Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-4/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska 69, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog sud u Đakovu od 13. listopada 2023., broj P- 669/2023-8, na sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog sud u Đakovu od 13. listopada 2023., broj P-669/2023-8, potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog sud u Đakovu od 13. listopada 2023., broj P-669/2023- 8, točkom I izreke utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 7. st. 1. t. a) Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 8. travnja 2008. između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 9. travnja 2008. po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka pod brojem OV-1901/08, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”, kao i odredba čl. 7. st. 1. toč. b) Ugovora o kreditu broj 528-50-4812346, sklopljenog dana 8. travnja 2008. između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 9. travnja 2008. po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka pod brojem OV-1901/08, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”

Točkom II izreke nalaže se tuženiku da plati tužitelju po osnovi razlike u tečaju iznos od 4.545,47 EUR/34.248,15 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. od 15. siječnja 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi do 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Točkom III izreke prvostupanjske presude nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.545,19 EUR/11.642,23 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2023. kao dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– dalje ZPP), zbog pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

U bitnome iz žalbe proizlazi da tuženik smatra da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na presudu Trgovačkog suda broj P-1401/12 od 4.7.2013., u postupku iz kolektivnog spora, zanemarujući konkretan ugovorni odnos. Tuženik navodi da su odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) koje se odnose na nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, pogrešno primijenjene, te upućuje na članak 96. i članak 99. ZZP/07 (članak 81. stavak 1. i članak 84. ZZP/03). Tuženik navodi da se pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama, te smatra da prvostupanjski sud pogrešno zauzima stav da je ništetnost konkretnih odredaba utvrđena već u postupku kolektivne zaštite. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, a pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a

Nije osnovan žalbeni razlog apsolutno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu vezane za valutu CHF i za isplatu iznosa od 4.545,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni utuženi iznos od dana dospijeća do isplate, a za koji iznos tužitelj tvrdi da je kredit preplatio uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

7. Prvostupanjski sud se poziva na kolektivne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 pravomoćne 13.6.2014. (Pž-6632/17, Pž-7129/13), i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015. broj Rev-221/18 i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, te je iznesao jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Među strankama nije sporna činjenica zaključenja Ugovora o kreditu u valuti švicarski franak 8.4.2008. i da je kredit otplaćen, te da je namjena kredita bila kupnja rabljenog vozila Opel (točka 6. Ugovora o kreditu). Nije sporna ni činjenica da se radi o potrošačkom ugovoru.

9. Tužitelj se u tužbi pozvao na pravomoćnu presudu donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovala i tužena banka, o pitanju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stupi i valutnoj klauzuli, pa je prvostupanjski sud u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP-a, odlučivao temeljem te presude. Prema odredbi članka 502.c ZPP-a, pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a u individualni parnicama utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno je da je i tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

11. Nesporno je da je predmetni ugovor bio standardni ugovor o potrošačkom kreditu kakav je tužena banka sklapala u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi, te iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj i tuženik nisu posebno pregovarali o valuti u kojoj je zaključen predmetni ugovor, a što je prvostupanjski sud protivno žalbenim navodima tužene, obrazložio u pobijanoj presudi.

12. U smislu odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. – dalje ZOO), ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, a prema odredbama članka 327. i 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti je neograničeno. Prema odredbama članka 326. ZOO-a, ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (stavak 1.), ali ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati (stavak 2.).

13. Prema stavu sudske prakse, presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđena ništetnost, nije zabrana manjeg značaja koju ima u vidu odredba članka 326. stavak 2. ZOO-a. Polazeći od karaktera interesa kolektiviteta koji se štite kolektivnom tužbom (etički, potrošački, anti diskriminacijski, ekološki i dr.), presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđena ništetnost određenih odredbi tipskih potrošačkih ugovora tuženice u određenom razdoblju nije i ne može imati karakter protupravnosti manjeg značaja uslijed koje ispunjenjem ugovora, prestaje pravo na isticanje ništavosti. Stoga je žalbeni razlog tužene kojim nespornu činjenicu otplate kredita smatra bitnom za odbijanje tužbenog zahtjeva, neosnovan.

14. Prvostupanjski sud odbio je prigovor zastare tužene kao neosnovan. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 2.9.2022.

Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženog u odluci Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.) pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastaru na temelju odredbe iz članka 241. ZOO-a individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutom povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se petogodišnji rok zastare.

15. Navedeno znači, da obzirom na vrijeme podnošenja tužbe, tražbina tužitelja sa osnova ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli protekom petogodišnjeg roka koji je počeo teći danom pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., nije zastarjela.

16. Da tužitelj nije bio u cijelosti informiran o bitnim parametrima ugovora koji utječu na visinu otplatnih rata, vezano kako za promjenjivost kamatne stope tako i za promjenjivost tečaja CHF, tuženik na tu okolnost nije predlagao dokaze kojim bi dokazao suprotno, pa sada neosnovano u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornim odredbama.

17. Obzirom je u navedenim presudama donesenim po kolektivnoj tužbi, već utvrđena nepoštenost odredbi predmetnog ugovora u odnosu na valutnu klauzulu i klauzulu o jednostranoj promjenjivosti zateznih kamata, a u kojim postupcima je tužena banka bila stranka, neosnovano tuženik u žalbi napada prvostupanjsku presudu u svezi odredbe o valuti koje da nisu nepoštene, a time da nisu ni ništetne.

18. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., u individualnim parnicama, sudovi nisu dužni provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i glavnici koja se valutnom klauzulom veže uz švicarski franak, a isto tako u predmetnim postupcima riješeno je i pitanje korisnika kredita kao potrošača, a tužitelj u ovom pravnom poslu jeste potrošač.

19. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je u razdoblju povećanja mjesečnih anuiteta do isplate kredita, tužitelj preplatio ukupno 4.545,47 EUR po osnovi promijene tečaja valute, a kojem nalazu tuženik nije prigovarao.

20. Obzirom na već pravomoćne presude donesene u sporu povodom tužbi radi zaštite kolektivnih interesa, kojima je utvrđeno da su odredbe ugovora koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetne, pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 323. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad su izvršene uplate (članak 1115. ZOO-a) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO-a.

21. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju parnične troškove primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.).

22. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tuženika odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena pod točkom I izreke.

23. Obzirom na navedeno presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 13. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić