Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-219/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-168/2024-31 od 23. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. MZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-168/2024-31 od 23. siječnja 2025., opt. MZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11 te je na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 opt. MZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 ošt. TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] dosuđen je imovinsko pravni zahtjev na način da mu opt. MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom u iznosu od 4.303,89 eura (32.427,70 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 02.04.2021. pa do isplate, i to u visini koja se od 02.04.2021. do 31.12.2022. utvrđuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

1.2. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. ZKP/08. opt. MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] je naloženo ispunjenje posebne obveze na način da ošt. TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom u iznosu od 4.303,89 eura (32.427,70 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 02.04.2021. pa do isplate, i to u visini koja se od 02.04.2021. do 31.12.2022. utvrđuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. ZKP/08 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora optuženiku ako isti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo je opt. MZ naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 300,00 eura, u roku 15 dana, po pravomoćnosti presude.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio opt. MZ putem branitelja Krešimira Pejića, odvjetnika iz Zagreba "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba opt. MZ nije osnovana.

6. Kako uvodno žalitelj (optuženik) žalbu izjavljuje zbog "svih" razloga, pa dakle i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju povredu u nastavku žalbe obrazlaže time da pobijana presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koje navodi sud da su kontradiktorni sadržaju isprava i dokaza u spisu. Time sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, koju povredu, međutim, dalje u žalbi ne obrazlaže.

6.1. Protivno takvim žalbenim navodima pobijana presuda sadrži valjane i dostatne razloge o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama, pri čemu je prvostupanjski sud pozorno ocijenio sve izvedene dokaze, pojedinačno, ali i dovodeći ih u međusobnu vezu, iznio je istovremeno i ocjenu proturječnih dokaza, dajući jasne, argumentirane i provjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće. Ujedno, nema kontradiktornosti između sadržaja isprava i dokaza u spisu (pri čemu žalitelj u žalbi ne označava o kojim bi se to ispravama i dokazima radilo). Osim toga, sud je ispitao ožalbenu presudu i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik upire da u ponovljenom postupku nije proveden niti jedan novi dokaz, da sud nije postupio po uputi višeg suda, da mu je stavljeno na teret da se oštećeniku neistinito predstavio kao direktor, a da je proglašen krivim da se predstavio kao vlasnik TD "Preslica" d.o.o., da se nije mogao predstaviti oštećeniku niti kao direktor niti kao vlasnik jer se navedena činjenica lako može provjeriti uvidom u javni dostupan sudski registar, da je u Ugovoru o izvođenju građevinskih radova jasno navedeno da je TD "Preslica" d.o.o. zastupana po direktoru GZ, da oštećenik nije neuka osoba već dugogodišnji zaposlenik njemačke tvrtke u logistici, zbog čega nije mogao biti doveden u zabludu, da nije jasno zašto oštećenik nije, ukoliko je smatrao da mu je neki novčani iznos dužan vratiti, osobno s njim (optuženikom) sklopio Sporazum već s TD "Preslica" d.o.o., iz čega proizlazi da on (optuženik) nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu s oštećenikom, da ukoliko je pri sklapanju Ugovora nešto i bilo neistinito prikazano, Sporazum o obročnoj otplati dugovanja ne bi bio sklopljen s TD "Preslica" d.o.o. već s njim (optuženikom), a da je potom došlo do financijskih problema zbog čega TD "Preslica" d.o.o. nije moglo ispuniti obveze iz Sporazuma o obročnoj otplati, nakon čega se oštećenik odjednom "sjetio" da se radi o prevari, iako se radi o čisto građansko pravnom odnosu između oštećenika i TD "Preslica" d.o.o., da nikakve prijevarne namjere nije bio jer je u to vrijeme navedeno trgovačko društvo dobro poslovalo i imalo novčanih sredstava te da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno cijenio izvedene dokaze iz kojih je izvukao i pogrešan zaključak.

7.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća ovo drugostupanjsko vijeće. Ovo imajući u vidu iskaz svjedoka

- oštećenika TZ koji je izrazito iscrpno i argumentirano iskazivao o cijeloj kronologiji događaja, a koji iskaz oštećenika potvrđuje materijalna dokumentaciju u spisu u vidu Ugovora o izvođenju građevinskih radova broj 77/019 (str. 9 i 10 spisa) preslike poruka mobitelom između ošt. TZ i opt. MZ (str. 37 do 42 spisa) iz kojih je vidljivo da optuženik uvjerava oštećenika da je građa na sušenju te da će se javiti i čim prije krenuti "da to riješe", višestrukih upita oštećenika o tijeku radova, nejavljanja optuženika na telefonske pozive, slanje dopisa od strane oštećenika u vezi neispunjenja Ugovora, jednostranog raskida Ugovora od 16. listopada 2020. (str. 11 spisa), kao i Sporazuma o obročnoj otplati dugovanja od 22. veljače 2021. (str. 12 i 13 spisa) kojom se Preslica d.o.o. Gornja Stubica kao dužnik (bez navođenja fizičke odgovorne osobe ili vlasnika) obvezuje primljene iznose platiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 11. studenog 2020. (što nije ispoštovao), povijesnog izvatka iz Sudskog registra za tvrtku Preslica d.o.o. (iz kojeg proizlazi kako je direktor društva GZ – otac optuženika), pri čemu u podacima o osnivačima društva (bilo onima koji su brisani, bilo onih važećih u inkriminirano vrijeme) nema podataka o osobi opt. MZ. Uz to je za naglasiti da iz Ugovora o izvođenju građevinskih radova, kao što je već prethodno rečeno, proizlazi da je TD "Preslica" d.o.o. zastupano po direktoru GZ (ocu optuženika), a da je na zadnjoj stranici istog Ugovora rukopisom dodano kako **.**.2019. MZ "potvrđuje da je primio novce, 35% avansa, 2.250,00 eura te 14.600,00 kn za crijep", a ispod se nalazi i potpis opt. MZ. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno obranu optuženika ocijenio neuvjerljivom i neistinitom. Naime, tijekom prvog ispitivanja optuženik je iskazao da je razlog što nije izvršio obveze iz Ugovora jer se dogodila "korona", zbog čega nisu mogli odraditi te poslove, pri čemu je notorna činjenica da je epidemija korona virusom započela u siječnju 2020. godine, kada su već ugovoreni radovi, a shodno odredbama Ugovora, već trebali biti realizirani. Osim toga, obrana koju je iznio tijekom rasprave ocijenjena je također neistinitom i neuvjerljivom, u kojoj je iskazao da se nije predstavljao kao vlasnik i direktor tvrtke, da je građa bila na sušenju, da je za novac koji je dobio od oštećenika kupljeno 99% robe te da crijep za krovište i drvena građa nije kupljena u trgovini koja je izdala ponudu i koja se nalazi u spisu, već da je do iste došao kompenzacijom od jednog čovjeka kojemu ne zna ime. Nastavno tome, s razlogom je sud iskaz oštećenika cijenio vjerodostojnim jer je potvrđen prethodno navedenim materijalnim dokazima u spisu.

8. Optuženik dalje u žalbi smatra da je pogrešno činjenično stanje dovelo do povrede kaznenog zakona, dakle prigovara pravilnosti činjeničnog stanja utvrđenom po prvostupanjskom sudu, predlažući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, posebice iskaza oštećenika s jedne strane te iskaza odnosno obrane optuženika s druge strane, a onda s time u vezi i pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da je počinio kazneno djelo prijevare. No, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika kada je našao da se u njegovim radnjama stječu sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela jer povreda kaznenog zakona na koju u žalbi ukazuje predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Ovo stoga što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, a onda na takvo, drugačije utvrđeno činjenično stanje primijeniti kazneni zakon. No, kazneni zakon ima se primijeniti na takvo činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo utvrditi.

9. Kako se optuženik žali "iz svih žalbenih razloga", pa dakle i zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi vrsta i mjera kazne, pa da je tako pravilno kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi čiji je prijašnji život i ponašanje bilo u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, dok je od otegotnih okolnosti cijeni činjenicu što oštećeniku nije nadoknadio štetu. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, ličnosti optuženika te svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a krećući se u granicama zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud osudio opt. MZ na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a onda smatrajući da se svrha kažnjavanja može ostvariti i uvjetnom osudom, posebice imajući u vidu da je riječ o osobi koja nije osuđivana, izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Za svoju odluku sud je dao provjerljive i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Žaleći se zbog "svih žalbenih razloga", a stoga i zbog odluke o posebnoj obvezi koju žalbenu osnovu u nastavku žalbe nije obrazložio, ovaj je sud i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu te utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno uz uvjetnu osudu optuženiku, a ujedno obvezujući ga na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva ošt. TZ u iznosu od 4.303,89 eura (32.427,70 kn) s pripadajućim zakonskim kamatama, izrekao posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 (kojom je naloženo da u roku od roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude popravi štetu tj. oštećeniku isplati iznos od 4.303,89 eura (32.427,70 kn) s pripadajućim zakonskim kamatama), a da se u slučaju neizvršenja posebne obveze, sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KZ/11, uvjetna osuda može opozvati.

11. Žalbom optuženik pobija i odluku o troškovima, no navedenu žalbenu osnovu također ne obrazlaže. I u tom dijelu pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je optuženika proglasio krivim, obvezao ga na plaćanje troškova kaznenog postupka – paušalne svote u iznosu od 300,00 eura smatrajući taj iznos razmjernim složenosti i trajanju postupka te imovinskim prilikama optuženika koji je vodoinstalater i plinoserviser, dakle, danas vrlo traženog zanimanja, a koji je i zaposlen, pri čemu plaćanjem tih troškova neće dovesti u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

11.1. S tim se u vezi napominje, da ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može optuženika, na njegovu molbu, posebnim rješenjem osloboditi od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. MZ pobija presudu prvostupanjskog suda, a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je na temelju čl. 482. ZKP/08 kao u izreci ove presude.

Osijek, 13. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić