P-2217/2024

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Kennedyev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreba, protiv I-tuženika GOSPODARSKI LIST d.d., Zagreb, Trg bana Jelačića 3, OIB: 09377481666 i II-tuženika ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz OD Sučević i partneri, radi povrede autorskog prava i naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 23. srpnja 2025., godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 13. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su Prvotuženik Gospodarski list d.d., Trg Bana Jelačića 3, 10 000 Zagreb, OIB: 09377481666 i Drugotuženik ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], objavama u tiskanom izdanju časopisa Gospodarski list, i to u člancima;

• Upotreba aditiva u spremanju silaže, Gospodarski list broj 05/2012, str 18-19, objavljeno 15. svibnja 2012;

• Korištenje aditiva u spremanju silaže (2), Gospodarski list broj 06/2012, str 19, objavljeno m01.lipnja 2012;

• Travna silaža, Gospodarski list broj 07/2014, str 21, objavljeno 1. srpnja 2014. • Spremanje silaže, Gospodarski list broj 08/2015, str 41-53, objavljeno 06.08.2015. sve pod imenom DR a bez odobrenja tužiteljice, povrijedili autorsko pravo priopćavanja autorskog djela javnosti neovlaštenim javnim prenošenjem i stavljanjem na raspolaganje javnosti, tužiteljice KR tako što su bez dopuštenja tužiteljice koristili tekst sadržan u više njenih autorskih djela, i to:

1) Doktorat „Probavljivost (In Vivo) travnih silaža različitog stadija zrelosti prilikom košnje u interakciji s kukuruznom silažom (kataloški id:460119018)", str. 3, 4, 5, 6, 7, 8, 11, 14, 15, 22, 23, 77, 85 i 86;

2) Skripta Konzerviranje krme i Proizvodnja silaže, 5, 8, 9, 10, 11, 13, 14, 15, 16, 17, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64 i 65;

3) Radni materijal „Konzerviranje voluminozne krme siliranjem", 4, 5, 6, 7, 9, 11, 13, 14, 15, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 37, 38, 39, 40, 41, 43, 44, 45, 46, 47, 49, 65, 66, 67, 68, 129, 130, 131, 132, 133, 134, 145, 147, 148 i 149;

4) Članak „Siliranje mahunarki i lucerne " (str 16-17) objavljen u Gospodarskom listu 06/2012 str.16 i 17;

5) Članak „Siliranje trava i mahunarki" (str 48-54) objavljen u Gospodarskom listu 05/2012. str. 48, 49, 50, 51, 52, 53 i 54.

II. Nalaže se tuženicima Gospodarski list d.d. i Josip Leto da prestanu objavljivati članke koji povrjeđuju autorsko pravo priopćavanja autorskog djela javnosti neovlaštenim javnim prenošenjem i stavljanjem na raspolaganje javnosti, na štetu tužiteljice KR, a koje autorsko pravo je sadržano u autorskim djelima: 1) Doktorat „Probavljivost (In Vivo) travnih silaža različitog stadija zrelosti prilikom košnje u interakciji s kukuruznom silažom (kataloški id:460119018)“, 2) Skripta Konzerviranje krme i Proizvodnja silaže, 3) Radni materijal „Konzerviranje voluminozne krme siliranjem“, 4) Članak „Siliranje mahunarki i lucerne“ objavljen u Gospodarskog lista 06/2012 i 5) Članak „Siliranje trava i mahunarki“ objavljen u Gospodarskom listu 05/2012., te da te prestanu ubuduće neovlašteno koristiti autorska djela tužiteljice KR.

III. Nalaže se tuženicima Gospodarski list d.d. i Josip Leto da o vlastitom trošku objave izreku ove presude u tiskovinama "Jutarnji list" i „Večernji list“ i to u roku od 8 dana od nastupanja pravomoćnosti presude, a ukoliko tuženici to sami ne učine, ovlašćuje se učiniti to tužitelj o trošku tuženika.

IV. Nalaže se tuženicima Gospodarski list d.d. i Josip Leto da naknade imovinsku štetu i solidarno isplate tužiteljici KR iznos od 232,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženicima Gospodarski list d.d. i Josip Leto da solidarno isplate na ime naknade neimovinske štete zbog povrede autorskih moralnih prava isplate tužiteljici KR iznos od 1.990,80 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženicima Gospodarski list d.d. i Josip Leto da solidarno isplate tužiteljici KR parnične troškove ovog postupka u iznosu od 7.245,41 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. kolovoza 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je tužbama pokrenula parnični postupak, protiv naznačenih tuženika, a s osnove povrede autorskog prava. Prvotno donesena odluka ovog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti zajedno s dopunskim rješenjem o trošku ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovodni broj Pž-3073/2024 od 03. listopada 2024. i predmet vraćen na ponovno suđenje. Ovaj je sud u ponovljenom suđenju uvažavajući kontekst pravnih ocjena i uputa sadržanih u odnosnoj odluci žalbenog suda, ponovno razmotrio izložene navode stranaka i povezana pravna shvaćanja, izvedene i već ocijenjene dokaze te rezultate cjelokupno provedena postupka te nakon tako provedenog ponovljenog suđenja nije našao razloga promjeni razlogovanja i uvjerenja temeljem kojeg je donio prvotnu, po žalbenom sudu ukinutu odluku.

2. Ipak, uvažavajući dakle, kontekst pravnih ocjena i uputa sadržanih u odnosnoj odluci žalbenog suda te utvrđenja odlučne činjenice da li znanstveni radovi i djela tužiteljice koja su predmet provedenog postupka po svojoj naravi odnosno obzirom na određenja sadržana u kontekstu mjerodavnog prava - Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, NN 111/21, dalje ZAPSP, predstavljaju autorsko djelo ili ne, za ustvrditi jest da ona to jesu već i s razine pravila životnog iskustva i zdravog razuma te banalne laičke logike. Svaki autentični znanstveni rad jest autorsko djelo. Ono po prirodi stvari dakle jest originalna intelektualna tvorevina (čl. 14. st. 1 ZAPSP-a) koja pretpostavlja i sadržajno implicira bavljenje odnosnom znanstvenom građom, materijom i bazama podataka koje znanstvenik djelujući na određenom znanstvenom području u toj i takvoj intelektualnoj povijesnosti sljeduje od svojih prethodnika te stoga isto ne može nastati iz vakuuma. Drugim riječima, u originalnom znanstvenom stvaranju upravo citatnost i reference na okruženje postojećih znanstvenih izvora predstavljaju imanentni čimbenik znanstvene metode i kategorijalnog aparata te po prirodi stvari isto tako predstavlja "pošteno" bavljenje znanošću. Argumentum ad contrario, suprotno, predstavlja nepošteno bavljenje znanošću i moguću povredu autorskih prava te posljedično daje opravdani povod za traženje adekvatne autorsko pravne zaštite, a što je konačno i slučaj u ovoj pravnoj stvari. Autorsko (znanstveno) djelo uživa autorskopravnu zaštitu kao djelo u cjelini, a ne u dijelovima (" teksta") koje bi još k tome trebalo detektirati i razlučiti od prethodnog znanstvenog nasljeđa kako to sugerira odluka žalbenog suda. Tako nešto nije ni misaono, a još manje praktički moguće pa dakle ni potrebno već i iz sumarno izloženih načelnih razloga naznačenih ovdje za potrebe odlučivanja u ovom ponovljenom suđenju te sačinjena ove presude (vidjeti i odlomak 38. ove presude). Sve navedeno u činjeničnom kontekstu predmetnog spora te imajući u vidu rezultate dosad provedenog postupka. Iz provedenog postupka i izvedenih dokaza, posebice lingvističkog vještačenja i iskaza saslušanih svjedoka GR i PR proizlaze činjenična utvrđenja i povrh potrebne razine izvjesnosti o učinu ustvrđene povrede tužiteljičinog autorskog prava, a tome je naposljetku za dodati da je drugotuženik na ročištu dana 27. travnja 2022. izričito priznao da je prepisivao djela tužiteljice.

3. Ovaj sud dakle, nemajući razloga promjeni svog uvjerenja temeljenom razlogovanjem sadržanim u odluci i presudi iz prethodnog postupka u spisu predmeta P-195/2020 navodi stoga ponovno kako nastavno slijedi.

4. Izlažući historijat tužbe u pravnorelevantnom dijelu tužiteljica u bitnome navodi da je prvotuženik izdavač ''Gospodarskog lista'', edukativno-informativnog mjesečnog časopisa te da je K **.**.2014. na stranici 21, pod naslovom „Travna silaža" te dana 20. srpnja 2015. godine na stranicama od 41 do 53 pod naslovom „Spremanje silaže", a sve u tiskanom izdanju ,,Gospodarskog lista", pod imenom autora prof. dr. sc. DR objavljeni su stručni tekstovi, a koji da su tekstovi neovlašteno preuzeti iz skripte pod naslovom „Konzerviranje krme i nastavnih materijala autora izv. prof .dr. sc. KR čime da su povrijeđena njena autorska prava. Osim u tiskanom izdanju „Gospodarskog lista" predmetni tekstovi da su objavljeni i na internet portalu http://www.gospodarski.hr/AuthorArticle/profdrsc-josip- leto/96. Predmetni tekstovi da ne predstavljaju autorsko djelo prof. DR, na način na koji je to predstavljeno u predmetnim člancima, već da su dio su nastavne skripte i nastavnih materijala čiji je autor prof. dr. sc. KR, a koju skriptu i nastavne materijale je ista od akademske godine 2009/10. e-mailom i/ili putem sustava za e-učenje Merlin ustupala na korištenje studentima Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta kao dio nastavnog materijala modula kojih je nositelj (Sustavi gospodarenja travnjacima, Konzerviranje krme Konzerviranje voluminozne krme). Radi se o materijalima koje je KR kontinuirano stvarala od 2001. godine, počevši s izradom doktorata koji je radila od 2001-2005 na temu siliranje i hranjivosti voluminozne krme. Dio tih materijala da je koristila dalje, te je na taj način nastala interna skripta za studente Konzerviranje voluminozne krme 2007. godine koju je tužiteljica dalje nadograđivala i još nadograđuje, a iz materijala s referencama (doktorat i nastavni materijali) vidljivo je da je tužiteljica do sada pročitala/koristila više od 700 literaturnih izvora (knjiga i znanstvenih radova) iz područja konzerviranja krme siliranjem. Prof. dr. sc. KR je istu skriptu i nastavni materijal akademske godine 2009/10. ustupila i prof. DR i to s namjerom da skriptu proslijedi studentima Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta koji slušaju modul „Gospodarenje travnjacima" kojeg je nositelj ZR, a na kojem prof. dr. sc. KR izvodi nastavu upravo tih nastavnih jedinica. Drugotuženik da je tada, bez odobrenja i znanja tužiteljice, protivno odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima pod svojim imenom navedenu skriptu i nastavne materijale koristio na način da je dopustio njihovu objavu kao vlastito autorsko djelo. Prof. dr. sc. ZR da je bez odobrenja i znanja izv. prof. dr.sc. KR protivno odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima pod svojim imenom istu skriptu i nastavne materijale koristio na način da je dopustio njihovu djelomičnu objavu kao vlastito autorsko djelo unatoč činjenici da je izv. prof. dr. sc. KR jednim dijelom stručne tekstove već objavila u „Gospodarskom listu" od dana 15. svibnja 2012. godine pod naslovom „Siliranje trava i mahunarki" (str. 45-56) i dana 01. lipnja 2012. godine pod naslovom ,,Siliranje mahunarki i lucerne" (str. 16-17). Drugotuženik da je dakle plagirao ne samo postojeću skriptu, već i prethodno objavljene članke tužiteljice KR, i to: u Gospodarskom listu od 15. svibnja 2012. godine, str. 45-56, članak Siliranje trava i mahunarki, u Gospodarskom listu od 01 lipnja 2012., str. 16-17, članak Siliranje mahunarki i lucerne, Tekstovi koje je objavio drugotuženik su u cijelosti sadržani u gore navedenoj skripti Konzerviranje krme, a otprilike 30-40% teksta je također sadržano i u gore navedenim člancima prethodno objavljenim u Gospodarskom listu. Tužiteljica posebno napominje da je dio koji je plagiran iz Gospodarskog lista podcrtan kemijskom olovkom u člancima koji prileže ovoj tužbi. U nastavku tužbe je popis sadržaja skripte Konzerviranje krme, u kojem popisu je crvenom bojom (žutom bojom u privitku predanom uz tužbu) označen sadržaj kojeg je ZR neovlašteno preuzeo i objavio u Gospodarskom listu. Obzirom da je Drugotuženik dopustio objavu predmetnih tekstova bez znanja i dopuštenja tužiteljice, a koja je kao što je već navedeno iste osobno ustupila drugotuženiku s namjerom da ih proslijedi kao nastavni materijal studentima i to isključivo za potrebe izvođenja nastave na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Drugotuženik da je postupio protivno odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima slijedom čega je tužiteljici povrijeđeno autorsko pravo. Iz navedenog da proizlazi da je svojim postupanjem Drugotuženik na svojevrstan način povrijedio i pravo prve objave autorskog djela jer pravo je autora da svoje djelo učini pristupačnim javnosti u vrijeme, obliku, opsegu i na način kako on to odredi. Iznosi tvrdnju, pozivom na odgovarajuće odredbe Zakona o autorskom pravu da je objavom svih predmetnih tekstova na gore navedeni način izvršena povreda njezinog autorskog prava te je stoga i bila primorana pokrenuti predmetni pravozaštitni postupak.

5. Za svoje tvrdnje tužiteljica prilaže isprave kao dokaze u potkrjepu istih i to ukazane članke iz Gospodarskog lista, skriptu za studente koju je sačinila ''Konzerviranje krme'', Doktorat tužiteljice - ''Probavljivost (in vivo) travnih silaža različitog stadija zrelosti prilikom košnje u interakciji s kukuruznom silažom'', radni materijal ''Konzerviranje voluminozne krme siliranjem'', uporedni tablični prikaz plagiranih dijelova teksta drugotuženika sa originalnim tekstom tužiteljice, članci drugotuženika objavljeni u časopisu prvotuženika 2012., predlaže saslušanje predloženih svjedoka te odgovarajuća vještačenja.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka tužiteljica ustrajući s utuženjem je konačno uobličila tužbeni zahtjev podneskom od 16. prosinca 2024. god.

7. U pisanom odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporavaju osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

8. Prvotuženik, ne osporava da su odnosni i ustvrđeni članci drugotuženika kao autora objavljeni časopisu prvotuženika ''Gospodarski list'', u bitnome navodi da nije mogao imati saznanja o eventualno postojećem plagijatu te da je u dobroj vjeri s prvotuženikom sklopio autorski ugovor. Ističe prigovor nevaljane pasivne legitimacije, nastavno u postupku kako u podnescima tako i raspravno ustraje s oporavanjem utuženja i pobijajućim tvrdnjama kojima dodatno elaborira osporavanje utuženja. Ističe prigovor zastare.

9. U bitnome, pobijajuće tvrdnje drugotuženika u pisanom odgovoru na tužbu se svode na tvrdnje da tekstovi tužiteljice nemaju ustvrđeni karakter autorskog djela, iako ne spori da su članci drugotuženika pod njegovim imenom objavljeni u časopisu prvotuženika. Drugotuženik međutim, nastavno u postupku iskazujući pred sudom na ročištu dana 27. travnja 2022. očituje priznanje činjenice da je od svoje kolegice KR, ovdje tužiteljice, preuzeo dijelove teksta, no to priznanje ograničava izjavom da to ne smatra nedopuštenim.

10. Temeljem Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99, NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN 96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11, NN 25/13, NN 89/14, NN 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u toku parnice. Sud će, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju , ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu ako je priznanje ograničeno dodavanjem drugih činjenica (čl. 221. st. 3. ZPP-a).

Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva.

Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

Ako sud utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu, ali se visina svote ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni (čl. 223. st. 1. ZPP-a)

Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva (čl. 186. ZPP-a).

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, razmotrenih tvrdnji i pravnih shvaćanja parničnih stranaka kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanima, navedeno primjenjući pravila o teretu dokazivanja te o ocjeni dokaza, sukladno čl. 8. u vezi čl. 223. st. 1. ZPP-a.

12. Sporno je između stranaka da li su tuženici izvršili povredu autorskih prava tužiteljice odnosno da li ima osnova dosudi zahtjevane naknade štete, odnosno da li ima osnova udovoljenju ostalih reparacijskih zahtjeva obzirom na ustvrđeno autorsko pravo tužiteljice, a sve u kontekstu odlučnih i prijepornih činjenica postojanja autorstva tužiteljice.

13. Stranke nažalost nisu uspjele iznaći mirno rješenje prijepora u pokrenutom postupku mirenja pri ovom sudu.

14. Nakon svestrano raspravljenog predmetnog prijepora sud je isti razmotrio u kontekstu mjerodavnog prava - Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, NN 111/21., dalje ZASP, odnosno Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 , dalje ZOO).

15. Prosuđujući predmetni prijepor ovaj sud se priklanja teleološkom tumačenju ukazanih propisa i relevantnih odredbi mjerodavnog prava u kontekstu sagledanih činjenica i osobitih okolnosti predmetnog spora. Navedeno u duhu pravne kulture i sudske prakse sudova EU, sve naspram gramatičkog (mehaničkog) i formalističkog tumačenja i primjene prava držeći potrebnim supstituirati gramatičko tumačenje i primjenu pravnih normi njihovim svrhovitim i kontekstualnim tumačenjem uz primjenu načela razmjernosti.

16. Sud je dakle nakon pomnog, detaljnog te savjesnog i brižljivog razmatranja svih naprijed izloženih tvrdnji i pravnih shvaćanja parničnih stranaka te provedenog dokaznog postupka našao i ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

17. Tijekom iscrpno i potpuno provedenog postupka te raspravljenog predmeta prijepora u dokaznom postupku izvršen je uvid u sve isprave te su razgledane predmetne tiskovine kao što je i isčitana sva dokumentacija koju su parnične stranke priložile kao dokaze u potkrijepu svojih tvrdnji, isčitane su i javnobilježnički ovjerene izjave parničnih stranaka. Izveden je također i dokaz forenzičko – lingvističkim vještačenjem prijepornog teksta.

18. Temeljni te pravnorelevantni navodi tužiteljice se svode na tvrdnje da je je drugotuženik bez njezina dopuštenja preuzeo kopiranjem dijelove njezinih znanstvenih (autorskih) tekstova (doktorat, stručni članci, radni materijali za izvođenje nastave) koji su plod njezinog višegodišnjeg znanstvenog rada i akademske karijere kao nastavnika i istraživača. Navedeno postupanje drugotuženika, pa onda posljedično i prvotuženika te činjenica da njezin kolega, ovdje drugotuženik nije preuzeo odgovornost za svoje amoralno postupanje je kod nje izazvala osjećaje povrijeđenosti i ogorčenosti. Posljedice takovih postupanja i nastavno trpi što se ogleda u činjenici da su plagirani članci i dalje dostupni na internetu te da joj je uskraćeno pravo prvoobjave članaka odnosnih temata budući sustav kod pokušaja publiciranja stručnog članka pokazuje drugotuženika (plagijatora) kao originalnog autora. Doživljava u svakodnevnom radu da se i studenti referiraju na autorske članke drugotuženika iako su plagirani.

19. Tužiteljica u svojoj javnobilježnički ovjerenoj izjavi (list 472-475 spisa) je detaljno i akribično izložila historijat odnosa koji je uzročio pokretanje predmetne parnice te sud drži da su navodi sadržani u njezinoj izjavi u potpunosti (kao subjektivni) podudarni sa činjeničnim navodima tužbe. Sud je sadržaj njezine izjave osnažen njezinim raspravnim iskazivanjem na ročištu dana 08. ožujka 2022. (list 508, 509 i 513 spisa) prihvatio i ocijenio kao apsolutno vjerodostojan temeljem kako dojma neposredne uvjerljivosti tužiteljice u prigodi njezina saslušanja pred sudom tako i utvrđene činjenice sukladnosti njezina iskaza sa ostalim izvedenim dokazima – razviđenim ispravama i posebice provedenim saslušanjima svjedoka GR i PR, sve navedeno uzimajući u obzir ograničenja koja nužno donosi subjektivna narav njezinog iskaza, a imajući u vidu bit predmeta spora.

20. Sud je cijenio i priloženu javnobilježnički ovjerenu izjavu zakonskog zastupnika prvotuženika (list 463 spisa) no nalazi i smatra da navodi sadržani u toj izjavi nisu od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica u predmetnom sporu. Naime, izjava, osim što sadrži izložene općepoznate činjenice o obavljanje nakladničkih poslova i ne sadrži neka izlaganja o osobitim okolnostima predmetnog slučaja od značaja za meritum spora.

21. Drugotuženik u svojoj javnobilježnički ovjerenoj izjavi (list 492-493 spisa) i nije u bitnome jasno i određeno osporio temeljne tvrdnje tužiteljice o preuzimanju njezinih tekstova. Iz sadržaj njegove izjave proizlazi neprihvatljiva relativizacija značaja bavljenja znanošću kroz autonomnu (autorsku) izradu znanstvenih radova. Međutim, drugotuženik, nastavno u svom iskazu (list 514 spisa) pred sudom na ročištu 27. travnja 2022. je jasno i određeno potvrdio da je od svoje kolegice preuzeo dijelove teksta.

22. Iskaz saslušanih svjedoka, profesora na istom fakultetu GR, te PR, odnosno bivšeg dekana profesora AR, se u ovoj odluci navode i reproduciraju gotovo u cijelosti, cijeneći da je sadržajnost njihovih iskaza od nepobitnog i ključnog značaja kako za okolnosno utvrđenje odlučnih činjenica u predmetnom sporu tako posljedično i za donošenje odluke o meritumu predmetnog spora.

23. Iskaz svjedoka GR sa ročišta dana 08. lipnja 2022. (list 517,518 spisa):

'' O onome što me se pita, imam neposredna saznanja te budući da su mi obje parnične stranke osobno poznate jer sam kao stariji nastavnik oboma bio mentorom tijekom njihovog akademskog napredovanja, odnosno, radili smo unutar iste radne sredine na Fakultetu. Ja sam u mirovinu otišao u zvanju redovnog profesora 2011. godine, a kao što rekoh, o preuzimanju tekstova koje je kolegica KR napisala, odnosno bila im autorom, imam neposredno saznanje budući sam iste čitao i kolegici dao svoje mišljenje u prigodi njihovog sastavljanja. Naime, nakon uvođenja Bolonjskog modela studija, ja sam sačinio nekoliko modula kako bi studenti mogli izučavati gradivo po modelu Bologne pa je tako i jedan modul bio konzerviranje krme.

Da bi se predmet mogao akademski obrađivati i predavati bilo je potrebno sačiniti skriptu, odnosno poznato mi je da je kolegica KR imala namjeru sačiniti i udžbenik na temu te materije što bi istovremeno bilo njoj uvaženo i u njenom daljnjem akademskom napredovanju.

Kad me se posebno pita te nastavno pojašnjavajući, mogu reći da sam bio šokiran saznanjem da je kolega preuzeo njezine tekstove te da su isti bili javno objavljeni u javnoj tiskovini budući da se to kosi s načelima ponašanja i akademskog međusobnog uvažavanja te mogu dodati da u mom akademskom stažu i radnom vijeku tako nešto sigurno nije bilo uobičajeno. Štoviše, a tako sam uvijek, držeći do intelektualnog poštenja poučavao i svoje studente, da se kod korištenja tuđih tekstova pa i usmenih priopćenja, uvijek treba navesti i referirati se na autora istog. Mogu reći da je meni ova situacija i uopće činjenica, da moram doći svjedočiti u sporu između mojih bivših studenata i kolega jako neugodna.

Na upit punomoćnika tužitelja da li je sadržajno tekst i rad tužiteljice predstavljao originalnu intelektualnu tvorevinu te da li mogu kontekstualno o tome nešto reći, mogu kao stručnjak s tog područja ustvrditi da je njezin radi pretpostavljao veliki uloženi intelektualni napor i proučavanje izvora, odnosno proučavanje inozemne i domaće literature te zasigurno u trenutku pisanja isto tako predstavljao djelo koje je na novi način obradilo temu konzerviranja krme. Dodao bih kako je ona i rezultate vlastitih istraživanja i bavljenja tom materijom također kao vlastiti doprinos unijela u tekst koji je napisala.

Nije mi poznato da bi drugotuženik kao suautor sa tužiteljicom bio supiscem tih tekstova i materijala.

Odgovarajući po posebnom upitu pun tužitelja mogu izreći svoje mišljenje da ne vidim zapreke da studenti u pisanju svojih radova ispunjavajući akademske zadatke i slično, mogu kao izvore spoznaje koristiti sve dostupne i raspoložive medije, dakle uključujući i stručnu publicistiku kao što je primjerice Gospodarski list.

Na poseban upit punomoćnika drugotuženika da li sam od tužiteljice dobivao na čitanje njezine tekstove i kada je to bilo, mogu reći, kao što sam već iskazao da mi je ona dostavljala na mišljenje i recenziju te davanje primjedbi na svoje tekstove te to je bilo koliko se sjećam kontinuirano u više navrata godina 2014. do 2018. godine. U trenutku kad sam ih tako višekratno iščitavao, tekstovi nisu bili spremni sveukupno za objavljivanje i možebitni udžbenik.

Ja sam joj osobno sugerirao da, a nakon što sam imao prilike iščitavati njezine tekstove, da unese i svoj doprinos odnosno svoja saznanja koja ima kroz istraživanja u kojima je sudjelovala te da će tako možebitni udžbenik zasigurno biti zaokružen i dobiti na „težini“.

Nastavno mogu iskazati da mi je poznato iz neposrednog bliskog kontakta kao kolege na Fakultetu te konačno kao mentora tužiteljice da je stručna tema kojom se ona bavila bilo konzerviranje krme, a što je bilo i temom njezinog doktorata te da se ona u daljnjem akademskom ratu istom temom bavila i u vlastitim istraživanjima, pa sam joj stoga, cijeneći njezinu stručnost na tom polju i predložio da u tekstovima koje je trebala u svrhu održavanja nastave sačiniti i proširi te dopuni svojim spoznajama koje je stekla u svom cjelokupnom akademskom radu.

Pojašnjavajući dio iskaza o stupnju dovršenosti tekstova tužiteljice mogu odgovoriti kako konkretno tako i načelno da se tekstovi uvijek mogu nadopunjavati i nadograđivati, odnosno ne može se egzaktno izmjeriti kada je neki tekst „gotov“ pa tako i udžbenici doživljavaju višestruka i nastavna izdanja.

Odgovarajući po nastavnom upitu suda da li je tekst koji sam zaključno imao prilike iščitati, predstavljao „kritičnu masu“ da bi se mogao objaviti kao udžbenik navodim da jest. Pojašnjenja radi, govorim i navodim da kad sam odgovorio na potonje da imam na pameti baš udžbenik. Nastavno bih dodao, dakle, da treba lučiti nastanak udžbenika, a koji je tužiteljica napisala koristeći iste izvore i materijale pa i tekstove iz skripte, a što se tiče skripte, odgovarajući po posebnim pitanjima, mogu reći da je ista predstavljala isto zaokruženo djelo, adekvatno strukturirano, koje je za potrebe akademske nastave izlagalo temu konzerviranja krme te mogu reći da je tužiteljica apsolutno bila autorom te skripte, dakle, da je ista bila njezino intelektualno djelo. Odgovarajući po zaključnom pitanju drugotuženika navodim da sam o saznanju „sličnosti“ tekstova saznao upravo čitanjem glasila Gospodarski list, odnosno Mljekarski glasnik, odnosno mogu reći da obzirom na struku kojom se bavim, mi praćenje te publicistike nije strano''.

24. Iskaz saslušanog svjedoka AR sa ročišta dana 07. rujna 2022. (list 522 spisa) :

''O predmetnom sporu imam neposredna i osobna saznanja te su mi kako tužiteljica tako i drugotuženik osobno poznati kao radni kolege, budući svi radimo na istom fakultetu. U vrijeme predmetnog događanja ja sam bio dekan navedenog fakulteta pa i tako imam neposredna saznanja. Pritužbu kolegice KR glede plagiranja od strane kolege DR sam primio i time se bavilo etičko povjerenstvo, a nastavno i sveučilišni etički savjet kojem je proslijeđen bio sav materijal u vezi ovog slučaja.

Nastavno mogu dodati i kad me se posebno pita da mi je poznato da su moji kolege i ja autori članaka koji se objavljuju u Mljekarskom listu, a tako je bilo i u konkretnom slučaju kad je profesor ZR objavio sporne članke za koje nije naveo izvore. Posebno navodim da nije uobičajeno kod takvih članaka navoditi izvore jer ne predstavljaju stručne članke koji se primjerice na prezentacijama na stručnim skupovima moraju referirati na stručnu literaturu. Nadalje, kolege kad na istoj katedri pripremaju literaturu potrebnu studentima za rad istu u suradnji pišu te i stoga držim da takve skripte nisu u tom smislu posebno autorsko djelo. Dodao bih da mi je poznato da su parnične stranke u svojoj akademskoj suradnji i prije zajedno bili suautori radova pa i otud mi je za reći da dakle je teško za razlučiti tko je što napisao. Za reći je da postoji posebna protokol koji određeni rad mora proći prije njegovog objavljivanja. Na upit punomoćnika tužitelja navodim da sporne članke nisam detaljno iščitao već sam ih u prigodi otprave materijala za rad etičkog povjerenstva letimično pregledao.

Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da li sam osobno s tužiteljicom nakon njene pritužbe o tome razgovarao, navodim da se ne mogu sjetiti da jesam.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je u tom postupku utvrđeno da se radi o plagijatu II tuženika navodim koliko mi je poznato da nije utvrđeno da se radi o plagijatu.

Na daljnji upit punomoćnika tužitelja zbog čega nije podnio žalbu protiv odluke etičkog povjerenstva, navodim da je tužiteljica žalbu poslala izravno Ministarstvu, a nije postupala preko Sveučilišta te je koliko mi je poznato iz proceduralnih razloga postupak obustavljen budući da tužiteljica nije postupala preko dekanata fakulteta dostavljanjem materijala Sveučilištu.

Na daljnje upite suda i punomoćnika tužitelja mogu ponoviti svoj osobni stav da je izrada nastavnih materijala na pojedinoj katedri suautorski rad profesora koji odnosne kolegije predaju pa tako i nije u tom slučaju naznačeno posebno autorstvo takvih edukacijskih materijala.

Ovdje u konkretnom slučaju kad me se ponovno pita upiranjem na članke koji su predmet spora ponavljam i navodim da nisam detaljno iščitavao i uspoređivao tekstove koji su predmet spora, a mogu reći kao i prethodno da držim da nema govora o posebnom autorstvu tekstova koji su u pitanju budući da oni predstavljaju materijal kojim su surađivali i ostali nastavnici na katedri. U odnosu na pitanje da li sam o ovoj stvari razgovarao osim sa drugotuženikom i sa profesorom GR odnosno PR, navodim da nisam.

Posebno upitan da li mi je poznato i pobliže specifično koji je predmet i fokus znanstvenog bavljenja posljedično i kompetencija tih znanstvenih tema tužiteljice KR odnosno da se ona bavila siliranjem, ne mogu ništa o tome pobliže reći jer mi ništa pobliže nije poznato''.

25. Iskaz saslušanog svjedoka PR sa ročišta dana 07. rujna 2022. (list 524 spisa):

'' O predmetu spora imam neposredna saznanja te o tome mogu reći slijedeće- rad kolegice KR, tužiteljice mi je bio poznat, bio sam neposredno upoznat s njezinim radnim materijalom "Konzerviranje voluminozne krme siliranjem" budući mi ga je kao radnom kolegi dala na čitanje radi primjedbi i mišljenja što sam ja i učinio. U jednoj prigodi me pozvala u sobu i pokazala mi članke iz Gospodarskog lista, a gdje je kolega profesor ZR obradio iste teme te sam, kad me se posebno pita, čitanjem sadržaja članaka utvrdio da je nedvojbeno drugotuženik preuzeo tekst iz materijala kolegice i ono što je zasigurno bilo jest da se ZR kao autor nije referirao na KR kao autoricu tekstova na koje se referirao odnosno koje je preuzeo. Na upit punomoćnika tužitelja navodim da ni ja ni profesor GR nismo sudjelovali u izradi spomenutog radnog materijala te je tužiteljica sama bila autoricom spomenutog radnog materijala i to mogu ustvrditi budući mi je to poznato.

Odgovarajući nastavno na daljnje upite mogu pobliže reći da je radni materijal kolegice KR koji sam imao prilike čitati uz napomenu da mi je to područje kao znanstveniku i neposredno poznato budući se time i sam bavim, predstavljao zasigurno originalni i autentični znanstveni rad budući da je kolegica isti pripremila i napisala nakon bavljenja tim tematom, a za koji je trebala komparativno proučiti dostupnu literaturu i recentna istraživanja, a kako je to u znanstvenom radu i uobičajeno te svoja saznanja i svoj doprinos pregledno izložiti. Ukratko tvrdim da je dakle, riječ o znanstvenom i stručnom tekstu koji svojim sadržajem nadilazi općenitost i nekakav uopćeni pregled te problematike i tih temata.

Dakle, i kao kolega i kao sveučilišni nastavnik mogu ustvrditi da je njezin rad autentično znanstveno autorsko djelo.

Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da li mi je poznato koliko je knjiga i radova pročitala tužiteljica prije izrade svog radnog materijala navodim da ne mogu reći o kojem se točno broju znanstvenih članaka radi na koje se tužiteljica referirala no zasigurno se radi o većem broju stranih autora.

Dopunjujući i nastavno iskazujući te pojašnjavajući narav teksta u znanstvenom smislu koji je tužiteljica sačinila, dakle, mogu reći i ustvrditi da ono udovoljava svim uobičajenim postulatima izrade znanstvenog rada, znači nije riječ o pukom navođenju citata već o elaboraciji znanstvenih temata kojih obrađuje uz korištenje strane izvora i drugih autora njihovom interpretacijom i dovođenjem u vezu s tezama koje rad iznosi. Drugim riječima nema govora da je riječ o nekakvom reduciranom popularnom tekstu koji se svodi na opća mjesta i citate.

Na upit punomoćnika II tuženika da li je uobičajeno da se kod objave članaka u popularnoj stručnoj publicistici Gospodarskom listu i Mljekarskom listu navode izvori za iste, mogu reći da nije uobičajeno, a držim da je to poželjno.

Na daljnji upit punomoćnika II tuženika da li je tekst koji u iskazu spominjem bio spreman za objavu, mogu reći da nije, odnosno da je isti trebao proći završnu redakciju i lektorsku kontrolu no kao tekst u smislu znanstvenog sadržaja je bio u dovoljnoj mjeri ispisan, a da bi se mogao shvatiti kao autorska cjelina''.

26. Sud je iskaz svjedoka GR i PR, prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan i nepristran ne samo zbog njihova akademskog senioriteta već i temeljem dojma izuzetne neposredne uvjerljivosti u prigodi njihova raspravnog saslušanja. Sud nalazi i cijeni da je sadržaj njihova iskaza glede predmeta spora okolnosno detaljan, iscrpan i konzistentan, bez proturječnosti, upotpunjen također i kompetentnim vrijednosnim opažajima, imajući u vidu specifičnu narav predmetnog spora što je sud posebice uvažio i cijenio.

27. Iskaz saslušanog svjedoka AR sadrži načelno neprihvatljivu vrijednosnu relativizaciju značaja autorskog znanstvenog rada koje stavove očigledno dijeli s drugotuženikom pa je isti već i stoga nevjerodostojan. Sud iskazu svjedoka AR kao cijeneći ga pristranim stoga nije poklonio vjeru. Iz iskaza svjedoka AR proizlazi međutim potvrda činjenice da je postupak radi plagijata pred etičkim povjerenstvom bio obustavljen iz proceduralnih razloga, iako se svjedok iskazujući pred sudom nije upustio u detaljnije okolnosno izlaganje o propustima u proceduri i njegovoj ulozi u odnosnom postupku budući da je tada bio dekan.

28. Iskaz svjedoka SR sud i nije cijenio budući o predmetu spora nema neposredna saznanja.

29. Iako je drugotuženik priznao odlučnu činjenicu preuzimanja njezinih tekstova bez njezinog dopuštenja, sud je radi dodatnog utvrđenja te činjenice (neovlaštenog) preuzimanja ustvrđenih predmetnih tekstova tužiteljice, a za utvrđenje koje činjenice je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. ZPP-a), proveo vještačenje po vještaku odgovarajuće struke. Imajući u vidu specifični predmet prijepora te da meritum spora zapada u područje jezičnog izražaja, ovaj je sud vodeći o tome računa, vještačenje povjerio prof. dr. TR, redovitom profesoru u trajnom zvanju na odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predstojniku Katedre za algebarsku i računalnu lingvistiku, sve u uvjerenju da je riječ o osobi potrebnih znanja i kompetencija da provede potrebnu ekspertizu u predmetnom prijepora.

30. Sudski vještak je vještačenjem obuhvatio sporne tekstove te sadržaj istih izložio komparativnoj provjeri obzirom na činjenične navode i tvrdnje stranaka sukladno rješenju suda o izvođenju tog dokaza. Vještak je iscrpnim i detaljnim pisanim vještvom od 17. veljače 2023. (list 571 spisa), pojasnio i razložio izvedenu analizu predmeta spora – analizom spornih autorskih tekstova.

31. Iz provedene ekspertize u bitnome proizlazi zaključak da pored u visokim postotcima jasno iskazanoga preklapanja Tekstova B i C s Tekstom A na temelju računalne usporedbe, u prilog tome preklapanju ide i neposredno opažanje vještaka kako je u Tekst C iz Teksta A bez ispravaka prenesen niz riječi s pravopisnim progrješkama kao što su "stjenka", "malasa", "preduvijeta", "ostavljuju", "eneterobakterija", "nutrienti", "absorbenti", "saharaoza", "rasprišivanjem", "silliranom", "fitoesterogen", "formnaldehida", "luceme", itd. Na temelju provedenih analiza triju tekstova i provedenih usporedbi, s visokom se sigurnošću može zaključiti kako su Tekst B i Tekst C u velike podudarni s Tekstom A, te su zacijelo i sastavljeni na temelju Teksta A.

32. Izložena činjenična utvrđenja i zaključke vještak je po ocjeni suda više nego uvjerljivo i logično obrazložio kako u pisano sačinjenom vještvu tako i u prigodi raspravnog iskazivanja iskazujući na ročištu dana 08. travnja 2024. (list 649 spisa) a da bi se temeljem tako provedenog dokaza mogle utvrditi u sporu pravnorelevantne, odlučne i prijeporne činjenice. Iz raspravnog iskaza vještaka u bitnome proizlazi da u predmetnom slučaju jest riječ o plagijatu što je sudski vještak nakon provedenog vještačenja utvrdio po svojoj najboljoj savjesti i stručnom znanju. Elaborirajući metode analize prijepornog sadržaja tekstova koji su bili predmetom analize iznio je u bitnome utvrđenje da sadržajni tekstualni članci predstavljaju plagijat tužiteljičinog teksta. Da se tu radi o tome da je prvi tekst tužiteljice "konzerviranje krme: proizvodnja silaža". S tim tekstom su uspoređivana druga dva teksta II-tuženika od kojih je prvi "Travna silaža" i "Prilog: spremanje silaže". Prikupljeni su osnovni podaci o tim tekstovima. Tekstovi da su uspoređivani s obzirom na broj riječi u tim tekstovima koje se riječi u cijelosti preklapaju, tj. doslovno ili djelomično preklapaju. Ta mjera preklapanja iskazana je u broju pojedinačnih riječi tekućega teksta a taj broj je onda i pokazan kao i postotak preklapanja. Kop usporedbe teksta B i A taj postotak je iznosio 73,76%. Kod usporedbe teksta C i A postotak preklapanja iznosio je 87,94%. Ukupni zaključak vještaka je da sa obzirom na tako visoki postotak preklapanja teksta B i C sa tekstom A, sa visokom sigurnošću može zaključiti da su tekstovi B i C sastavljeni na temelju teksta A. U prilog tome postoji i činjneica niza uočenih zatipaka koji su preneseni bez ikakvih ispravaka, a popis kojih se nalazi u pisano izrađenom vještvu. Pri provedbi vještačenja vještak se služio Copy Leaks programom, a koji je računalni program dostupan online i koristi tri metode za provjeru plagijatorstva od 10 poznatih metoda koje su poznate u forenzičkoj lingvistici. Raspravno iskazujući vještak je posebice naveo i da kako se danas još uvijek zamisli, sadržaje, ideje i znanje, prenose pomoću teksta na nekom prirodnom jeziku, podudarnost između više tekstova nesumnjivo će uputiti na podudarnost u sadržaju, značenju i znanju koji se tim tekstovima prenosi. S obzirom da je tekst A nastao 2007. g a tekstovi B i C 2014. g i s obzirom na visok stupanj podudaranja teksta B i C sa tekstom A s visokom se vjerojatnošću može zaključiti kako je tekst A ishodišni tekst. Odgovarajući pak po posebnom upitu suda navodi da visoki postoci u podudaranju tekstova isključuju slučajnost njihovog podudaranja. Po posebnom upita punomoćnika II-tuženika naveo je da je diplomirani opći lingvist i fonetičar uz dodatnu društveno-humanističke specijalizaciju te sada i predstojnik katedre za algebarsku i računalnu lingvistiku odsjeka za lingvistiku filozofskog fakulteta u Zagrebu te po zvanju redoviti profesor .

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je nalaz i mišljenje u pravnorelevantnom kontekstu odlučujućem za meritum spora sačinjen stručno i objektivno, temeljem uporedno proanaliziranih tekstova čime je vještačenje u potpunosti ispunilo svoju osnovnu svrhu. Sud provedeno vještačenje cijeni neupitno stručnim, logičnim i konzistentnim te suglasnim s ispravama – isčitanim tekstovima koje prileže spisu i koji su bili predmetom vještačenja. Budući da u vještačenju nema nelogičnosti niti proturječnosti to ga je sud i prihvatio poklanjajući tako vještaku vjeru u potpunosti, sve obzirom na njegovu nepristranost u predmetu i neupitnu kompetentnost njegove ekspertize, a imajući posebice u vidu nepobitni znanstveni karakter ekspertize. Za istaknuti je da je vještačenje provedeno uz korištenje računalnog programa koji se standardno koristi u znanstvenoj zajednici i Europskoj istraživačkoj infrastrukturi što samo vještačenje čini u potpunosti vjerodostojnim imajući u vidu njegovu nepobitnu znanstvenu objektivnost.

34. Za istaknuti je, kako to nalazi i smatra ovaj sud, da nije od značaja činjenica da vještak nije agronomske struke, već sveučilišni profesor i predstojnik katedre za lingvistiku, budući da u predmetu nisu sporna pitanja i činjenice agronomske struke, već činjenica da li je izvršeno plagiranje konkretnog teksta sačinjenog na hrvatskom jeziku i pismu, a što zasigurno zapada u domenu znanosti o jeziku, dakle lingvistike. Sve navedeno imajući u vidu da su činjenice plagiranja stručnog teksta iz područja agronomske znanosti potvrdili i svjedoci GR i PR kao profesori te i takove znanosti. Navedeno stoga i obeskrepljuje izlaganja drugotuženika o navodnim nekompetencijama vještaka za provedbu predmetne ekspertize u ovoj parnici.

35. Nakon što je proveo predmetni postupak, razmotrio spis predmeta i ocijenio izvedene dokaze, sve primjenjući naprijed izložena određenja postupovnog prava, sud je dakle našao tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

36. Navedeno polazeći od nepobitne (i nesporne) činjenice koja proizlazi iz priznanja drugotuženika da je od tužiteljice kao autorice preuzeo dijelove teksta iz njezinih članaka odnosno skripte što je potvrđeno i provedenim forenzičko lingvističkim i vještačenjem koje je pokazalo da su članci za koje je drugotuženik s prvotuženikom sačinio autorski ugovor da bi ih prvotuženik potom u svom časopisu i publicirao, nastali plagiranjem, odnosno preuzimanjem autorskih tekstova tužiteljice.

37. Ocjena je i prosudba ovog suda da tekstovi sadržani u skripti, namjenjeni izvođenju sveučilišne nastave (kao i ostali tekstovi tužiteljice) kao autorski pisani izražaj tužiteljice, koje je drugotuženik nedopušteno prisvojio da bi ih publicirao kao vlastite autorske članke, imaju karakter autorskog djela tužiteljice, odnosno da predstavljaju originalnu intelektualnu tekstualnu tvorevinu iz područja znanosti, koja uživa moguću autorskopravnu zaštitu ( arg. iz čl. 14. st. 1. i 2. u vezi čl. 18. st. 1. ZAPSP). Navedeno stoga što je nepobitnim da ih je ispisala tužiteljica koja je zvanjem sveučilišni nastavnik profesionalno posvećen znanstvenom radu te adekvatnih kompetencija iz područja odnosne znanosti. Tumačenje (tuženika) koje inzistira na suprotnom upirući na izostanak verifikacije teksta kao stručnog, ekscesivnim se formalizmom protivi razmjerno razumnom tumačenju da tekstovi tužiteljice jesu autorsko djelo. Drugim riječima, protivi se argumentu zdravog razuma, kad se kontekstualno uzmu u obzir sve okolnosti slučaja te ponajviše i prije svega da tužiteljica jest znanstvenik profesijom koji stručne tekstove ne piše zato što joj je to hobby. Naposljetku, da je tome tako proizlazi i iz iskaza, više nego kompetentnih saslušanih svjedoka, profesora GR i PR.

38. Otuda su neprihvatljivi i neuvjerljivi svi navodi tuženika koji relativiziraju originalnost akademskog rada tužiteljice te suštinski znanstveni karakter njezinih tekstova, budući da njezini tekstovi predstavljaju stručno znanstveno djelo koje pretpostavlja intelektualni napor i sistematično proučavanje odnosnog znanstvenog područja, te su stoga i nepobitno znanstveno autorsko djelo, sadržajno determinirano znanjima struke, odnosno stručno pisano djelo iz područja agronomije kao znanosti.

39. Slijedom izloženog, sud nalazi i cijeni da navodi kako odgovora na tužbu tako i nastavne pobijajuće tvrdnje drugotuženika, kojima osporava atribuiranje znanstvenog rada tužiteljice kao akademskog znanstvenog rada stoga ostaju tek na razini vještog juridičkog konstrukta u potrebi artikulacije osporavanja osnovanosti utuženja kojim je tužiteljica bila prisiljena pokrenuti predmetni pravnozaštitni postupak radi zaštite svog autorstva.

40. Posljetkom takve sofističke logike i juridičkog konstruktivizma pobijajuće tvrdnje i pravna shvaćanja drugotuženika, pored neosporenih činjenica o preuzimanju teksta tužiteljice ne samo životno već i pravno teško nalaze razmjerno ikakvo razumno etično (moralno) opravdanje.

41. Nije prihvatljiva relativizacija postupanja i ponašanja drugotuženika koja proizlazi iz očitovanih pobijajućih navoda u provedenom postupku. Navedeno stoga što postupanje drugotuženika koji nedopušteno prisvaja autorski tekst radne i akademske kolegice javno ga objavljujući kao vlastiti autorski rad u svojoj biti i prije svega predstavlja nedopustivo ponašanje protivno moralu društva (arg. per analogiam iz čl. 3. st. 2. ZPP-a, odnosno čl. 2. i 4. ZOO-a ).

42. Sve navedeno posebice imajući u vidu ne samo stručno obrazovni već i odgojni aspekt i funkciju Fakulteta kao visokoškolske ustanove. Za očekivati je od sveučilišnih nastavnika (i kao odgajatelja) načelnu, ne samo intelektualnu već i etičnu izvrsnost i moralni integritet te praktičnu demonstraciju nulte stope tolerancije na svaki oblik intelektualnog nepoštenja. Suprotno izvjesno vodi u moralnu eroziju te u konačnici – iskvarenu i koruptnu društvenu zajednicu što zasigurno nije model društva kojem treba težiti.

43. Da je u slučaju drugotuženika – prof. DR evidentirano etično neprihvatljivo ponašanje proizlazi i iz isprava povezanih s (ne)provedenim postupkom pred tijelima tijelima Fakulteta i Sveučilišta, a na koje se isprave, kao i na odluke sudova u uporednim provedenim parničnim postupcima promašeno poziva drugotuženik.

44. Naime, kako je to razvidno iz sadržaja, iako, po tužiteljicu, negativnog Mišljenja Etičkog povjerenstva Agronomskog fakulteta (list 408 i 409 spisa) ''...utvrđene su radnje neetičnog ponašanja prof. dr. sc DR koje se ogledaju u doslovnom kopiranju rečenica i pojedinih cijelih paragrafa....'' a donesenog po prijavi ovdje tužiteljice.

45. Pokrenuti postupak nije međutim okončan meritornom odlukom nadležnog Etičkog savjeta Sveučilišta iz proceduralnih razloga budući su žalbe ovdje tužiteljice protiv prvostupanjskih odluka odbačene Rješenjem Etičkog savjeta Sveučilišta od 23. rujna 2021. (list 418 spisa) s utvrđenjem da je žaliteljica neovlaštena podnositeljica.

46. Spisu međutim prileži i dopis istog tijela od 20. rujna 2019. (list 418 spisa) iz sadržaja kojeg proizlazi da je prof. AR, tada dekan, bio pozvan na pokretanje postupanja u predmetu prof. KR, ovdje tužiteljice, kao formalni podnositelj Zahtjeva, što je potonji, indicirano obzirom na sve okolnosti slučaja, propustio učiniti, a koji propust je tako uzročio i izostanak konačne odluke nadležnog Etičkog savjeta Sveučilišta u toj stvari.

47. Iz sadržaja, po ovdje tužiteljicu, negativnih odluka sudova P-1074/2018 od 15. lipnja 2022. i Pž-3200/2022 od 31. svibnja 2023. kojom je potvrđena prethodno navedena prvostupanjska odluka, proizlazi u bitnome da, ovdje drugotuženik jest preuzeo dijelove tekstova, no da to nije bilo u dostatnoj mjeri koja bi opravdala osnovanost predmetnog zahtjeva za autorskom zaštitom. Prvostupanjska odluka je tako zasnovana na kvantificiranju (ne)poštenja drugotuženika (....bijelu košulju nije potrebno dati na čišćenje jer mrlja na njoj nije dovoljno velika....) iako je nedopustivo (nepošteno) ponašanje (u nekoj mjeri) izvjesno utvrđeno. Sličnim razlogovanjem slijedi i prosudba da nema mjesta utvrđenju postojanja plagijata budući da ZASP ne poznaje termin ''plagijat'' (s kojim utvrđenjem se slaže žalbeni sud u svojoj odluci).

48. Valja reći da navedene odluke formalno pravno nemaju značaj za odlučivanje o meritumu u ovoj pravnoj stvari budući hrvatski sudbeni sustav nije zasnovan na načelima presedanskog prava. No od značaja je istinita i valjana supstancijalna premisa koja iz tih odluka izvire (usprkos nevaljanom silogizmu kojim su temeljene odnosne odluke) a ta je da je, ovdje drugotuženik, plagirao tekstove tužiteljice. Opstojnost te činjenice ne može otkloniti niti odsutnost notornog termina ''plagijat'' u pozitivnom propisu. Budući dakle, navedene odluke usprkos svom formalnopravnom , po tužiteljicu, negativnom određenju i važenju, supstancijalno indiciraju upravo suprotno – da drugotuženik jest izvršio akt plagiranja, po ocjeni ovog suda iste i nisu od odlučnog značaja za donošenje eventualno negativne odluke u ovom sporu, navedeno, u kontekstu svih prethodno izloženih ocjena i pravnih shvaćanja ovog suda. Zato drugotuženik, po ocjeni ovog suda, i promašeno instrumentalizira i priziva značaj tih i takovih odluka u ovoj parnici. To stoga što dakle upravo suprotno, i navodi koje sadrži ukazana odluka upućuju na potvrdu činjenice da drugotuženik jest plagirao tekstove svoje kolegice, to što on to nije činio u dovoljnoj mjeri ne otklanja opstojnost činjenice koja ukazuje na načelno nedopustivo i protivno moralu društva ponašanje drugotuženika koji je k tome pripadnik akademske zajednice te za kojeg bi trebali vrijediti viši standardi etičnog ponašanja obzirom na odgojnu funkciju koju kao sveučilišni nastavnik ima.

49. Solidarna odgovornost prvotuženika proizlazi iz odredbe čl. 274. st. 5. ZAPSP- a budući da je do povrede prava tužiteljice došlo zajedničkim djelovanjem tuženika. Sud je cijeni i činjenicu da se prvotuženik oglušio na pozive tužiteljice da ukloni sporne članke s interneta.

50. Nalazeći i cijeneći dakle da je utvrđenim da je bez tužiteljičinog izričitog odobrenja i znanja, izvršeno preuzimanje sadržaja iz njezinog autorskog djela, čime je posljedično i izvršena povreda njezinog autorskog prava u njegovom imovinskom i moralnom aspektu, to sud smatra da tužiteljici pripada i pravo na udovoljenje istaknutim zahtjevima – na utvrđenje izvršene povrede, za prestankom i zabranom radnji kojom se njezino autorsko pravo povrjeđuje, za objavom izreke presude, na naknadu materijalne i nematerijalne štete, odnosno pravične novčane naknade zbog povrede tih prava, a temeljem čl. 67. u vezi čl. 273. st. 1. i 2. i čl. , ZAPSP-a u vezi čl. 1100. ZOO-a., te čl. čl. 279. st. 1. i čl. 283. ZAPSP-a.

51. Kraj takvog stanja stvari, sud je sukladno čl. 223. st. 1 ZPP-a primjenom načela razmjernosti imajući u vidu, da nije mogućim egzaktno (matematički prikazati) i utvrditi niti adekvatno novčano evaluirati pretrpljenu štetu, to je svrhovitim tumačenjem naprijed navedenog pravila o teretu dokazivanja slobodno ocijenjena i utvrđena činjenica visine pretrpljene štete, kako u njezinom imovinskom tako i u neimovinskom aspektu.

52. Sud je stoga tužiteljici dosudio naknadu s naznačenih pravnih osnova, kako materijalne tako i nematerijalne štete (232,26 eur + 1.990,80 eur) cijeneći da navedeni iznosi predstavljaju svojom visinom pravičnu novčanu naknadu i adekvatnu kompenzaciju kako za povrijeđeno autorsko pravo u njegovom imovinskom aspektu tako i povrijeđeno pravo osobnosti, sve navedeno imajući u vidu osobite okolnosti konkretnog slučaja koje proizlaze iz utvrđenja u provedenom postupku uvažavajući imperative razumnosti i pravičnosti, a sve pak i u kontekstu aktualnih socioekonomskih prilika u društvu.

53. Ovaj sud smatra, slijedom navedenog, da je uznemirenje, povrijeđenost pretrpljenim i jakost odnosno intenzitet pretrpljenih duševnih boli kod tužiteljice bio takvog stupnja da opravdava i dosudu pravične i primjerene naknade u novcu imajući u vidu da je cilj i svrha te naknade materijalna kompenzacija za duševni bol koji je tužiteljica pretrpjela. Pri tome se posebice ističe da je prilikom dosuđenja naknade, cijeneći kontekstualno sve okolnosti slučaja, sud vodio računa o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (svrha pružanja pravne zaštite tužiteljici nije bogaćenje povoljnim ishodom postupka niti možebitna retribucija u odnosu na stranku tuženika u ovom postupku) što sa dosuđenom visinom naknade nije slučaj.

54. Slijedom naprijed izloženog sud nalazi osnovanim tužbene zahtjeve tužiteljice u te je o navedenom i odlučeno kao u točki I do VI izreke presude.

55. Ovaj je sud pravnog stava da na dosuđeni iznos naknade štete ovom presudom tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na temelju čl. 183. st. 1. u vezi čl. 1086. i 1089. st. 2. ZOO-a, tekuća od dana presuđenja tj. od 13. kolovoza 2025.g. do isplate (imovinska), odnosno od dana podnošenja tužbe t.j. od dana 14. svibnja 2018., na temelju čl. 1103. ZOO-a (neimovinska), a po stopi kako je ona određena čl. 29. st. 2. ZOO-a.

56. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. u svezi čl. 155. ZPP- a te je stoga tužiteljici obzirom na uspjeh u sporu valjalo priznati naknadu troška kojeg čine troškovi odvjetničkog zastupanja u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023. dalje OT) sukladno zahtjevu za tužitelja za naknadu troška te je tako istom priznata trošak nagrade (obračunom vrijednosti boda prema Tbr. 54 – 2 eura) zastupanja za poduzete radnje i to za: sastav tužbe i četrnaest podnesaka u iznosu od po 200,00 eur temeljem Tbr. 7. i 8/1 OT, za pristup na deset ročišta u iznosu od po 200,00 eur temeljem Tbr 9/1 OT, ukupno 5.000,00 eur, sve uvećano za 25% pdv u iznosu od 1.250,00 eur, što ukupno iznosi 6.250,00 eur, čemu se pridaje i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 66,36 eur te trošak vještačenja u iznosu od 929,05 eur, sveukupno 7.245,41 eur.

57. Zatezna kamata na dosuđene troškove postupka dosuđena je temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020.).

58. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. kolovoza 2025. godine

Sudac:

Vjekoslav Zaninović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dostave pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu putem e komunikacije, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po punom

2. 1vo i 2go tuženiku po punom

3. pisarnica- kal 30 dana