tarife za koji tužitelju pripada 18,75 bodova, dakle 37,5 eura, a što sa PDV-om iznosi 46,88 eura ,a ne 75 bodova, kako je odmjerio sud prvog stupnja. Naime, s obzirom na izmjenu valute u RH svakako je bilo za potrebe postupka izražavanje tužbenog zahtjeva i u toj valuti, ali u preostalom dijelu su navodi toga podneska ponavljanje već iznesenog, pa su u tom dijelu ti navodi bili nepotrebni. Stoga, radi se o podnesku iz Tbr. 8/4 Tarife, a ne 8/1 Tarife.

8. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično usvojiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku o trošku umanjivanjem za iznos od 46,88 eura. Dakle, sveukupno tužitelju pripada trošak u iznosu 2.203,12 eura.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima se ukazuje na nezakonitost odluke s obzirom na visinu odmjerenih troškova postupka u odnosu na glavnu tražbinu jer je trošak (u preostalom dijelu prvostupanjske odluke, kao i sada preinačeno) odmjeren pravilnom primjenom materijalnog prava time poštivanja prava na pristup sudu i pošteno suđenje. Tuženik je naime pravna osoba i niti jedna okolnost ne ukazuje da bi plaćanje određenog troška ugrozilo njegovo financijsko poslovanje ili opstanak, a nastavno tužitelj je zaposlenik tuženika i u postupku je ostvarivao pravo na isplatu koju mu je tuženik kao poslodavac neosnovano uskratio. Dakle, ništa ne ukazuje da je plaćanje troška za tuženika prekomjeran teret, pa nije došlo do povrede konvencijskih prava.

10. Stoga, tužitelju sveukupno pripada trošak u iznosu 2.203,12 eura (članak 154. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).

11. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom članka 380. točka 3., u vezi s člankom 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

12. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 13. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić