REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5767/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari prvotužitelja Maržić nekretnine d.o.o., OIB: 35738445035, [adresa] i drugotužitelja EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupa punomoćnica Gorana Grubišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić u Zagrebu, protiv tuženika ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Sanja Artuković, odvjetnica u Zagrebu, radi ispravka upisa u zemljišne knjige te radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika prvo tužitelja te punomoćnika tuženika i tuženika osobno, dana 13. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su otvaranje [broj poduloška]/ zk. Uložak: [broj ZK uloška], Knjiga PU: Grad Zagreb, kao i upis uknjižbe prava vlasništva tužene ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] glede stana na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i WC-a i predsoblja, ukupne površine 64m2 koji stan se nalazi u Stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na čest. Br. 4957/39, sve upisano u broj [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška], Knjiga PU: Grad Zagreb, pravno nevaljani.

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom Rješenja posl. Br. Z-51375/18 od dana 12.09.2019. godine Općinskog građanskog suda u Zagrebu Zemljišnoknjižnog odjela, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njegove provedbe i to na način da se briše upis uknjižbe prava vlasništva tužene i zatvara [broj poduloška] / zk. uložak: [broj ZK uloška], Knjige PU: Grad Zagreb.

III. Nalaže se tuženoj ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknaditi tužiteljima MARŽIĆ NEKRETNINE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 35738445035 i EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana od dana donošenja presude."

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji MARŽIĆ NEKRETNINE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 35738445035 i EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u razmjeru ½ dijela, vlasnici stana na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i WC-a i predsoblja, ukupne površine 64m2 koji stan se nalazi u Stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na čest. Br. 4957/39, sve upisano u broj [broj poduloška]/ zk. Uložak [broj ZK uloška], Knjiga PU: Grad Zagreb, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Općinski građanski sud u Zagrebu.

II. Nalaže se tuženoj ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknaditi tužiteljima MARŽIĆ NEKRETNINE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 35738445035 i EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana od dana donošenja presude."

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.812,50 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisani kao suvlasnici u ½ dijela nekretnine zk.č. 4957/39 opisane kao KUĆA, br. 60 i ZGRADA U [adresa] (površine 190 m2) i DVORIŠTE (površine 155 m2), površine 345 m2. Drugo tužitelj navodi da je stekao pravo vlasništva nasljeđivanjem iza pok. IZ, a prvo tužitelj na temelju pravnog posla i s povjerenjem u zemljišne knjige odnosno na temelju odredbi čl. 115., 120 i 122. Zakona o vlasništvu. Navode kako je odlukom zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-51375/18 od 12. rujna 2019. udovoljeno prijedlogu za uknjižbu tuženice na nekretnini tužitelja na način da je otvoren [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je tuženica upisana kao vlasnica stana na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i wc-a i predsoblja, ukupne površine 64 m2 i nalazi se u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. 4957/39. Navode kako su navedenim upisom povrijeđena knjižna prava vlasništva tužitelja kao i odredbe Zakona o zemljišnim knjigama jer je navedeni upis neistinit odnosno nije izvršen na valjanom pravnom temelju niti sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Naime, sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 13.st. 1. toč. 2. Pravilnika o ustrojavanju i vođenju knjige položenih ugovora jer tuženica prijedlogu priložila Presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11/16 od 17. svibnja 2016., kojom se nadomješta ugovor o prodaji stana i potvrdu Fonda za naknadu oduzete imovine o plaćanju kupoprodajne cijene, međutim, propustila je dostaviti dokaz da je prodavatelj, odnosno Fond, vlasnik odnosno nositelj prava raspolaganja na stanu koji je predmetom upisa. Fond nije vlasnik zgrade u kojoj se nalazi stan niti je nositelj prava raspolaganja. Navedenom presudom nisu bili obuhvaćeni tužitelji koji su upisani vlasnici nekretnine. Ujedno nema pravnog slijeda između upisanih vlasnika u Fonda, čime je povrijeđen i čl. 41. ZZK. Ističu kako ni potvrda Fonda o isplati kupoprodajne cijene nije podobna za provedbu upisa jer na njoj nije označena nekretnina niti pravo u pogledu koje g se zahtijeva uknjižba, nije ovjeren potpis ovlaštene osobe. Ujedno ukazuju na postupak koji se vodio pred ovim sudom br. P- 877/98, u kojem je ovdje tuženica, a tamo tužiteljica pravomoćno odbijena sa zahtjevom da se utvrdi ništavim rješenje o nasljeđivanju temeljem kojeg je drugo tužitelj upisao pravo vlasništva u zemljišne knjige. Navodi da tuženica nije mogla steći pravo na otkup stana sukladno Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta jer u odnosu na predmetnu nekretninu nikad nije doneseno rješenje o nacionalizaciji. Konačno ističu da su u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine koju su stekli na zakonitom i istinitom pravom temelju pa su vlasništvo site stekli i temeljem dosjelosti. Slijedom navedenog, glavnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je nevaljano otvaranje [broj poduloška]/ zk. ul [broj ZK uloška], knjiga PU Grad Zagreb i upis uknjižbe prava vlasništva za korist tuženice te brisanje navedenog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelji traže utvrđenje da su svaki u ½ dijela vlasnici upisanog stana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelji nemaju pravni interes podnositi deklaratornu tužbu kada zaštitu mogu ostvariti konstitutivnom tužbom. Navodi kako iz obrazloženja presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-11/16 proizlazi da tužitelji ni njihov prednik nisu mogli biti nositelji knjižnih prava na predmetnoj nekretnini jer je ista bila nacionalizirana po sili zakona. Prema tome nisu ni aktivno legitimirani podnijeti brisovnu tužbu. Ističe kako je Fond bio ovlašten prodavati nacionalizirane stanove nositeljima stanarskog prava sukladno čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Osim toga prema Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu, odnosno u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba predmetna nekretnina nije mogla biti predmet nasljeđivanja. Ističe kako su neosnovani navodi tužitelja da su predmetnu nekretninu mogli steći dosjelošću budući da je isključena mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Osim toga tuženica je u posjedu predmetnog stana s obzirom da ima i prijavljeno prebivalište još od 1962. godine. Navodi da se u spisu Z-51375/2018 nalazi ovjerena preslika potvrde Fonda na kojoj je ovjeren potpis ovlaštene osobe, te su ostvarene sve pretpostavke za provedbu zemljišnoknjižnog upisa. ujedno ističe da podrednim tužbenim zahtjevom tužitelji ne mogu tražiti samo deklaratornu zaštitu već da zahtjev trebao sadržavati i određenu činidbu spram tužene odnosno trpljenje upisa prava vlasništva.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, broj Pu P-1925/2019 (ranije P- 877/1998) (u priklopu), spis ovog suda broj Z-53175/18 (preslika u priklopu), spis ovog suda broj Ps-3/15 (u priklopu), zk izvadak (listovi 13-14, 21), povijesni zk izvadak za (listovi 15-19, 69-77 spisa), Uvjerenje o prebivalištu (list 78 spisa), Potvrda Fonda za naknadu oduzete imovine od 15. srpnja 2016. (listovi 82-83), povijesni izvadak iz sudskog registra te je saslušan zakonski zastupnik prvo tužitelja OZ (listovi 210-211) i tuženik ŽZ (list 211). Sud nije izveo dokaz saslušanjem drugo tužitelja EZ budući da su tužitelji odustali od njegovog saslušanja na ročištu 16. srpnja 2025.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da su zahtjevi tužitelja neosnovani.

5. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nevaljan zemljišnoknjižni upis otvaranja poduloška i uknjižbe prava vlasništva stana, na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i wc-a i predsoblja, ukupne površine 64 m2 i nalazi se u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. 4957/39, upisan u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prednice tuženika uz istodobno brisanje navedenog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Predmet podrednog tužbenog zahtjeva jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da su svaki u ½ dijela suvlasnici stana, pobliže opisanog u točki 6. obrazloženja, koje pravo su stekli na temelju dosjelosti.

7. Radi donošenja odluke o osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, broj Pu P-1925/2019 (ranije P-877/1998), spis ovog suda broj Ps-3/15 te spis ovog suda broj Z-53175/18, kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Kako je predmetni zemljišnoknjižni postupak pokrenut 28. rujna 2018., to je valjalo primijeniti odredbe Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, dalje ZZK). Odredbom čl. 129. ZZK-a propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

8.1. S obzirom na navode tužitelja da je sporni zemljišnoknjižni upis nevaljan, čime se vrijeđaju njihova knjižna prava iz razloga jer je proveden protivno odredbama čl. 54. st. 1., 107. i 108. ZZK-a te protivno odredbama čl. 2. i čl. 13. st. 1. toč.2. Pravilnika o ustrojavanju i vođenju knjige položenih ugovora (Narodne novine br. 42/19, dalje Pravilnik) valja reći slijedeće.

8.2. Odredbom čl. 54. st. 1. ZZK-a propisano je da privatne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba, trebaju, osim onoga što se i inače zahtijeva za isprave, sadržavati i: a) točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojega se uknjižba zahtijeva; b) izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu. Ta se izjava može dati i u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis. Ali, u takvim slučajevima, isprava ili prijedlog koji sadrže izjavu, moraju sadržavati sve ono što se zahtijeva za uknjižbu.

8.3. Odredbom čl. 107. ZZK-a propisano je da je za odlučivanje o prijedlogu za upis mjerodavno je stanje u času kad je taj prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu, dok je čl. 108. st. 2. ZZK-a propisano da kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta.

8.4. Odredbom čl. 13. Pravilnika propisano je da je uz prijedlog za upis u knjigu "PU" predlagatelj zemljišnoknjižnom sudu dužan priložiti:

- ispravu (ugovor o prodaji stana ili presudu koja ga nadomješta) koja pored zakonom određenih sastojaka sadrži i sve podatke koji se upisuju u list A;

- dokaz o tome da je prodavatelj nositelj prava raspolaganja na stanu koji je predmet upisa odnosno vlasnik, ukoliko je izvršena pretvorba vlasništva sukladno posebnim propisima (ugovor o građenju, kupoprodajni ugovor, ugovor o prijenosu prava korištenja i raspolaganja, pravomoćna sudska odluka i sl.).

8.5. Prema čl. 8. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada u građevinskog zemljišta (Službeni list SFRJ br. 52/58, dalje Zakon o nacionalizaciji) zgrade, dijelovi zgrada i građevinska zemljišta, koji su nacionalizirani ovim zakonom, postaju društveno vlasništvo danom stupanja na snagu ovog zakona. Dok je čl. 12. propisano da se danom stupanja na snagu ovog zakona nacionaliziraju: 1) najamne stambene zgrade, t.j. zgrade u građanskom vlasništvu sa više od dva stana ili sa više od tri mala stana;

2) sve stambene zgrade i stanovi kao posebni dijelovi zgrada, koji su u vlasništvu građanskih pravnih osoba, društvenih organizacija i drugih udruženja građana; 3) poslovne prostorije u vlasništvu građanskih pravnih osoba, društvenih organizacija i drugih udruženja građana, ako ne služe njihovoj dopuštenoj djelatnosti (član 3.); 4) višak preko dva stana u vlasništvu jednog građanina;

5) poslovne prostorije u stambenoj zgradi u vlasništvu građanin.

8.6. Odredbom čl. 22. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi) se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju u vlasništvo.

9. Uvidom u spis ovog suda broj Z-53175/18 utvrđeno je da je sud donio rješenje broj Z-51375/18 od 12. rujna 2019. kojim je u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan posebni dio i uknjiženo pravo vlasništva na stanu na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i wc-a i predsoblja, ukupne površine 64 m2 i nalazi se u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. 4957/39 za korist ĐZ, sve na temelju presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11/16 od 17. svibnja 2016. i potvrde Fonda za naknadu oduzete imovine (Klasa: 740-02/99-02/23, Urbroj:5630-03/16-59) od 15. srpnja 2016.

9.1. Povodom prigovora protustranaka EZ i Maržić nekretnine d.o.o. doneseno je rješenje 27. studenog 2019., kojim je navedeni prigovor odbijen uz obrazloženje da je navedeni upis proveden sukladno odredbi čl. 108. st. 2. ZZK-a i odredbama Pravilnika budući da je isti izvršen u odnosu na stan koji je oduzet temeljem čl. 8. Zakona o nacionalizaciji po samom zakonu. Kako se prema odredbi čl. 22. Zakona o naknadi stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju u vlasništvo, a predlagateljica je dostavila pravomoćnu presudu kojom se nadomješta ugovor o otkupu stana, kao i potvrdu Fonda u kojoj je navedena presuda koja je pravni temelj stjecanja, to su ispunjeni uvjeti za provedbu upisa.

9.2. Navedeno je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-69/2020-3 od 13. svibnja 2021. uz obrazloženje da je predmetna nekretnina u naravi stambena zgrada sa šest stanova, to je ista stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji prešla u društveno vlasništvo (čl. 8. i čl. 12.) odnosno na istoj je izvršena nacionalizacija po sili zakona (ex lege), a ranijim vlasnicima predmetne nekretnine prestala su vlasnička ovlaštenja neovisno o činjenici što njihovo vlasništvo nije bilo brisano iz zemljišne knjige i uknjiženo društveno vlasništvo. Kako je temeljem odredbe čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi Fond za naknadu oduzete imovine bio ovlašten prodavati nacionalizirane stanove nositeljima stanarskog prava, dakle bio je nositelj prava raspolaganja na predmetnom stanu, da prema stanju spisa predmetni stan nije upisan u zemljišnu knjigu jer još nije proveden postupak etažiranja te imajući u vidu da je sukladno odredbi čl. 25. Zakona o naknadi presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11/2016-3 od 17. svibnja 2016. prihvaćen zahtjev predlagateljice kao tužiteljice i zamijenjen ugovor o prodaji stana, to je u smislu odredbe čl. 13. Pravilnika navedena presuda koja u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji stana valjana i podobna isprava za polaganje presude u zemljišnoknjižnu službu suda i upis u knjigu položenih ugovora, te ujedno i dokaz da je prodavatelj Fond za naknadu oduzete imovine nositelj prava raspolaganja na predmetnom stanju.

10. Iz navedenog sud utvrđuje da je upis posebnog dijela stana te uknjižba prava vlasništva prednice tuženika izvršena sukladno odredbi čl. 108. st. 2. ZZK-a budući da je zemljišnoknjižni sud navedeni upis dopustio na temelju odluke nadležnog tijela, konkretno, presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11/2016- 3 od 17. svibnja 2016. U odnosu na navode tužitelja da upis nije provediv jer nije dostavljen dokaz o tome da je prodavatelj (Fond za naknadu oduzete imovine) nositelj prava raspolaganja na stanu koji je predmet upisa, te da navedena potvrda ne sadrži sve što mora sadržavati privatna isprava na temelju koje se dopušta uknjižba valja reći da takvi navodi nisu osnovani. Naime, u konkretnom je slučaju upis poduloška i uknjižba prava vlasništva prednice tuženika učinjena na temelju pravomoćne sudske odluke. Pored navedenog, iz same odluke, kao i iz odredbe čl. 22. Zakona o naknadi, proizlazi da je Fond za naknadu oduzete imovine bio ovlašten prodavati nacionalizirane stanove nositeljima stanarskog prava, odnosno da je bio nositelj prava raspolaganja na predmetnom stanu. Suprotno navodima tužitelja iz potvrde Fonda za naknadu oduzete imovine proizlazi da isti ima ovjeru potpisa ovlaštene osobe NZ (list 83) kao i da se poziva na pravomoćnu odluku temeljem koje se predlagao upis i to na način da ne postoji dvojba u odnosu na koju nekretninu se odnosi predmetna potvrda.

11. S obzirom na navedeno valjan je zemljišnoknjižni upis otvaranja poduloška i uknjižbe prava vlasništva stana, na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i wc-a i predsoblja, ukupne površine 64 m2 i nalazi se u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. 4957/39, upisan u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prednice tuženika, s obzirom da je isti proveden sukladno gore citiranim odredbama. Prema tome sud je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev.

11.1. Kako je su utvrdio neosnovanim zahtjev tužitelja iz gore navedenih razloga nije se posebno upuštao u ocjenu prigovora nedostatka aktivne legitimacije.

12. Radi donošenja odluke o osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, broj Pu P-1925/2019 (ranije P-877/1998) spis ovog suda broj Ps-3/15 te spis ovog suda broj Z-53175/18, kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu te je saslušao zakonskog zastupnika prvo tuženika OZ i tuženika ŽZ.

12.1. Iz Ugovora o korištenju stana od 1. studenog 1966. (na listovima 33-35 spisa Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, broj Pu P- 1925/2019, ranije P-877/1998), proizlazi da je isti sklopio KZ kao nositelj stanarskog prava iza pok. majke E sa poduzećem Stanoinvest i to za stan u zgradi [adresa], na II katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a i predsoblja ukupne površine 64 m2.

12.2. Iz Presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11/16 od 17. svibnja 2016. (listovi 214-221 spisa ovog suda broj Ps-3/15) proizlazi da je preinačena prvostupanjska presuda te prihvaćen zahtjev tužiteljice, sljednice KZ, na način da navedena presuda zamjenjuje Ugovor o prodaji stana između prodavatelja stana Fonda za naknadu oduzete imovine i kupca ĐZ kojim ista kupuje stan na II katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i wc-a i predsoblja, ukupne površine 64 m2 i nalazi se u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. 4957/39, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12.3. Iz povijesnog zk izvatka za nekretninu koja se vodi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi:

- da je upisano dvorište i kuća popisni br. 9415 u [adresa] i to kuća upisana na temelju rješenja o sagrađenju 17. svibnja 1935.,

- da se 8. listopada 1992. sukladno toč. 11. Uputstva o zk. upisima nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta dijeli postojeće zk tijela na: a) dvorište kao zemljište bez zgrade kao zk tijelo A I i b) kuća popisni br. 9415 kao zgrada bez zemljišta kao zk. tijelo A II sagrađeno na čestici 4957/39,

- da se temeljem rješenja Sekretarijata za financije NOO Trešnjevka od 23. srpnja 1959. uknjižuje zemljište kao društveno vlasništvo,

- da se zabilježuje da se uknjižba prava vlasništva u korist SZ odnosi na zgradu A II,

- da se temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Zagreb od 23. rujna 1992 br. O-3677/92 i O-3678/92 uknjižuje pravo vlasništva na A II preko vanjknjižne vlasnice GZ za korist EZ,

- da se temeljem prijedloga od 11. ožujka 1997. i čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima otpisuje A II – dvokatna kuća popisni br. 9415 u [adresa] i pripisuje zk tijelu A I, na kčbr [katastarska čestica] te se uknjižuje brisanje društvenog vlasništva i prava vlasništva za korist TZ te se uknjižuje pravo vlasništva za korist EZ na nekretnini A I.

12.4. Iz iskaza zakonskog zastupnika prvo tuženika OZ proizlazi da je gospodin MZ bio vlasnik kuće u [adresa] i američki državljanin. On je sve ostavio njegovom bratu EZ jer on i žena nisu imali djece. To je bilo negdje 1988. ili 1990. i tad im je pokazao vlasnički list gdje je on bio upisan kao vlasnik. Rekao im je da tamo žive stanari sa stanarskim pravom i otišli su ih posjetiti. Kad ga je pitao kako to da mu nisu oduzeli kuću on mu je rekao da je to zato što je američki državljanin. Vidio je da stanari imaju pravo tamo živjeti do smrti, oni njima nisu ništa plaćali, rečeno mu je da su tamo ušli nakon rata 1945. Rekao im je da su stanari na ime rente plaćali određeni iznos, ali do rata, poslije više nisu. Vidio je da piše da je on vlasnik kuće u [adresa], ne zna šta je pisalo za zemljište, gledao je za kuću te gruntovnicu. Oni su bili tamo i pričali sa stanarima. Od brata je kupio polovicu nekretnine i podijeli su se tako da njemu pripadne desna strana a bratu lijeva strana. Navodi da je to kupila njegova firma i da je ugovor o kupoprodaji sklopljen možda negdje 2012. Prvi put je to bila njegova firma Ekologija Maržić, koju su kasnije kupili Ž, a nekretnine su ostale i prenesene na Maržić nekretnine. Vidio je gospođu ĐZ, ona je tamo oduvijek stanovala, zna da je živjela tamo u stanu.

12.5. Iz iskaza tuženika ŽZ, sljednika ĐZ, proizlazi da je njegov otac u zgradu doselio 1938. i već su tada stanari tamo živjeli. Majka je u tom stanu bila od 1957. ili 1958., a brat i on od rođenja. Prije rata 1945. stanari su plaćali rentu, a nakon nacionalizacije se i dalje nešto malo plaćalo, ali ne zna točno kome i koliko. Misli da je to bilo Gradsko stambeno. Gospoda OZ pojavila su se negdje 90.-tih godina sa zahtjevom da je njihova cijela zgrada, a to su mu rekli roditelji. Prije nekih 5-6 godina dobili su poziv od stambenog radi otkupa stana i majka je stan otkupila. Grad Zagreb je bio vlasnik. Ova zgrada nije bila u privatnom vlasništvu nakon 1945. o čemu govori i to da je krajem 60. -tih odnosno 70.-tih godina Đ dao izgraditi još jedan kat na zgradi.

13. Iz provedenih dokaza slijedi da je stan, koji je predmetom ovog postupka, a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. 4957/39, kao i cijela stambena zgrada nacionalizirana po sili zakona temeljem odredbe čl. 8. i 22. Zakona o nacionalizaciji i to njegovim stupanjem na snagu odnosno 26. prosinca 1958. Slijedom navedenog je predmetna nekretnina, odnosno i upisano zk tijelo A II postala društveno vlasništvo po samom zakonu u smislu odredbe čl. 1. i čl. 8. ZNNZGZ te su rješenja koja su donosila tijela za provedbu nacionalizacije imala samo utvrđujuće, odnosno deklaratorno značenje, zbog čega je vlasništvo prednika tužitelja prestalo stupanjem na snagu zakona i bez brisanja tog prava u zemljišnoj knjizi i uknjižbe društvenog vlasništva (tako i VSRH u odluci broj Rev 1778/13-2 od 3. svibnja 2015.).

13.1. Pritom valja reći da tužitelji nisu dokazali da bi predmetni stan bio izuzet od nacionalizacije u smislu odredaba čl. 10. i 11. Zakona o nacionalizaciji prema kojima se odredbe ovog zakona ne primjenjuju na zgrade i posebne dijelove zgrada stranih država i međunarodnih organizacija, koji služe za potrebe stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava ili organizacija, kao i za stanovanje njihovog osoblja, ako je tako određeno međunarodnim sporazumom. Odnosno na zgrade i prostorije, koje služe vjerskim zajednicama za vršenje njihove vjerske djelatnosti, kao što su crkve, hramovi, kapele i bogomolje, manastiri i samostani, sjemeništa i vjerske škole, niti na zgrade koje služe kao župski, parohijski, biskupski, patrijaršijski i drugi slični dvorovi.

13.2. Pored navedenog, nije odlučno što je u zemljišnim knjigama provedeno spajanje više zemljišnoknjižnih tijela u jedno radi uspostave načela jedinstva nekretnine u smislu odredbe čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, dalje ZVDSP), kojom odredbom je propisano da ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade. Naime, treba imati u vidu i odredbu čl. 370. ZVDSP-a kojom je uređen način uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, kojom je između ostalog propisano da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona je vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno.

14. Kako je prema odredbi čl. 22. Zakona o naknadi propisano da se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji, zbog čega prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana, razvidno je da pretvorbom društvenog vlasništva zgrade u [adresa], predmetni stan nije vraćen u vlasništvo tužiteljima, odnosno njihovom predniku pa da bi s istim mogao raspolagati, već je prednica tuženika stan otkupila ishodivši pravomoćnu presudu kojom se zamjenjuje ugovor o otkupu stana i plaćanjem kupoprodajne cijene i na temelju navedenog ishodila uknjižbu prava vlasništva stana.

15. S obzirom na navode tužitelja da su pravo vlasništva predmetnog stana stekli dosjelošću jer su u neprekinutom zakonitom i istinitom posjedu istog, valjalo je poći od odredbe čl. 159. st. 1. ZVDSP-a, kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. S tim da kakvoća kvalificiranog posjeda pretpostavlja da je isti zakonit, istinit i pošten.

15.1. S obzirom na suglasne navode stranaka, kao i uvjerenja o prebivalištu prednice tuženika, uvjerenja o prebivalištu prednika tuženika (na listu 50 spisa Ps- 3/15) te Ugovora o korištenju stana od 1. studenog 1966., sud utvrđuje da je u posjedu predmetnog stana upravo tuženik, čiji su prednici u posjedu navedenog stana još od 1945. godine. Iz iskaza stranaka ujedno proizlazi da raniji vlasnik (prije nacionalizacije) MZ, nikad nije uveo tužitelje u posjed stana. Ujedno iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da su tužitelji bili upoznati sa činjenicom da u predmetnoj zgradi žive stanari koji imaju stanarsko pravo, kao i da u spornom stanu oduvijek živi prednica tuženika. Već na temelju navedenog za zaključiti je da tužitelji nikad nisu bili u posjedu stana, a povrh toga ne bi se mogli ni smatrati poštenim posjednicima s obzirom na njihova saznanja o stanarskom pravu prednika tuženika.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti i podredni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 16. srpnja 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe iznos od 1.000,00 eura, podnesaka od 3. ožujka 2020., 26. kolovoza 2021., 5. svibnja 2022., svaki u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za sastav podneska od 4. rujna 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8.4.), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 7. travnja 2021., 11. veljače 2025. i 16. srpnja 2025., svaki u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife) ukupno 7.050,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 8.812,50 eura.

18. Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 8.812,50 eura, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu 13. kolovoza 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelji po pun.

- tuženik po pun.