REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: P-60/2023-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Nevenu Kucelj, u pravnoj stvari tužitelja UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nina Suhobilec Ilić i Ivana Milinković- Piškorić, Zagreb, Fabkovićeva 7, protiv tuženika Lovačka udruga za uzgoj, zaštitu, lov divljači i streljaštvo „Šljuka“ iz Zlatar Bistrice, Zagorska 68, OIB:40837213186, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva TEREŠAK & PARTNERI, Zagreb, Kaptol 15, radi činidbe, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana 15. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenika njegovih punomoćnica, odvjetnika Igora Meznarića, te predsjednika tuženika GČ i punomoćnice tuženika odvjetnice Ivane Ene Hemar, na ročištu za objavu presude dana 13. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje stanje na nekretnini tuženika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da sa iste ukloni betonski ukop s nadstrešnicom, kao i betonski podest ispred ukopa, te da ukloni sve pokretne objekte koje je tuženik postavio na nekretnini tužitelja, te da ukloni građevni i otpadni materijal nastao uslijed rušenja i uklanjanja objekata, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.840,07 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. kolovoza 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nasljeđivanjem 2020. godine stekao u vlasništvo zk.č. 2882/1 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Ranije je navedenu česticu uživala majka tužitelja CČ. Kako se radi o velikoj čestici, površine 39427 m2, to ista nije imala uvida u stanje cijele čestice, niti je istu mogla obilaziti.

Nakon što je preuzeo vlasništvo i posjed nekretnina koje je naslijedio tužitelj je utvrdio da se na navedenoj čestici nalazi izgrađeni betonski ukop nad kojim je stavljena nadstrešnica, a koji očito lovcima služi za gađanje. Ispred ukopa s nadstrešnicom nalazi se i betonski podest. Na čestici se nalazi i manja kućica ,kao i stolovi i klupe, koji su također postavljeni bez suglasnosti tužitelja ili njegove prednice CČ. Tužitelj je utvrdio da je navedene objekte izgradio i da ih koristi upravo tuženik. Tuženik je ponudio g. CČ da sklope ugovor o zakupu navedene nekretnine čestice, ali je to tužitelj odbio.

Tužitelj je stoga odgovorio tuženiku dopisom od 8.03.2022. godine, kojim je jasno izrazio da nije zainteresiran za sklapanje predloženog ugovora, te je pozvao tuženika da u roku od 30 dana sve sagrađeno i postavljeno na njegovu nekretninu ukloni na što se tuženik oglušio.

Budući da je tuženik bespravno izgradio objekt na zemljištu tužitelja, te isti nije i nema namjeru ukloniti, to tužitelj predlaže da sud presudom naloži tuženik uklanjanje građevina i pokretnih stvari s njegove nekretnine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, te stoga osporava osnovanost i visinu tužbu i tužbenog zahtjeva. Posebice ističe prigovor prekluzije u predmetnom sporu, budući da se radi o tužbi radi smetanja posjeda te su svi rokovi za podnošenje predmetne tužbe protekli.

Tuženik prije svega navodi da su predmetni objekti izgrađeni prije više od 30 godina te ih tuženik jednako toliko koristi.

Nadalje, tuženik koristi predmetne objekte temeljem odluke Poljoprivredne zadruge Zlatar koji je prethodno bio korisnik nekretnine te je ustupio pravo korištenja tuženiku prije 30 godina.

Predmetna je nekretnina bila u postupku povrata oduzete imovine, te je tim putem vraćena prednici tužitelja, koja nikad nije niti jednim činom niti postupkom osporavala vlasništvo i korištenje, odnosno posjed objekata na predmetnoj nekretnini, stoga tuženik predmetnu tužbu smatra u cijelosti neosnovanom.

Tuženik napominje kako predmetne objekte koristi zakonito, istinito i pošteno, budući da ima pravo na posjed koji je dodijeljen od strane Poljoprivredne zadruge Zlatar, te prednica tužitelja nikad nije sporila isto pravo, a objekti nisu izgrađeni silom, potajno, prevarom niti zloporabom povjerenja.

U prilog navedenom idu i sklopljeni Sporazumi o plaćanju naknade za korištenje zemljišta između tuženika i prednice tužitelja, i to od dana 19.4.2016., 20.4.2017. i 3.5.2018., što dodatno ukazuje na neosnovanost navoda tužitelja i dokazuje prekluziju podnošenja ovakve tužbe.

Nadalje, tuženik ističe kako pravna narav tužbe i tužbenog zahtjeva u osnovi predstavlja tužbu radi smetanja posjeda, te u tom smislu ističe da su rokovi za istu – protekli, stoga tuženik ističe materijalno pravni prigovor zastare.

Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Dakle, ova tužba ujedno je prva i jedina tužba tužitelja, a i njegovog pravnog prednika prema tuženiku po ovom pitanju, slijedom čega se ova tužba može promatrati u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, te tuženik ističe materijalno pravni prigovor zastare, odnosno prekluzije na podnošenje ovakve tužbe.

Dakle, 2020. godine je tužitelj navodno saznao da je objekte izgradio i koristi tuženik, za kojeg smatra da ga uznemirava u posjedu, no unatoč tome, sve do 2023. godine nije podnio tužbu za smetanje posjeda.

Članak 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZV) navodi da osoba koju drugi samovlasno smeta u posjedu, odnosno oduzeo mu ga je, ima pravo na zaštitu posjeda, i to pravo prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Dakle, navedeni rokovi su protekli još 2020., odnosno 2021. godine, odnosno protekli su prije trideset godina jer prednik tužitelja nije nikad zatražio uklanjanje objekata.

Osim toga, tuženik se ima smatrati poštenim graditeljem u predmetnom sporu, budući je nevjerojatno očekivati da prednik tužitelja, njegova majka, nije imala saznanja da su takvi objekti izgrađeni jedan dulji niz godina, pogotovo s opravdanjem „velike čestice“.

Članak 153. ZV-a navodi, citira se:

„Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.“

No ni predmetni članak nije u cijelosti primjenjiv, budući je tuženik imao pravni osnov korištenja i izgradnje istih objekata prije nego što je prednik tuženika postao vlasnikom nekretnine u postupku povrata oduzete imovine, a tuženik posebice ističe da je nevjerojatno da pravni prednik tužitelja, a i tužitelj nisu imali saznanja dulje vremensko razdoblje za postojanje predmetnih objekata.

Tuženik ističe kako je na predmetnom zemljištu zasigurno stekao i pravo vlasništva protekom vremenskog roka samostalnog posjedovanja, a kako je tuženik sposoban posjedovati predmetne objekte koji se nalaze na nekretnini, iako isto nije predmet ovog postupka.

Dakle, tuženik je uredno, u svojstvu posjednika i korisnika u posjedu istih objekata neprekinuto dulje od trideset godina temeljem rješenja Poljoprivredne zadruge Zlatar, odnosno ima pošten, istinit i zakonit posjed, stoga je i nakon deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja stekao pravo na vlasništvo istih objekata.

U navodi u članku 159. sljedeće, citira se:

(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Članak 160. ZV-a dalje navodi da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana roka potrebnog za dosjelost.

No, unatoč okolnosti da se ima smatrati da je tuženik dosjelošću stekao pravo vlasništva objekata koje je zakonito izgradio na predmetnom zemljištu te koristi dulji niz godina, u cilju mirnog rješenja i poštenog posjedovanja istih objekata, ponudio je tužitelju sklapanje ugovora o zakupu uz plaćanje zakupnine za predmetni dio nekretnine, koji je tužitelj odbio.

Imajući u vidu navedeno, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj se očitovao o navodima tuženika ukazujući na činjenicu da se naime, radi se o poljoprivrednom zemljištu, te zaista nije vjerojatno da su navedeni objekti izgrađeni "legalno", odnosno uz odgovarajuće dozvole, a svakako ne uz dozvolu prednice tužitelja, gđe CČ.

Ugovori o plaćanju naknade za korištenje zemljišta, na koje se tuženik poziva, ne odnose se na gradnju ili korištenje bilo kakvih objekata na zemljištu tužitelja. Na navedenim ugovorima čak nije navedeno na koje se zemljište odnose, a gđa. CČ bila je vlasnica niza katastarskih čestica na području Zlatara, od kojih je dio dobila u postupku povrata oduzete imovine.

Tuženik navedeno zemljište nikada nije, u bilo kojem dijelu i obimu, posjedovao kao svoje.

Dakle, da bi se tuženik mogao pozvati na stjecanje vlasništva dosjelošću, njegovo posjed bi trebao imati kvalitetu koja bi bio podobna za stjecanje prava vlasništva. Da ni sam tuženik ne smatra da bi bio vlasnik objekata izgrađenih na nekretnini tužitelja, proizlazi i iz činjenice da je sam tuženik pokušao s tužiteljem- kao vlasnikom- sklopiti ugovor o zakupu nekretnine.

Činjenica jest da tuženik nije gradio uz suglasnost prednice tužitelja, a ni tužitelja, te da ni prednica tuženika ni on sam nisu znali za građenje niti dali suglasnost za isto, te svakako nema uvjeta za primjenu odredaba o stjecanju prava vlasništva građenjem, odnosno čl. 153 . ZV-a.

4. Tijekom postupka pročitan je izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nacrt ugovora o zakupu između tužitelja i tuženika od 18. veljače 2022., sporazumi o plaćanju naknade za korištenje zemljišta od 19. travnja 2016., 20. travnja 2017. i 3. svibnja 2018.. Proveden je uviđaj na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje mjerničkog vještaka iz Gromatic KR d.o.o. i građevinskog vještaka TČ ing. građ.. Pročitan je nalaz i mišljenje tih vještaka te su saslušani svjedoci AČ, ZČ, HČ, ŠČ, ĆČ te stranke – tužitelj i predsjednik tuženika EČ.

5. Sud nije uzeo u obzir kao dokaz dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis nakon zaključenje prethodnog postupka, kao prilog podnesku od 10. srpnja 2025. godine.

Naime, tuženik tvrdi da te dokaze nije mogao dostaviti ranije bez svoje krivnje, no ovu tvrdnju niti čini vjerojatnom niti je ičim dokazuje.

Zbog toga sud je postupio po članku 299. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP).

6. Što se tiče prigovora tuženika da je nastupila prekluzija prava na podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda u smislu citiranog članka 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje ZVDSP), valja reći da tužitelj kako je to razvidno iz samog sadržaja tužbe nije podnio tužbu zbog smetanja posjeda nekretnine.

U tužbi se niti jednom riječju to ne spominje niti je tužbeni zahtjev postavljen po toj pravnoj osnovi.

7. Tužba ima pravnu osnovi u institutu vlasništva, a odredba članak 161. stavak 1. i 2. ZVDSP određuje:

"1) Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

(2) Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno."

8. Nadalje članak 167. istog Zakona propisuje:

"(1) Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

(2) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže."

9. Nije sporna činjenica da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA I LIVADA, ZAGREBAČKA ULICA, ZLATAR površine 39427 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to od 2. siječnja 2020. godine na temelju rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-1053/19 od 16. listopada 2019. godine, koje je doneseno iza smrti njegove majke CČ.

10. Dakle tužitelj javnom ispravom dokazuje da je vlasnik predmetne nekretnine.

11. Očevidom na istoj nekretnini, te nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka, utvrđeno je da se na tom zemljištu u njenom jugoistočnom kutu, nalazi strojarnica za izbacivanje glinenih golubova, betonirana nadstrešnica da je postavljen kontejner, dok se u blizini nalaze drvene klupe i stolovi.

12. Nije sporna činjenica da je ove građevine sagradio te kontejner i klupe postavio tuženik za svoje potrebe održavanje natjecanja u gađanju glinenih golubova i obuku mladih lovaca.

13. Građevinski vještak u nalazu i mišljenju utvrdio je da se na adresi [adresa], na zemljištu označenom k. č. broj: [katastarska čestica]; k. o. [katastarska općina], nalazi se izgrađena građevina – Streljana za glinene golubove. Predmetna građevina - streljana (strelište) sastoji se od strojarnice za izbacivanje glinenih golubova tlocrtne dimenzije 3,94 m (3,88 m) x 2,64 m (2,61 m) visine jedne etaže, i od nadsteršnice tlocrtne dimenzije 10,68 m (10,66 m) x 2,26 m (2,22 m) sa dvije betonirane površine (platoa) tlocrtnih dimenzija 2,70 m (2,22 m) x 3,99 m (2,34 m) i 2,09 m (2,03) x 0,9 1m (0,81 m), te postavljenog kontejnera tlocrtnih dimenzija 3,11 m (3,08 m) x 1,60 m.

Temelji strojarnice su betonski, trakasti. Vanjski nosivi zidovi su od betonskog bloka.

Visina građevine do glavnog vijenca (ravnog krova) iznosi 1,40 m. Stropna konstrukcija je AB ploča koja je ujedno i ravni krov. Građevina nije ožbukana sa vanjske strane. Građevina nema komunalne priključke. Nadstrešnica ja izgrađena na armirano-betonskoj ploči.

Nadstrešnica je od metalne konstrukcije, jednostrešnog krovišta sa pokrovom od rebrastog lima.

U svom mišljenu vještak navodi da je Zakonom o izgradnji objekata (NARODNE NOVINE, Broj 20/1975 i 52/1981) člankom 4. propisano: „Pod građenjem objekta razumijeva se izvođenje pripremnih i građevinskih radova, uključujući građevinsko- zanatske i građevinsko-instalaterske radove, te ugradnja tehničke opreme, postrojenja i uređaja”, nadalje člankom 33. istog Zakona propisano je da „Za građenje novih i rekonstrukciju postojećih objekata potrebna je građevinska dozvola“.

Zakonom o prostornom planiranju i uređivanju prostora (NARODNE NOVINE, Broj 54 31. prosinca 1980) člankom 47. propisano je da „Svako građenje kao i obavljanje drugih radova na površini odnosno iznad ili ispod površine zemlje, vode ili mora kojim se mijenja stanje u prostoru mora biti u skladu s uvjetima uređenja prostora“.

Objekti-objekat (građevina) koja je zatečena (izgrađena) na predmetnoj nekretnini označenoj k. č. broj: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja građevinu u smislu propisa o građenju koji je važio u vrijeme postavljanja građevine. Građevina je namijenjena sportskoj rekreaciji - STRELIŠTE ZA GLINENE GOLUBOVE. Prema Pravilniku o civilnim strelištima i drugim mjestima određenim za vježbe gađanja te prostorima za ispitivanje oružja i streljiva (NN 86/2021), strelišta moraju biti izgrađena sukladno odredbama posebnih propisa kojima se uređuje gradnja, a mogu se graditi za potrebe gađanja jednom ili više vrsta oružja (članak 5.).

Prema danas važećim propisima o građenju radi se građevini športsko- rekreacijske namjene - civilna streljana, a za gradnju iste investitor je dužan ishoditi građevinsku dozvolu.

14. Tuženik na ovaj nalaz i mišljenje nije imao primjedbi, a očitujući se o prigovorima tužitelja da je njegov zaključak da se radi o građevini proizvoljan, vještak je naveo kako se radi o građevini u smislu citiranih propisa.

Nadalje, kako utvrđenje ili činjenica da objekt ne zadovoljava uvjete ne znači da se ne radi o “civilnoj streljani”, već znači da je ista bespravno izgrađena (nezakonito što se tiče ne ishođenja dozvole, i protupropisno te nestručno što se tiče poštivanja propisanih uvjeta).

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje mjerničkog i građevinskog vještaka jer su dani od strane stručnih i ovlaštenih osoba, na temelju pregleda stanja u naravi, po pravilima znanosti i vještine, te su prigovori tužitelja od strane vještaka obrazloženo otklonjeni.

16. Iz iskaza svjedoka, članova tuženika, ZČ, ĐČ, PČ i BČ, kao nesporno proizlazi da je strojarnica za izbacivanje glinenih golubova te nadstrešnica sagrađena još 1970-ih godina od strane članova tuženika, dok su kontejner i klupe postavljeni naknadno te da je tuženik odnosno njegovi članovi taj dio nekretnina tužitelja u proteklom razdoblju koristio za gađenje glinenih golubova koje se organiziralo barem jednom godišnje na razini više lovačkih udruga, a isto tako za provjeru oružja i internu obuku mladih lovaca kao i trening.

17. Isto tako je nesporno da im nitko ranije nije zabranjivao ove aktivnosti na predmetnoj nekretnini te da unatrag više godina tuženik više ne održava gađanje.

18. Neki od svjedoka, kao i sam sadašnji predsjednik tuženika, spominju kako su čuli da je tuženiku ovo zemljište dano na korištenje od strane Poljoprivredne zadruge Zlatar, no o tome nikakvih pisanih dokaza nema, time da je po prijedlogu tuženika, sud zatražio o tome podatak od Grada Zlatara, koji ga je dopisom Klasa:940- 01/25-01/06 Urbroj:2140-07-03/01-25-3 od 13. lipnja 2025., obavijestio da ne raspolaže ugovorima niti bilo kakvim informacijama o sklapanju bilo kakvih ugovora koje je navodno Poljoprivredna zadruga Zlatar sklapala vezano za korištenje predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19. Tuženik dakle nije dokazao zakonitost svog posjeda dijela tužiteljeve nekretnina, pri čemu niti ničim ne dokazuje zakonitost izgradnje predmete strojarnice za izbacivanje glinenih golubova i betonske nadstrešnice, a čak i pod pretpostavkom da je njegov posjed nije pribavljen potajno, silom ili zlouporabom povjerenja, dakle da je istinit, taj posjed nije savjestan.

20. Naime, tuženik je bio svjestan činjenice da mu ne pripada pravo na ( vlasnički) posjed predmetne nekretnine, već da samo koristi tuđu nekretninu uz odobrenje vlasnika.

21. Dokaz tome su pisani sporazumi o plaćanju naknade za korištenje zemljišta od 19. travnja 2016., 20. travnja 2017. i 3. svibnja 2018. godine, koje je tuženik sklapao sa prednicom tužitelja CČ, a prema kojima je istoj godišnje isplaćivao novčani iznos od 4.000,00 HRK, kao cijenu za korištenje njenog zemljišta.

22. Mada se u tom sporazumima ne navodi točno o kojoj parceli je riječ, nema nikakve sumnje, a obzirom da tu činjenicu potvrđuje i sam predsjednik tuženika, kao i svjedoci, da je ta naknada plaćana upravo za korištenje predmetne nekretnine.

23. Svjedok RČ koji je supotpisnik ovih sporazuma u svom je iskazu potvrdio činjenicu da su lovci kad bi organizirali gađanje glinenih golubova, a to je bilo jednom godišnje, dolazili k majci tužitelja te su napravili nekakav ugovor kojim im je ona dozvolila da se to gađanje organizira i za to su joj oni isplatili određenu novčanu naknadu.

Isto tako izjavio je kako mu majka tužitelja, o kojoj je inače brinuo, nije ništa govorila o tome da bi ona lovcima dala neku suglasnost za izgradnju na predmetom zemljištu, a on je tu nekretninu iskorištavao za potrebe svojeg OPG-a i to košnjom trave. Sa majkom tužitelja je prije otprilike osam, odnosno devet godina sklopio ugovor o najmu iste te nekretnine.

Iskaz svjedoka, koji je nezainteresirana osoba, te čija su saznanja o predmetnom zemljištu neposredna, sud smatra objektivnim, logičnim i životno uvjerljivim, a posljedično tome i istinitim.

24. Iskazom tužitelja i predsjednika tuženika u stvari su samo potvrđene naprijed iznijete nesporne činjenice.

25. Prema tome tuženik nije dokazao da bi dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, i za tako nešto nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 159. ZVDSP-a odnosno ranije iz članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 91/1996).

26. Nadalje, tuženik nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine niti građenjem na tuđem zemljištu, prema odredbi članka 24. tog Zakona, budući da nije dokazao da je vlasnik zemljišta znao za izgradnju i da se tome nije usprotivio. Pri tome valja ukazati da čak i da su ispunjene pretpostavke za ovaj način stjecanja vlasništva, tužitelj bi mogao steći samo vlasništvo zemljišta na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, dakle nikako na cjelokupnoj čestici koja ima površinu od 39427 m2, a nesporno je da tu površinu tuženik nije koristio za svoje potrebe.

27. Pored toga i sam nacrt ugovora o zakupu od 18. veljače 2022. godine, koji je sastavio i tužitelju kao zakupodavcu ponudio tuženik kao zakupnik, a potpisivanje kojeg ugovora je tužitelj odbio, u članku 1. navodi da "Zakupodavac daje a Zakupnik prima u zakup dio nekretnine koji u naravi predstavlja jugoistočni ugao nekretnine dužine 70 m i širine 70 m, ukupne površine 4900 m2…"

28. Slijedom naprijed utvrđenih činjenica, da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, te da tuženik nije dokazao da bi imao pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika te nekretnine, odnosno da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), tužbeni je zahtjev valjalo usvojiti.

29. Rješenje o troškovima postupka doneseno je osnovom iz članka 154. stavak 1 i članka 155. ZPP-a.

Tuženik koji je u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi njegove troškove.

30. Ti se troškovi sastoje od sastava tužbe po odvjetniku po Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025) u visini od 100 bodova, zatim sastav podneska od 17. travnja 2023., podneska od 20. ožujka 2023., sastav podneska od 8. svibnja 2025. i podneska od 9. srpnja 2025., svaki po Tbr. 8. t. 1. u visini od 100 bodova, zatim sastav podneska od 1. lipnja 2023., podneska od 10. listopada 2023. po Tbr. 8. t.4. svaki u visini od 25 bodova, te zastupanja na ročištima 25. svibnja 2023., 28. lipnja 2023., 3. lipnja 2025. i 15. srpnja 2025. pod Tbr. 9. t. 1., svako u visini od 100 bodova, dakle ukupno 950 bodova.

Prema Tbr. 54. vrijednost boda je 2,00 €, tako da je riječ o iznosu naknade od 1.900,00 €, na što je sukladno Tbr. 46. obračunato i 25 % poreza na dodanu vrijednost od 475,00 €.

Pored toga tužitelj ima pravo na naknadu troškova provedenog u uviđaja i geodetskog vještačenja u iznosu od 385,43 €, kao i plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 € 31., te na ovu presudu u iznosu od 53,09 €, sukladno Tar. br. 1. t.1. i Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023).

U Zlataru, dana 13. kolovoza 2025.

S u d a c

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika