Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-157/2024-8

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja IPSE ATRIJ d.o.o., OIB: 59276324321, Turanj, Obala dr. Franje Tuđmana 70, zastupanog po punomoćnici Josipi Jurčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GRADA ZADRA, OIB: 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, zastupan po punomoćniku Zrinku Zriliću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 30. srpnja 2025. u odsustvu uredno pozvane punomoćnice tužitelja i nazočnosti punomoćnika tuženika Zrinka Zrilića, na ročištu za objavu odluke 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se osnovanim osporavanje stečajnog vjerovnika IPSE ATRIJ d.o.o., Turanj, Obala dr. Franje Tuđmana 70, OIB: 59276324321, tražbine GRADA ZADRA, OIB: 09933651854 Narodni trg 1, Zadar, prema stečajnom dužniku RED WHITE BLUE d.o.o. u stečaju, Obala dr. Franje Tuđmana 70, Turanj, OIB: 77453173434, u iznosu od 250.182,53 EUR, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, te da ne postoji tražbina GRADA ZADRA, OIB: o9933651854 Narodni trg 1, Zadar, prema stečajnom dužniku RED WHITE BLUE d.o.o. u stečaju, Obala dr. Franje Tuđmana 70, Turanj, OIB: 77453173434, u iznosu od 250.182,53 EUR, s osnove rješenja o ovrsi i bianco zadužnice, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda."

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 9.410,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 13. rujna 2024., u bitnome, navodi kako je u stečajnom postupku koji je otvoren nad Red White Blue d.o.o. u stečaju pred Trgovačkim sudom u Zadru pod posl. br. St-108/2023 tuženik kao stečajni vjerovnik prijavio tražbinu u iznosu od 250.182,53 eura s osnove rješenja o ovrsi i bianco zadužnice kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda, a za koju tražbinu postoji ovršna isprava. Na ispitnom ročištu održanom 27. lipnja 2024. tužitelj je kao stečajni vjerovnik u cijelosti osporio tražbinu tuženika iz razloga što ta tražbina ne postoji, jer je temeljena na ništetnom ugovoru. Budući da za tražbinu postoji ovršna isprava, sud je rješenjem od 28. lipnja 2024. uputio tužitelja na pokretanje parnice protiv tuženika radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika s time da u parnici kao osporavatelj nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika. Tužitelj se protiv takve odluke stečajnoga suda žalio i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem posl. br. Pž-3053/2024 odbio žalbu ovdje tužitelja. Citirano drugostupanjsko rješenje je ovdje tužitelju dostavljeno 10. rujna 2024. Tužitelj ističe kako je 17. siječnja 2020. između stečajnog dužnika i tuženika sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora, predmet kojega je poslovni prostor u Zadru, Bedemi zadarskih pobuna 11. Stečajni dužnik je radi utvrđenja ništetnosti toga ugovora protiv ovdje tuženika pokrenuo i parnični postupak koji se kod ovoga suda vodi pod posl. br. P-160/2022. Obrazlažući ništetnost ugovora o zakupu tužitelj navodi kako se najprije u ugovoru navodi da će poslovni prostor stečajni dužnik koristiti kao „heritage boutique hotel s najmanje 4 zvjezdice“, međutim, takva vrsta objekta ne postoji i nije propisana Pravilnikom o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine Hoteli pa se tako onda za tu namjenu ne može ishoditi ni uporabna dozvola ni rješenje o kategorizaciji iz kojeg razloga je činidba osporavanog ugovora nemoguća pa je tako ugovor ništetan sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Nadalje, ulaskom u zakupljeni prostor je utvrđeno kako predmet zakupa nije podoban za ugovorenu namjenu pa je tako potrebno izvršiti rekonstrukciju i dogradnju predmeta zakupa i neizgrađenog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno nužno je rekonstruirati građevinu po prethodno ishođenoj građevinskoj dozvoli, za rekonstrukciju građevine i za izmjenu namjene u ugostiteljsku namjenu tipa heritage boutique hotela s najmanje 4 zvjezdice. U nastavku navoda tužitelj je istakao kako je za izvođenje spomenutih preinaka bila potrebna i suglasnost tuženika, koji nije tu traženu suglasnost dao stečajnom dužniku.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 25. rujna 2024. prvenstveno prigovara označenoj vrijednosti predmeta spora, jer smatra kako bi ista trebala iznositi 250.182,53 eura, koliko iznosi osporena tražbina tuženika u stečajnom postupku. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ugovor o zakupu na kojem tuženik temelji svoje potraživanje nije ništetan. Tužitelj i stečajni dužnik su povezana društva – i to na način da imaju istoga vlasnika (udjelničara) ČA. Stečajni dužnik koji se bavi uslugama smještaja i ugostiteljstva, javio se na natječaj te je kao odabrani ponuđač s tuženikom sklopio ugovor o zakupu svjestan o kakvom se prostoru i lokaciji radi. Tuženik je stečajnom dužniku predao u posjed predmetni poslovni prostor i on se i dalje nalazi u njegovom posjedu. Tuženik osporava navode tužitelja da ne postoji „heritage boutique hotel s 4 zvjezdice“ kao kategorija, jer postoji heritage hotel, a boutique kao potkategorija svakako može biti kao dodatno obilježje, naročito iz razloga što su heritage i boutique hoteli vrlo komplementarni. Nadalje, ističe kako su kontradiktorni navodi tužitelja o tome da bi zakupljeni prostor bilo nemoguće staviti u ugovorenu funkciju i to iz razloga što sam tužitelj navodi i obrazlaže koje bi sve radove i preinake bilo potrebno izvršiti da bi se zakupljeni poslovni prostor stavilo u ugovorenu funkciju. Međutim, tuženik smatra da je stečajni dužnik očito u taj posao ušao s očekivanjem da će ulaganja biti manja. U odnosu na suglasnost za izvođenje radova koju tužitelj ističe da tuženik nije stečajnom dužniku nikada dao – tuženik ističe kako ju stečajni dužnik nije nikada ni zatražio. Susjednu nekretninu nije mogao ustupiti stečajnom dužniku, odnosno izmijeniti ugovor na način da i nju obuhvati – jer se radi o nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske pa tuženik ni nije ovlašten s njom raspolagati. U odnosu na građevinske i druge tegobe koje su navodno zatekle stečajnog dužnika – tuženik ističe kako je nejasno radi li se tu o tegobama koje je stečajni dužnik zaista otkrio nakon sklapanja ugovora ili je trošak njihovog rješavanja probio njegove financijske i/ili organizacijske mogućnosti. Ističe kako tužbeni zahtjev tužitelja treba odbiti bez daljnjeg provođenja dokaza, jer tužba ne sadrži niti jedan razlog po kojem bi se predmetni ugovor trebao smatrati ništetnim odnosno da ne bi postojale tuženikove tražbine zakupnine koje je pokušao realizirati u ovršnom postupku temeljem zadužnica koje mu je stečajni dužnik dao upravo radi osiguranja njihove naplate. Da ugovorom nije smatrao ništetnim ni zakupoprimac, stečajni dužnik, govori i činjenica da tuženiku do dana podnošenja odgovora na tužbu nije vratio posjed predmetnog poslovnog prostora.

3. Kasnije u tijeku postupka tuženik je sudu dostavio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4017/2024-3 od 10. travnja 2025. kojom je potvrđena prvostupanjska ovosudna presuda, a kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Red White Blue protiv tuženika Grada Zadra radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zakupu koji je osnova potraživanja tuženika u stečajnom postupku koji se vodi nad društvom Red White Blue.

4. Tužitelj je u nastavku postupka predložio prekinuti ovaj postupak do okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P-160/2022 iz razloga što je u tom postupku podnesen prijedlog za dopuštenje revizije, međutim, sud nije uvažio taj prijedlog tužitelja budući da se postupak u tijeku može, ukoliko sud odluči da o prethodnom pitanju neće sam odlučivati, sukladno odredbi čl. 212. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), prekinuti do pravomoćnog okončanja nekog drugog postupka, međutim, citirani postupak je pravomoćno okončan donošenjem drugostupanjske presude (Pž-4017/2024-3) i podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije ne mijenja tu činjenicu.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to prvenstveno u: rješenje od 6. ožujka 2024., zapisnik od 27. lipnja 2024. i rješenje od 27. lipnja 2024. – sve iz ovosudnog postupka koji se vodi pod posl. br. St-108/2023 (l.s. 10-25), odluke Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 3053/2024-2 od 7. kolovoza 2024. i Pž-5493/2021-2 od 11. siječnja 2022. (l.s. 26-29, 44-48), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (l.s. 31-35), izvadak s internetske stranice Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (l.s. 49), izvatke iz sudskog registra (l.s. 50-55), Rješenje Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Konzervatorskog odjela u Zadru od 7. prosinca 2021. (l.s. 56-57), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (l.s. 58-146), ovosudnu presudu posl. br. P-160/2022-19 od 21. prosinca (l.s. 147- 157), Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora u Zadru, Bedemi zadarskih pobuna 11 (l.s. 165), dopis Red White Blue Gradu Zadru od 20. veljače 2020. – zahtjev za ustupom čestice 10406/2 k. o. [katastarska općina] (l.s. 166-167), Zapisnik sa sastanka Povjerenstva za provedbu Javnog natječaja za dodjelu u zakup poslovnih prostora (l.s. 170), projekt Veranda concept project, Kadija boutique heritage hotel Zadar – projektna dokumentacija (l.s. 171-206), Plan posebnih dijelova poslovne građevine izrađen po društvu Validus d.o.o. u srpnju 2017. (l.s. 207-222), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. 4017/2024-3 od 10. travnja 2025. (l.s. 224-230).

6. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom Red White Blue d.o.o. u stečaju pred ovim sudom pod posl. br. St- 108/2023.

10. Tuženik je osporio vrijednost predmeta spora kako je određena u tužbi u iznosu od 6.636,14 eura smatrajući kako bi vrijednost predmeta spora trebala biti u visini vrijednosti osporavane tražbine – 250.182,53 eura. Iako u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev ne glasi isključivo na iznos pa da bi se taj iznos imao smatrati vrijednošću predmeta spora, sud smatra, da bi primjenom odredbe čl. 40. ZPP-a valjalo prihvatiti prigovor tuženika pa je tako i utvrdio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 250.182,53 eura raspravnim rješenjem 30. srpnja 2025., jer se radi o osporavanju tražbine tuženika upravo u navedenom iznosu.

11. Uvidom u ovosudne odluke donesene u predmetu pod posl. br. St- 108/2023 utvrđeno je kako je u istome otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Red White Blue d.o.o. 6. ožujka 2024., Grad Zadar je kao vjerovnik prijavio tražbinu u iznosu od 250.182,53 eura i ta mu je tražbina priznata. Osnova prijavljene i priznate tražbine su ovršne isprave donesene temeljem Ugovora o zakupu sklopljenog sa stečajnim dužnikom. Punomoćnica vjerovnika Ipse Atrij d.o.o. osporila je tražbinu Grada Zadra koju je priznao stečajni upravitelj u cijelosti te je navela da istu osporava iz razloga što ta tražbina ne postoji jer je temeljena na ništetnom ugovoru. Rješenjem od 28. lipnja 2024., a koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-3053/2024-2 od 7. kolovoza 2024., upućen je stečajni vjerovnik Ipse Atrij d.o.o. pokrenuti parnicu protiv vjerovnika Grada Zadra radi utvrđenja osnovanosti svoga osporavanja tražbine koju je priznao stečajni upravitelj i za koju tražbinu vjerovnik Grad Zadar ima ovršne isprave.

12. Izvršen je uvid i u Ugovor o zakupu poslovnog prostora te je utvrđeno da je isti sklopljen između Grada Zadra kao zakupodavca i društva Red White Blue d.o.o. kao zakupnika poslovnog prostora u Zadru, Bedemi zadarskih pobuna 11, ukupne površine 382,54 m2 koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zakupnik se obvezao plaćati zakupninu u iznosu od 17,00 eura po m2 mjesečno. Ugovor je sklopljen 17. siječnja 2020., a potvrđen kod javne bilježnice Vere Marčina iz Zadra pod posl. br. OV-1091/2020 29. siječnja 2020.

13. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev odnosno osporavanje tražbine tuženika u stečajnom postupku temelji na tvrdnji da je Ugovor o zakupu sklopljen između ovdje tuženika i stečajnog dužnika ništetan.

14. Uvidom u ovosudnu odluku posl. br. P-160/2022 donesenu 21. prosinca 2023. potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-4017/2024-3 od 10. travnja 2025. utvrđeno je kako je u tom postupku povodom tužbe tužitelja Red White Blue d.o.o. protiv tuženika Grada Zadra donesena presuda kojom se odbija zahtjev tužitelja za utvrđenjem ugovora o zakupu (koji u ovoj pravnoj stvari predstavlja osnovu osporavanog potraživanja tuženika) ništetnim i to, u bitnome, iz svih razloga koji su istaknuti i u ovoj pravnoj stvari. Drugostupanjski je sud, u bitnome, potvrdio stajalište prvostupanjskog u citiranoj pravnoj stvari o tome da se ne radi o činidbi koja je nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva kao razlogu za ništetnost iz čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO).

15. Utvrđenje ništetnosti citiranog ugovora o zakupu predstavljalo bi prethodno pitanje za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, sukladno čl. 12. ZPP-a, međutim, za istaći je kako je o tom prethodnom pitanju već pravomoćno odlučeno pa u te činjenice koje predstavljaju sadržajno sastavni dio i predmetne tužbe sud u ovom postupku ni ne smije ulaziti. Dakle, kada je o prethodnom pitanju sud već donio pravomoćnu odluku kao o glavnom pitanju u tom drugom postupku sud je u ovoj parnici vezan tom odlukom i o tome pitanju nije više ovlašten prejudicijelno rješavati (tako i ŽS PU, Gž-1142/15 od 21. rujna 2015. i dr.).

16. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, primjenom naprijed citiranih odredbi, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, a kako je to i odlučeno u izreci presude.

17. Naime, nesporno je u ovom postupku kako je u stečajnom postupku tužitelj (stečajni vjerovnik) osporio tuženiku (također stečajnom vjerovniku) njegovo potraživanje, koje je stečajni upravitelj priznao. Tuženik svoju tražbinu temelji na ovršnim ispravama pa je tako teret dokaza u ovom postupku osporavanja bio na tužitelju, koji je i upućen od strane stečajnoga suca pokrenuti ovaj postupak. Tuženikove ovršne isprave izdane su temeljem potraživanja iz Ugovora o zakupu sklopljenog sa stečajnim dužnikom. Tužiteljevo osporavanje tražbine temeljilo se na navodima o ništetnosti Ugovora o zakupu, a koje navode tužitelj u ovom postupku nije dokazao i to naročito kraj činjenice da o ništetnosti (iz razloga koji su u bitnome izneseni i u ovoj tužbi) tog Ugovora o zakupu već postoji pravomoćna sudska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (Red White Blue d.o.o.) za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o zakupu.

18. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 1882 boda (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištu održanom 30. srpnja 2025. od 1882 boda (Tbr. 9. toč. 1.) prema važećoj vrijednosti spora, a što uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 9.410,00 eura.

20. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura

- Tuženiku po pun.