Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr Ob-7/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnom postupku ovrhovoditelja HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik iz Zaprešića, protiv ovršenice LC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Čović Latin, odvjetnik iz Pule, uz sudjelovanje mlt. KC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa posebna skrbnica HCF zaposlena u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u Rijeci, radi ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr Ob-3/2025-37 od 3. lipnja 2025., 13. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr Ob-3/2025-37 od 3. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe sukladno čl. 524. Obiteljskog zakona.

II. Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 22. prosinca 2023. godine.

III. Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj pod toč. II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) u vezi sa čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ), s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, ali pred drugim sucem.

3. Ovršenica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (pod toč. II. i III. izreke), postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovrhovoditelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Predmet spora u žalbenom postupku je da li su ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditelja s maloljetnom kćerkom KC.

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja i stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj 22. prosinca 2023., na temelju ovršnih isprava, i to presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P Ob-196/2019 od 21. prosinca 2020. i rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj R1 Ob-94/2022 od 7. travnja 2022., podnio protiv ovršenice istom sudu prijedlog za ovrhu 22. prosinca 2023., predloživši da joj se odredi rok od 24 sata od primitka rješenja o ovrsi da omogući ovrhovoditelju ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnom kćerkom, kao i da joj se zaprijeti novčanom kaznom u iznosu od 1.327,23 eur u slučaju da ne ispuni svoju obvezu. U prijedlogu navodi da mu ovršenica učestalo odbija predati dijete, iako je citiranim pravomoćnim odlukama određen način ostvarivanja osobnih odnosa između njega i maloljetne kćerke KC. Prije podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj je zadnji put vidio dijete 12. studenog 2023., a od tada ga nije ni vidio ni čuo.

8. Sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je brak ovrhovoditelja i ovršenice razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P Ob-196/2019 od 21. prosinca 2020., kojom je određeno da će zajednička maloljetna kći KC, rođena **.**.2016., nakon razvoda braka živjeti s majkom, dok će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom, a ocu je određena obveza uzdržavanja za maloljetnu kćerku u iznosu od 1.430,00 kn mjesečno. Prema naprijed citiranoj presudi, osobni odnosi između oca i djeteta trebali su se odvijati svaki drugi vikend od subote u 09:00 do nedjelje u 18:00 sati na način da se jedan vikend odvijaju u [adresa], a sljedeći ili u mjestu stanovanja djeteta ili izvan mjesta stanovanja djeteta. Otac je tijekom srpnja i kolovoza svake godine trebao u kontinuitetu viđati dijete po pet dana i to u mjestu stanovanja djeteta ili izvan mjesta stanovanja djeteta, te svaki drugi praznik, blagdan i rođendan djeteta također u mjestu stanovanja djeteta ili izvan mjesta stanovanja djeteta (ovrhovoditelj živi u [adresa]).

8.1. Roditelji su se koliko-toliko pridržavali te pravomoćne odluke suda usprkos teško i trajno poremećenim odnosima i potpunom nedostatku međusobne komunikacije, a do prekida kontakata između oca i djeteta došlo je 25.11.2023. te otac nije viđao dijete sve do Uskrsa 2024.g., nakon čega su se kontakti počeli opet odvijati.

8.2. Iz dopisa ODO Pula od 13. veljače 2024. proizlazi da je ovršenica protiv ovrhovoditelja podnijela kaznenu prijavu zbog sumnje u počinjenje dva kaznena djela protiv obitelji, braka i djece i jednog kaznenog djela nasilja u obitelji, a istovremeno se nad ovršenicom povodom kaznene prijave ovrhovoditelja provode izvidi radi sumnje u počinjenje kaznenog djela protiv obitelji, braka i djece neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina. Postupci nisu okončani i nalaze se u fazi izvida.

8.3. U međuvremenu su i ovrhovoditelj i ovršenica pokrenuli novi parnični postupak koji se kod Općinskog suda u Puli - Pola vodi pod posl.br. P Ob-119/22,, koji još nije pravomoćno okončan, a predmet spora je izmjena odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i zahtjev ovrhovoditelja za samostalnom roditeljskom skrbi nad mlt. KC te je određeno izvođenje dokaza kombiniranim psihologijsko- psihijatrijskim vještačenjem.

8.4. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pula od 03. siječnja 2024. u ovom ovršnom postupku je maloljetnoj KC imenovan poseban skrbnik u osobi HCF, djelatnici za posebno skrbništvo dislocirana jedinica Rijeka, radi zaštite interesa djeteta.

9. Sud prvog stupnja je sukladno uputi iz rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr Ob-8/2024 od 20. veljače 2025., a primjenom odredbe čl. 525. Obiteljskog zakona (("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ) upoznao mlt. KC s predmetom spora i obavio razgovor s istom na djetetu prikladan način, kojom prilikom je sud prvog stupnja zaključio da dijete ima određeni otpor prema ocu, te da to proizlazi i iz ranijih mišljenja posebne skrbnice unatrag dvije do tri godine, jer da je dijete isto govorilo da ne želi u [adresa] kod oca, no da li se radi o instrumentalizaciji djeteta od strane majke ili osnovni odnos između oca i djeteta nije dobar, sud prvog stupnja isto nije posebno utvrđivao, već navodi da će o tome dati mišljenje psihijatar i psiholog u parničnom postupku koji je u tijeku između stranaka.

10. Prema stanju spisa, iskaza ovrhovoditelja i ovršenice te obrazloženju pobijanog dijela rješenja, ovaj sud je utvrdio pravilnim zaključak suda prvog stupnja da nije sporno da su odnosi između ovrhovoditelja i ovršenice visoko konfliktni, a maloljetna KC je u više navrata bila svjedokom njihovog neprimjerenog ponašanja jednog prema drugom, pa čak i nasilja u obitelji.

10.1. Nakon podnošenja prijedloga za ovrhu roditelji su u ovom ovršnom postupku postigli dogovor, kojim se ocu omogućuju osobni odnosi s mlt. kćerkom tijekom ljeta 2024. u većem obimu nego što je to određeno prema važećoj sudskoj odluci.

11. I u žalbenom postupku je sporno zbog čega se nisu održavali osobni odnosi između mlt. KC i oca u razdoblju od 25. studenog 2023. sve do Uskrsa 2024.g., jer ovrhovoditelj tvrdi da mu je ovršenica onemogućavala viđanje djeteta po pravomoćnoj sudskoj odluci, a ovršenica isto osporava, navodeći da maloljetna KC nije željela kontakte s ocem i da je imala psihosomatske tegobe, koje da su nastale kao posljedica nasilničkog ponašanja oca prema majci djeteta (u prisutnosti djeteta).

12. Sud prvog stupnja je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o namjernoj i smišljenoj zabrani kontakata u spornom razdoblju od strane ovršenice, već da je do prekida istih došlo krivnjom oba roditelja, koji su svojim sukobima i svađama pred mt. KC pridonijeli da ona razvije psihosomatske simptome, a koji simptomi da su potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom.

13. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja arbitrarno, selektivno i nesavjesno ocijenio izvedene dokaze, čime upire na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a te da je, posljedično tome, izveo pogrešan zaključak i povrijedio pravila o zakonskoj presumpciji iz čl. 221. st. 3. ZPP-a, kao i povredu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

13.1. Žalitelj u žalbi daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, te osporava razloge pobijanog rješenja kojima su ocijenjeni provedeni dokazi. Međutim, sud prvog stupnja je izvedene dokaze cijenio na način određen čl. 8. ZPP-a, pa žalitelj takvu ocjenu suda prvog stupnja neosnovano napada.

13.2. Odredbom čl. 8. ZPP-a propisano je da upravo sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Dakle, nije na žalitelju da daje ocjenu dokaza, već je to zadaća i ovlaštenje suda koji svoje zaključke izvodi dovodeći u vezu sve izvedene dokaze, a što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i učinio.

13.3. Žalitelj izvlači iz konteksta pojedine dijelove obrazloženja pobijanog rješenja te akcenat stavlja na medicinsku dokumentaciju (nalaz od 30. listopada 2023. i 15. ožujka 2024.), navodeći da iz iste ne proizlazi da bi mlt. KC u spornom razdoblju kada se nisu održavali osobni odnosi između njega i mlt. djeteta imala psihosomatske tegobe, „a još manje da bi uzrok tih tegoba bili predstojeći susreti s ovrhovoditeljem.“ Žalbeni navodi upiru na to da sud prvog stupnja nije dovoljno cijenio iskaz ovršenice, iz kojeg žalitelj također izvlači iz konteksta pojedine rečenice koje same za sebe ne mogu biti temelj za zaključak koji žalitelj želi nametnuti sudu, vezano za osnovanost prijedloga za ovrhu.

13.4. Naime, odluka suda prvog stupnja donijeta je pažljivom analizom svih izvedenih dokaza, kako materijalnih, tako i personalnih, te rješenje nije donijeto samo na temelju medicinske dokumentacije mlt. KC, već sud prvog stupnja obrazlaže, naročito pod toč. 31. - 34. obrazloženja pobijanog rješenja, razloge svoje odluke, a vodeći računa prvenstveno o najboljem interesu mlt. djeteta, koje je bilo izloženo u dva navrata fizičkim sukobima roditelja, što je i po stavu ovog suda zasigurno moglo biti vrlo traumatično za dijete, koje jednako voli i treba oba roditelja, pri čemu se ne može smatrati da bi odgovornost za eventualne psihosomatske tegobe mlt. djeteta trebao snositi samo ovrhovoditelj, niti to proizlazi iz obrazloženja pobijanog dijela rješenja (toč. II. i III. izreke), već po stavu ovog suda oboje roditelja moraju voditi računa o tome da se uzdržavaju od bilo kakvog verbalnog ili fizičkog sukoba pred mlt. djetetom te da im interes mlt. djeteta bude ispred vlastitih interesa.

13.5. Zaključak i obrazloženje suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud, budući da inzistiranje ovrhovoditelja na prijedlogu za ovrhu jer da nikada ne zna kada će ovršenica ponovno zabraniti kontakte, nije razlog za određivanje ovrhe u ovom predmetu, već ukoliko do toga dođe, ovrhovoditelj može pokrenuti novi postupak.

14. Imajući u vidu dob mlt. KC, oboje roditelja ima vrlo važnu ulogu za njezin pravilan psihofizički rast i razvoj pa je upravo na njima da djetetu osiguraju sretno i bezbrižno djetinjstvo, bez opterećenosti hoće li povrijediti majku (za koju je nesporno emotivno vrlo vezana) kada ode kod oca, te bez uključivanja djeteta u roditeljski sukob, a po potrebi roditelji se mogu obratiti nadležnom Zavodu za socijalni rad radi pomoći oko postizanja bolje međusobne komunikacije u pogledu roditeljske skrbi i brige o djetetu te dogovora oko održavanja osobnih odnosa između oca i mlt. KC do donošenja nove odluke u parničnom postupku koji je u tijeku.

15. Ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom propisana je odredbama čl. 520. do čl. 525. ObZ-a, a koje odredbe je sud prvog stupnja primijenio pri donošenju pobijanog rješenja.

16. U konkretnom slučaju nije sporno da ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom te da je njegovo pravo, ali i dužnost da ostvaruje osobne odnose s kćeri (čl. 95. st. 1. ObZ), dok, s druge strane, ovršenica ima dužnost, kao roditelj s kojim mlt. KC stanuje, da omogući i potiče ostvarivanje osobnih odnosa s ovrhovoditeljem (čl. 95. st. 2. ObZ).

17. Međutim, navedena prava odnosno dužnosti roditelja ograničena su načelom prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta iz odredbe čl. 5. st. 1. ObZ, koja propisuje da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta, moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, te načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta iz čl. 5. st. 1. ObZ-a ima prednost pred općim načelom iz čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20), koje propisuje da je svatko dužan poštovati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

17.1. Sud prvog stupnja je vodio računa prvenstveno o zaštiti dobrobiti i prava mlt. KC, te je svoju odluku donio na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

18. Suprotno navodima žalitelja, odluka o troškovima postupka (na način da svaka stranka snosi svoje troškove) je također valjano obrazložena pod toč. 36. obrazloženja pobijanog rješenja, obzirom na vrstu spora i najbolji interes mlt. KC.

19. Pri tome valja napomenuti da je odredbom čl. 366. st. 1. ObZ-a propisano da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

20. U nepobijanom dijelu (toč. I. izreke) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

21. Ostali žalbeni navodi, kao pravno neodlučni, nisu posebno obrazlagani.

22. Kako ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, to mu ne pripada trošak žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

23. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. kolovoza 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić