Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1615/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ostavinskom postupku iza pok. CM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođenog **.**.1971., umrlog **.**.2024., državljanina Republike Hrvatske, rješavajući žalbu nasljednice EM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, odlučujući o žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-5347/2024 od 27. svibnja 2025., 13. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba nasljednice EM odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-5347/2024 od **.**.2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Prekida se ovaj ostavinski postupak.

II. Upućuju se ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnični postupak protiv AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja da je usmena oporuka ostavitelja,proglašena kod javnog bilježnika na zapisnik dana **.**.2025., istinita i pravno valjana.

III. Prekid ostavinskog postupka trajat će do pravomoćnog okončanja spora.

IV. Ukoliko gore navedena nasljednica ne pokrene parnicu u određenom roku, sud će nastaviti postupak, te ukoliko do završetka ostavinskog postupka stranka ne podnese dokaz da je parnicu pokrenula, dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg je upućena u parnicu."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija nasljednica EM, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). U žalbi u bitnom navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge zbog kojih bi pravo oporučne nasljednice bilo manje vjerojatno od prava zakonske nasljednice te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 222. st. 4. te čl. 225. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 – dalje ZN).

3. Zakonska nasljednica AM, kći ostavitelja, u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode oporučne nasljednice EM u cijelosti, navodeći kako je u konkretnom slučaju manje vjerojatno njeno pravo, jer su svjedoci usmene oporuke ovjerili svoje izjave kod javnog bilježnika tek nakon više od 2 mjeseca od smrti pok. CM, a ne par dana nakon što su čuli navodnu usmenu oporuku. Pri tome se poziva na rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-401/2023, kojim je preinačena prvostupanjska odluka i na parnicu upućen „oporučni nasljednik iz usmene oporuke“.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio takve povrede odredaba parničnog postupka.

6. Suprotno navodima žaliteljice, pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6.1. Ovo stoga što je sud prvog stupnja valjano obrazložio da u konkretnom slučaju manje vjerojatnim treba smatrati pravo oporučnog nasljednika, zbog zaključenja usmene oporuke, budući se takav oblik oporuke sastavlja u izvanrednim okolnostima kako je to propisano čl. 37. ZN-a, pa je stoga i pravo osobe koja je navedenom oporukom nešto ostvarila, a koje se zasniva na postojanju izvanrednih okolnosti, manje vjerojatno od prava zakonskih nasljednika.

6.2. Navedeni zaključak suda prvog stupnja, kao pravilan, prihvaća i ovaj sud, jer u okolnostima konkretnog slučaja, kada je između stranaka sporna pravovaljanost usmene oporuke, koja predstavlja izvanredan oblik oporučivanja (izvanredne okolnosti zbog kojih oporučitelj nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom obliku), njezina (ne)valjanost može biti predmet utvrđivanja samo u parničnom postupku u smislu odredbe čl. 222. st. 1. ZN-a. Dakle, bez obzira na to je li neka oporuka formalno valjana, do utvrđenja je li usmena oporuka sačinjena pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 37. ZN-a, pravo oporučnog nasljednika, čija oporuka je sporna, svakako je manje vjerojatno od prava zakonskih nasljednika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Gzz-25/70 od 26. lipnja 1970. te Gzz- 1/1997 od 19. veljače 1997.). Sudska praksa na koju se poziva žaliteljica nije od utjecaja na odluku u ovom predmetu, budući da će se o valjanosti usmene oporuke u smislu odredbe čl. 37. ZN-a i izvanrednim okolnostima pod kojim je ista dana, raspravljati u posebnoj parnici na koju je žaliteljica upućena pobijanim rješenjem suda prvog stupnja.

6.3. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je javni bilježnik na zapisniku od **.**.2025. proglasio usmenu oporuku ostavitelja CM, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Vlade Madunića poslovni broj Ov-761/2025 od **.**.2025., a kojoj su oporuci nazočili svjedoci OM i MM **.**.2024. za vrijeme boravka ostavitelja u bolnici, te je istom oporukom ostavitelj za slučaj smrti svoju imovinu ostavio svojoj majci EM. Predmetnu oporuku je osporila zakonska nasljednica AM, smatrajući da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 37. st. 1. ZN-a odnosno da **.**.2024. nisu postojale izvanredne okolnosti u smislu navedene zakonske odredbe obzirom da je ostavitelj umro 56 dana kasnije.

7. Stoga je valjano postupio sud prvog stupnja donoseći pobijanu odluku, jer je pravilnom primjenom odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a u vezi s odredbom čl. 222. st. 1. ZN-a trebalo na parnicu uputiti upravo oporučnu nasljednicu EM, radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke ostavitelja CM, izjavljene pred svjedocima OM i MM, a koja je proglašena kod javnog bilježnika na zapisniku od **.**.2025.

8. Nadalje, po stavu ovog suda, a suprotno navodima žaliteljice, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prekinuo navedeni ostavinski postupak pozivom na odredbe čl. 222. i čl. 224. ZN-a, jer pravo oporučnog nasljednika kraj zaključenja usmene oporuke (čl. 37. ZN-a) predstavlja pravo stranke čije je pravo manje vjerojatno te bi se ista radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke na temelju koje i polaže pravo na ostavinsku imovinu iza smrti ostavitelja trebala uputiti u parnicu protiv zakonskog nasljednika.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. kolovoza 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić