REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1240/2022-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tanji Hučera, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ismar Avdagić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, po generalnoj punomoći U 461/2021, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 02. srpnja 2025. godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ismara Avdagića, odvjetnika iz Zagreba i NK, odvjetničkog vježbenika, u zamjeni za tuženika, odvjetnike u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, po generalnoj punomoći Su-461/21, kao punomoćnike tuženika, dana 13. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/50400607-5104134241 od 21.10.2008. godine koji su sklopili tužitelj UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kao kreditor, u dijelu čl. 8. st. 2. koji glasi: "Korisnik kredita je suglasan da se za vrijeme trajanja ovog Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke".

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320 da tužitelju UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.892,93 EUR kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate, a koja kamata je za period do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.8.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.9.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.10.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.11.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.12.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.1.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.2.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.3.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.4.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.5.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.6.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.7.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.8.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.9.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.11.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.12.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.1.2016. do isplate

na iznos od 7,64 eur od 1.2.2016. do isplate

sve to u roku u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/50400607-5104134241 od 21.10.2008. godine koji su sklopili tužitelj UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kao kreditor u čl. 10. st.1. koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedenposto) naknade na iznos kredita., odnosno minimalno = 200,00 HRK, obračunate s datumom plasmana".

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320 da tužitelju UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 612,52 eura kao i zakonsku zateznu kamatu koja od 21.10.2008.g pa do isplate, a koja kamata je za period do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320 da tužitelju UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.622,70 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti počev od 13. kolovoza 2025. pa do isplate, koje kamate su po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, radi prebijanja istaknutog spram tužitelja UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od kn 8.355,72 / EUR 1.108,99 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.03.2016. pa do isplate, izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.04.2016. pa do isplate, izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.05.2016. pa do isplate, izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.06.2016. pa do isplate, izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.07.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.08.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.09.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.10.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.11.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.12.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.01.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.02.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.03.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.04.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.05.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.06.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.07.2017. pa do isplate, izraženo u kn 158,16 / EUR 20,99 od 02.08.2017. pa do isplate, izraženo u kn 158,16 / EUR 20,99 od 02.09.2017. pa do isplate, izraženo u kn 158,16 / EUR 20,99 od 02.10.2017. pa do isplate, izraženo u kn 240,87 / EUR 31,97 od 02.11.2017. pa do isplate, izraženo u kn 240,87 / EUR 31,97 od 02.12.2017. pa do isplate, izraženo u kn 240,87 / EUR 31,97 od 02.01.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.02.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.03.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.04.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.05.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.06.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.07.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.08.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.09.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.10.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.11.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.12.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.01.2019. pa do isplate, izraženo u kn 287,71 / EUR 38,19 od 02.02.2019. pa do isplate, izraženo u kn 1.868,26 / EUR 247,96 od 12.02.2019 pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Odbija se zahtjev tuženika da sud konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 03.03.2022. godine podnio tužbu protiv tuženika, gdje tužitelj navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 21.10.2008. g. sklopio Ugovor kreditu broj 2402006-1031262160/50400607-5104134241 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) za iznos od 461.500,00 kuna, kao stambeni kredit za kupnju nekretnine s rokom otplate 180 mjeseci. Prema članku 8. Ugovora o kreditu tužitelj je tuženiku na kredit u otplati obvezan platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 5,990 % godišnje, a promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate mogu se vršiti u skladu s važećim odlukama Banke.

2. Tužitelj je s tuženikom adhezijski sklopio tipski Ugovor o kreditu, znači pristupio je već po tuženiku sastavljenom Ugovoru o kreditu, a da se o odredbama tog ugovora, a posebno o odredbi o visini i načinu promjene kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je jednostrano odredio početnu kamatnu stopu i tijekom ugovornog odnosa, jednostranu svojim Odlukama istu mijenjao, bez ikakvih konzultacija ili pregovora s tužiteljem kao potrošačem. Uz navedeno, Ugovor o kreditu ne sadrži egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača.

3. Tužitelj navodi da je člankom 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 45/07 i 79/07, dalje – ZZP), propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 81. st. 2. ZZP-a propisano je da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema članku 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

4. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika protivna je kogentnim odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) jer je nepoštena, te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako i za vrijeme njegovog izvršavanja, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača).

5. Uz navedeno, prema čl. 269. Zakona o obveznim odnosima činidba iz obveznopravnog odnosa mora biti moguća, dopuštena, određena ili odrediva. Prema čl. 270. istog zakona, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan, a člankom 272. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, te ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Tužitelj naglašava da u Ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranka nije naveden niti jedan parametar pomoću kojega bi se određivala kamatna stopa pa da zato ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika nije razumljiva, a sama činidba nije odrediva. Predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope već je samo općenito paušalno i neprecizno navedeno u članku 8. ugovora "... da se za vrijeme trajanja ovog Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke".

6. Tužitelj naglašava da tako formulirana činidba nije niti određena niti odrediva, te je stoga ništetna sukladno čl. 272. ZOO, pa da slijedom svega navedenog, odredba prema kojoj je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj Odluci tuženika (banke), a koja je sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu, je ništetna.

7. Tužitelj navodi da je tuženik tijekom otplate predmetnog kredita više puta jednostrano mijenjao i povisivao kamatnu stopu u odnosu na Ugovorom o kreditu ugovorenu kamatnu stopu od 5,99 % godišnje, pa je tako:

- od 01.04.2009. g. iznosila 6,69%

- od 01.07.2014. g. iznosila na 6,47 %

- od 01.01.2015. g. iznosila 6,33 %

- od 01.07.2015. g. iznosila 6,21 %

- od 01.01.2016 g. do 01.02.2016.g. iznosila 6,03 %

slijedom čega je tužitelj plaćao veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini od 5,99 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena.

8. Obzirom je ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika ništetna, tužitelj je tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi plaćao da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi valjana, te je na taj način preplatio tuženiku ukupni iznos od 14.262,31 kn. Prema čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, pravna posljedica ništetnosti odredbe ugovora je obveza svake ugovorne strane da drugoj ugovornoj strani vrati sve što je primila temeljem ništetnih odredbi ugovora. Primjenom odredbi o stjecanju bez osnove iz čl. 1115. tog zakona, ako je stjecatelj nepošten (a što tuženik svakako jest obzirom je u svom tipskom ugovoru o kreditu tužitelju nametnuo ništetnu odredbu o kojoj se nije moglo pregovarati), zatezne kamate se moraju vratiti od dana stjecanja, znači plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa.

9. Tužitelj navodi da je tuženik temeljem odredbe čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/50400607-5104134241 naplatio tužitelju i naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu 1,000 % od iznosa kredita odnosno ukupno 4.615,00 kn, a vezano za navedenu ugovornu odredbu tužitelj navodi kako se o istoj nije posebno pregovaralo, to tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe te je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača/03, odnosno ista bi bila i ništetna prema odredbi čl. 102. u svezi odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača.

10. Tužitelj napominje da se nigdje u Ugovoru ne navodi od čega se sastoji naknada za obradu kredita, niti se navodi iznos naknade, kao niti način na koji se došlo do iznosa koji je tužitelj kao korisnik kredita platio. Budući da iz predmetnog ugovora očito proizlazi da je ugovor prethodno pripremio tuženik, tj. da se radi o tipskim ugovorima, to je očito da se o odredbama tih ugovora po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se je moglo pojedinačno pregovarati. O tome govori i sudska praksa u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 3390/2017 od 17.12.2020. godine potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. GŽ-1368/2021 od 20. srpnja 2021. godine, a na sličan način može se primijeniti i zaključak VSRH u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na tzv. izlaznu naknadu zbog prijevremene otplate od 05. studenog 2020. godine.

11. O nepoštenosti odredaba o ulaznoj naknadi govori i presuda Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 te C-84/19.

12. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže sudu nakon što izvede dostavljene i u tužbi predložene dokaze, donijeti sljedeću presudu:

„I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/50400607-5104134241 od 21.10.2008. godine koji su sklopili tužitelj UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kao kreditor, u dijelu čl. 8. st. 2. koji glasi: "Korisnik kredita je suglasan da se za vrijeme trajanja ovog Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke".

II Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320 da tužitelju UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 14.262,31 kn kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to:

na iznos od 191.84 kn od 01.05.2009. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.06.2009. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.07.2009. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.08.2009. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.09.2009. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.10.2009. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.11.2009. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.12.2009. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.01.2010. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.02.2010. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.03.2010. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.04.2010. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.05.2010. do isplate

na iznos od 191.84 kn od 01.06.2010. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.07.2010. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.08.2010. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.09.2010. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.10.2010. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.11.2010. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.12.2010. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.01.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.02.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.03.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.04.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.05.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.06.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.07.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.08.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 02.09.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.10.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.11.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 07.12.2011. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.01.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 03.02.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.03.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 06.04.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 28.05.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 12.06.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 12.07.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.08.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 05.09.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.10.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.11.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.12.2012. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.01.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.02.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.03.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.04.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.05.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.06.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.07.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.08.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.09.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.10.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.11.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.12.2013. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.01.2014. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.02.2014. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.03.2014. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.04.2014. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.05.2014. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.06.2014. do isplate

na iznos od 191,84 kn od 01.07.2014. do isplate

na iznos od 144,93 kn od 01.08.2014. do isplate

na iznos od 144,93 kn od 01.09.2014. do isplate

na iznos od 144,93 kn od 01.10.2014. do isplate

na iznos od 144,93 kn od 01.11.2014. do isplate

na iznos od 144,93 kn od 01.12.2014. do isplate

na iznos od 144,93 kn od 01.01.2015. do isplate

na iznos od 116,06 kn od 01.02.2015. do isplate

na iznos od 116,06 kn od 01.03.2015. do isplate

na iznos od 116,06 kn od 01.04.2015. do isplate

na iznos od 116,06 kn od 01.05.2015. do isplate

na iznos od 116,06 kn od 01.06.2015. do isplate

na iznos od 116,06 kn od 01.07.2015. do isplate

na iznos od 92,15 kn od 01.08.2015. do isplate

na iznos od 92,15 kn od 01.09.2015. do isplate

na iznos od 92,15 kn od 01.10.2015. do isplate

na iznos od 92,15 kn od 01.11.2015. do isplate

na iznos od 92,15 kn od 01.12.2015. do isplate

na iznos od 92,15 kn od 01.01.2016. do isplate

na iznos od 57,55 kn od 01.02.2016. do isplate

sve u roku u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/50400607-5104134241 od 21.10.2008. godine koji su sklopili tužitelj UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kao kreditor u čl. 10. st.1. koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedenposto) naknade na iznos kredita., odnosno minimalno = 200,00 HRK, obračunate s datumom plasmana".

IV Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320 da tužitelju UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.615,00 kn kao i zakonsku zateznu kamatu koja od 21.10.2008.g pa do 31. srpnja 2015. teče prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana. V Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320 da tužitelju UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

13. U daljnjem tijeku postupka, nakon tuženikova odgovora na tužbu, tužitelj svojim podneskom od 01.06.2022. godine navodi da u cijelosti ustraje u tužbi, te ističe da su u cijelosti neosnovani svi navodi i prigovori tuženika. Navodi o konstantnom padu kamatne stope su neistiniti s obzirom na činjenicu da je kamatna stopa od 01.04.2009. godine pa do 01.02.2016. godine bila iznad ugovorene početne kamatne stope. Tužitelj osporava osnovanost i svih ostalih prigovora, što detaljno obrazlaže u svom podnesku od 01.06.2022. godine.

14. Tužitelj i ovim svojim podneskom još jednom ističe da mu je tuženik ponudio unaprijed sastavljeni standardni ugovor koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima s tužiteljem nije posebno pregovarao niti mu je o tome pružio dovoljno informacija i obavijesti te se predmetna kamatna stopa mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, a na što je tužitelj prilikom ugovaranja kredita pristao budući da su to bili uvjeti koji su mu ponuđeni i o kojima mu tuženik nije dao pregovarati, te da je identična situacija bila i s obvezom tužitelja da plati tuženiku naknadu za obradu kredita, koju tužitelj također osporava u ovoj parnici u deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva, te i s tog osnova traži isplatu plaćenog tuženiku bez osnove, tj. po oba navedena osnova.

15. Tuženik se ovim podneskom protivi po tuženiku istaknutom prigovoru prijeboja. Plaćanjem tužitelja tih anuiteta po kamati nižoj od početne, tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio, pa zbog toga ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže) pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, čak i kada bi banka imala pravo na prijeboj to prebijanje bilo bi u zastari. Anuiteti dospijevaju točno određenog dana i toga dana moraju se naplatiti. Zastara potraživanja anuiteta nastupa 3 godine po dospijeću anuiteta. Stoga su svi anuiteti naplaćeni po nižoj kamatnoj stopi u zastari sukladno odredbama čl. 226. Zakona o obveznim odnosima.

16. Slijedom navedenog, tužitelj ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti.

17. Tužitelj se i nadalje protivi prigovoru prijeboja istaknutom po tuženiku, ustraje kod konačne specifikacije tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 04.04.2024. godine, te potražuje troškove postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iste od presuđenja pa do isplate.

18. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da tužitelj nema pravni interes za vođenje predmetne parnice, pa da tuženik predlaže naslovnom sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu, a u slučaju odlučivanja o meritumu stvari, tuženik ističe da u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja i to s više osnova, koje će u nastavku iznijeti.

19. Tuženik ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje predmetne parnici na strani tužitelja, navodeći da su predmetnim Ugovorom o kreditu stranke su ugovorile promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,99%. Međutim, tužitelju je od 01.01.2016. godine sve do zatvaranja kredita 08.03.2019. kamatna stopa bila u konstantnom padu. S obzirom na to da je primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, čije utvrđenje ništetnim traži tužitelj, došlo do promjena kamatne stope, ali najvećim dijelom u korist tužitelja, a na štetu tuženika, očit je nedostatak pravnog interesa tužitelja za vođenje predmetne parnice, pa tuženik predlaže naslovnom sudu odbaciti tužbu zbog očite smetnje za daljnji tijek postupka u vidu tužiteljevog nedostatka pravnog interesa.

20. Tuženik navodi da tužitelj nije dokazao svoj status potrošača u predmetnom Ugovoru, a imajući u vidu odredbe čl. 3. točka 9. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, dalje u tekstu: ZZP) koje određuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i što tuženik ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju, pa je time u ovom postupku tužitelj dužan prije svega dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača kako bi se na njega eventualno primijenile odredbe o zaštiti potrošača.

21. Tuženik osporava ništetnost odredbe o promjeni kamatne stope, navodeći da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, te da je tuženik naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, a da je tuženik to u ovoj stvari uredno činio.

22. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Tuženik ističe da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Kako se ZZP ima tumačiti i u skladu s Direktivom 93/13/EEZ, a sukladno odredbi čl. 145. Ustava RH, ovdje tuženik ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu. Neovisno o tome što takve odredbe nisu inkorporirane u sadržaj ZZP, to ne znači da ih sud treba zanemariti. Prema njima postupanje tuženika nije nepošteno.

23. Dakle, vezano uz deklaratornu zaštitu kojom tužitelj zahtijeva da se odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrdi ništetnom, tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima pa se s obzirom na to predmetna odredba ni ne može smatrati ništetnom stoga tužitelj nema pravne osnove za postavljeni kondemnacijski tužbeni zahtjev.

24. U svjetlu prethodno navedenog, tuženik ističe da, sve i kada bi naslovni sud smatrao da bi odredba Ugovora o kreditu bila nerazumljiva tužitelju, a što se osporava u cijelosti, iz gore navedenog jasno proizlazi da to zasigurno nije prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer je tužitelju kamatna stopa za vrijeme otplate kredita bila snižena i ispod početno ugovorene.

25. Tuženik prvenstveno ističe kako je neosnovan stav tužitelja da je odredba o kamatnoj stopi predmetnog kredita neodređena i neodrediva pa da je stoga ništetna, u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a, pa tuženik objašnjava da tuženik polazi od činjenice kako je odredbom čl. 269. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano kako je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, dok je odredbom čl. 270. ZOO-a propisano kako je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

26. Dakle, bitan sastojak ugovora, bez kojeg ugovor ne može ni postojati, jest činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Takva činidba mora biti i moguća, dopuštena, određena ili odrediva, u suprotnom se ugovor smatra ništetnim. Odredbom čl. 1021. ZOO-a, kojim se definira pojam ugovora o kreditu, propisano kako se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, pa je tako objekt ugovorne obveze na strani tuženika je stavljanje na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, dok je na strani tužitelja objekt ugovorne obveze činidba na plaćanje ugovorene kamate i vraćanja iskorištenog iznosa u vrijeme i način kako je ugovoreno.

27. Iz navedenog proizlazi kako činidba ugovora o kreditu, a u konkretnom slučaju se radi o takvoj vrsti pravnog posla, nije i ne može biti samo kamatna stopa, nego plaćanje ugovorene kamate i vraćanje iskorištenog iznosa novca u vrijeme i način kako je ugovoreno, dakle, činidba se sastoji u davanju, a uz navedeno, tuženik ističe da se ne može govoriti o neodređenosti činidbe upravo iz razloga što je predmetna činidba plaćanja ugovorenih kamata u odnosu na Ugovor o kreditu itekako bila određena te je podrazumijevala u trenutku ugovaranja visinu od 5,99% godišnje.

28. Također, ista je bila i odrediva iz razloga što je promjenjivost bila uvjetovana odlukama Banke, a Banka (tuženik) je o svakoj promjeni kamatne stope tužitelja pravovremeno i zakonito obavještavala.

29. Tuženik ističe i prigovor zastare, opreza radi, a u slučaju da sud utvrdi ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ističe prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, te tuženik ukazuje na sljedeće odredbe materijalnog prava i sudsku praksu revizijskog suda koju je potrebno primijeniti.

30. Odredbom članka 218. ZOO-a određeno je da se pravnim poslom ne smije odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare, odnosno zakonodavac je imao potrebu urediti pravni odnos ugovornih strana na način da propiše da iste svojom voljom ne mogu mijenjati zakonske odredbe o vremenu zastare, jer osim što bi to bilo protivno prisilnim propisima bilo bi protivno pravnoj sigurnosti koju osiguravaju odredbe o zastari. Odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a da bi se ispunili uvjeti iz navedene odredbe mora postojati radnja konkretnog vjerovnika usmjerena na ostvarenje konkretne tražbine, dok je odredbom čl. 215. ZOO-a propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a odredbom čl. 323. ZOO-a propisano je posljedica ništetnosti i to na način da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

31. Iz ustaljene prakse revizijskog suda proizlazi da zastarijevanje kod ništetnosti počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno u ovom konkretnom slučaju, a s obzirom na prirodu obveze vraćanja kredita tužitelja (plaćanja anuiteta), početak tijeka zastare trebao bi se računati od saznanja tužitelja o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja su vršena po uvećanim anuitetima. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir pravna stajališta VSRH-a izražena u prethodno navedenim odlukama, za zaključiti je da se na potraživanja tužitelja ima primijeniti petogodišnji zastarni rok, koji se ima računati od saznanja tužitelja o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja su vršena po uvećanim anuitetima, pa cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 3. ožujka 2022., da je Ugovor o kreditu sklopljen dana 21. listopada 2008. godine te da je tužitelj utužio razdoblje od 1. svibnja 2009. godine pa do 1. veljače 2016. godine, tuženik ističe da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.

32. Tuženik uz sve već navedeno ističe i prigovor radi prijeboja, navodeći da tuženik ponovno ističe kako u cijelosti osporava tužbeni zahtjev za utvrđenjem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetnom, ali ako sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom predmetnu odredbu te odbije tuženikov prigovor zastare iz točke VI. ovog odgovora na tužbu, tada tuženik, opreza radi, ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove manjih plaćenih anuiteta uslijed sniženja kamatne stope ispod početno ugovorene. Tuženik ističe da bi, u slučaju ništetnosti predmetne odredbe, imao protutražbinu prema tužitelju, a da u tom slučaju tužitelj više ne bi imao pravo na sniženje kamatnih stopa iz točke II. ovoga odgovora na tužbu budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,99 % (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita).

33. S obzirom na navedeno tuženik predlaže naslovnom sudu da: „utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi HRK 10.511,77 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- HRK 172,35 od 1.3.2016 pa do isplate,

- HRK 171,61 od 1.4.2016 pa do isplate,

- HRK 170,85 od 1.5.2016 pa do isplate,

- HRK 170,08 od 1.6.2016 pa do isplate,

- HRK 169,31 od 1.7.2016 pa do isplate,

- HRK 187,00 od 1.8.2016 pa do isplate,

- HRK 186,11 od 1.9.2016 pa do isplate,

- HRK 185,20 od 1.10.2016 pa do isplate,

- HRK 184,29 od 1.11.2016 pa do isplate,

- HRK 183,38 od 1.12.2016 pa do isplate,

- HRK 182,45 od 1.1.2017 pa do isplate,

- HRK 227,12 od 1.2.2017 pa do isplate,

- HRK 225,89 od 1.3.2017 pa do isplate,

- HRK 224,66 od 1.4.2017 pa do isplate,

- HRK 223,42 od 1.5.2017 pa do isplate,

- HRK 222,16 od 1.6.2017 pa do isplate,

- HRK 220,88 od 1.7.2017 pa do isplate,

- HRK 263,24 od 1.8.2017 pa do isplate,

- HRK 261,65 od 1.9.2017 pa do isplate,

- HRK 260,05 od 1.10.2017 pa do isplate,

- HRK 376,87 od 1.11.2017 pa do isplate,

- HRK 374,43 od 1.12.2017 pa do isplate,

- HRK 371,96 od 1.1.2018 pa do isplate,

- HRK 404,12 od 1.2.2018 pa do isplate,

- HRK 401,36 od 1.3.2018 pa do isplate,

- HRK 398,55 od 1.4.2018 pa do isplate,

- HRK 395,73 od 1.5.2018 pa do isplate,

- HRK 392,88 od 1.6.2018 pa do isplate,

- HRK 390,00 od 1.7.2018 pa do isplate,

- HRK 402,45 od 1.8.2018 pa do isplate,

- HRK 399,40 od 1.9.2018 pa do isplate,

- HRK 396,32 od 1.10.2018 pa do isplate,

- HRK 393,21 od 1.11.2018 pa do isplate,

- HRK 390,07 od 1.12.2018 pa do isplate,

- HRK 386,90 od 1.1.2019 pa do isplate,

- HRK 400,28 od 1.2.2019 pa do isplate,

- HRK 145,54 od 12.2.2019 pa do isplate,

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.“ Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

34. Ukoliko bi tužitelj osporavao visinu postavljenog prigovora radi prijeboja, tuženik predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost:

- izračuna novčanog iznosa, izraženog u HRK po mjesecima, kao razlike između iznosa kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje iz ove toč. prigovora radi prijeboja.

35. Tuženik zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja sve do zaključenja glavne rasprave.

36. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja gdje tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva da se utvrdi ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 5104134241 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 21. listopada 2008. godine kojom je ugovoreno da je za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita dužan u korist banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita, u kojem dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj s te osnove zahtijeva isplatu iznosa od kn 4.615,00 zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21.10.2008. godine pa do isplate, tuženik osporava u cijelosti navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom i to iz sljedećih razloga, navodeći da je ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva. Tuženik prije svega ističe da cit. odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, odnosno drugim riječima ulazna naknada je izražena u točno naznačenom postotku od 1,00 % na iznos kredita što čini tu odredbu lako uočljivom i razumljivom pa je utoliko i bespredmetno utvrđivati i eventualnu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene odredbe.

37. Tuženik ističe kako nije dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna, a sve sukladno odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj odredbi nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, te napominje da je na jednak način određeno i Direktivom Vijeća Europske unije 93/13/EEZ čiji tekst je inkorporiran spomenutim Zakonom o zaštiti potrošača u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo, pa se poziva na odredbe čl. 4. st. 2. Direktive, na čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača, a kojom odredbom je propisano da će sud prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzeti u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, pa tako i Direktiva i ZZP propisuju kriterije temeljem kojih se ocjenjuje da li je određena ugovorna odredba poštena, što znači da je i u ovom konkretnom slučaju potrebno ispitati informacije koje su se pružile tužitelju kao potrošaču, ali i okolnosti koje su vrijedile prije i za vrijeme sklapanja ovog ugovora o kreditu.

38. Tuženik ističe da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita, te da je o naplati naknade za obradu kredita tužitelj bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja ovog ugovora o kreditu i prilikom sklapanja ugovora o kreditu na način da je službenik/ca Banke koja je ugovarala ovaj kredit s tužiteljem, gđa. ĆK, tužitelju jasno iskomunicirala da postoji obveza tužitelja na plaćanje takve naknade za obradu kredita. Nastavno tuženik navodi da osim što je ta odredba tužitelju bila lako uočljiva, nedvosmisleno razumljiva i prezentirana od strane službenika tuženika, iznos naknade od 1,00% od iznosa kredita je naknada za troškove koji su prouzrokovani tuženiku uslijed obrade kredita. Tuženik osporava navode tužitelja kako tuženik nije imao nikakav trošak prilikom obrade kredita kada su se ulaznom naknadom pokrivali troškovi poput: operativnih troškova (trošak rada djelatnika Banke, uključujući i troškove zaposlenika na razvoju i održavanju pripadnih IT sustava i sl.), materijalnih troškova (cijene uredskog materijala, informatičke opreme, trošak s osnove korištenja energenata, trošak s osnove razmjene podataka ili baza podataka s trećim stranama kao što su registar obveza po kreditima SRI, HROK ili HZMO itd.), troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge (npr. trošak poštarine), povezanih regulatornih troškova (npr. za rad djelatnika svih službi, savjetovanje klijenta, izrada ponude za kredit, provjera i unos podataka iz zahtjeva za kredit, obrada zahtjeva, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata kredita, odlaganje i arhiviranje kreditnog spisa i sl.).

39. Tuženik pojašnjava da svaki proces obrade pojedinog kredita uključuje nekoliko organizacijskih jedinica, odnosno proces obrade pojedinog kredita sastoji se od različitih faza provedbe kredita kao što su savjetovanje i pisana ponuda klijentu, zahtjev za odobrenje kredita, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata, slaganje kreditnog spisa i sl., te da je logično da tuženiku kao pružatelju određene usluge, odnosno kao prodavatelju svog proizvoda u procesu obrade pojedinog kredita nastaju određenih troškovi (kao što su gore navedeni), a koje Banka podmiruje naplatom naknade za obradu kredita, a za koju naplatu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bilo nikakvog zakonskog ograničenja. Dakle, kao i svaki drugi pružatelj usluga na tržištu, Banka je naplaćivala svoje usluge za određenu protutražbinu, u ovome slučaju za plaćanje naknade.

40. S obzirom na troškove nastale prilikom obrade kredita tuženik je sukladno odredbi čl. 10. i nastalim troškovima naplatio naknadu u visini od 1,00% od visine predmetnog kredita u iznosu od kn 4.615,00.

41. Tuženik navodi da je tužitelj imao dovoljno informacija iz kojih proizlazi njegova obveza plaćanja naknade za obradu kredita, o istoj je bio informiran prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a odredba o takvoj naknadi predstavlja odredbu koja je u ugovoru o kreditu sastavljena jasno, lako je uočljiva i lako razumljiva, p Slijedom navedenoga, bespredmetno je utvrđivati nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa u tom smislu, tuženik ukazuje i na recentnu odluku Suda EU u predmetu broj C-621/17 (N Kiss protiv CIB Bank Zrt.).

42. Tuženik naglašava da ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama, te da takva odredba nje bila zakonski zabranjena. Sve i da je naslovnom sudu dopušteno utvrđivati nepoštenost/ništetnost predmetne ugovorne odredbe, tuženik ističe kako takva odredba zasigurno ne uzrokuje takvu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama koja bi se imala smatrati značajnom u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača.

43. Iz svih okolnosti koji se tiču predmetne ulazne naknade proizlaze zaključci da je ulazna naknada bila utvrđena u točno određenom i tužitelju poznatom i lako uočljivom i razumljivom iznosu, da je službenik tuženika tužitelju prezentirao ulaznu naknadu i troškove koje obuhvaća, da je postojala i ponuda koja je predana tužitelju, a u kojoj se također upozorilo tužitelja na obvezu plaćanje naknade. Stoga, nakon što je upoznat sa svim tim okolnostima, a budući da je polazište za bilo koji obveznopravni odnos sadržano u volji ugovornih strana, ukoliko tužitelj nije pristajao na navedenu naknadu, isti nije ni bio u obvezi pristati na predmetni ugovor o kreditu.

44. U konačnici, tuženik ističe prigovor zastare na ovo potraživanje tužitelja, jer je naknada naplaćena dana 21. listopada 2008. godine. Naime, ukoliko bi naslovni sud iz bilo kojeg razloga smatrao da bi cit. odredba bila nepoštena, na eventualni zahtjev tužitelja kojim bi zahtijevao isplatu naplaćene naknade ima se primijeniti petogodišnji rok od dana plaćanja.

45. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir da naknada između ostalog predstavlja naknadu tuženiku za prouzročene troškove obrade kredita, to tuženik ističe da se ne može smatrati da bi navedena odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da bi zbog toga bila ništetna, a sve i da naslovni sud iz bilo kojeg razloga zauzme takav stav, što se osporava u cijelosti, eventualno potraživanje tužitelja bilo bi u zastari obzirom na značajan protek vremena od plaćanja naknade.

46. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan, pa se tuženik poziva na odredbu čl. 214. ranijeg ZOO-a koja je istovjetna odredbi čl. 1115. sadašnjeg ZOO-a, te tuženik osporava da bi bio nesavjestan u vrijeme pojedinih stjecanja, jer je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

47. Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim.

48. Tuženik navodi da je tek Zakonom o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine”, broj 75/2009) i njegovim izmjenama i dopunama iz 2013. godine (“Narodne novine”, broj 143/2013) zakonodavac u čl. 1. i 14. dao ovlaštenje ministru financija da pravilnikom “pobliže definira naknade i druga pitanja s tim u vezi” pa je tako 31. siječnja 2014. godine donesen Pravilnik o naknadama na potrošačke kredite („Narodne novine“, broj 15/2014), kojim je izrijekom bila u članku 3. kao dopuštena predviđena i naknada za obradu kredita, a vjerovnik ih „u kreditnom poslovanju obračunava i naplaćuje…sukladno tarifi odnosno aktu vjerovnika kojim su određene naknade, a ovisno o vrsti kredita“. Sve do stupanja na snagu navedenog zakonodavstva nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje ugovaranja predmetne naknade za obradu kredita. S obzirom na navedeno, očito je kako se utvrđenja Suda EU u navedenim predmetima ne mogu primijeniti na ovaj pojedinačni postupak već bi jedino ispravno bilo primijeniti odluku Suda EU u predmetu C-621/17 koja činjenicama postupka i primjenjivom zakonodavstvu odgovara ovome pojedinačnom postupku.

49. Slijedom svega navedenoga ne može se smatrati da bi predmetna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama pa da bi se ta odredba imala smatrati nepoštenom/ništetnom, pa tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci, a podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

50. U daljnjem tijeku postupka, tuženik ostaje u cijelosti kod svog odgovora na tužbu i svih svojih navoda, te dokaznih prijedloga, te predlaže a se utvrde, ako sud usvoji dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja prijedlog tuženika da se utvrde istim i tzv. negativne razlike te ustraje kod prigovora prijeboja.

51. U daljnjem tijeku postupka, tuženik svojim podneskom od 19.12.2022. godine očituje se na podnesak tužitelja od 01.06.2022. godine i na dosadašnji tijek postupka, pa dodatno obrazlaže svoje ranije istaknute prigovore, kao i što osporava osnovanost navoda tužitelja.

52. Tuženik osporava da bi kolektivni spor radi zaštite potrošača doveo do prekida zastare potraživanja tužitelja s naslova potraživanja stečenog bez osnove zbog jednostrane promjene kamatne stope po tuženiku.

53. Osporava nadalje i zatraženi tijek zateznih kamata, te navodi da ukoliko sud ocjeni osnovanim tužiteljev zahtjev na isplatu, da tuženik ističe kako tužitelj i dalje ne bi imao pravo potraživati zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, te da bi tužitelj, eventualno, imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim.

54. U odnosu na navode tužitelja da tuženik ne bi imao pravo na povrat manje plaćenih kamata i to za razdoblja kada je kamatna stopa bila niži od početno ugovorene, tuženik ističe sljedeće:

a) Istaknuti prigovor radi prijeboja je uvjetni procesnopravni prigovor kojim tuženik ne tvrdi da je tužiteljeva tražbina postojala ili da postoji, nego tuženik ističe uvjetno postojanje svoje tražbine ukoliko sud ocjeni osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine te u tom slučaju tuženik zahtijeva od suda da presudom izvrši prijeboj tih uzajamnih tražbina. Zakonski termin ”prigovor radi prebijanja” i ”potraživanje istaknuto radi prebijanja” govori o tome da se prigovor ističe u svrhu prebijanja, do kojega tek treba doći odlukom suda. Učinak prebijanja uzajamnih tražbina konstitutivnom odlukom suda nastupa od trenutka kad su se tražbine realno susrele (ex tunc), tj. kad su se ispunile pretpostavke za prestanak tražbina prijebojem. Odredbom članka 323. ZOO- a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Obzirom da bi se u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora (a što se osporava u cijelosti) ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka sveo na početno ugovorene parametre (početno ugovorena kamatna stopa), to bi značilo da bi i tuženik imao potraživanje prema tužitelju, a sve iz razloga što je tijekom otplate kredita tužitelj plaćao i nižu kamatnu stopu od one po kojoj je kredit bio ugovoren. Tuženik smatra da mu pripada pravo na razliku kamatne stope, a kako je to potvrđeno i odlukama Županijskog suda u Bjelovaru u predmetu poslovnog broja Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021. godine i poslovni broj Gž-973/2021 od 11. studenog 2021. godine. b) Što se tiče prigovora zastare istaknutom od strane tužitelja u pogledu prigovora radi prijeboja, tuženik ističe sljedeće:

Odredbom članka 198. stavka 1. ZOO-a propisano je da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja.

55. Budući da tužitelj potražuje isplatu preplaćenih kamata za razdoblje od 1. svibnja 2009. godine pa do 1. veljače 2016. godine, a tuženik je stavio u prijeboj svoja potraživanja i to s osnove manje plaćenih kamata za razdoblje od 1. ožujka 2016. godine pa do 12. veljače 2019. godine, to je očito da u trenutku stjecanja pretpostavki prijeboja (datumi kada su vršena plaćanja) nijedna tražbina tuženika prema tužitelju nije bila zastarjela. Tuženik otklanja tužiteljev prigovor zastare te ističe kako njegov prigovor radi prebijanja nije u zastari iz razloga što je odredbom članka 198. ZOO-a jasno propisano da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kada su se stekle pretpostavke prijeboja.

56. Tuženik u ovom podnesku ponavlja i svoje teze o neosnovanosti traženja utvrđivanja ništetnom ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, kao i potraživanja isplate plaćenog po tužitelju za tu naknadu.

57. Tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

58. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u dokumentaciju, saslušan je tužitelj osobno kao stranka, saslušana je svjedokinja ĆK, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., ispravak nalaza i mišljenja financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., na prijedlog tužitelja proveden je dokaz dopunskim pismenim vještačenjem Centar za financijska vještačenja d.o.o., kao i daljnje dopunsko pismeno vještačenje na prijedlog tuženika po sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., pa kako nakon ovako provedenog postupka, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

59. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke ove presude, te da tuženik nije dokazao postojanje svog potraživanja obuhvaćenog prigovorom radi prijeboja, tj. da je taj zahtjev tuženika radi prijeboja neosnovan u cijelosti, kao u izreci presude pod toč. VI. kao što je sud odbio zahtjev tuženika da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj potraživanja tuženika s tražbinom tužitelja.

60. U tijeku postupka nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni kredit, da je isti bio vezan uz valutu kunu, te imao odredbu o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama tuženika u čl. 8. st. 2. Ugovora, da isti Ugovor ima u čl. 10. st. 1. ima sadržanu odredbu o obvezi tužitelja kao korisnika kredita da plati naknadu za obradu zahtjeva (za kredit) od 1,00%, te je kamatna stopa rasla i smanjivala se u odnosu na početnu navedenu u samom Ugovoru, kao i da je tužitelj platio tako iskazane visine kamatne stope, te da je platio i naknadu za obradu zahtjeva, tj. naknadu za obradu kredita, kao i da je kredit otplaćen.

61. Sporno je među strankama da li su odredbe iz čl. 8. st. 2. i čl. 10. st. 1. Ugovora ništetni, da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari i vođenje ovog parničnog postupka, da li je nastupila zastara tužiteljevih novčanih potraživanja, da li je osnovan i da li je u zastari tuženikovo potraživanje iz prigovora radi prijeboja, da li tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od svakog pojedinog plaćanja, da li su tužitelju objašnjene promjene redovne kamatne stope, kao i zašto mora platiti ulaznu naknadu, kao i da li je tužitelju objašnjeno i moglo biti poznato od čega se ista naknada sastoji kao i temeljem kojih elemenata i pod kojim uvjetima se mijenja redovna kamatna stopa, da li je tuženik bio savjestan u vrijeme pojedinih stjecanja uplata od strane tužitelja, da li je tužitelj imao u predmetnom Ugovoru status potrošača.

62. Sud je za potrebe utvrđenja spornih okolnosti proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku financijske struke Centar za financijska vještačenja d.o.o., pa je sud tako iz nalaza i mišljenja i spisu priležeće dokumentacije utvrdio da financijski vještak navodi da je zadatak vještaka provesti financijsko vještačenje na okolnosti predložene po tužitelju na ročištu dana 14. studenog 2022. godine: „..utvrđene visine razlike nastale otplatom kredita zbog promjene kamatne stope jednostranim odlukama tuženika prikazom istog potraživanja u ukupnom kao i mjesečnom iznosu s naznačenim danom pojedine uplate te da se ista potraživanja tužitelja prikažu i u eurima po fiksnom tečaju kamatne stope za konverziju kune u EUR. Predlaže da se iznos ulazne naknade iskaže kroz financijsko vještačenje kao i protuvrijednost u EUR po fiksnom tečaju konverzije.“; kao i provesti financijsko vještačenje na okolnosti predložene po tuženiku utvrđenjem negativnih razlika u ukupnosti, kao i pojedinačnih iznosa.

63. Nakon proučenog sudskog spisa i pregleda dostupne poslovne dokumentacije vještak daje nalaz vještačenja, u kojem navodi da je tužitelj je dana 21.10.2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/50400607-5104134241 s tuženikom Erste&Steiermärkische Bank d.d., sa sljedećim bitnim odredbama kredita: korisnik kredita

UK

Kreditor

Erste&Steiermarkische bank d.d.

Ugovor/ kreditna parija

2402006-1031262160/50400607-

5104134241

Datum ugovora

21.10.2008

Iznos kredita

461.500,00 HRK

Ostatak glavnice

92.300,00 HRK

Rok otplate (mjeseci)

Rok otplate godine

Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni 5,99% otplatni plan)

Iznos anuiteta na dan isplate kredita 3.574,26 k

64. Ugovor o kreditu je sklopljen dana 21.10.2008. te je kredit isplaćen dana 03.11.2008. godine. Ugovorena je otplata u 180 jednakih anuiteta. Iz čl. 7 razvidno je da glavnica u otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od 369.200,00 HRK te ostatak vrijednosti u visini od 92.300,00 HRK koji se vraća jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka. Na ostatak vrijednosti Kreditor mjesečno obračunava redovnu kamatu u iznosu od 460,73 HRK. Ugovorom se navodi kamatna stopa od 5,99%. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu, počevši od 01.12.2008. godine kada dospijeva prvi anuitet na naplatu. Početni anuitet je iznosio 3.574,26 kn. Dana 12.02.2019. godine tužitelj je prijevremeno otplatio kredit u cijelosti.

65. U odnosu na izračun visine potraživanja, vještak navodi da temeljem dokumentacije u spisu, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu i Pregled prometa po partiji kredita za razdoblje 03.11.2008. do 08.03.2019. godine ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene i primjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,99% godišnje do 01.04.2009. godine;

- 6,69% godišnje do 01.07.2014. godine;

- 6,47% godišnje do 01.01.2015. godine;

- 6,33% godišnje do 01.07.2015. godine;

- 6,21% godišnje do 01.01.2016. godine;

- 6,03% godišnje do 01.02.2016. godine;

- 5,29% godišnje do 01.07.2016. godine;

- 5,22% godišnje do 01.01.2017. godine;

- 5,04% godišnje do 01.07.2017. godine;

- 4,86% godišnje do 01.10.2017. godine;

- 4,36% godišnje do 01.01.2018. godine;

- 4,21% godišnje do 01.07.2018. godine;

- 4,14% godišnje do 01.01.2019. godine;

- 4,06% godišnje do prijevremene otplate kredita.

66. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 421,15 CHF početno do 442,40 CHF kao najveći iznos anuiteta. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope. Temeljem prethodno navedenog, vještak je sačinio usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunate sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, sa anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu.

67. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) u čl. 7. navodi da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Istim Zakonom u čl. 14. je propisano da se preračunavanje izvršava primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na dvije decimale, a na temelju treće decimale (ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena te ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala

povećava se za jedan). Fiksni tečaj konverzije kune u euro je određen temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) i iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Sukladno Zakonu čl. 43. razdoblje dvojnog iskazivanja određeno na način da dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura. Slijedom navedenog, razdoblje dvojnog iskazivanja je u primjeni od 05.09.2022.g. do 31.12.2023.g.

68. Vještak napominje da s obzirom da su uplate realizirane u HRK daje izračun u HRK temeljem kojeg će se zatim svaki pojedinačni iznos potraživanja po datumima preračunati primjenom fiksnog tečaja konverzije, a koji će iznos u zbroju dati ukupan iznos preračunato u EUR.

69. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daje izračun ukupnih razlika zbog promjene kamatne stope u odnosu na važeću prilikom ugovaranja kredita. Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,534500 HRK) se daje u Tabeli 1 (listovi spisa 272-275), pa navodi da u razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope na više i niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu ukupno je preplaćeno 5.906,59 kn što primjenom fiksnog tečaja za konverziju iz HRK u EUR daje iznos od 783,94 EUR, od kojeg iznosa se na preplatu zbog rasta kamatne stope odnosi 14.262,31 kn (1.892,93 EUR) te zbog pada kamatne stope ispod početno ugovorene kamatne stope iznos od 8.355,72 kn (1.108,99 EUR). Temeljem čl. 10. Ugovora o kreditu, ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 1,0% na iznos kredita, koju je Korisnik kredita dužan platiti prije korištenja kredita obračunate s datumom plasmana kredita. Ugovoreni i isplaćeni iznos kredita iznosio je 461.500,00 HRK, te sukladno navedenom iznos ulazne naknade od 1% iznosi 612,52 EUR što primjenom fiksnog tečaja za konverziju u HRK daje iznos od 4.615,00 kn.

70. Sud je utvrdio da je financijski vještak mišljenja da na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak:

Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa:

1) Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate kredita iznose 1.892,93 EUR (14.262,31 kn),

2) Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.108,99 EUR (8.355,72 kn),

71. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 783,94 EUR (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1, stupac '21'), odnosno zbroj ukupno više i manje plaćenog iznosi 5.906,59 kn (Tabela 1, stupac '15').

72. Temeljem čl. 10. Ugovora o kreditu, ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 1,0% na iznos kredita, koju je Korisnik kredita dužan platiti prije korištenja kredita obračunate s datumom plasmana kredita. Ugovoreni i isplaćeni iznos kredita iznosio je 461.500,00 HRK, te sukladno navedenom iznos ulazne naknade od 1% iznosi 612,52 EUR što primjenom fiksnog tečaja za konverziju u HRK daje iznos od 4.615,00 kn.

73. Nakon provođenja ovog financijskog vještačenja, sudski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. samoinicijativno dostavlja sudu dana 23.01.2023. godine ispravak nalaza i mišljenja, jer je uočio omašku u nalazu i mišljenju, jer je na dva mjesta u tekstu napisao pogrešan naziv valute, pa isto ispravlja, dok u ostalom dijelu njegov nalaz i mišljenje ostaju neizmijenjeni.

74. Sud je iz ispravka nalaza i mišljenja financijskog vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o., nakon proučenog sudskog spisa i pregleda dostupne poslovne dokumentacije daje nalaz vještačenja u kojem navodi da je tužitelj dana 21.10.2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/50400607-5104134241 s tuženikom Erste&Steiermärkische Bank d.d., sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita

UK

Kreditor

Erste&Steiermarkische bank d.d.

Ugovor/ kreditna parija

2402006-1031262160/50400607-

5104134241

Datum ugovora

21.10.2008

Iznos kredita

461.500,00 HRK

Ostatak glavnice

92.300,00 HRK

Rok otplate (mjeseci)

Rok otplate godine

Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni 5,99% otplatni plan)

Iznos anuiteta na dan isplate kredita 3.574,26 kn

Ugovor o kreditu je sklopljen dana 21.10.2008. te je kredit isplaćen dana 03.11.2008. godine. Ugovorena je otplata u 180 jednakih anuiteta. Iz čl. 7 razvidno je da glavnica u otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od 369.200,00 HRK te ostatak vrijednosti u visini od 92.300,00 HRK koji se vraća jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka. Na ostatak vrijednosti Kreditor mjesečno obračunava redovnu kamatu u iznosu od 460,73 HRK. Ugovorom se navodi kamatna stopa od 5,99%. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu, počevši od 01.12.2008. godine kada dospijeva prvi anuitet na naplatu. Početni anuitet je iznosio 3.574,26 kn. Dana 12.02.2019. godine tužitelj je prijevremeno otplatio kredit u cijelosti.

75. U odnosu na izračun visine potraživanja, temeljem dokumentacije u spisu, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu i Pregled prometa po partiji kredita za razdoblje 03.11.2008. do 08.03.2019. godine ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene i primjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,99% godišnje do 01.04.2009. godine;

- 6,69% godišnje do 01.07.2014. godine;

- 6,47% godišnje do 01.01.2015. godine;

- 6,33% godišnje do 01.07.2015. godine;

- 6,21% godišnje do 01.01.2016. godine;

- 6,03% godišnje do 01.02.2016. godine;

- 5,29% godišnje do 01.07.2016. godine;

- 5,22% godišnje do 01.01.2017. godine;

- 5,04% godišnje do 01.07.2017. godine;

- 4,86% godišnje do 01.10.2017. godine;

- 4,36% godišnje do 01.01.2018. godine;

- 4,21% godišnje do 01.07.2018. godine;

- 4,14% godišnje do 01.01.2019. godine;

- 4,06% godišnje do prijevremene otplate kredita.

76. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 421,15 HRK početno do 442,40 HRK kao najveći iznos anuiteta. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope.

77. Temeljem prethodno navedenog, vještak je u nastavku sačinio usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunate sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, sa anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) u čl. 7. navodi da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Istim Zakonom u čl. 14. je propisano da se preračunavanje izvršava primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na dvije decimale, a na temelju treće decimale (ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena te ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala

povećava se za jedan). Fiksni tečaj konverzije kune u euro je određen temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) i iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Sukladno Zakonu čl. 43. razdoblje dvojnog iskazivanja određeno na način da dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura. Slijedom navedenog, razdoblje dvojnog iskazivanja je u primjeni od 05.09.2022.g. do 31.12.2023.g.

78. Vještak napominje da s obzirom da su uplate realizirane u HRK daje izračun u HRK temeljem kojeg će se zatim svaki pojedinačni iznos potraživanja po datumima preračunati primjenom fiksnog tečaja konverzije, a koji će iznos u zbroju dati ukupan iznos preračunato u EUR. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daje izračun ukupnih razlika zbog promjene kamatne stope u odnosu na važeću prilikom ugovaranja kredita. Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,534500 HRK) se daje u Tabeli 1 (listovi spisa 286-289), te vještak navodi da u razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope na više i niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu ukupno je preplaćeno 5.906,59 kn što primjenom fiksnog tečaja za konverziju iz HRK u EUR daje iznos od 783,94 EUR, od kojeg iznosa se na preplatu zbog rasta kamatne stope odnosi 14.262,31 kn (1.892,93 EUR) te zbog pada kamatne stope ispod početno ugovorene kamatne stope iznos od 8.355,72 kn (1.108,99 EUR). Temeljem čl. 10. Ugovora o kreditu, ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 1,0% na iznos kredita, koju je Korisnik kredita dužan platiti prije korištenja kredita obračunate s datumom plasmana kredita. Ugovoreni i isplaćeni iznos kredita iznosio je 461.500,00 HRK, te sukladno navedenom iznos ulazne naknade od 1% iznosi 612,52 EUR što primjenom fiksnog tečaja za konverziju u HRK daje iznos od 4.615,00 kn.

79. Sud je utvrdio da u ispravljenom vještačenju je financijski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. mišljenja na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, kojim daje odgovor i mišljenje na postavljeni zadatak:

Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa: 1) Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate kredita iznose 1.892,93 EUR (14.262,31 kn),

2) Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.108,99 EUR (8.355,72 kn), pa slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 783,94 EUR (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1, stupac '21'), odnosno zbroj ukupno više i manje plaćenog iznosi 5.906,59 kn (Tabela 1, stupac '15').

80. Temeljem čl. 10. Ugovora o kreditu, ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 1,0% na iznos kredita, koju je Korisnik kredita dužan platiti prije korištenja kredita obračunate s datumom plasmana kredita. Ugovoreni i isplaćeni iznos kredita iznosio je 461.500,00 HRK, te sukladno navedenom iznos ulazne naknade od 1% iznosi 612,52 EUR što primjenom fiksnog tečaja za konverziju u HRK daje iznos od 4.615,00 kn.

81. Nakon provedenog financijskog vještačenja, kao i ispravka nalaza i mišljenja, tužitelj se očituje svojim podneskom od 01.02.2023. godine na način da ispravljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka prihvaća u cijelosti te iskazuje visinu svog potraživanja iz toč. II. petita tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.892,93 EUR zajedno sa zakonskim kamatama tekućima od svake pojedine uplate pa do plaćanja, a u toč. IV. iskazuje potraživanje u iznosu od 612,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.08.2008. pa do isplate.

82. Istim podneskom tužitelj osporava osnovanost tuženikova isticanja prigovora radi prijeboja, jer naglašava da se tiče prigovora prijeboja tužitelj se istome i dalje protivi. Plaćanjem anuiteta po kamati nižoj od početne tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji tužiteljeva obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže) pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Tužitelj navodi da čak i kada bi banka imala pravo na prijeboj to prebijanje bilo bi u zastari. Anuiteti dospijevaju točno određenog dana i toga dana moraju se naplatiti. Zastara potraživanja anuiteta nastupa 3 godine po dospijeću anuiteta. Stoga su svi anuiteti naplaćeni po nižoj kamatnoj stopi u zastari sukladno odredbama čl. 226. Zakona o obveznim odnosima.

83. Nakon provođenja financijskog vještačenja i ispravka istog, tuženik se očituje svojim podneskom od 08.02.2023. godine i napominje da ne prigovora samom matematičkom izračunu vještaka, ali da i nadalje osporava osnovu potraživanja tužitelja što obrazlaže istim podneskom, te opetovano ističe prigovor radi prijeboja i dodatno obrazlaže svoje potraživanje i ovaj prigovor, navodeći da odredbom članka 323. ZOO-a je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Obzirom da bi se u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora (a što se osporava u cijelosti) ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka sveo na početno ugovorene parametre (početno ugovorena kamatna stopa), to bi značilo da bi i tuženik imao potraživanje prema tužitelju, a sve iz razloga što je tijekom otplate kredita tužitelj plaćao i nižu kamatnu stopu od one po kojoj je kredit bio isplaćen. Tuženik smatra da mu pripada pravo na razliku manje plaćenih anuiteta, što potvrđuju i određene odluke domaćih sudova na koje se tuženik poziva. Tuženik naglašava da i u ovome pojedinačnom slučaju, potraživanje tužitelja treba umanjiti za iznose mjesečnih anuiteta koji su nastali u razdobljima primjene tečaja koji je bio niži od tečaja na dan isplate kredita i primjene kamatne stope koja je bila niža od početno ugovorene kamatne stope s obzirom da se odnos parničnih stranaka svodi na te početno ugovorene parametre.

84. Kako je vještak u predmetnom nalazu i mišljenju dao izračun ukupne razlike između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru u kreditu s osnove promjene kamatne stope i to za razdoblje u kojem se tužitelju primjenjivala kamatna stopa niža od početno ugovorene, te je tako vještak utvrdio negativnu razliku u korist tuženika u iznosu od 1.108,99 EUR odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od kn 8.355,72, tuženik za slučaj usvajanja tužbenog zahtjeva specificira prigovor radi prijeboja tako da isti sada glasi:

« PRIGOVOR RADI PRIJEBOJA

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,99 % (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). S obzirom na navedeno tuženik predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi kn 8.355,72 / EUR 1.108,99 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose: izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.03.2016. pa do isplate, izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.04.2016. pa do isplate, izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.05.2016. pa do isplate, izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.06.2016. pa do isplate, izraženo u kn 83,06 / EUR 11,02 od 02.07.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.08.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.09.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.10.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.11.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.12.2016. pa do isplate, izraženo u kn 95,90 / EUR 12,73 od 02.01.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.02.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.03.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.04.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.05.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.06.2017. pa do isplate, izraženo u kn 127,67 / EUR 16,94 od 02.07.2017. pa do isplate, izraženo u kn 158,16 / EUR 20,99 od 02.08.2017. pa do isplate, izraženo u kn 158,16 / EUR 20,99 od 02.09.2017. pa do isplate, izraženo u kn 158,16 / EUR 20,99 od 02.10.2017. pa do isplate, izraženo u kn 240,87 / EUR 31,97 od 02.11.2017. pa do isplate, izraženo u kn 240,87 / EUR 31,97 od 02.12.2017. pa do isplate, izraženo u kn 240,87 / EUR 31,97 od 02.01.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.02.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.03.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.04.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.05.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.06.2018. pa do isplate, izraženo u kn 265,09 / EUR 35,18 od 02.07.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.08.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.09.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.10.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.11.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.12.2018. pa do isplate, izraženo u kn 275,90 / EUR 36,62 od 02.01.2019. pa do isplate, izraženo u kn 287,71 / EUR 38,19 od 02.02.2019. pa do isplate, izraženo u kn 1.868,26 / EUR 247,96 od 12.02.2019 pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“ Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

85. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

86. Nakon ovog očitovanja tuženika, tužitelj i nadalje svojim podneskom od 08.03.2025. osporava osnovanost tuženikova prigovora radi prijeboja, te opetovano ističe da plaćanjem anuiteta po kamati nižoj od početne tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji tužiteljeva obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), postupala kao nepošteni stjecatelj pa time ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, čak i kada bi banka imala pravo na prijeboj to prebijanje bilo bi u zastari. Anuiteti dospijevaju točno određenog dana i toga dana moraju se naplatiti. Zastara potraživanja anuiteta nastupa 3 godine po dospijeću anuiteta. Stoga su svi anuiteti naplaćeni po nižoj kamatnoj stopi u zastari sukladno odredbama čl. 226. Zakona o obveznim odnosima.

87. U tijeku postupka, tužitelj svojim podneskom od 30.11.2023. godine navodi kako ostaje kod svih navoda, protivi se prigovoru radi prebijanja, budući da tužitelj nije ništa stekao, a na potraživanja tuženika se primjenjuje zastara manje naplaćenog anuiteta. Tužitelj navodi da on nije postupao nesavjesno i nije nepošteni stjecatelj. Kamate su se mijenjale isključivim i jednostranim postupanjem tuženika i kada bi se tužiteljev zahtjev umanjio za tuženikova potraživanja iz prijeboja to bi bilo nepravično umanjenje njegove imovine i time suprotno čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukoliko se usvoji prijeboj tuženik nema pravo na zatezne kamate od svakog dospijeća prema čl. 1115. ZOO jer tuženik nije savjesni i pošteni stjecatelj, već eventualno od dana isticanja prijeboja. U slučaju da se usvoji tuženikova tražbina odnosno umanji tužiteljeva, tužitelj traži puni trošak parničnog postupka, a sukladno presudi Gž-1900/2023 Županijskog suda u Zagrebu odnosno presuda suda EU C-224/19. U odnosu na tada izmijenjenu sudsku praksu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude Rev-1277/2022 od 08.03.2023. godine tužitelj ističe kako se navedena presuda odnosi na preplatu i negativne razlike zbog rasta valute CHF, dok se u ovom predmetu radi o kunskom kreditu i preplatama s osnova jednostrane promjene kamatne stope. Osim toga u u presudi VSRH sud uopće ne govori niti daje uputu na koji način prebiti pozitivne razlike u korist tužitelja s negativnim razlikama u korist tuženika, već to prepušta sudu prvog stupnja, pa tužitelj, opreza radi, a sukladno raspravnom rješenju od 15.11.2023. godine definira zadatak vještaku za dopunsko vještačenje kojim bi se trebalo utvrditi sljedeće:

1) izračunati iznos zateznih kamata koje pripadaju tužitelju, na svaki više plaćen iznos od dana plaćanja do dana 22.04.2022.g. kada je tuženik istaknuo prigovor radi prijeboja

2) utvrditi da li i koliko preostaje manje plaćenog posljedično na nižu kamatnu stopu nakon što se izvrši prijeboj s kamatama iz točke 1. ovog zadatka

3) utvrditi iznos i strukturu preostale tražbine tužitelja na dan 22.04.2022.g.

88. Na ovaj prijedlog zbog izmijenjenih okolnosti obzirom na tada važeći i iskazan pravni stav VSRH, sud je odredio dopunsko očitovanje financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., na okolnosti predložene podneskom tužitelja od 30. studenog 2024. godine, gdje je predložio dopunu financijskog nalaza i mišljenja, koju je financijski vještak i učinio dana 20.02.2024. u svojoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja, pa navodi da tužitelj u svom podnesku od 30.11.2023. godine predlaže dopunu Nalaza i mišljenja na način da vještak:

1) izračuna iznos zateznih kamata koje pripadaju tužitelju, na svaki više plaćen iznos od dana plaćanja do dana 22.04.2022.g. kada je tuženik istaknuo prigovor radi prijeboja,

2) utvrdi da li i koliko preostaje manje plaćenog posljedično na nižu kamatnu stopu nakon što se izvrši prijeboj s kamatama iz točke 1.,

3) utvrdi iznos i strukturu preostale tražbine tužitelja na dan 22.04.2022. godine.

89. U skladu s dopunom zadatka, vještak u nastavku temeljem izračuna u Tabeli 1., na strani 5., inicijalnog nalaza i mišljenja od dana 23.01.2023. godine, daje u Tabeli 2. izračun zateznih kamata po svakom ukupno preplaćenom mjesečnom iznosu zbog promjene kamatne stope (detaljan izračun po razdobljima se daje u Prilogu 1).

90. Prilikom izračuna korištene su odredbe Uredbe o visini stope zatezne kamate, odredbi ZOO i Zakona o kamatama. Temeljem navedenog pri izračunu su korištene odredbe o visini stope zatezne kamate za period od 01.01.2008. godine nadalje zakonska zatezna kamata se određuje temeljem ZOO i Zakona o kamatama odnosno (ZOO NN 35/05) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena te (ZOO NN 78/15) na temelju prosječne kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje uvećano za 3%. U nastavku se daje pregled stopa zateznih kamata koje su korištene za izračune.

91. Zatezne kamate na preplaćene iznose zbog promjene kamatne stope obračunate do dana 22.04.2022. godine iznose 1.614,00 EUR (12.160,35 kn).

92. U odnosu na točku 2. dopune zadatka, odnosno da vještak utvrdi da li i koliko preostaje manje plaćenog posljedično na nižu kamatnu stopu nakon što se izvrši prijeboj sa zateznim kamatama iz točke 1 zadataka, vještak u nastavku na temelju izračuna u Tabeli 2. daje prikaz razlike između zateznih kamata na preplaćene iznose do dana 22.04.2022.g. i manje plaćenih iznosa zbog promijene kamatne stope do dana 22.04.2022.g., primjenom reda uračunavanja po čl. 172. ZOO-a.

93. Iz inicijalnog nalaza i mišljenja od dana 23.01.2023. godine, strana 8., ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iznosi 1.108,99 EUR.

94. U pravno pitanje umanjenja zateznih kamata s manje plaćenim iznosima vještak ne ulazi. Pod pretpostavkom da se manje plaćeni iznosi zbog pada kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu prebijaju sa zateznim kamatama obračunatima do dana 22.04.2022.g. na svaki preplaćeni anuitet zbog promjene kamatne stope, tad bi preostala razlika zateznih kamata iznosila 505,01 EUR (3.804,96 kn) na dan 22.04.2022. godine.

95. Sukladno točki 3. dodatno postavljenog zadatka, struktura preostale tražbine tužitelja na dan 22.04.2022. godine se daje u nastavku:

−Ukupna preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, Tabela 1. nalaza i mišljenja, iznosi 1.892,93 EUR (14.262,31 kn),

− Preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose anuiteta, obračunat do dana 22.04.2022. godine, te pod pretpostavkom da se primjenjuje članak 172. Zakona o obveznim odnosima, nakon prebijanja sa manje plaćenim iznosima zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 505,01 EUR (3.804,96 kn).

96. Slijednom navedenog, ukoliko se uzme u obzir da se primjenjuje članak 172. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ukoliko se izvrši prebijanje kako je to tužitelj predložio u dopunskom zadatku vještaku, ukupna tražbina tužitelja bi iznosila 2.397,94 EUR (18.067,27 kn).

97. Svojim podneskom od 04.04.2024. godine, tužitelj se očituje na zaprimljeni dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 20.02.2024. godine, na način da je s istim suglasan u cijelosti te ostaje u cijelosti kod tužbenog zahtijeva koji glasi: „I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/50400607-5104134241 od 21.10.2008. godine koji su sklopili tužitelj UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kao kreditor, u dijelu čl. 8. st. 2. koji glasi: "Korisnik kredita je suglasan da se za vrijeme trajanja ovog Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke".

II Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320 da tužitelju UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.892,93 eura kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. Kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to:

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2009. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2010. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2011. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2012. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.8.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.9.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.10.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.11.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.12.2013. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.1.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.2.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.3.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.4.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.5.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.6.2014. do isplate

na iznos od 25,46 eur od 1.7.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.8.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.9.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.10.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.11.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.12.2014. do isplate

na iznos od 19,24 eur od 1.1.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.2.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.3.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.4.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.5.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.6.2015. do isplate

na iznos od 15,40 eur od 1.7.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.8.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.9.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.11.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.12.2015. do isplate

na iznos od 12,23 eur od 1.1.2016. do isplate

na iznos od 7,64 eur od 1.2.2016. do isplate

sve u roku u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/50400607-5104134241 od 21.10.2008. godine koji su sklopili tužitelj UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kao kreditor u čl. 10. st.1. koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedenposto) naknade na iznos kredita., odnosno minimalno = 200,00 HRK, obračunate s datumom plasmana".

IV Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320 da tužitelju UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 612,52 eura kao i zakonsku zateznu kamatu koja od 21.10.2008.g pa do 31. srpnja 2015. teče prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. Kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana. V Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320 da tužitelju UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

98. Tužitelj navodi da ukoliko sud prihvati tražbinu tuženika istaknutu prigovorom radi prijeboja od 22.04.2022. godine, istu treba prebiti s tražbinom tužitelja iz točke II tužbenog zahtjeva prema pravilu o uračunavanju na način da se tuženikova glavnica (bez zateznih kamata) prebije sa zateznim kamatama tužitelja pa bi se tuženikovom glavnicom zatvorile tužiteljeve kamate do 22.04.2022. godine te bi na iznos tužiteljeve glavnice od 1.892,93 eura zatezne kamate tekle od 22.04.2022. pa do isplate. Preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose anuiteta, obračunat do dana 22.04.2022. godine, te pod pretpostavkom da se primjenjuje članak 172. Zakona o obveznim odnosima, nakon prebijanja sa manje plaćenim iznosima zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 505,01 EUR te bi na njega također tekla zatezna kamata od 22.04.2022. godine. Zaključno, sukladno dopunskom nalazu i mišljenju financijskog vještaka, ukoliko se uzme u obzir da se primjenjuje članak 172. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ukoliko se izvrši prebijanje kako je to tužitelj predložio u dopunskom zadatku vještaku, ukupna tražbina tužitelja bi iznosila 2.397,94 EUR (18.067,27 kn) na koju zatezne kamate teku od 22.04.2022. godine, te tužitelj napominje kako tuženik u tom slučaju nema pravo na zatezne kamate na svoju tražbinu budući je nepošteni stjecatelj.

99. Tuženik svojim podneskom od 11.07.2024. godine navodi da na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Petre Blašković iz Zagreba od 20. veljače 2024. godine, kao i na podnesak tužitelja od 04. travnja 2024. godine očituje se da u odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka, tuženik ističe kako ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka te ne traži saslušanje vještaka, međutim predlaže dopuniti nalaz i mišljenje na način da se i na svaki manje plaćeni iznos obračunaju zakonske zatezne kamate te da se i to uračuna u ukupan iznos tražbine tužitelja. Tuženik pristaje snositi trošak dopune nalaza i mišljenja.

100. Sud je na prijedlog tuženika proveo dopunsko financijsko vještačenje na okolnosti predložene po tuženiku podneskom tuženika od 11.07.2024. godine iz kojeg dopunskog nalaza i mišljenja od 05.03.2025. godine sud je utvrdio da financijski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. napominje da je tuženik u svom podnesku od 11. srpnja 2024. godine naveo kako ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka, međutim predlaže da se dopuni nalaz i mišljenje na način da se i na svaki manje plaćeni iznos obračunaju zakonske zatezne kamate te da se i to uračuna u ukupan iznos tražbine tužitelja.

101. U skladu s dopunom zadatka, vještak u nastavku temeljem izračuna u Tabeli 1., na strani 5., inicijalnog nalaza i mišljenja od dana 23.01.2023. godine, daje u Tabeli 3. izračun zateznih kamata po svakom manje plaćenom mjesečnom iznosu zbog promjene kamatne stope (detaljan izračun po razdobljima se daje u Prilogu 1). 102. Prilikom izračuna korištene su odredbe Uredbe o visini stope zatezne kamate, odredbi ZOO i Zakona o kamatama. Temeljem navedenog pri izračunu su korištene odredbe o visini stope zatezne kamate za period od 01.01.2008. godine nadalje zakonska zatezna kamata se određuje temeljem ZOO i Zakona o kamatama odnosno (ZOO NN 35/05) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena te (ZOO NN 78/15) na temelju prosječne kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje uvećano za 3%. U nastavku se daje pregled stopa zateznih kamata koje su korištene za izračune (list 400 spisa), pa primjenom prethodno prikazanih kretanja stopa zateznih kamata u nastavku se daje rekapitulacija izračuna svakog pojedinačno više plaćenog iznosa od dana plaćanja do dana 22.04.2022. godine, dok se detaljan izračun po kamatnim razdobljima daje u prilogu Dopune.

103. Tabela 3. Izračun zateznih kamata po mjesecima za manje plaćene anuitete zbog promjene kamatne stope do dana 22.04.2022. godine (listovi spisa 401-403), tako da zatezne kamate na manje plaćene iznose zbog promjene kamatne stope obračunate do dana 22.04.2022. godine iznose -283,87 EUR.

104. Vještak napominje da je nakon Dopune nalaza i mišljenja sastavljene dane 20.02.2024. godine utvrđena ukupna struktura preostale tražbine tužitelja na dan 22.04.2022. godine iznosila:

-Ukupna preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, Tabela 1. nalaza i mišljenja, iznosi 1.892,93 EUR (14.262,31 kn),

-Preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose anuiteta, obračunat do dana 22.04.2022. godine, te pod pretpostavkom da se primjenjuje članak 172. Zakona o obveznim odnosima, nakon prebijanja sa manje plaćenim iznosima zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 505,01 EUR (3.804,96 kn).

Slijednom navedenog, ukoliko se uzme u obzir da se primjenjuje članak 172. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ukoliko se izvrši prebijanje kako je to tužitelj predložio u dopunskom zadatku vještaku, ukupna tražbina tužitelja bi iznosila 2.397,94 EUR (18.067,27 kn).

105. Nastavno na prethodno navedeno, a u skladu s dopunskim zadatkom tuženika, vještak u nastavku daje traženu dopunu. Primjenom reda uračunavanja po čl. 172. ZOO-a, vještak je izvršio prijeboj preostalog iznosa zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose anuiteta nakon uračunavanja (utvrđeno Dopunom Nalaza i mišljenja) sa zateznim kamatama obračunatima na manje plaćene iznose anuiteta do dana 22.04.2022. godine (tabela na listu spisa 404), a u pravno pitanje traženih prijeboja vještak ne ulazi.

106. Pod pretpostavkom da se preostali iznos zakonskih zateznih kamata (utvrđen Dopunom Nalaza i mišljenja) prebija sa obračunatima zateznim kamatama do dana 22.04.2022.g. na svaki manje plaćeni anuitet zbog promjene kamatne stope, tad bi preostala razlika zateznih kamata iznosila 221,14 EUR na dan 22.04.2022. godine. Nadalje, vještak u nastavku daje ukupnu strukturu preostale tražbine tužitelja na dan 22.04.2022. godine, ukoliko se uzme u obzir i dopuna prema prijedlogu tuženika (tabela na listu spisa 404), pa iz prethodnog prikaza proizlazi da bi na dan 22.04.2022. godine preostalo potraživanje tužitelja iznosilo ukupno 2.114,07 EUR, od kojeg iznosa bi po osnovu preostalog iznosa zakonskih zateznih kamata potraživanje tužitelja iznosilo 221,14 EUR te po osnovi više plaćenih iznosa zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu 1.892,93 EUR.

107. Nakon ovako provedenog postupka i daljnje dopune financijskog vještačenja, stranke ne stavljaju daljnjih primjedbi ili prijedloga vezano uz financijsko vještačenje, pa sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. kako je isti ispravljen, te u dva navrata i dopunjen na prijedlog stranaka, kao objektivan, detaljno obrazložen, te dan na osnovi relevantne dokumentacije, koji je u cijelosti odgovorio na dane zadatke po sudu na prijedlog stranaka, kao i sačinjen u cijelosti prema pravilima znanosti i struke. Koji dijelovi nalaza i mišljenja su relevantni za odluku suda, stvar je odluke suda, kao i odluka o pravnim pitanjima koja su sadržana u stavovima stranaka.

108. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je temeljem odredbe čl. 8. st. 2. koja glasi: „Korisnik kredita je suglasan da za vrijeme trajanja ovog Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke“ iznos od ukupno 1.892,93 EUR, koji potražuje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od svake pojedine uplate pa do plateža, sve kao pod toč. II. petita tužbenog zahtjeva.

109. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao i da je temeljem odredbe čl. 10. st. 1. ovog Ugovora koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedanposto) naknade na iznos kredita, odnosno, minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom plasmana.“, što je iznos od utuženih 612,52 EUR prikazano u valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije kuna u EUR, a isto je sud utvrdio na temelju spisu priležeće dokumentacije, kao i iz financijskog nalaza i mišljenja, tj. vještačenja po Centru za financijska vještačenja d.o.o. u ovoj provedenog u ovoj pravnoj stvari.

110. Sud je proveo dokaz i saslušanjem tužitelja osobno kao stranke, pa je sud iz iskaza tužitelja utvrdio da je je isti rođen 1979. godine po zanimanju dipl. politolog, koji navodi da je on bio klijent tuženika i prije uzimanja predmetnog kredita, a ovaj kredit je tužitelj uzeo radi rješavanja stambenog pitanja. Tužitelj navodi da je on istim kreditom kupio kuću na adresi svog sadašnjeg stanovanja, te mu je ta kuća služila i služi isključivo u njegove stambene svrhe, te nitko drugi kao niti tužitelj, istu kuću ne koristi u poslovnu bilo koju svrhu. Tužitelj navodi da je on digao kunski kredit, kamata je bila ugovorena promjenjiva, a da nije mogao uzeti kredit s fiksnom kamatnom stopom, jer takav tada nije postojao kod tuženika ili ga tužitelju nisu ponudili. 111. Tužitelj navodi da mu nije objašnjen mehanizam mijenjanja redovne kamatne stope kod sklapanja ovog ugovora, a da je on morao platiti i naknadu za obradu kredita koja je iznosila 1% od iznosa kredita i rekli su mu da je to trošak koji je obavezan i da se plaća pri isplati kredita te tužitelj navodi da on nije imao mogućnost pregovarati o visini naknade, jer su mu rekli da je to tužiteljeva ugovorna obveza. 112. Tužitelj iskazuje da su mu u nekoliko navrata došle obavijesti od tuženika o podizanju redovne kamatne stope, a kada mu je drugi put došla obavijest o promjeni kamatne stope i njezinom povećanju i s naznačenom novom visinom anuiteta zbog iste promjene, otišao je tužitelj u banku pitati na šalteru zašto mu se diže kamatna stopa i visina anuiteta obzirom da uredno i pravovremeno izvršava svoje ugovorom o kreditu preuzete obveze i plaćajući čak i unaprijed anuitete, a ta službenica ga je uputila na drugu rekavši da je to voditeljica službe kreditnog odjela i toj ženi je tužitelj postavio isto pitanje, na što mu je ona odgovorila da promjena kamatne stope ovisi o poslovnoj politici banke, a kada je tražio da mu to pojasni, rekla je da je to poslovna tajna tuženika.

113. Tužitelj u svom iskazu navodi da njemu nitko niti kod javnog bilježnika nije objasnio o promjeni kamatne stope, kao niti uz tužiteljevu obvezu i visinu naknade, kao što mu nitko nije posebno u banci objasnio na što bi se decidirano odnosio trošak obrade kredita te su mu objasnili da je to tako i da moram platiti.

114. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika tužitelj odgovara da je u nekoliko navrata nakon dizanja kamatne stope ona i pala, ali ne zna da li je pala ispod početno ugovorene. Tužitelj navodi da je njemu bilo jasno da mora platiti 1% naknade od visine iznosa odobrenog mi kredita, te je on tu naknadu platio kao što je ista bila od njega i zatražena.

115. Na prijedlog tuženika sud je saslušao bivšu zaposlenicu tuženika, ĆK, iz čijeg iskaza je sud utvrdio da ona po zanimanju, ekonomist VŠS, te da je iskazala da je bila zaposlenica tuženika, ali se ne sjeća niti imena tužitelja, niti prepoznaje osobu tužitelja za kojeg mu je sud rekao da je u sudnici. Svjedokinja navodi da je ona kod tuženika bila kreditni savjetnik. Nije joj poznato da bi u ugovoru s promjenjivom kamatnom stopom bilo navedeno kada će se i kako ta kamatna stopa mijenjati, ali joj je poznato da je pisalo da banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu. Njezinim strankama tj. strankama banke, nije bilo moguće saznati kada će se i kako mijenjati kamatnu stopu, to je bila odluka banke, a na to nije mogla utjecati niti, stranka niti službenik koji je obrađivao kredit.

116. Svjedokinja je iskazala da se naknada za obradu kredita obavezno naplaćivala, osim, ako nije bila neka posebna akcija. U ugovoru o kreditu pisalo je da naknada za obradu iznosi određeni postotak visine kredita, ali ne i detalji zašto se upravo taj postotak naplaćivao. Ta naknada se plaćala prilikom isplate kredita i to ili od iznosa kredita ili iz vlastitih sredstava stranke, ovisno o raspolaganju stranke. Stranka koja je htjela dobiti isplatu kredita morala je platiti ulaznu naknadu. 117. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedok odgovara da je obrada kredita spadala u njezine redovne poslovne zadatke kao zaposlenice banke na ranije navedenom položaju. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok odgovara da su na njezinom radnom stolu bili izloženi reklamni leci banke i da je ona morala ponuditi sve aktualne proizvode banke vezano uz kreditiranje, te svjedok odgovara da je u okviru svoje informiranosti mogla davati obavijesti strankama.

118. Sud je iskaz tužitelja, kao i iskaz saslušane svjedokinje ĆK prihvatio u cijelosti, jer su dani životno, uvjerljivo i u skladu sa spisom priležećom dokumentacijom, kao i provedenim financijskim vještačenjem u ovoj pravnoj stvari, te su i međusobno podudarni u bitnome. Sud je utvrdio da i zaposlenica tuženika koja je kod tuženika bila kreditni savjetnik, potvrđuje navode tužitelja kao iz tijeka postupka, tako i iz njegova iskaza, da tužitelju nije moglo biti poznato, niti ga je itko upoznavao kada će se, kako i pod kojim uvjetima mijenjati kamatna stopa, kao i od čega se u stvari sastoji naknada za obradu zahtjeva i kredita, niti je to bilo poznato i samoj svjedokinji. Dakle, nesporno je tužitelj dokazao da on nije biti upoznat s bitnim elementima koji čine njegovu obvezu prema čl. 8. st. 2. kao i prema odredbi čl. 10. st. 1. predmetnog Ugovora, već da je te obveze morao podmiriti i pristati na sklapanje takvog, očito tipskog ugovora sastavljenog po tuženiku, ako je želio dobiti predmetni kredit, koji mu je trebao za rješavanje njegova stambenog pitanja.

119. Sud je utvrdio da je tužitelj svojim iskazom, koji je u bitnome potvrdila i bivša zaposlenica tuženika koja je radila na radnom mjestu kreditne savjetnice, te vodila razgovore s klijentima u okviru svog radnog zadatka i posla za koji je bila zadužena i funkcije koju je obnašala, sve što je tuženik naplatio tuženiku kao ulazni trošak, bio dio radnih zadataka tuženikovih zaposlenika. Tuženik nije dokazao od čega bi se sastojao njegov trošak niti njegovu strukturu, zašto je bio baš 1% od iznosa kredita, niti da je tužitelj mogao biti upoznat zašto isti mora platiti i od čega se sastoji, već samo da ga mora platiti, ako želi dobiti predmetni kredit.

120. Tužitelj je svojim iskazom potvrdio svoju tvrdnju, a koja proizlazi i iz sadržaja predmetnog ugovora, da se radi o potrošačkom kreditu, te da tužitelj ima svojstvo potrošača, jer mu je kuća služila u osobne svrhe, tj. za stanovanje, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret takvog dokazivanja bio na tuženiku.

121. Sud je utvrdio da način ugovaranja promjenjive kamatne stope jednostranim odlukama Banke, tj. tuženika, je mimo moralnih i zakonskih odredbi, i to sigurno odredbi ZOO-a, pa je slijedom iznesenog, sud utvrdio da su te odredbe ništetne, kao i one o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita, tj. kao pod toč. I. i toč. III. izreke ove presude, iz istih razloga, jer tuženik nije tužitelju objasnio te tužiteljeve obveze kao potrošača, niti razložio kod naknade od čega bi se sastojale, tužitelj nije imao upliva na te ugovorne odredbe, već je na njih samo morao pristati, ili odustati od sklapanja Ugovora. Treba napomenuti da način promjene kamatne stope, niti visina naknade i od čega se ista sastoji i zašto baš od 1% od visine kredita, a ne neki drugi postotak, nisu obrazloženi niti u samom Ugovoru, niti u Općim aktima tj. Odlukama tuženika na koje se tuženik poziva i koji podzakonski akti su sastavni dio ugovora u smislu odredbe čl. 295. ZOO-a.

122. Sud je iz načina postupanja tuženika koji je sklapao ugovore o kreditu s osobama, tj. korisnicima kojima nije objasnio za njih sporne elemente ugovora, tj. promjenjivu kamatnu stopu jednostranim odlukama tuženika, kada će se, kako i na koji način mijenjati redovna kamatna stopa, kao i zašto se mora platiti ulazna naknada od baš 1,00% iznosa kredita, kao i od čega se ista stvarno sastoji, utvrdio da je potpuno jasno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem kao korisnikom, na način kako to predviđa sada već ustaljena sudska praksa, da isto ponašanje isključujuće mogućnost tužitelja kao potrošača i korisnika kredita da utječe na te ugovorne odredbe, da je isto dovelo do znatne neravnoteže između ugovornih stranaka, na štetu tužitelja. Sud je utvrdio da je tužitelju dan po tuženiku pripremljen, tipski ugovor na sklapanje tj. solemnizaciju, te da je tuženik postavljao uvjete, a tužitelj ih je samo mogao prihvatiti, ako je želio riješiti svoje stambeno pitanje. Tuženik je nametao uvjete, vrstu i stopu kamate, kao i naknadu, a očito da od zaposlenika nije mogao dobiti više informacija nego što je isti zaposlenik imao, kako i proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje, pa tako prema utvrđenju suda, tužitelj nije mogao dobiti niti jednu bitnu informaciju o ugovornim odredbama čiju ništetnost traži da sud odredi ovom presudom.

123. Sud je iz ovog financijskog nalaza utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja s naslova ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama suda, kao pod toč. II. izreke u iznosu od 1.892,93 EUR, kao i osnovanost i visinu svog potraživanja s naslova ništetnosti ugovorne odredbe o obvezi tužitelja plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 612,52 EUR, te da je dokazao i dospjelost tih njegovih potraživanja, kako je ista zatražio u konačnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva koja je u cijelosti usklađena vezano uz ukupno zatražene iznose, kao i pojedinačne te njihovu dospjelost, s provedenim financijskim vještačenjem i ispravljenim nalazom i mišljenjem, zbog čega je sud, utvrdivši ništetnim odredbe dijela ugovora kao u toč. I. i toč. III. izreke ove presude, dosudio tužitelju u cijelosti zatražene novčane iznose i na njih zatražene zatezne kamate, a sve kao pod toč. II. i IV. izreke ove presude. 124. Iz ovih utvrđenja nesporno proizlazi da su deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva obuhvaćeni dijelovi ugovornih odredbi stavljeni po samom tuženiku u tekst ugovora (tipski), da tužitelju nitko nije objasnio od čega se sastoji naknada za obradu kredita, kao i kako će se, pod kojim uvjetima i na koji način mijenjati u tijeku otplate kredita, a prema jednostranim odlukama tuženika.

125. Sud je utvrdio da o ovdje spornim odredbama Ugovora tuženik nije s tužiteljem razgovarao niti pregovarao, tj. da s tužiteljem nisu razgovarali niti dali objašnjenje o istima tužitelju djelatnici tuženika, te da je takvim ponašanjem tuženika tužitelj doveden u nezavidan i neravnopravan, lošiji položaj spram tuženika, kao i da je takvo ponašanje tuženika u financijskom i trgovačkom svijetu nemoralno i suprotno svim osnovnim načelima obvezanog prava i time protivno po tužitelju detaljno navedenim odredbama ZOO-a, narušava ravnotežu između ugovornih stranaka, pa je time i ništetno i to u smislu odredbi ZOO-a, kao i Zakona o zaštiti potrošača, jer je očigledno izostalo pojedinačno pregovaranje o istim odredbama kako ih predviđa pravna regulativa i ustaljena sudska praksa. Potrebno je napomenuti da kada se govori o bitno nepovoljnijem položaju jedne stranke, ovdje tužitelja, ne misli se isključivo samo na novčani ekvivalent te neravnopravnosti, već i na činjenicu da je tako tužitelj doveden u značajno pravno nepovoljniji položaj, za što je sud utvrdio da jeste i u ovom konkretnom slučaju u odnosu na oba dijela ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, a kako ih je sud utvrdio ništetnima pod toč. I. i III. izreke ove presude.

126. Tužitelj je dokazao da su ovdje sporne odredbe vezano uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu kao i ugovaranje obveze tužitelja da plati naknadu za obradu zahtjeva i obradu kredita, tzv. ulaznu naknadu, su nemoralne, nezakonite i dovode do utvrđenja ništetnosti istih, kako je to tužitelj tražio i kako je sud presudio pod toč. I. i toč. III. izreke ove presude.

127. Sud je stava, da nema tog suda koji bi ponašanje tuženika moglo ocijeniti kao pošteno, jer i sami prigovori koje tuženik iznosi u ovoj parnici, ukazuju na činjenicu da se tuženik niti u jednom trenutku, pa niti sada, ne osjeća kao sudionik obveznog odnosa na koji bi se primjenjivala ista pravila kao na ostale sudionike. Potpuno je vidljivo, prema utvrđenju ovog suda, da tuženik nije prilikom sklapanja predmetnog ugovora tretirao tužitelja kao sebi ravnopravnu stranku, nije ga informirao o bitnim dijelovima te o sada spornim dijelovima ugovora, kao npr. od čega se sastoji i u čemu se sastoji trošak obrade kredita, tj. ulazna naknada, te kako je tuženik došao do iznosa koji je naplatio s tog osnova po tužitelju, kako bi se trebala i kako se mijenjala kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika, na osnovi kojih parametara, pod kojim uvjetima i sl. 128. Na osnovi ovih utvrđenja sud je utvrdio da je tuženik svojim ponašanjem kao trgovac u ugovoru o kreditu u kojem je tužitelj bio korisnik kredita, potrošač i to prosječan potrošač koji se ne može mjeriti i suprotstaviti uvjetima koje je unaprijed u svoju korist predvidio i u tipski ugovor stavio tuženik, a da tužitelj na to nije mogao utjecati, jer, kako je iskazao tužitelj nitko mu nije objasnio kako će se, kada i pod kojim uvjetima mijenjati kamatna stopa, a to je iskazala i svjedokinja koja je bivša zaposlenica tuženika, kreditni savjetnik, pa je apsurdno navoditi, što tuženik čini, da je tužitelj upravo izabrao predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima, jer prema ustaljenoj sudskoj praksi, opisani način sklapanja ugovora u konkretnom slučaju, ne odgovora standardu za pojedinačno pregovaranje, a izostanak bitnih informacija nije nadopunjen niti primjenom općih akata tuženika, koji su sastavni dio ugovora u smislu odredbe čl. 295. ZOO-a. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao u ovom pravnom poslu svoju poziciju potrošača, prosječnog potrošača kao i aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe u konkretnoj parnici pred ovim sudom, pa je slijedom iznesenog, ove prigovore tuženika utvrdio kao neosnovane, jer je tužitelj sklopio predmetni ugovor, otplatio kredit, te je više nego aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe i vođenje ove parnice radi sudske zaštite imovinskih i pravnih interesa, te da ne postoji niti jedan bilo kojim zakonom propisan uvjet za odbačaj ove konkretne tužbe.

129. Cijeneći sve navedeno, kako je to sud učinio u ovoj pravnoj stvari, sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim dijelovi ugovornih odredbi kao pod toč. I. i III. izreke ove presude, utvrdivši isto ništetnim iz već obrazloženih razloga koji u bitnome znače da je tuženik ugovaranjem u tipskom ugovoru koji je sam tuženik sastavio i dao tužitelju na potpis, koristio upravo navedene dijelove ugovornih odredbi koji su za tužitelja nerazumljivi vezano uz pravne posljedice koje su za tužitelja nastale, kao i da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da se tim ugovornim odredbama krše osnove obveznog prava i postulata ZOO-a i to prvenstveno: čl. 3., čl. 4., čl. 5., čl. 6., čl. 7., čl. 8., čl. 10.,

- sve ZOO-a, što ponašanje tuženika u ovoj pravnoj stvari da nema niti jednog drugog posebnog propisa koji bi isti ugovorni odnos regulirao, ponašanje tuženika čine protuzakonitim, a po svojoj prirodi i nemoralnim, jer je tuženika doveo u nepovoljnu poziciju, a time su predmetne odredbe ugovora ništetne, sve u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a. Treba napomenuti da se u ovoj pravnoj stvari ne mogu koristiti utvrđenja iz kolektivnog spora radi zaštite potrošača vezano uz utvrđenje ništetnosti načina ugovaranja promjenjive kamatne stope jednostranim odlukama banke kao kreditora, ali je potpuno jasno da različita valuta ugovaranja obveze (kuna, spram valutne klauzule vezane uz CHF) ne mijenja činjenicu ništetnosti načina ugovaranja promjene redovne kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, pa ta utvrđenja iz kolektivnog spora, samo potkrjepljuju identično utvrđenje ovog parničnog suda u ovoj pojedinačnoj parnici.

130. Obzirom da je sud utvrdio odredbe ugovora obuhvaćene toč. I. i III. petita tužbenog zahtjeva kao pod toč. I. i III. izreke ove presude, ništetnima, to se ima primijeniti i odredbe čl. 323. ZOO-a, kao i odredba čl. 1111., te odredbe čl. 1115. – sve ZOO-a.

131. Treba napomenuti da nije sporno da ZOO u odredbi čl. 26. dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope, ali je sud utvrdio da način na koji je ovdje ugovorena promjena kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika, bez jasne naznake kriterija i uvjeta, te načina kada će se i kako ista mijenjati, sud je utvrdio ništetnim u ovoj pravnoj stvari. O samoj ništetnosti ugovaranja naknade za obradu kredita, tj. ulazne naknade, sud je već ranije detaljno obrazložio, te tu još treba naglasiti da svaka naknada koju treba platiti potrošač mora biti specificirana od čega se i zbog čega sastoji, te njezin novčani iznos, kao i zašto je to baš postotak naveden u ugovoru, a ne neki drugi, manji ili veći.

132. Slijedom navedenih obrazloženja, sud je utvrdio da su u cijelosti neosnovani prigovori tuženika koji upiru da predmetni dijelovi ugovornih odredbi kao pod toč. I. i III. izreke ove presude, gdje tuženik osporava njihovu ništetnost.

133. Imajući u vidu pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.godine, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratit jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sud je utvrdio da tužitelj sa svojim kondemnatornim zahtjevom, iako se na njega ne mogu primijeniti direktni učinci utvrđenja iz kolektivne presude, nije u zastari u smislu odredbi čl. 225. ZOO-a u vezi odredbi čl. 323. te čl. 1111. i čl. 1115., čl. 215. st. 1. i čl. 216. - sve ZOO-a, te da je tuženikov prigovor zastare neosnovan u cijelosti, i to iz razloga što prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, gdje se radi o zaštiti potrošača, što tužitelj jeste, znači da za tužitelja počinje teći zastarni rok nakon pravomoćnosti izreke ove presude pod toč. I. i III. izreke ove presude, obzirom na potraživanje isplate zbog stečenog bez pravne osnove po tuženiku vezano uz utvrđenje ništetnosti valutne klauzule iskazane u CHF, kao i utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi, tj. obradi kredita. Utvrdivši ništetnost dijelova ugovornih odredbi kao pod toč. I. izreke ove presude, sud je dosudio tužitelju pod toč. II. izreke ove presude što je utvrđeni iznos više plaćenog zbog ništetnosti dijela ugovornih odredbi o načinu promjene redovne kamatne stope jednostranim odlukama tuženika kao što je dosuđeno pod toč. II. izreke ove presude u ukupnom iznosu od 1.892,93 EUR, a temeljem utvrđenja iz čl. I. izreke ove presude, te je sud dosudio tužitelju i daljnji zatraženi iznos od 612,52 EUR kao pod toč. IV. izreke ove presude, a na temelju utvrđenja ništetnosti iz čl. III. izreke ove presude vezano uz ništetnost odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, te je sud dosudio i zakonske zatezne kamate kako su zatražene po tužitelju, tekuću od dana kada je tužitelj tuženiku izvršio platež pojedinog iznosa, pa do isplate, pa je tako sud tužitelju zatražio ukupan iznos od 2.505,45 EUR, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, a sve kao pod toč. II. i IV. izreke ove presude.

134. Slijedom navedenog i ranije obrazloženog od kada na potraživanja za isplatom počinju tužitelju teći zastarni rokovi, sud je utvrdio da je tuženikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

135. Potrebno je naglasiti da prema odredbi članka 2. stavak 2. ZZP 03 i prema odredbi iste brojčane oznake ZZP 09, ako tim Zakonima nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primijenit će se odredbe Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (članak 110. starog ZOO-a, člana 328. ZOO/05) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, odnosno ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima, te na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO/05).

136. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva deklaratornog kao pod toč. I. i III. izreke ove presude, a kondemnatornog kao pod toč. II. i IV. izreke ove presude, a koji se temelji na ništetnosti dijela ugovornih odredbi s naslova naknade za obradu kredita, (kao pod toč. III. izreke ove presude), kao i ništetnosti odredbi o jednostranoj promjeni od strane tuženika redovne kamatne stope (toč. I. izreke ove presude), te je sud temeljem sadržaja ugovornih odredbi navedenih u tužbenom zahtjevu tužitelja pod toč. I. i III. petita tužbenog zahtjeva, primjenom odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 270, kao i čl. 271. – sve ZOO-a utvrdio ugovaranje valutne klauzule u CHF kao u konkretnom potrošačkom ugovoru, ništetno, vodeći računa da sud i po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, kao i da zahtjev za isticanje ništetnosti ne zastarijeva, a sve u smislu i odredbi čl. 327. i 328. ZOO-a.

137. Obzirom da su ove ugovorne odredbe ništetne, to tužitelj u smislu odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111., kao o odredbe čl. 1115. ZOO-a, ima pravo tražiti od tuženika povrat onoga što je tuženik od tužitelja stekao bez pravnog osnova, tj. primjenom ništetnih ugovornih odredbi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki mjesečno pojedinačno zatražen iznos kao što je to zatraženo po tužitelju u tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, sve kao pod toč. II. i IV. izreke ove presude, a to iz razloga što je iz ranije navedenih i obrazloženih utvrđenja ovog suda, sud utvrdio da je tuženik bio nesavjestan u vrijeme stjecanja svake ove uplate, obzirom da je tuženik sam sastavio u tipskom ugovoru iste odredbe i dao ih na potpis i sklapanje tužitelju, bez da je o tome pojedinačno pregovarao s tužiteljem, kao što tužitelju nije objasnio zašto će se, kada i kako te pod kojim uvjetima mijenjati redovna kamatna stope jednostranim odlukama tuženika, a izostalo je i objašnjenje o tome zašto je tužitelj dužan platiti tzv. ulaznu naknadu, zašto baš u ugovorenom postotku i od čega se ona pojedinačno sastoji i u kojim nominalnim iznosima, pa je sud primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a. Slijedom ovih utvrđenja, sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu tekuću na zatražene iznose počev od svakog pojedinog stjecanja od strane tuženika, obzirom da je za ovaj sud nesavjesnost tuženika u vrijeme svakog pojedinog stjecanja od potrošača – tužitelja, neupitna, a kamate su prema konačnoj specifikaciji tužiteljice zatražene u skladu s provedenim financijskim vještačenjem.

138. Sud je stava da je potrebno i posebno ponovo naglasiti da je bivša zaposlenica tuženika kao kreditna savjetnica, prilikom ugovaranja kredita i obrade zahtjeva za kredit radila poslove za koje je bila zaposlena i plaćom od strane tuženika plaćena, pa je više nego jasno da za obradu kredita nisu od strane tuženika korišteni neki posebni resursi koje bi tuženik posebno i plaćao, a posebno da tako nešto tuženik ničim nije niti dokazao u ovom parničnom postupku.

139. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost, visinu i dospjelost svog tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao pod toč. I.-IV. izreke ove presude, te osnovanost i visinu zatraženog parničnog troška kao što mu je isti dosuđen pod toč. V. izreke ove presude, te da niti jedan dio tužbenog zahtjeva tužitelja nije u zastari niti u jednom svom dijelu bilo s naslova glavnog ili sporednog potraživanja, a kako je isti usvojen u cijelosti u izreci ove presude.

140. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao svoju aktivnu legitimaciju tj. status potrošača, osnovanost, visinu i dospjelost svog tužbenog zahtjeva kao pod toč. I. -IV. i visinu nastalog mu parničnog troška kao pod toč. V. izreke ove presude, te da niti jedan dio njegova tužbenog zahtjeva nije u zastari.

141. Sud je utvrdio da u odnosu na tzv. manje plaćeno, izračunima i odlukama koje je sam donosio tuženik vezano uz visinu redovne kamatne stope, a što je predmet tuženikova prigovora radi prijeboja u iznosu od 1.108,99 EUR tj. ranijih 8.355,72 kn, tužitelj od tuženika nije primio nikakve uplate niti bilo što stekao, pa da tako, prema utvrđenju ovog suda, tuženik nije dokazao postojanje ovog svog potraživanja istaknutog radi prijeboja s potraživanjem tužitelja, zbog čega je sud odbio tuženikov radi prijeboja kao pod toč. VI. izreke ove presude, jer tuženik nije dokazao postojanje tog svog potraživanja.

142. Nadalje, treba napomenuti da tuženik ne uživa blagodeti zaštite potrošača vezano uz zastaru tuženikova potraživanja, jer tuženik u ovom ugovornom odnosu i nije potrošač, pa bi, kako to tužitelj točno tvrdi, ovdje bio slučaj potraživanja s naslova povremenih potraživanja (kamata) i rok zastare od 3 godine, a ne stjecanje bez osnove, kako to neosnovano pokušava tumačiti tuženik. Slijedom iznesenog, kao ta potraživanja tuženika istaknuta radi prijeboja, dospijevaju od najstarijeg 02.03.2016. pa do najmlađeg s danom 12.02.2019. godine, to je sud utvrdio da su sva, kada bi i postojala, bila u zastari prije pokretanja parnice u ovoj pravnoj stvari, a svakako prije isticanja i specifikacije istog prigovora u tijeku ove parnice.

143. Sud je utvrdio da tužitelj od tuženika ništa nije stekao, pa time ne postoji potraživanje tuženika za koje tuženik ističe prigovor radi prijeboja i traži da sud o tom prijeboju odluči konstitutivnom odlukom, za što prema utvrđenju suda, ne postoji niti činjeničnih niti pravni osnov, pa je sud o tom prigovoru tuženika i njegovom zahtjevu odlučio kao pod toč. VI. izreke ove presude. Plaćanjem anuiteta po kamati nižoj od početne tužitelj nije od tuženika niti primio niti stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji tužiteljeva obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže) pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a neovisno o navedenom, tužitelj je u pravu kada navodi da čak i kada bi tuženik koji je banka imala pravo na prijeboj to prebijanje bilo bi u zastari, jer istaknuti po tuženiku anuiteti dospijevaju točno određenog dana i toga dana moraju se naplatiti. Zastara potraživanja anuiteta nastupa 3 godine po dospijeću anuiteta, pa bi bili u zastari prema odredbama čl. 226. Zakona o obveznim odnosima. Sud je o navedenom odlučio i temeljem odredbe čl. 195. i 196. ZOO-a i odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a, a sve kao pod toč. VI. izreke ove presude.

144. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je za period do 31. srpnja 2015. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8 ZOO-a (NN 35/05), za period od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude, pod toč. II., IV. i V. izreke ove presude.

145. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, troška financijskog vještačenja, te troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu.

146. Trošak je određen na slijedeći način: sastav tužbe, podnesak 01.06.2022., ročište 14.11.2022., podnesak 01.02.2023., podnesak 08.03.2023., ročište 26.04.2023., ročište 15.11.2023., podnesak 30.11.2023., podnesak 04.04.2024., ročište 13.09.2024., ročište 02.07.2025. – svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova, što čini ukupno 1.100,00 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 2.200,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,44 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,75 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 71,51 EUR, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu 2.622,70 EUR i dosuđen kao pod toč. V. izreke ove presude u cijelosti.

147. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 13. kolovoza 2025., pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

148. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. kolovoza 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 71,51 EUR

2. tuženiku po pun.