Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-117/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po Vesni Piškorec Kuzmić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Tanje Benotić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženika KC zbog tri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), a povodom optužnice ODO u Koprivnici broj KO-DO-72/2025-1 od 26. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice – Sunčice Dolenec Kovačić, optuženika KC i braniteljice optuženika – odvjetnice KCĐ te oštećenika VC, AC i MC, nakon završene javne rasprave, dana 13. kolovoza 2025. objavio je, a dana 8. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

optuženik KC,

OIB: [osobni identifikacijski broj],

sin K i PC rođene V, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom visokom srednjom školom, zanimanje strojobravar, VKV, umirovljenik, prima mirovinu u iznosu od 400,00 i nešto eura, s evidentiranim primicima za 2024. godinu s osnove plaće u iznosu od 16,91 EUR, s osnove mirovine u iznosu od 5.268,59 EUR te s osnove socijalne potpore u iznosu od 4.831,63 EUR, oženjen suprugom AC, koja je radnica, zaposlena u Podravci s plaćom od 1.200,00 eura, bez maloljetne djece, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik osobnog automobila marke "Renault Clio", god. proizvodnje 2003., vojsku služio u JNA 1984./1985., sudionik Domovinskog rata, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i još nekim odlikovanjima, osuđivan presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-64/2021-3 od 6. svibnja 2021. godine, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje od 1 godine te presudom ovog suda K- 8/2023 od 13. ožujka 2023. godine, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 1 godine, nije u tijeku drugi kazneni postupak, nalazi se u istražnom zatvoru Zatvora u Varaždinu,

k r i v  j e

što je,

I.

pod toč.1.

tijekom ožujka 2025., u [adresa] i [adresa], u nakani da ga zastraši, dana 3. ožujka 2025., oko 01,00 sati, u Koprivnici, na balkonu stana, svome sinu VC više puta rekao: "metak je u cijevi", te potom da više nikada neće u zatvor, a ako i ode da će izaći i da je metak u cijevi spreman, nakon čega mu je dva ili tri puta rekao: "sve ću vas riješiti", te krajem ožujka 2025., u [adresa], u obiteljskoj kući, da će ih riješiti ako završi u zatvoru,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pod toč.2.

tijekom ožujka 2025. u [adresa], u obiteljskoj kući, u nakani da je zastraši, svojoj supruzi AC rekao da ako bude dalje lagala okolo i ako neće potpisati papire za razvod, da se on naživio te da ga boli briga i da će ju rasporiti te da će završiti u kolicima, te joj je dana 2. ožujka 2025., oko 03.00 sati, uputio riječi:

"bit će krvi, bit će krvi",

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pod toč.3.

krajem ožujka/početkom travnja 2025., u [adresa], u obiteljskoj kući, u nakani da je zastraši, svojoj sestri MC rekao da je zmija otrovnica i da će joj potrgati noge,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj:

125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ), sve u svezi s člankom 51. KZ, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ.

II.

Temeljem odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženik KC se zbog kaznenog djela pod toč.1. počinjenog na štetu VC osuđuje na kaznu zatvoru u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Temeljem odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženik KC se zbog kaznenog djela pod toč.2. počinjenog na štetu AC osuđuje na kaznu zatvoru u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Temeljem odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženik KC se zbog kaznenog djela pod toč.3. počinjenog na štetu MC osuđuje na kaznu zatvoru u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

III.

Temeljem citiranih zakonskih odredbi u svezi članka 51. KZ/11 optuženik KC se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci.

IV.

Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku KC se u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2025., pa nadalje.

V.

Temeljem odredbe članka 68. KZ/11 optuženiku KC se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a u smislu članka 68. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

VI.

Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012., – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013, 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.; dalje ZKP/08) optuženik KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je na ime paušalnog iznosa uplatiti 100,00 eura, dok se oslobađa plaćanja troškova psihijatrijskog vještačenja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici stavilo je na teret optuženiku KC počinjenje tri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisanih u optužnici broj KO-DO- 72/2025-1 od 26. svibnja 2025. (list 1-9 sudskog spisa).

2. Na raspravi dana 8. kolovoza 2025. upitan o tome kakav stav zauzima prema optužbi optuženik KC je izjavio da se smatra krivim zbog počinjenja kaznenih djela stavljenih mu na teret te se želi ispričati oštećenicima. Navodi da ubuduće želi piti lijekove.

3. Na raspravi prisutan psihijatrijski vještak dr. Nenad Horvat koji je prije početka rasprave obavio pregled i razgovor s optuženikom optuženikom NC utvrdio je da je optuženik KC raspravno sposoban.

4. Optuženik KC nije osporavao činjenične navode optužnice, a naveo je da je oštećenicima izrekao riječi za koje ga se tereti, jer je imao "dugački jezik". Žao mu je zbog toga. Nije komunicirao s oštećenicima sada kada se nalazi u istražnom zatvoru. U inkriminirano vrijeme nije prestao piti lijekove, već je samo smanjio količinu, jer je konzumirao pet normabela dnevno. Obavijestio je svojeg psihijatra, doktoricu A. Druge lijekove nije smanjio, odnosno količinu koju je pio. To nije bilo u vezi sa vozačkom dozvolom. Imao je moždani udar, upalu mozga, dva puta srčani udar, probleme s plućima, 2019. i 2020. su mu ugrađena četiri stenta. Od 1991. pa do 17. siječnja 1992. je bio sudionik Domovinskog rata, a iza toga ga u vojnom odsjeku nisu pustili na ratište. Dijagnosticiran mu je PTSP.

5. Nadalje optuženik KC navodi da se sa suprugom slagao kao i svi drugi, svađali su se pa bi se pomirili, sve dok ga ona nije prijavila policiji. Znala mu je reći, ako ga nađe s drugom, da će ga ubiti na spavanju. Sa sinom VC je bio u dobrim odnosima. Kada je na blagdan Sv. Tri Kralja sin ĐC došao kod njih na ručak rekao mu je da ga je prijavio, odnosno svjedočio protiv njega, jer bi u protivnom bio kontradiktoran s onim što je rekla majka. On sinu nije prijetio. Rekao mu je da mu oprašta, ali da mu to ne može nikada zaboraviti. I iza blagdana LC je komunicirao sa sinom. Oni tada nisu imali svađe. Sa sestrom je bio u dobrim odnosima, a slušao je razgovor između sestre i supruge koji je trajao 65 minuta kada su govorile da ga treba smjestiti u ustanovu. Sa drugim sinom je u odličnim odnosima. Taj drugi sin živi u [adresa], a u istražnom zatvoru ga nitko nije posjetio, jer ga oštećenici nisu smjeli posjećivati, a taj drugi sin živi u inozemstvu. On nakon izlaska iz zatvora misli živjeti sa suprugom. Pokrenuo je postupak za razvod braka prije nego je otišao u zatvor. Podnijeli su sporazumni zahtjev za razvod braka. Koliko mu je poznato protiv njega nije pokrenut postupak radi lišenja poslovne sposobnosti. Smatra da su ovoj situaciji svi doprinijeli. Svoju imovinu je u 1/2 dao svojoj supruzi, a po 1/4 svakom od sinova. On ima pravo doživotnog uživanja na imovini (kući i vikendici).

6. Sud je proveo dokazni postupak tijekom kojeg je saslušao u svojstvu svjedoka oštećenike ĐC, AC i MC, a na raspravi je saslušan i psihijatrijski vještak dr. Nenad Horvat.

7. Pročitana je dokumentacija (list 78-85), medicinska dokumentacija (list 86-99), presuda (list 112-114), medicinska dokumentacija (list 129-135), podaci o imovinskim prilikama za optuženika (list 207-208) te je izvršen uvid u podatke iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika KC.

8. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve provedene dokaze, kako pojedinačno, a tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, a uzimajući pri tom u obzir priznanje optuženika KC, sud smatra dokazanim da je optuženik KC počinio tri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11 na način pobliže opisan u izreci ove presude.

9. Optuženik KC ne osporava počinjenje kaznenih djela, a suglasno proizlazi i iz iskaza saslušanih oštećenika ĐC, AC i MC.

10. Oštećenica AC iskazuje da je njezin suprug od nove godine prestao uzimati lijekove za psihičku bolest kako bi mogao produljiti vozačku dozvolu i da je tu sve krenulo. Navela je da je onda tražio nju, šogora i susjedu da mu naruče normabele jer nije mogao bez tih lijekova, odnosno nije mogao spavati te je situacija eskalirala. Navela je da je počeo hodati, tražiti rastavu, a što da je već tražio i prije par godina, međutim da ona nije htjela potpisati nego mu je rekla da ju tuži ako ima za što te da ona rastavu ne želi potpisati. Pojasnila je da je u vrijeme kada nije trošio lijekove optuženik odlazio, dolazio, trošio novac, sve okolo zamarao, da je izvadio papire za rastavu te da joj je rekao da je to sve poslao za Varaždin na sud, ali da joj nije poznato je li to stvarno poslao ili nije. Nadalje, navela je da nije htjela potpisati nikakve papire za razvode jer nije htjela ići na sud svakih par godina pa to onda povlačiti i još za to plaćati, te mu je rekla da ako želi razvod, neka ju tuži pa će to riješiti sudskim putem. Isto tako je navela da je jednom došao doma s papirima te da ju je tražio da ih potpiše, a što je ona odbila, pa da je on krenuo na nju, međutim da je uspjela izaći van iz kuće te je napomenula da mu je dan ranije rekla da će to potpisati samo kako bi ga se riješila. Nadalje, navela je da je nakon što mu je rekla da te papire neće potpisati, on išao za njom te da je ona odlučila nazvati policiju. Izjavila je da je tražila pomoć od Zavoda za socijalni rad, rekla im je da ona o njemu više ne može brinuti te da on ne želi piti lijekove i da ona više tu ne može ništa, a to da je bilo 28. veljače, bio je petak, a da je istog dana on završio na psihijatriji, da bi ga drugi dan pustili jer nije htio uzeti lijekove, dok je on za nju mislio da je završila u zatvoru jer ju je policija otpratila, a da je i on zvao policiju te im je govorio da ona njega želi ubiti, što ona osporava. Također je izjavila da prije toga nije bilo nikakvih prijetnji, već da je on govorio da se želi razići, da hoće živjeti, da je gospodar svoga tijela. Nadalje, izjavila je da ga je upitala hoće li uzimati lijekove, na što da joj je on odgovorio da ako još jednom to pita da će onda vidjeti svoje ili nešto u tom smislu, a što da je bilo prije nego što su ga odveli na psihijatriju. Isto tako, izjavila je da je optuženik došao doma te da je tu subotu otišao posuditi novce, da se vratio doma oko 3 sata u noći, a da je ona bila budna te da joj je rekao: "bit će krvi, bit će krvi", nakon čega je zaspao na trosjedu u dnevnom boravku, a da je ona otišla u auto i čekala jutro kako bi išla na posao jer je tu nedjelju radila. Navela je da se u nedjelju vratila doma s posla, da je optuženik pravio feštu, a njoj nije bilo dobro jer nije spavala cijelu noć, pa je te večeri došao sin po nju i odveo ju u stan kod drugog sina. Izjavila je da je optuženik te noći oko 1 sat izašao na balkon gdje je "ružil" zbog čega je sin ĐC nazvao policiju, ali da je optuženik u međuvremenu otišao, a u to vrijeme da je ona bila kod sina u stanu. Isto tako je izjavila da je pričala s drugim sinom iz Norveške kojom prilikom mu je rekla da joj je nestao rezervni ključ od auta, a da joj je optuženik kod šogorice rekao da će joj raditi svakakve "pizdarije", da će joj sipati šećer u rezervoar, pa da se ona bojala. Navela je da je prespavala kod sina te da su iduće jutro išli na socijalno i da probaju nešto riješiti, međutim ona je došla doma gdje je optuženika pitala je li možda uzeo njezin ključ od auta, na što joj je on rekao da se kune da nije te je otišao u auto, odvezao se do šogorice i rekao joj da se AC želi ubiti i da se nabija glavom od zid te da dođu tamo, ali da šogorica nije došla. Nadalje, navela je da ju optuženik nije puštao iz dvorišta i govorio je da će sad oni doći te da će vidjeti kako stalno laže, a na što da mu je rekla da ona neće sada čekati te da ide skupa sa sinom na socijalno i na policiju da konačno prijavi sve te njegove gluposti. Izjavila je da ju i dalje nije puštao van te da je u jednom trenutku krenuo prema njoj, a da se ona izmaknula, s time da je navela da ju možda ne bi išao tući, nego da je krenuo tijelom prema njoj. Ona je u tom trenutku počela bježati dok ju je on grabio za leđa, ali je uspjela pobjeći jer je on bio potpuno iscrpljen, jedva je hodao. Nakon toga je pobjegla u auto i otišla je do groblja u [adresa] gdje je nazvala policiju, a zvala je i sina VC. Nakon nekog vremena, došli su i sin i policija kojima je rekla da optuženik ne troši lijekove te da ona više tako ne može, da on uznemirava susjede. Izjavila je da sinu optuženik nije upućivao nekakve prijetnje, da se sin odselio u siječnju zato što to više nije mogao izdržati pa je otišao kod brata u stan. Isto tako je navela da je optuženik išao k sinu na posao te ga je tražio novce, s tim da je novce potrošio, da je išao po kladionicama, da je častio na psihijatriji za dan žena. Pojasnila je da je optuženik u ponedjeljak opet završio na psihijatriji, odnosno da je u tih mjesec dana bio 3 puta na psihijatriji. Nadalje je navela da se ona odselila iz kuće jer su je tako savjetovali na Zavodu za socijalnu skrb. Izjavila je da joj je on rekao da će ju rasporiti, a što da se dogodilo kada nije htjela potpisati papire za razvod. Pojasnila je da joj je optuženik rekao da ako bude dalje lagala okolo i ako neće potpisati papire za razvod, da se on naživio te da ga boli briga i da će ju rasporiti te da će završiti u kolicima, a koju prijetnju da joj je uputio negdje u ožujku, zbog čega se bojala pa se maknula iz kuće. U odnosu na prijetnje sinu pojasnila je da ga je sin blokirao jer ga je optuženik stalno zvao te je izjavila da je optuženik sinu rekao da je „niškoristi“, a što da se dogodilo kada je došao jedne nedjelje na ručak te je sinu rekao da mu trebaju nekakve tablete pa da je sinu rekao da je nesposoban, da si ne može naći curu, odnosno da ga je omalovažavao. Izjavila je da joj nije poznato da bi optuženik sinu prijetio preko telefona, s tim da je napomenula da joj ĐC to ne bi niti rekao. U odnosu na prijetnje njegovoj sestri MC, navela je da joj je o tome MC pričala. Naime da je optuženik šogorici prijetio na način da joj je rekao da će joj strgati ruke i noge, a za koje prijetnje da misli da joj je uputio jer je ona stala na njezinu stranu. Navela je da se odselila od optuženika i otišla u podstanarstvo, a to da je bilo negdje 20. ožujka, a da se odselila jer se bojala optuženika i više fizički i psihički to nije mogla izdržati. Također je navela da joj je optuženik govorio svašta, da ima ljubavnika, da je kurvetina, da je nesposobna, neškolovana i slično. Napomenula je da joj nije prijetio na početku perioda kada je prestao uzimati lijekove, već da ju je samo tražio da mu ona nabavi normabele. Nadalje je navela da ju suprug nikada nije tukao, ali da ju je fizički i psihički uništavao, da je manipulator, da ona skrbi za njega već 15 godina, da je sve dala za njega. Pojasnila je da ga je ona prihvatila nakon njegovog povratka iz zatvora prije 2 godine te da je sve bilo u redu i da na početku nije bio bezobrazan, a da je vjerojatno planirao kako bi ju stavio na psihijatriju kako bi ona prošla ono što je i on prošao. Navela je da je bila doma do 20. ožujka, a tijekom tog perioda da ju je stalno izazivao, govorio ružne riječi te da ju je zvao na mobitel, da ima oko 170 poziva. Nakon što se odselila da ju je tražio, odnosno kada više nije imao novaca, a jednom prilikom da se slučajno javila kada joj je rekao kako on zna da nije na psihijatriji niti u sigurnoj kući te da ju je molio da se vrati, kupio joj je i poklon za rođendan, nekakav jastuk, a molio ju je za povratak jer više nije imao novaca. Izjavila je da ga se ranije nije bojala, ali kada joj je kasnije rekao da će biti krvi, da će ju rasporiti i da će završiti u kolicima, normalno da joj nije svejedno. Naposljetku je navela da je socijalna služba tražila i da je liječnica pokrenula postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti te je napomenula da samo traži da ga se liječi i da mu se pomogne ako je to ikako moguće.

11. Nadalje, oštećena AC navodi da se ona optuženika nije ni baš prije bojala, ali ne zna što on može napraviti. Od kada je on izašao iz zatvora dvije godine nije imala jedan prigovor na njega kada je trošio lijekove. Kada mu je rekla da će mu slagati lijekove, rekao joj je da ona nije doktorica. On je prestao trošiti lijekove kada je trebao ići produljiti vozačku dozvolu. On je sam počeo nabavljati neke čajeve koje je pio, jer ima probleme sa spavanjem, počeo je odlaziti i dolaziti, odlaziti na neke zabave, te je rekao da će pokrenuti razvod braka, ali mu ona do danas nije željela potpisati prijedlog za sporazumni razvod braka, već mu je rekla neka ju tuži te je pred Općinskim sudom u Varaždinu u tijeku postupak u predmetu R1 Ob-283/2025 i zakazano je ročište za 1. listopada 2025. Ona se ne želi razvesti, ustvari uopće ne zna što napraviti, stalo joj je do njega, u braku su 37 godina. Optuženik ima pravo živjeti u kući, iako ju im je darovao. On kada pije lijekove situacija je u redu, ona želi brinuti o njemu, ali neće moći utjecati na to da li će on piti lijekove ili ne. Ukoliko sud odredi da se je on u obvezi liječiti i ukoliko će to netko kontrolirati, ona smatra da je to u redu. Njoj nije u interesu da on bude u zatvoru, a on je njoj predbacivao da ga je ona strpala u zatvor i da će ona završiti u zatvoru, odnosno psihijatriji.

12. Oštećenik ĐC iskazuje da je sve počelo kada je optuženik dobio nekakvo rješenje kojim je upućen na liječnički za vozačku, pa je on odlučio da više neće koristiti terapiju, pa se počeo s vremenom nekontrolirano ponašati, a da do tada, 2,3 godine nije koristio auto, ali da ga je ponovno počeo koristiti, da se nerazumno ponašao. Osim toga, da je optuženik počeo izlaziti u noćne klubove i nemilice trošiti novac, da je vozio auto velikim brzinama zbog čega je dobivao kazne. Također je naveo da su im se i drugi ljudi tužili da ih uznemirava da je naporan, a s vremenom da je bio sve gori. Pojasnio je da se to počelo događati početkom veljače, a da je eskaliralo u ožujku. Nadalje je naveo da mu je optuženik u vremenu nakon što je prestao koristiti terapiju zamjerao što je prije 2 godine svjedočio protiv njega na sudu kada je udario majku. Govorio mu je nešto u smislu da mu je to oprostio, ali da mu to nije zaboravio. Isto tako, naveo je da je optuženik stalno pozivao na neki red, a zbog kojeg ponašanja on nije mogao spavati, pa da se na kraju morao odseliti u bratov stan. Pojasnio je da se odselio negdje početkom veljače, da je optuženikovo ponašanje pokušao ignorirati misleći da će ga to možda osvijestiti da to što radi nije dobro, međutim da se nije ništa promijenilo, da ga je optuženik učestalo nazivao, da je znao imati po stotinjak propuštenih poziva i to samo za noć, što da je ignorirao. Također je naveo da mu je optuženik počeo dolaziti na posao, predbacivati mu da mu je otac i da zašto mu se ne javlja. Izjavio je da je optuženik majci prijetio da će biti krvi, da su ga smjestili u zatvor, da im to ne može oprostiti. Naveo da se majka zatvarala u sobu pa joj je predložio da se preseli k njemu u stan. Također je naveo da im je jedne noći optuženik čak skočio na balkon i lupao po "šarapoljkama", da ih probudio, a što da je bilo u stanu u koji su se preselili. Pojasnio je da je to stan od njegovog brata koji je u Norveškoj. Nadalje, naveo je da tom prilikom nazvao policiju jer je optuženik lupao i vikao gdje mu je mobitel, a da nije htio ulaziti s njim u nekakve konflikte, jer da se bojao da ima nekakvo oružje sa sobom, pa da je nazvao policiju. Na pitanje zašto misli da bi optuženik tom prilikom imao oružje, izjavio je da mu je optuženik više puta rekao: "metak je u cijevi", a je on optuženiku rekao da ako mu bude dolazio na posao i ako ga bude nazivao da će to morati prijaviti policiji, na što da mu je optuženik odgovorio da više nikada neće u zatvor, a ako i ode da će izaći i da je metak u cijevi spreman. Izjavio je da je optuženik također rekao: "sve ću vas riješiti", a što da je rekao 2 ili 3 puta. Vezano za prijetnju majci tijekom noći naveo je da za to zna jedino po pričama majke te da ne zna je li ga optuženik zvao te večeri kada je majci prijetio. Izjavio je da mu je majka rekla da je optuženik, kako je počeo izlaziti po feštama, gnjavio ljude, plaćao glazbu te da je jednu večer došao i vikao majci da mu otvori, a da ona nije htjela otvoriti vrata, te da je potom počeo vikati "bit će krvi, bit će krvi". Naveo je da mu je majka pričala da je optuženik od nje tražio razvod, ali da mu nije poznato da bi joj zbog toga prijetio. Vezano za prijetnje njegovoj teti, odnosno sestri optuženika, naveo je da su se ljudi po selu počeli zaključavati jer bi optuženik tražio osobu pred kojom će držati monolog, pa da je tako dolazio i k svojoj sestri, a da je ona imala probleme sa živcima i tlakom te je od optuženika tražila da joj više ne dolazi i da ju ne uznemirava. Nadalje, naveo je da je on ipak došao k njima, a da su se oni zaključali, u kojoj kući da su boravili teta, tetak i njihov sin sa suprugom i djecom te je zbog toga optuženik vikao da što ga se boje te da ga se policajci boje, a što da je vikao jer su oštećenikov bratić i njegova supruga policajci. Također je izjavio da je teti govorio da je zmija, a to samo zbog toga što ona nije radila što je on htio te da joj je i prijetio da će joj potrgati noge ili nešto tako. Nadalje je izjavio da se na pozive optuženika javio jednom i to u prilici nakon što mu je došao na posao i to samo da mu kaže da ne dolazi, jer da se bojao da će mu napraviti neku scenu pred klijentima, u kojem razgovoru da mu je rekao da dođe na razgovor u kuću. U odnosu na prijetnje preko telefona, naveo je da ne zna je li bilo prijetnji, da je to bilo puno poziva, da misli da prijetnji nije bilo, već da su to više bili nekakvi nerazumni monolozi. Na pitanje da li mu je prijetio u vrijeme dok je on živio u kući, naveo da je u to vrijeme još bila početna faza, da je optuženik uzimao terapiju, pa da je imao nekakvu kontrolu. Na pitanje da li mu je prijetio kada mu je optuženik rekao da mu zamjera što je svjedočio protiv njega, naveo je da mu tada nije prijetio, već da mu je prijetio sada na kraju kada je on došao k optuženiku kako bi mu rekao da ga više ne naziva i da mu ne dolazi na posao jer će mu zvati policiju, te da mu je tom prilikom prijetio da će ih riješiti ako završi u zatvoru. Pojasnio je da je taj događaj bio negdje krajem ožujka, a da je ta prijetnja bila u optuženikovom kući. Naposljetku je naveo da je optuženik bolestan čovjek i da ne zna koliko su te prijetnje ozbiljne, ali da ga je strah da na kraju ne bi netko nastradao.

13. Nadalje, oštećenik ĐC na pitanje braniteljice optuženika odgovara da su problemi počeli kada je njegov otac samoinicijativno ukinuo terapiju koju je trebao trošiti, a on je čak odselio iz kuće, jer nije mogao normalno funkcionirati. Stvar je bila u tome da je trebao ići na pregled radi produljenja vozačke dozvole. Misli da je on napismeno dobio od policije ili svoje liječnice, odnosno suda, da će morati ići na liječnički pregled da bi mu se produljila vozačka dozvola. On je odselio u stan kod brata. Jednom prilikom je u dva sata u noći skočio na balkon stana koji je u prizemlju i počeo lupati, ali on mu nije želio otvoriti. On je tražio majku koja je u to vrijeme bila kod njega, a on mu nije želio otvoriti, jer nije znao da li ima neko oružje. On njega nije fizički nikada napadao, dok je majku tukao. Zadnji puta što je on vidio da ju je udario je bilo kada je i suđen u prvoj presudi. Sada je bio agresivan prema policijskim službenicima kada su došli. Kada otac pije lijekove nema problema u njegovom ponašanju. Nije problem da se on brine oko toga da on troši lijekove, ali sve ovisi o njegovoj volji. Tako je bilo i prvi puta. Misli da bi otac trebao biti negdje gdje bi se stručne osobe brinule o njemu. Otac ga je psihički maltretirao, prijetio da je spreman metak u cijevi, pištolj.

14. Oštećenica MC, ispitana kao svjedok iskazuje da je vrlo bliska s optuženikom te da je šogorica znala dolazi k njoj kada bi bilo nekakvih problema i da bi joj se u tim prilikama jadala. Sve je bilo dobro dok je optuženik trošio terapiju, da su se normalno posjećivali, da bi optuženik u tim prilikama s njima razgovarao koliko bi htio, međutim, kada je prestao uzimati lijekove, da je optuženik svakodnevno dolazio k njoj i kod susjeda, da je odlazio u kafiće i kladionice. Navela je da kada bi dolazio k njoj da je uglavnom imao svoje priče o zdravlju, o problemima u kući, da je optuženik bio ogorčen na ženu jer joj nije mogao oprostiti što je završio u zatvoru prije dvije ili tri godine. Izjavila je da je sve bilo dobro dok su ga slušali, ali kada mu je ona rekla da treba uzeti lijekove, da je onda eskaliralo, da je optuženik tada počeo vrijeđati, psovati, govoriti joj da je na njezinoj strani, da je zmija otrovnica, da će joj potrgati noge te da ne dolazi više u njegovu kuću. Također da joj je rekao da više neće dolaziti u njezinu kuću, ali da je svejedno dolazio. Pojasnila je da njezina kuća ima dva ulaza, jedan odostraga kroz podrumske prostorije, a što da je optuženik znao, pa da je došao, a jednom prilikom da je kod nje bila šogorica i pričala svoje probleme, dok je optuženik 40 minuta u hodniku slušao njihov razgovor, a one nisu znale da je on došao. Navela je da je onda u jednom trenutku ušao i počeo s vrijeđanjem govoreći joj da ona nije njegova sestra, da ga je izdala i slično. Također je navela da se šogorica o optuženiku brinula dok je bio bolestan. Istaknula je da joj je jako teško te da optuženik nije htio slušati ni nju ni šogora, da su mu rekli da će završiti u zatvoru, a da misli da optuženik nije mogao svojoj supruzi oprostiti što je završio u zatvoru, pa da je zbog toga htio da ona završi u zatvoru kako bi joj se osvetio. Isto tako je navela je da je nebrojeno puta zvao na telefon, da je zvao i njezinu djecu, da je znao dolaziti u noći. Naime, da njezina snaha radi u policiji pa da se jednom prilikom vraćala s posla i zatekla optuženika u 6 sati ujutro na terasi, kojom prilikom se uplašila, a on joj je na to rekao da što se boji i kakva je ona to policija. Nakon toga da su tražili od njega da više ne dolazi jer ih je maltretirao. Također je navela da je optuženik jednom prilikom došao i zvonio na stan od njezinog sina, koji imaju poseban ulaz, a u to vrijeme da je bio unutra i nije otvarao, te je tom prilikom njezin sin tražio od nje da dođe kući i da to nekako riješi i da ne može tako više živjeti, da žele imati svoj mir i da su tu mala djeca. Nakon toga da su došli doma, kojom prilikom im je optuženik rekao što se oni njega boje, te da se smijao i da ju je vrijeđao. Ona mu je na to rekla da ide kući i da ih ostavi na miru, a na što da joj je optuženik rekao da ona nije njegova sestra i da je zmija, a na što je snaha rekla da će zvati policiju, na što da je ona rekla da će ona zvati policiju. Na pitanje da li ima saznanja o prijetnjama optuženika šogorici i sinu, izjavila je navela da joj je to sve poznato i da joj se optuženikova supruga povjeravala za to. Također da joj je poznato da ĐC nije od optuženika imao mira na poslu. Šogorica joj je pričala za situaciju vezanu s razvodom. Naime, da joj je optuženik govorio da ne želi da ona bude njegova žena, da ne želi biti sahranjen u isti grob. Na upit da li je optuženik prijetio AC zbog toga što ona nije pristala na razvod, izjavila je da to ne zna, ali da joj je AC pričala da joj je optuženik rekao da će ju rasporiti te joj je pokazivala na mobitelu snimke na kojima je optuženik prijetio. Na upit vezano za prijetnje koje bi optuženik AC uputio po noći, izjavila je da je optuženik ulazio po noći, a da se ona zaključavala, pa da joj je on rekao da nema zaključavanja i ako se bude zaključavala da će polupati vrata, a da joj nije poznato da bi AC prijetio smrću. Na upit vezan za prijetnje optuženika sinu VC, izjavila je da joj je poznato da se ĐC odselio zbog ponašanja optuženika, jer da mu optuženik nije dao mira, no da joj nije poznato da bi optuženik prijetio sinu, ali da joj je poznato da ga je vrijeđao govoreći mu da je „niškoristi“, da je nesposoban, ali da nije čula da bi mu optuženik prijetio. Na upit ODO vezan za vrijeme prijetnje optuženika da će joj strgati noge, navela je da se to dogodilo negdje krajem ožujka, početkom travnja, a na upit da li se optuženika boji, navela je da joj nije bilo ugodno dok je bila sama u kući te da se zaključavala i da joj nije bilo svejedno. Optuženiku želi sve najbolje te da prihvati liječenje i da mu se samo na taj način može pomoći, da ne želi da optuženik završi u zatvoru.

15. Na pitanje braniteljice optuženika da li se ona boji brata svjedokinja MC navodi da misli da ne. Ne zna kako je on sada zdravstveno, a ona ga se prije nije bojala. Navodi da su oni obiteljski bili jako povezani te su se njoj nećak i šogorica povjeravali vezano uz obiteljsku situaciju, a jednom prilikom je njezin brat slušao, odnosno čuo razgovor između nje i njegove supruge te je bio ogorčen na nju, s obzirom da je ona njoj dala za pravo vezano uz to što joj je govorila. Bila je upoznata s time da optuženik ne želi trošiti terapiju, lijekove i pokušala je s njim o tome odgovarati, ali bi on uvijek eksplodirao, počeo ju vrijeđati. On je bio u redu kada je trošio terapiju, a kada bi oni dolazili kod njih, on se vrlo malo uključivao u razgovor. Zna da je unatrag 3-4 mjeseca pokrenut postupak pred HZZR radi lišenja poslovne sposobnosti optuženika, ali ne zna u kojoj fazi je to. Sve što je od pismena adresirano na optuženika dolazi na njegovu kućnu adresu, iako je on u zatvoru.

16. Dakle, sve troje oštećenika u svojim iskazima potvrđuju navode optužnice, odnosno da je optuženik KC u odnosu na njih postupao na način kao što mu se to inkriminira optužnicom nadležnog državnog odvjetnika.

17. Postupanje optuženika NC prema sinu VC na način da mu je više puta rekao "metak je u cijevi", da ako ode u zatvor da će izaći i da je metak u cijevi spreman, da će ih sve riješiti, da će ih riješiti ako završi u zatvoru, može se okvalificirati kao počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, jer je optuženik KC bio svjestan da kod sina može izazvati osjećaj straha, nespokojstva, bojazni za vlastiti život te je postupajući na naprijed opisani način pristao na to, a čime je s namjernim oblikom krivnje ostvario bitna obilježja tog kaznenog djela.

18. I postupanje u odnosu na suprugu AC kojoj je uputio riječi pobliže označene pod toč.2. ove presude, ako bude lagala okolo i ako neće potpisati papire za razvod, da se on naživio, da ga boli briga i da će ju rasporit te da će završiti u kolicima, da će biti krvi, može se okvalificirati kao počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, jer je optuženik KC bio svjestan da kod supruge AC može izazvati osjećaj straha, nespokojstva, bojazni za vlastiti život te je postupajući na naprijed opisani način pristao na to, a čime je s namjernim oblikom krivnje ostvario bitna obilježja tog kaznenog djela.

19. Nadalje i u odnosu na sestru MC kojoj je rekao da je zmija otrovnica i da će joj potrgati noge prijeteći da će ju teško tjelesno ozlijediti može se okvalificirati kao počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, jer je optuženik KC bio svjestan da kod sestre može izazvati osjećaj straha, nespokojstva, bojazni za tjelesni integritet te je postupajući na naprijed opisani način pristao na to, a čime je s namjernim oblikom krivnje ostvario bitna obilježja tog kaznenog djela.

20. Stoga je sud optuženika KC proglasio krivim zbog počinjenja tri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, jer su sva tri kaznena djela počinjena na štetu bliskih mu osoba, s time da je za počinjenje ovih kaznenih djela irelevantno da li su oštećenici izjavili da se boje, odnosno ne boje samog optuženika.

21. Za svako pojedino presuđeno kazneno djelo sud je optuženiku KC utvrdio kaznu zatvora od po sedam mjeseci te primjenom odredbi o stjecaju osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a u koju mu se temeljem odredbe članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2025. pa nadalje.

22. Sud smatra da će se samo bezuvjetnom zatvorskom kaznom u odnosu na optuženika KC postići zakonom predviđena svrha kažnjavanja, a prije svega, utjecati na njega, da ubuduće ne čini nova kaznena djela.

23. Pri tom je sud na strani osobe optuženika KC olakotnim cijenio činjenicu da je na raspravi priznao počinjenje djela, izrazio žaljenje i ispričao se oštećenicima te da je u vrijeme počinjenja inkriminiranih mu kaznenih djela, prema mišljenju psihijatrijskog vještaka dr. Nenada Horvata bio bitno smanjeno ubrojiv.

24. Otegotnim je sud kod optuženika KC cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost i to presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-64/2021-3 od 6. svibnja 2021., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje od 1 godine te presudom ovog suda K- 8/2023 od 13. ožujka 2023., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 1 godine.

25. Temeljem odredbe članka 68. KZ/11 optuženiku KC je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a u smislu članka 68. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

26. Naime, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Nenada Horvata proizlazi da je optuženik KC u vrijeme počinjenja inkriminiranih mu kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, postoji kauzalna veza iz optuženikove psihopatologije i njegovog spornog ponašanja, uslijed čega postoji opasnost da bi zbog te psihopatologije mogao počiniti novo, čak i teže kazneno djelo.

27. Prema mišljenju psihijatrijskog vještaka ispunjene su sve kliničke i forenzičko- psihijatrijske pretpostavke potrebne za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

28. Ta mjera trebala bi se provoditi do maksimuma koliko zakon omogućava, jer je optuženikova psihopatologija vrlo opsežna i vrlo kronična.

29. Iz nalaza psihijatrijskog vještaka dr. Nenada Horvat čiji je nalaz sud ocijenio stručnim i nepristranim jasno proizlazi da je optuženiku KC potrebno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, te mu je ista izrečena, a provoditi će se u okviru zatvorskog sustava.

30. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012., – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013, 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.; dalje ZKP/08) optuženik KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je na ime paušalnog iznosa uplatiti 100,00 eura, dok se oslobađa plaćanja troškova psihijatrijskog vještačenja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

31. Odluku o troškovima sud je donio temeljem podataka o imovinskim prilikama optuženika KC smatrajući da plaćanjem paušalnog iznosa neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

32. Paušalni iznos odmjeren je imajući u vidu trajanje i složenost postupka, a koja odluka o plaćanju paušalnog iznosa je utemeljena na rješenju Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" 145/11).

33. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 13. kolovoza 2025.

Sudac

Vesna Piškorec Kuzmić

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, broj: KO-DO-72/2025.

2. optuženik KC, Zatvor u Varaždinu

3. braniteljica optuženika – odvjetnica KCĐ

4. oštećenik ĐC, [adresa]

5. oštećena AC, [adresa]

6. oštećena MC, [adresa]

Po pravomoćnosti

7. Županijski sud u Varaždinu