Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-908/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec suca izvjestitelja i članice vijeća i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bori Saviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8695/2019-33 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8695/2019-33 od 14. lipnja 2024., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8695/2019-33 od 14. lipnja 2024., točkom I izreke nalaže s tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, isplatiti tužitelju NO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.252,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos, a kako to i proizlazi iz točke I prvostupanjske presude, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Točkom II izreke navedene presude nalaže s tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, isplatiti tužitelju NO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 14.016,29 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos, a kako to i proizlazi iz točke II prvostupanjske presude, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Točkom III nalaže s tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, isplatiti tužitelju NO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.963,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Točkom IV odbija se zahtjev tužitelja NO za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Točkom V odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. Zagreb za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I, II, III i V žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupa iz članka 354 stavak 1. i 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pobija i odluku o troškovima postupka. U bitnome tuženik navodi da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu članka 592.c ZPP-a jer da se činjenično stanje i pravno utvrđenje iz „kolektivnog spora“ ne može primjenjivati na konkretno činjenično stanje u individualnim postupcima. U bitnome iz žalbe proizlazi da tužena smatra da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na apstraktnu zaštitu iz kolektivnog spora, zanemarujući konkretan ugovorni odnos. Tuženik navodi da su odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) koje se odnose na nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, pogrešno primijenjene, te upućuje na članak 96. i članak 99. ZZP/07 (članak 81. stavak 1. i članak 84. ZZP/03). Tuženik smatra da u konkretnom predmetu ne postoji znatna neravnoteža, nerazumljivost odredbi ugovora o kreditu i nesavjesnost tuženika u pravima i obvezama na štetu potrošača. Tuženik osporava način izračuna visine tražbine tužitelja, te da nije uzeta u obzir razlika razdoblja kada je tečaj valute CHF bio niži od početnog, ponavlja i prigovor zastare, smatra da zastarni rok nije prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, te navodi da prvostupanjski sud ne obrazlaže svoju odluku u odnosu na dosuđeni tijek zatezne kamate. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, a pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku kao i troška žalbe odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. istoga Zakona. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci banke, te isplata s osnova porasta tečaja valute švicarski franak.

7. Tužitelj se u tužbi poziva na pravomoćne presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi te na odredbu članka 502.a ZPP-a.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada su žalbenom stadiju sporno je, je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, može li se potraživanje tužitelja vezati uz utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

9. Presude donesene u kolektivnom sporu u slučaju Potrošač odnose se na sve potrošačke kredite zaključene s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom prema jednostranoj odluci banke, kao i na one koji su još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.

10. Odredba članka 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u "Narodnim novinama" RH broj 41/14. i 110/15. - dalje ZZP, propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a u individualnim parnicama utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak

11. Prvostupanjski sud pravilno zauzima stav da obzirom na navode iznesene u tužbi, te činjenicu da se tužitelj poziva na pravna utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda i Visokog trgovačkog suda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi, i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-249/14, Rev 222/18, a na temelju članka 502.c ZPP-a, da je sud vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima iznesenim u tim presudama.

12. Činjenica zaključenja ugovora o kreditu nije sporna, a krediti je tužitelj sklopio 8. lipnja 2006., za izgradnju kuće sa pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u valuti CHF.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno je da je i tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

14. Nesporno je da je presudom po kolektivnoj tužbi utvrđena ništetnost spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti CHF:

Ništetnost kao zakonom propisanoj posljedici nepoštenosti ugovornih odredbi iz članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. - dalje ZZP/03 ), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i članka 96. stavak 1. i 2. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09. - dalje ZZP/07).

15. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., u individualnim parnicama pokrenutim po presudi broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., sudovi nisu dužni provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i glavnici koja se valutnom klauzulom veže uz švicarski franak, a tuženik tijekom postupka nije pružio dokaze o postojanju okolnosti koje bi isključile vezanost suda za navedene pravomoćne odluke iz kolektivnog spora.

16. Nesporno je da je predmetni ugovor bio standardni ugovor o potrošačkom kreditu kakav je tužena banka sklapala u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi, te iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj i tuženik nisu posebno pregovarali o valuti u kojoj je zaključen predmetni ugovor što proizlazi i iz iskaza tužitelja dok je tuženik odustao od saslušanja predloženih svjedoka na tu okolnost.

17. Prema stavu sudske prakse, presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđena ništetnost, nije zabrana manjeg značaja koju ima u vidu odredba članka 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. – dalje ZOO ). Polazeći od karaktera interesa kolektiviteta koji se štite kolektivnom tužbom (etički, potrošački, anti diskriminacijski, ekološki i dr.), presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđena ništetnost određenih odredbi tipskih potrošačkih ugovora tuženice u određenom razdoblju nije i ne može imati karakter protupravnosti manjeg značaja uslijed koje ispunjenjem ugovora, prestaje pravo na isticanje ništavosti.

18. Prvostupanjski sud odbio je prigovor zastare tužene kao neosnovan. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 12.6.2019.

19. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženog u odluci Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.) pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastaru na temelju odredbe iz članka 241. ZOO-a individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutom povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se petogodišnji rok zastare.

I prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS-a od 30. siječnja 2020. potraživanja potrošača nisu u zastari jer petogodišnji rok počinje teći od pravomoćnosti utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a zahtjev za proglašenjem ništetnosti nikada ne zastarijeva, a za koje neprihvaćanje prigovora zastare je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje.

20. Naime, tražbina tužitelja nije zastarjela jer je podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na postupak pokrenut po tužbi tužitelja u ovom predmetu, prema članku 241. ZOO-a, prekinuta je zastara i rokovi počinju ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke.

21. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetom u odluci broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., prihvaćenim i po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojeni predmeti C-776/19 i C-782/19, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare.

22. Utvrđeno je pred prvostupanjskim sudom da se radi o formuliranom ugovoru koji sadržava odredbe za koje je u kolektivnom sporu utvrđeno da su nepoštene (ništetne), odnosno da potrošači nisu prije ugovaranja kredita bili valjano obaviješteni o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja CHF.

23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjev prvostupanjski sud proveo je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković.

24. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Prema stajalištu Suda Europske unije u predmetu C-140/22 (SM, KM protiv mBank, presuda od 7. prosinca 2023.) Direktivi 93/13 se protivi to da se naknada koju potrošač traži temeljem povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora umanji za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je taj ugovor na snazi.

25. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, ne radi se o tome da bi tuženik bio dužan vratiti više nego što je eventualno neosnovano stekao, niti je vještačenjem pogrešno utvrđen iznos preplate, te nisu primjenjiva pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluka broj Rev-1277/2022. i broj Rev- 549/2023.

26. Nije osnovan niti žalbeni razlog kojim tuženik osporava stav prvostupanjskog suda glede početka tijeka zateznih kamata na dosuđene mjesečne iznose. Na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule pravilno je određen početak tijeka zateznih kamata počev od plaćanja mjesečnih anuiteta. Pozivom na odredbu 1115. ZOO-a, tuženik tvrdi da je pošten stjecatelj i da stoga tužitelj nema pravo na zatezne kamate od dana dospjelosti mjesečnih anuiteta. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja promjenjive kamatne stope prema odlukama banke i valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica i kamata, isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita.

O zateznoj kamati tekućoj na pojedine obroke pravilno je odlučeno temeljem članka 1115. ZOO-a. Naime, tuženik je nesavjestan stjecatelj s obzirom da su navedene odredbe ugovora ništave, pa je kamata pravilno dosuđena od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja.

27. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima postupka koji su određeni tužitelju temelje se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – dalje Tarifa). Prema odredbi Tbr.52 Tarife, odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, i vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, to tuženik neosnovano pobija i oduku o troškovima postupka.

29. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa mu nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, te je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točci II izreke ove presude.

30. Slijedom navedeno presuđeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 13. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić