REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kžzd-95/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Tanje Prenc Kanis, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Biljane Pamić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽS, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispr., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ŽS podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, od 28. svibnja 2025., broj: Kzd-30/2025, o ukidanju istražnog zatvora i primjeni mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e:

Žalba optuženog ŽS odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ŽS, zbog kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11, dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 3. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja na temelju članka 125. stavka 1. točka 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – proč. tekst, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – pravilno i 72/25 dalje: ZKP) u vezi članka 133. stavka 1. točka 3. ZKP-a protiv optuženog ŽS ukinut je istražni zatvor te je određeno da se taj optuženik ima odmah pustiti na slobodu. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP-a i članka 98.a ZKP-a protiv optuženog ŽS, određene su mjere opreza kao samostalne mjere, i to zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja iz članka 98. stavka 2. točka 2. ZKP-a, zabranom posjećivanja adrese žrtve ŠS u [adresa], na udaljenosti manjoj od 200 (dvjesto) metara, obveza redovitog javljanja određenom državnom tijelu iz članka 98. stavka 2. točka 3. ZKP-a, i to dežurnom službeniku Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Rovinj-Rovigno, kojem se optuženi GS dužan javljati jednom tjedno i to svake srijede počev od 28. svibnja 2025., te zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP-a, i to žrtvi ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], žrtvi HS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] te žrtvi OS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kojima se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 200 (dvjesto) metara, niti uspostavljati ili održavati bilo kakve izravne veze ili neizravne veze s njima, privremeno oduzimanje putne ili druge isprave za prijelaz državne granice iz članka 98. stavka 2. točka 7. ZKP-a i to putovnice izdane okrivljenom FS OS u [adresa] pod brojem B1954893 i osobne iskaznice izdane okrivljeniku u Saveznoj Republici Njemačkoj pod brojem YOF51411P a koje isprave se nalaze u pologu Zatvora u Puli-Pola. Pod točkom III. izreke određeno je da će se mjere opreza izvršavati sukladno članku 100. stavka 2. i 3. ZKP-a i članka 7., 8., 9., 10. i 12. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09, 66/14 i 73/21) time da su djelatnici Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Pula-Pola dužni dostavljati izvješće svakih 8 dana Općinskom sudu u Puli-Pola o tome da li se optuženi pridržava naloženih mu mjera opreza, a o postupanju okrivljenika protivno zabrani odmah obavijestiti sud. Pod točkom IV. izreke određeno je da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to bude postojala potreba, a najdulje do izvršnosti presude, time što će sud svaka 2 (dva) mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, po službenoj dužnosti ispitati postoji li i dalje potreba za njihovim provođenjem, te će se naložene mjere opreza rješenjem produljiti ili ukinuti, dok je pod točkom V. izreke na temelju članka 98.a stavka 1. ZKP-a optuženik upozoren da je nepridržavanje izrečenih samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi GS po braniteljici Tanji Monas Skandel, odvjetnici iz [adresa], zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede prava na pravično suđenje, povrede Ustava RH“, s prijedlogom „da se jedinom i dovoljnom mjerom opreza zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta sa žrtvom/žrtvama, s uspjehom može ostvariti svrha zbog koje je određen bio istražni zatvor odnosno prevenirati opasnost iz čl.123. st. 1. t.3. ZKP/08 te se predlaže usvojiti ovu žalbu i vratiti Sudu na ponovno odlučivanje i preispitivanje nužnosti određivanja mjera opreza iz točke II pobijanog rješenja sukladno čl.98.a. ZKP/08.“

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP-a, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako je žalitelj u pravu da prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja u dijelu u kojem je optuženiku naložio mjeru opreza privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice nije naveo tijelo koje je izdalo isprave kao i broj te datum izdavanja tih isprava, nije u pravu da je na taj način počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer taj propust ne čini izreku pobijanog rješenja nejasnom i nerazumljivom obzirom da je navođenjem ostalih podataka o putnim ispravama, za koje je naloženo da se od optuženika privremeno oduzimaju i da se one nalaze na pologu Zatvora u Puli-Pola, potpuno jasno koje su isprave u pitanju, pa se pobijano rješenje u cijelosti može ispitati.

5.1. Slijedom navedenog u pobijanom rješenju nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, a niti je ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a, utvrđeno postojanje povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Optuženik u žalbi analizira i ocjenjuje dokaznu snagu dokaza na kojima se temelji optužnica i koji su izvedeni u tijeku dosadašnjeg postupka te problematizira razinu osnovane sumnje da je počinio inkriminirana mu kaznena djela tvrdeći kako je kriminalna količina koja mu se stavila optužnicom na teret osjetno manja od one u vrijeme potvrđivanja optužnice te da je i razina kvalitete sumnje manja.

6.1. Što se tiče tih navoda optuženika, ovaj drugostupanjski sud navodi kako prilikom kontrole istražnog zatvora sud nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza i na temelju toga izvoditi dokaz o stupnju osnovane sumnje koja proizlazi iz do sada prikupljenih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica kao i dokaza koji su do sada izvedeni tijekom postupka jer se time prejudicira odluka o kaznenoj odgovornosti. S tim u vezi ovaj sud ističe da se u predmetima određivanja ili produljenja istražnog zatvora ne razmatra ni ne odlučuje o krivnji optuženika pa stoga ne može ulaziti ni u pojedina činjenična pitanja ni ocjenjivati dokaze. O postojanju osnovane sumnje zaključuje se iz sadržaja ponuđenih dokaza do razine potvrde osnovanosti sumnje. Odluku o kaznenoj dogovornosti optuženika, stupnju krivnje i pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijet će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka.

6.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja ga se tereti proizlazi iz stanja spisa, odnosno iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, čime je i po ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavak 1. ZKP-a za primjenu mjere istražnog zatvora.

7. Optuženik nadalje ističe da mu je pobijanim rješenjem povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer „je posve je pogrešan zaključak Suda u točki 4. da bi okrivljenik bio svjestan da postoji osnovana sumnja da je kaznena djela i počinio, a ovakav stav suda, te ulaženje u svijest okrivljenika, izražen u sudskoj odluci predstavlja prejudiciranje krivnje okrivljenika.“

7.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud dostatno obrazložio razloge za primjenu istražnog zatvora protiv optuženika, uključujući i postojanje osnovane sumnje da je počinio predmetna kaznena djela. Pri tome ne postoji nikakva naznaka da je optuženiku, bilo upotrijebljenim izrazima, bilo svojim postupanjem, sud povrijedio pravo da bude smatran nedužnim dok mu se ne dokaže krivnja. Konačnu dokaznu snagu svih izvedenih dokaza, cijenit će raspravni sud prilikom odluke o krivnji optuženika.

7.2. Pretpostavka nedužnosti iz članka 28. Ustava Republike Hrvatske bila bi povrijeđena da pobijana odluka odražava mišljenje suda da je optuženik kriv prije nego mu je krivnja dokazana u skladu sa zakonom. Dovoljno je da postoji neko obrazloženje koje navodi na zaključak da sud smatra okrivljenika krivim. Svako preuranjeno izražavanje takvog mišljenja od strane suda neizbježno bi dovelo do povrede pretpostavke nedužnosti, ali izražavanje mišljenja da je optuženik kriv treba razlikovati od izražavanja sumnje na počinjenje kaznenog djela, koje ne dovodi do povrede pretpostavke nedužnosti.

7.3. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije izrazio mišljenje o krivnji optuženika za kaznena djela zbog kojih se protiv njega vodi kazneni postupak, nego je samo konstatirao da je optuženik znao da se protiv njega vodi predmetni postupak i da je stoga bio svjestan da postoji osnovana sumnja da je počinio na teret stavljena mu kaznena djela, što je i razumljivo jer se u suprotnom protiv njega ne bi ni vodio kazneni postupak. Dakle, prvostupanjski sud je potpuno ispravno predmetnu okolnost uzeli u obzir u svrhu ocjene postojanja uvjeta za produljenje istražnog zatvora, pa je prigovor povrede pretpostavke nedužnosti očigledno neosnovan.

8. Daljnjim žalbenim navodima optuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da na njegovoj strani postoji opasnost od bijega. Međutim, optuženi je i sam naveo kako je državljanin Bosne i Hercegovine te Savezne Republike Njemačke te kako je u toj državi zaposlen. Imajući pored navedenog u vidu vrstu i broj kaznenih djela te visinu kazne propisne za ta djela kao i visinu kazne koju je u optužnici predložio državni odvjetnik da mu se izrekne u slučaju osuđujuće presude, to i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda postoji realna i predvidiva bojazan da će on boravkom na slobodi napustiti teritorij Republike Hrvatske i onemogućiti vođenje i dovršenje ovog kaznenog postupka, tim prije ima li se u vidu mobilnost optuženika koja proizlazi iz stanja predmetnog spisa, pa je stoga prvostupanjski sud opravdano zaključio kako su time ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a za primjenu istražnog zatvora.

9. S pravom prvostupanjski sud utvrđuje da su kod optuženog ŽS ostvarene one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od iteracije. Naime, sukladno izvodu iz kaznene evidencije, optuženik je presudom Općinskog suda u Puli–Pola, broj K-220/2020 od 11. kolovoza 2020., pravomoćna 13. siječnja 2021., osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetno uz rok provjeravanja od dvije godine te presudom Savezne Republike Njemačke broj 579 Js 65442/20 291 Cs 579 Js 65442 od 2. ožujka 2021., pravomoćna 7. travnja 2021., zbog djela vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje kada mu je izrečena novčana kazna. Uz to pravilno prvostupanjski sud ovu okolnost dovodi u vezi s činjenicom postojanja poremećene obiteljske dinamike koja se provlači kroz tri države (Republika Hrvatska, Republika Bosna i Hercegovina te Savezna Republika Njemačka) na području kojih je optuženik osnovano sumnjiv da bi se nasilnički ponašao prema supruzi i u prisutnosti djece, zbog čega je žrtva zajedno s djecom bila primorana potražiti pomoć i u Sigurnoj kući dok su živjeli u [adresa], nakon čega su se vratili u Republiku Hrvatsku u kojoj se optuženik nastavio s protupravnim ponašanjem za koje je sada osnovano sumnjiv koje je kulminiralo oduzimanjem muškog djeteta s kojim je spavao u autu i slao poruke prijetećeg sadržaja.

9.1. Povezujući sve izloženo s činjenicom da je optuženi sada osnovano sumnjiv zbog počinjenja četiri kaznena djela, među kojima i zbog kaznenog djela prijetnje te se ovdje pojavljuje kao specijalni povratnik, s pravom prvostupanjski sud u pobijanim rješenju zaključuje o postojanju svih zakonskih uvjeta za primjenu istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a.

10. Međutim, s obzirom da su istekli rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP-a, ispravno je prvostupanjski sud optuženiku zbog postojanja istražnozatvorskih razloga iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP-a, izrekao samostalne mjere opreza i to zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja iz članka 98. stavka 2. točka 2. ZKP-a, zabrane posjećivanja adrese žrtve ŠS u [adresa], na udaljenosti manjoj od 200 (dvjesto) metara, obveze redovitog javljanja određenom državnom tijelu iz članka 98. stavka 2. točka 3. ZKP-a, te zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP-a, i to žrtvi ŠS, HS i OS, kojima se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 200 (dvjesto) metara, niti uspostavljati ili održavati bilo kakve izravne veze ili neizravne veze s njima te privremeno oduzimanje putne ili druge isprave za prijelaz državne granice iz članka 98. stavka 2. točka 7. ZKP-a, i to putovnice izdane okrivljenom FS u [adresa] pod brojem B1954893 i osobne iskaznice izdane okrivljeniku u Saveznoj Republici Njemačkoj pod brojem YOF51411P.

10.1. I ovo vijeće smatra da je prvostupanjski sud na temelju konkretne činjenične i pravne osnove donio rješenje koje je pravilno obrazloženo, pa su u skladu s odredbama članka 98, članka 98.a te članka 123. ZKP-a sve izrečene mjere opreza opravdane i razmjerne u konkretnom slučaju s obzirom na specifične okolnosti kaznenog postupka, dokazni postupak, povijest optuženika i potrebu za zaštitom žrtava kao i osiguravanjem redovitog tijeka postupka.

10.2. Mjerom opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta (adresa [adresa]) spriječit će se ponavljanje kaznenog djela i zaštiti žrtava od daljnjeg uznemiravanja, pritiska ili nasilja, i to stoga što je prvostupanjski sud utvrdio kako je optuženik već ranije pokazivao nasilničko ponašanje, uključujući oduzimanje djeteta iz automobila i slanje prijetećih poruka. Tom mjerom sprečava se i svaka mogućnost direktnog ili indirektnog kontakta koji bi mogao dovesti do ponavljanja kaznenog djela, pri čemu je posebno za istaknuti kako je optuženik već ranije bio predmet zaštitne mjere u Republici Bosni i Hercegovini (rješenje Općinskog suda u Tešnju od 21. srpnja 2023.), što pokazuje trajnu dinamiku uznemiravanja. Dakle ovom mjerom postiže se i fizička zaštita žrtava, osigurava sigurno okruženja za djecu te sprečava eskalaciju sukoba.

10.3. Mjerom opreza obveznog redovitog javljanja policiji u Rovinju (jednom tjedno) osigurava se prisutnost optuženika u postupku i sprječava njegov bijeg te se dodatno na optuženika utječe na poštivanje svih izrečenih mu mjera opreza koje su izravno usmjerene na zaštitu žrtava, a ujedno ta mjera služi kao sredstvo kontrole i opominjanja. Osim toga ova mjera omogućava brzu reakciju u slučaju nepridržavanja ostalih optuženiku izrečenih mjera opreza, a pogotovo ukoliko optuženik pokuša napustiti državu.

10.4. Mjerama opreza zabrane približavanja i kontakta s tri člana obitelji (ŠS, HS i OS) osigurava se zaštita žrtava od psihološkog, emocionalnog i fizičkog uznemiravanja uz sprečavanje ponavljanja kaznenog djela, dok se mjerom opreza privremenog oduzimanja putovnice (BiH) i osobne iskaznice (Njemačka) sprečava bijeg optuženika iz Republike Hrvatske i osigurava neometano vođenje kaznenog postupka. Ova mjera je ključna za osiguranje opasnosti od bijega, posebno stoga što optuženik ima državljanstvo i prebivalište u stranoj državi (Njemačka) i jer je već ranije prelazio granice (BiH, Njemačka, RH).

11. Argumenti optuženika da su mu uskraćena temeljna prava, poput prava na slobodu kretanja, prava na rad, prava na obitelj, roditeljske skrbi, prava na vlastiti dom te da ga se prisiljava boraviti u [adresa] kao stranca, nisu utemeljeni.

11.1. Prije svega mjere opreza nisu sankcija, već preventivno sredstvo koje služe osiguranju redovitog vođenja kaznenog postupka te zaštiti žrtava od ponavljanja djela na njihovu štetu, dok su ograničenja prava dopuštena ako su zakonita, nužna i razmjerna.

11.2. Ustav Republike Hrvatske (članak 16.), Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.), posebno članak 5. (sloboda i sigurnost), članak 8. (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) i članak 1. Protokola br. 1 (pravo na imovinu), dopuštaju ograničenje prava, ali samo ako je to zakonom propisano, potrebno u demokratskom društvu, u cilju zaštite sigurnosti države, javnog reda, zdravlja ili morala, ili prava i sloboda drugih.

11.3. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da postoje osobite okolnosti koje opravdavaju ograničenje slobode kretanja i kontakta, a to su povijest nasilja u obitelji (boravak žrtve u Sigurnoj kući u [adresa]), oduzimanje djeteta iz automobila, prijeteće poruke, već izrečena zaštitna mjera u BiH (Tešanj, 2023.), prethodna presuda za prijetnju (2020.), opasnost od bijega zbog državljanstva Bosne i Hercegovine te Njemačke i mogućnosti bijega.

11.4. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi kako su ograničenja opravdana da bi se zaštitila prava žrtava, što je pravno viši interes od apstraktnog prava optuženika na slobodno kretanje u trenutku kada postoji rizik od ponavljanja nasilja, pa prvostupanjski sud nije prekršio ustavna prava optuženika, već je primijenio zakonski dozvoljeno i razmjerno ograničenje prava radi zaštite većih pravnih interesa (sigurnosti žrtava, integriteta kaznenog postupka, sprječavanja ponavljanja nasilja.), a sama prava optuženika nisu potpuno uskraćena, već su privremeno ograničena pod strogo definiranim uvjetima i rokovima, što je u skladu s ustavnim i međunarodnim standardima.

11.5. Osim toga naložene mjere opreza nisu trajne, već se svaka 2 mjeseca ponovno procjenjuju, pa se mogu ukinuti ili prilagoditi ako se okolnosti promijene.

12. Budući da okrivljenikovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Puli – Pola 13. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Prenc Kanis