REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-21/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika ČAC, radi izvršenja kazne zatvora zbog kaznenog vrbovanja maloljetnika na Internetu iz članka 33.021 Kaznenog zakona Teksasa, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 24. srpnja 2025. broj Kv I-17/2025-16, u sjednici Vijeća održanoj 13. kolovoza 2025.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba izručenika ČAC kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zadru je uvodno citiranim rješenjem pod točkom I. izreke na temelju članka I. Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država potpisanog 25. lipnja 2003. (SL L 181/27, 19.7.2003. - dalje u tekstu: Sporazum o izručenju između EU i SAD) u vezi s primjenom Ugovora o izručenju potpisanog 25. listopada 1901., koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 1. Ugovora sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih država, koji predstavlja instrument predviđen članom 3. stavkom 2. Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država i potpisanog 25. lipnja 2003. u vezi s primjenom Ugovora o izručenju potpisanog 25. listopada 1901. ("Narodne novine", broj 2/20.) utvrdio da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Sjedinjenim Američkim Državama izručenika ČAC državljanina Sjedinjenih Američkih Država, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine na koju osuđen presudom Okružnog suda u 364. Okrugu Ludbock, Savezne države Teksas u Sjedinjenim Američkim Državama broj 2021-422.658 od 13. prosinca 2023., potvrđenom presudom Žalbenog suda dana 28. listopada 2024., zbog počinjenja kaznenog djela vrbovanja maloljetnika na Internetu iz članka 33.021 Kaznenog zakona Teksasa činjenično opisanim u izreci navedenog rješenja.

1.1. Pod točkom II. izreke je navedeno da se na temelju članka VIII. Sporazuma o izručenju između EU i SAD izručenje dopušta pod uvjetom da država moliteljica bez slobodno dane i javno izjavljene suglasnosti izručenika, on neće podložiti suđenju niti će mu se suditi, niti će biti kažnjen za bilo koje kazneno djelo počinjeno prije njegova izručenja, osim onog zbog kojeg je bio izručen, dok je pod točkom III. protiv izručenika na temelju odredbe članka 49. stavka 1. u svezi članka 59. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04. – dalje: ZOMPO) produljen pritvor radi izručenja, te je u točki IV. navedeno da pritvor može trajati tijekom cijelog postupka izručenja do isteka roka za izvršenje rješenja o izvršenju propisanog odredbom članka 59. stavka 2. ZOMPO.

2. Protiv citiranog rješenja izručenik je putem branitelja Tomislava Gambiraže, odvjetnika iz Zadra, podnio žalbu zbog "bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom "da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbi udovolji, da utvrdi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, pobijano rješenje ukine, izručenika pusti na slobodu, a predmet vrati vijeću suda prvog stupnja na ponovno odlučivanje".

3. Spis je, u skladu s odredbom člankom 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP), koji se prema odredbi članka 81. ZOMPO-a na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Izručenik u žalbi u biti ponavlja identične prigovore koje je isticao i u tijeku prvostupanjskog postupka.

5.1. U točkama 2.-3.2. obrazloženja žalbe izručenik problematizira pitanje primjene Sporazuma na koji se poziva prvostupanjski sud tvrdeći da je izreka suda prvog stupnja u kojoj se citira navedeni Sporazum nerazumljiva te da se presuda ne da ispitati jer da uopće nisu postojali zakonski uvjeti za primjenu Sporazuma, već da je u konkretnom slučaju meritoran za odlučivanje, ali samo pod određenim uvjetima, mogao biti jedino Ugovor koji su Republika Hrvatska i SAD sklopile i koji predstavlja instrument predviđen člankom 3. stavkom 2. Sporazuma.

5.2. U točkama 4.-4.4. obrazloženja žalbe izručenik ponavlja prigovore koji se odnose na dokumentaciju koju je zemlja moliteljica dostavila uz molbu za izručenje tvrdeći da ona nije sačinjena u skladu s citiranom odredbom članka III. stavak 3. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država koji predstavlja instrument predviđen člankom 3. stavkom 2. Sporazuma o izručenju između Europske unije i SAD-a od 25. lipnja 2003. u pogledu primjene Ugovora o izručenju od 25. listopada 1901. jer da ne sadrži potvrdu ni pečat nadležnog ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država. Ističe i da je u tom pravcu obrazloženje suda prvog stupnja o tom da pečat postoji paušalno jer dokument s pečatom koji se nalazi u spis taj dokument nije preveden na hrvatski jezik te se ne zna je li u pitanju vjerodostojna isprava. Nadalje, ističe da u spisu predmeta nedostaje i pravomoćna osuđujuća sudska odluka, jer prvostupanjska presuda ne sadrži potvrdu pravomoćnosti, a u spisu ne postoji ni drugostupanjska presuda. Stoga smatra da je nedostatno obrazloženje prvostupanjskog suda koji je na ovaj žalbeni prigovor o nedostatku dokaza o pravomoćnosti presude naveo da to proizlazi iz dostavljene dokumentacije.

6. Međutim, sud prvog stupnja je s pravom otklonio i ove prigovore iznoseći razloge koje kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju rješenja u točki 4. obrazloženja u pogledu pozitivnih propisa koji su primijenjeni u konkretnom slučaju ispravno naveo da je utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje. Doduše, sud se pri tom poziva na odredbe članka II., V., i VII. Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država potpisanog 25. lipnja 2003. (SL L 181/27, 19.7.2003.) kojeg citira i u izreci, a zapravo citira konkretne odredbe Ugovora sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država, koji predstavlja instrument predviđen članom 3. stavkom 2. Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država i potpisanog 25. lipnja 2003. u vezi s primjenom Ugovora o izručenju potpisanog 25. listopada 1901. ("Narodne novine", broj 2/20). Dakle, pravilno je primijenjen i citiran navedeni Ugovor kao propis na temelju kojega je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, a to što je pri tome još i citiran Sporazum o izručenju između Europske unije i SAD-a (koji je predstavljao pravnu osnovu za zaključenje citiranog Ugovora), nije pogrešno i ne čini izreku nerazumljivom jer je potpuno jasno na temelju kojih je odredbi donesena odluka o izručenju. Stoga nije osnovan ovaj prigovor izručenika jer sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a kako se to žalbom izručenika sugerira.

8. Nadalje, suprotno prigovorima izručenika u vezi formalnih nedostataka u dokumentaciji temeljem koje se izručenje traži sud prvog stupnja mu je i u tom pravcu ispravno ukazao da u spisu nedvojbeno postoji originalna dokumentacija Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država koja je ovjerena odgovarajućim pečatima i potpisima ovlaštenih službenih osoba tog ministarstva. Iz cjelokupne dokumentacije koja je prevedena na hrvatski jezik, osim tri uvodne stranice koje sadrže samo formalne podatke o nadležnom ministarstvu zemlje moliteljice i o osobama ovlaštenim u postupcima međunarodne pravne pomoći, jasno je i bez bilo kakve dvojbe, da je u pitanju službeni akt zemlje moliteljice koju je potpisao, između ostalih i državni sekretar SAD-a i koji je službenim putem dostavljen Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske. Stoga je potpuno promašeno pitanje vjerodostojnosti navedene dokumentacije.

8.1. Isto se odnosi i na pitanje postojanja pravomoćne presude jer je država moliteljica u spis dostavila ovjerenu kopiju prvostupanjske presude Okružnog suda u 364. u Okrugu Ludbock, Savezne države Teksas, 2021-422.658 od 13. prosinca 2023., s prijevodom na hrvatski jezik. To što nije dostavljena i drugostupanjska presude nije relevantno jer nema nikakve dvojbe da je prvostupanjska presuda od strane žalbenog suda potvrđena 28. listopada 2024., budući da to proizlazi iz Izjave pod prisegom kao potpori zahtjevu za izručenje dao MA, pomoćni Okružni tužitelj u Okrugu Ludbock, Države Teksas (točka 6. Izjave) te iz Naloga suda od 18. ožujka 2025. kojim se izručeniku nalaže da se 24. ožujka 2025. pojavi na sudu radi odsluženja kazne, što nije učinio jer je bio u bijegu, zbog čega je za njim izdana tjeralica. Stoga niti ovi prigovori izručenika nisu osnovani jer je izvan bilo kakve dvojbe da osuđujuća presuda temeljem koje se traži izručenje radi izdržavanja kazne zatvora ima svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti.

9. Kako ekstradicijski pritvor protiv izručenika, koji je određen rješenjem suca istrage od 3. srpnja 2025., broj Kir-591/2025, potvrđeno rješenjem drugostupanjskog suda od 14. srpnja 2025., broj Kv-209/2025 Kir-591/2025), na temelju članka 49. stavka 1. ZOMPO-a ostaje na snazi tijekom cijelog postupka izručenja sve do isteka roka za izvršenje rješenja o izvršenju iz članka 59. tog zakona, to žalba izručenika i u odnosu na odluku o produljenju pritvora nije osnovana.

10. Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba izručenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP- a je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio povrede taksativno navedene u ovom propisu, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos