Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-283/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Rošca, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. IF, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 132. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-407/2023-32 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. IF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-407/2023-32 od 28. ožujka 2025., opt. OF proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplatom plaće, opisano u čl. 132. st. 1. i 4. KZ/11, a kažnjivo po čl. 132. st. 1. KZ/11 pa je opt. OF na temelju čl. 132. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom te mu je naloženo u roku od četiri mjeseca isplatiti ošt. ČF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.360,00 kuna/578,67 eura. Ukoliko optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, sud može na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu.
1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj:
152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP) ošt. ČF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti je dosuđen imovinskopravni zahtjev sa zakonskom zateznom kamatom te je naloženo opt. IF isplatiti oštećeniku iznos od 4.360,00 kuna / 578,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.10.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP-a optuženik je u cijelosti oslobađen obveze naknade troškova kaznenog postupka
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio opt. OF putem branitelja Rafaela Krešića, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu, podredno da ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugog suca pojedinca.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba opt. IF nije osnovana.
6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik upire da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na subjektivni element djela, da je sud površno opisao vrstu krivnje ne dotičući u dovoljnoj mjeri dvojbenu svijest o protupravnosti konkretnog djela. Pored toga, da je obrazloženje prvostupanjskog suda proturječno.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge glede subjektivnog elementa kaznenog djela odnosno krivnje u toč. 26. obrazloženja presude navodeći da ubrojivost optuženika nije tijekom postupka ničim dovedena u pitanje, da je bio svjestan svih obilježja djela i htio njeno počinjenje, da je postupao s izravnom namjerom, a da je ujedno bio svjestan da je takvo djelo zabranjeno, pri čemu sud nije našao niti jedan ispričavajući razlog kojim bi njegova svijest o djelu bila dovedena u pitanje. Osim toga, za ukazati je da pobijana presuda sadrži valjane i dostatne razloge o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama, pri čemu je prvostupanjski sud pozorno ocijenio sve izvedene dokaze, pojedinačno, ali i dovodeći ih u međusobnu vezu, iznio je istovremeno i ocjenu proturječnih dokaza dajući jasne, argumentirane i provjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće. Ujedno, iako žalitelj tek paušalno navodi da je obrazloženje proturječno, takve tvrdnje ne obrazlaže. Osim toga, sud je ispitao ožalbenu presudu i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući zaključak prvostupanjskog suda kako je optuženik kao poslodavac morao znati svoje brojne obveze, pri čemu je pogrešno ocijenio nevjerodostojnom obranu optuženika, paušalno je otklanjajući. Pored toga, da je optuženik bio svjestan da mora isplatiti plaću svom zaposleniku, da namjera o neisplati plaće povlači kaznenu odgovornost što je optuženiku poznato jer je zbog istog kaznenog djela prethodno bio i optužen te se u tom kaznenom postupku upoznao s razlogom koji isključuje protupravnost, a propisan je člankom 132. stavak 3. KZ/11 (koji govori da nema kaznenog djela iz stavka 1. ovog članka kada je do neisplate plaće došlo zbog nemogućnosti raspolaganja financijskim sredstvima na računu poslodavca ili nedostatka financijskih sredstva na računu poslodavca koji nisu nastali s ciljem izbjegavanja isplate plaće), a da je ta okolnost nesumnjivo utvrđena u kaznenom postupku.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima kojima u biti ponavlja navode iz svoje obrane tražeći ujedno preocjenu iste na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane, optuženik nije doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, iz obrane optuženika, a što potvrđuju i navodi žalbe, proizlazi da je isti bio svjestan da mora isplatiti plaću zaposleniku, no da isto nije mogao učiniti zbog objektivnih razloga jer na računu TD "Figula" d.o.o. nije bilo dovoljno sredstava za isplatu plaća, da je tvrtka brisana kasnije iz sudskog registra. Također priznaje da nije dostavio izračun neisplaćenog dospjelog iznosa plaće, da se radi o njegovom propustu, a potom takve navode opovrgava navodeći da nije znao za tu svoju obvezu. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio, a na temelju izvedenih dokaza (očevidnika FINE o danima insolventnosti, izvoda prometa na računu otvorenog u Erste & Steiermarkische Bank, izvodu računa tvrtke Figula d.o.o., kao i dopisa A1 Hrvatska), da na računu nije bilo sredstava za isplatu plaće i troškova prijevoza oštećeniku za rujan 2022. s rokom dospijeća 15. listopada 2022. Nadalje, unatoč tome, a imajući u vidu da oštećeniku nije dostavio obračun neisplaćenog dospjelog iznosa plaće (obrazac NP1), ne može se primijeniti odredba članka 132. stavak 3. ZKP/08 na koju odredbu optuženik u žalbi i ukazuje smatrajući da ju je sud treba primijeniti jer da je to "naučio" u postupku koji se protiv njega vodio zbog istog kaznenog djela.
7.2. Međutim, ispušta iz vida odredbu članka 132. stavak 4. po kojoj se stavak 3. istog članka neće primijeniti ako poslodavac nije dostavio obračun dospjelog iznosa plaće sukladno odredbama posebnog zakona. Naime, odredbom članka 92. stavak 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) propisano je da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ili ih neisplati u cijelosti je dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela njihova isplata radniku dostaviti obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor u propisanom sadržaju. Prema tome, znajući da ošt. ČF koji je bio djelatnik tvrtke Figula d.o.o., u kojoj je optuženik bio direktor i odgovorna osoba, nije isplatio plaću za rujan 2022. u iznosu od 4.000,00 kn / 530,89 eura te naknadu troškova prijevoza u iznosu od 360 eura / 47,78 eura do 15. listopada 2022., nije dostavio obračun neisplaćenog dospjelog iznosa plaće, a što je bio dužan učiniti u skladu s prethodno navedenom odredbom Zakona o radu, ostvario je elemente kaznenog djela neisplata plaće iz čl. 132. st. 1. i 4. KZ/11 za koje ga je prvostupanjski sud pravilno i proglasio krivim. Pri tome je osnovano sud obranu optuženika ocijenio neuvjerljivom i neistinitom u dijelu u kojem je iskazao kako nije znao za obvezu dostave obračuna neisplaćenog dospjelog dijela plaće, imajući u vidu da je direktor i odgovorna osoba TD "Figula" d.o.o. od 7. listopada 2021. (a kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD "Figula" d.o.o.). Posebice je za napomenuti, a što proizlazi iz obrane optuženika da obračun neisplaćenog dospjelog iznosa plaće sukladno odredbama posebnog zakona nije dostavio oštećeniku, no da je dostavio obračun plaće za rujan 2022., pri čemu treba imati u vidu okolnost kako obračun neisplaćenog dospjelog iznosa plaće predstavlja ovršnu ispravu.
7.3. Iako se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u nastavku žalbe ne obrazlaže koju odlučnu činjenicu sud nije utvrdio ili pak koji je dokaz trebao izvesti, a nije ga izveo.
8. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona optuženik upire kako je pogrešno činjenično stanje dovelo do povrede kaznenog zakona na njegovu štetu te ponavlja navode iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, posebice iskaza optuženika, a onda s time u vezi i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je počinio inkriminirano kazneno djelo. No, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika kada je našao da se u njegovim radnjama stječu sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela jer povreda kaznenog zakona na koju u žalbi ukazuje predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Ovo stoga što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, a onda na takvo, drugačije utvrđeno činjenično stanje, primijeniti kazneni zakon. No, kazneni zakon ima se primijeniti na takvo činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo utvrditi.
8.1. Pored toga, optuženik smatra da je povrijeđen zakon na njegovu štetu jer je bio u zabludi o biću djela iz čl. 30. KZ/11 i zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost iz čl. 31. KZ/11, no takvi su žalbeni navodi neosnovani imajući u vidu činjenicu da je već jedanput proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 132. st. 1. KZ/11 pa nema osnova za zaključak kako nije bio svjestan zakonskog obilježja predmetnog kaznenog djela, a niti da je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno.
9. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika (a optuženik je uložio žalbu iz navedenih žalbenih osnova), sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi vrsta i mjera kazne. Tako je pravilno kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da je otac troje djece od kojih su dvoje malodobnih, a koje je dužan uzdržavati, dok je od otegotnih okolnosti cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra te raniju osuđivanost zbog istog kaznenog djela. Naime, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-100/2022 od 28. veljače 2022., pravomoćna 10. svibnja 2022., optuženik je zbog kaznenog djela iz čl. 132. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca s rokom kušnje od jedne godine, iz čega proizlazi da je kazneno djelo počinio u roku kušnje. Kada se uz navedeno ima u vidu da je i prekršajno kažnjavan u tri navrata zbog prekršaja iz Zakona o računovodstvu koji su vezani za poslovanje trgovačkog društva, tada se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine ni u kojem slučaju ne može smatrati prestrogom. Upravo izrečeno kaznenopravnom sankcijom ostvariti će se sve one svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.
10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. OF pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 13. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Rožac
