Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-878/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja A1 Hrvatska, OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zastupanog po Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), zastupanog po punomoćnici Minji Lalić, odvjetnici iz Makarske, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-905/24 od 16. prosinca 2024., koja je ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj Povrv-905/24 od 20. veljače 2025., Povrv-277/2022 od 18. travnja 2025. i Povrv-905/2024 od 24. travnja 2025., 13. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-905/24 od 16. prosinca 2024., koja je ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj Povrv-905/24 od 20. veljače 2025., Povrv-277/2022 od 18. travnja 2025. i Povrv-905/2024 od 24. travnja 2025., ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac br. Ovrv-1743/18 od 27. ožujka 2018. kojim je naloženo tuženiku ŽF da u roku 8 dana isplati tužitelju VIP net d.o.o. iznos od 720,97 eur zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku, kako slijedi:

-na iznos od 0,13 eur od 16.05.2017 g. do isplate, -na iznos od 75,24 eur od 16.07.2017 g. do isplate,

-na iznos od 64,12 eur od 17.08.2017 g. do isplate,

-na iznos od 69,94 eur od 16.09.2017 g. do isplate, -na iznos od 57,58 eur od 17.10.2017 g. do isplate -na iznos od 22,37 eur od 17.11.2017 g. do isplate, -na iznos od 325,42 eur od 16.02.2018 g. do isplate,

-na iznos od 106,17 eur od 16.03.2018 g. do isplate,

primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.084,56 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.10.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

1.1. Prvostupanjski sud je donio rješenja kojima je ispravljena prvostupanjska presuda. Rješenjem od 20. veljače 2025. ispravljena je presuda u oznaci broja predmeta, rješenjem od 18. travnja 2025. ispravljen je uvodni dio presude u oznaci tužitelja i rješenjem od 24. travnja 2025. ispravljena je presuda u oznaci broja predmeta.

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 23. prosinca 2024. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da mu naknadi troškove postupka.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 720,97 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji iznos se sastoji od neplaćenih računa za travanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2017., naknade za prijevremeni raskid ugovora i iznosa koji odgovara vrijednosti nevraćene opreme. Svoj zahtjev tužitelj temelji na četiri ugovora koji su zaključeni potpisivanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i to dva zahtjeva od 23. ožujka 2017., od 6. travnja 2017. i od 26. kolovoza 2017.

6. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva uz osnovni prigovor da je on raskinuo ugovorni odnos sa tužiteljem i da se na ugovorima odnosno zahtjevima priloženim od strane tužitelja u spis ne nalaze njegovi potpisi.

7. Provedeno je grafološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanje i vještačenje „Ivan Vučetić“ iz Zagreba te je na temelju istog utvrđeno da tuženik na zahtjevima od 23. ožujka 2017. i 26. kolovoza 2017. dolazi u obzir kao mogući skriptor potpisa, dok ga isključuje kao potpisnika na zahtjevu od 6. travnja 2017.

8. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi kako je nesporno da tuženik nije izvršio uplate prema ispostavljenim računima, koje je sud u dokazne svrhe pregledao zajedno sa priležećim specifikacijama usluga, naknada i poziva. Iz navedenog je utvrđeno da je zahtjevima za zasnivanje pretplatničkog odnosa ugovoreno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa na vrijeme od 24 mjeseca pa da tuženik kao pretplatnik nije mogao raskinuti te ugovore prije isteka razdoblja od 24 mjeseca bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid. Stoga je temeljem članka 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/2008., 90/2011., 133/2012. i 80/2013.; dalje: ZEK) i temeljem članka 14. stavak 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti) dužan platiti, pored neplaćenih računa, i ukupan iznos preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora. Prvostupanjski sud se pozvao i na obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 7. prosinca 2017. koja se odnosi na iznos naknade štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 2.451,91 kunu i na upozorenje od 27. prosinca 2017. kada mu je otkazan pretplatnički odnos da će se raskidom ugovora dugovanje uvećati za približno 4.508,78 kuna koji iznos uključuje i ukupan iznos mjesečnih pretplata za preostalo ugovoreno razdoblje.

9. Kako tuženik nije dostavio niti jedan dokaz da je izvršio reklamaciju zaprimljenih računa, odnosno visine iznosa zaduženja i kakvoću pružene usluge u smislu članka 50. ZEK-a i članka 9. Općih uvjeta, te odredbi Zakona o zaštiti potrošača, prvostupanjski sud zaključuje da se on suglasio sa ispostavljenim računima pa da više ne može isticati prigovore glede visine ispostavljenih računa.

10. Zbog toga je prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi i trošak naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 2.451,91 kunu, odnosno 325,42 eura kao i trošak nevraćene opreme digitalnog prijamnika u iznosu od 800,00 kn, odnosno 106,17 eura, jer se radi o trošku digitalnog prijamnika 103261 GC004388 koji je vezan uz uslugu VIP sat tv, kojim je ugovoren zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa broj 5105+1-5K9U2W83G.

11. Kako je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja to je tuženika obvezao na plaćanje troškova primjenom članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

12. U svojoj žalbi tuženik, prije svega, ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da nije pravilno protumačen nalaz vještaka koji nije utvrdio da su sporni potpisi tuženikovi, već da tuženik dolazi u obzir kao potpisnik u najnižem stupnju vjerojatnosti, a što treba tumačiti u korist tuženika. Ističe se i bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 461.a ZPP-a jer da se tužitelju nije moglo dozvoliti predlaganje dokaza grafološkim vještačenjem jer taj dokaz nije predložen do zaključenja prethodnog postupka kako je to propisano člankom 461.a ZPP-a.

13. Kako se radi o sporu male vrijednosti, to se sukladno članku 467. ZPP-a žalba u sporu male vrijednosti ne može podnositi zbog bitnih povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, zbog čega ovaj sud taj žalbeni razlog nije razmatrao.

14. U odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a treba reći da je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud istu počinio, jer za svoju odluku nije dao jasne razloge pa istu nije moguće ispitati, ali ne zbog razloga na koje se poziva tuženik.

15. Prvostupanjski sud na temelju nalaza grafološkog vještaka zaključuje kako se tuženik ne može isključiti kao potpisnik zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa na zahtjevima od 23. ožujka 2017. (dva zahtjeva) i od 26. kolovoza 2017., dok ga se isključuje kao potpisnika na zahtjevu od 6. travnja 2017.

16. Nakon takvog utvrđenja prvostupanjski sud navodi kako iz ispostavljenih računa priloženih specifikacija usluga, naknada i poziva te priloženih zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa proizlazi da bi tužitelj imao pravo na isplatu cjelokupnog novčanog iznosa kojeg je utužio uključujući i naknadu za prijevremeni raskid ugovora. Pri tome prvostupanjski sud ne vrši analizu postojeće dokumentacije koja je dostavljena od strane tužitelja te istu ne povezuje sa novčanim zahtjevima tužitelja, a što je nužno učiniti da bi se prvostupanjsku odluku uopće moglo ispitati.

17. Osobito se ne da ispitati odluka suda o naknadi štete za prijevremeni raskid ugovora koja je specificirana na listu 42 spisa i koja se poziva na pretplatničke brojeve koji bi trebali biti povezani sa odgovarajućim zahtjevima za zasnivanje pretplatničkog odnosa, a koji dokument prvostupanjski sud nije analizirao i nije povezao pa se ne može utvrditi na koje zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa se odnose iznosi od 565,81 kunu, 1.284,40 kuna i 601,70 kuna (ukupno 2.451,91 kuna), obzirom da se tužba temelji na četiri ugovorna odnosa.

18. Pored toga i materijalno pravo je za sada pogrešno primijenjeno.

19. U vrijeme kada su ugovorni odnosi zasnovani bio je na snazi ZEK kojim je u članku 41. stavak 5. propisano da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama koji je stupio na snagu 22. srpnja 2017. („Narodne novine“ broj 72/2017.), navedeni stavak članka 41. je izmijenjen na način da se ista obveza može ugovoriti i ako je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora.

20. Na ugovore koji su zaključeni 23. ožujka 2017. i 6. travnja 2017. navedene izmjene se ne primjenjuju, dok se iste primjenjuju na ugovorni odnos zaključen 26. kolovoza 2017.

21. U članku 14. stavak 2. Općih uvjeta propisano je da ako je ugovor tijekom obveznog trajanja raskinut od strane VIPneta krivnjom krajnjeg korisnika, krajnji korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

22. Ugovori o zasnivanju pretplatničkog odnosa su ugovori o pružanju javne usluge potrošaču u smislu članka 24. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014. i 110/2015.; dalje: ZZP), a koji je važio u vrijeme sklapanja ugovora i njegovog trajanja. Člankom 49. stavak 1. tog zakona propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca time da je teret dokaza o tome da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, na trgovcu (stavak 4.).

23. Prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku broj Su-IV-155/16 od 12. travnja 2016. u odnosu na ispitivanje ništetnosti odredbi Općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora zauzet je stav da „U slučajevima kada iz činjeničnih navoda stranaka to ne proizlazi, odnosno i kada nema izričite izjave stranaka glede ništetnosti neke odredbe Općih uvjeta, sud isto mora po službenoj dužnosti (u slučaju kad su priloženi Opći uvjeti) ocijeniti da li su odredbe Općih uvjeta ništetne…“.

24. U konkretnom slučaju, iako tuženik ne osporava ništetnost članka 14. točka 2. Općih uvjeta, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, a obzirom da je tužitelj priložio Opće uvjete, trebao ocijeniti poštenost navedene odredbe sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, obzirom da se navedenom odredbom potrošaču nameće obveza koja nije propisana ZEK-om i koja ide na štetu potrošača u situaciji raskida ugovora.

25. Naime, u slučaju raskida ugovora za prosuđivanje posljedica raskida mjerodavan je članak 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) prema kojem su stranke oslobođene svojih obveza, osim obveze naknade štete koju tužitelj u ovoj parnici ne potražuje, već traži ispunjenje ugovorne obveze u vidu naknade za prijevremeni raskid ugovora kao štetu, a kako je to i navedeno u Obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa od 7. prosinca 2017. i uz isti priloženog naloga za plaćanje.

26. Također ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog suda da tuženik zbog toga što nije podnosio prigovore protiv dostavljenih računa i kakvoće pruženih usluga (iako tuženik iskazuje suprotno), u sudskom postupku ne bi mogao osporavati visinu ispostavljenih računa, jer takva zabrana ne proizlazi iz odredbi Zakona na koje se prvostupanjski sud pozvao.

27. Zbog navedenih razloga ovaj sud je uvažio žalbu tuženika te ukinuo pobijanu odluku i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a.

28. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano, sa strankama će raspraviti je li se pojedinačno pregovaralo o odredbama Općih uvjeta, uključujući i odredbu članka 14. točka 2. Općih uvjeta, nakon čega će donijeti novu odluku o glavnoj stvari i o troškovima postupka u kojoj će dati jasnu analizu izvedenog dokaznog materijala povezujući pojedinačne zatražene iznose sa konkretnim računom i Zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa (a ne se općenito pozvati na provedene dokaze) te će ocijenit članak 14. točka 2. Općih uvjeta sukladno članku 49. ZZP-u koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja pretplatničkog odnosa, obzirom da se kod potrošačkih ugovora pazi po službenoj dužnosti na ništetnost ugovornih odredbi.

Koprivnica, 13. kolovoza 2025.

Sutkinja

Vesna Rep