Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ovr-1107/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Zagreb, Alexandera von Humboldta 4a, OIB: 18683136487, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv ovršenika AUTO DARKO d.o.o., Rijeka, Mate Sušnja 3, OIB: 56797952451, kojeg zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Rijeci, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 12. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po osnovi, kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 21. srpnja 2025. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju prekršajnog naloga broj 253/2024 Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Rijeka, klasa: 471-01/24-04/3309, ur. br. 513-02-1974/40-24-4 od 17. prosinca 2024. proglašava nedopuštenim te podredno da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava. Naime, ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) navodeći kako je protiv prekršajnog naloga broj 253/2024 Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Rijeka, klasa: 471- 01/24-04/3309, ur. br. 513-02-1974/40-24-4 od 17. prosinca 2024. pravodobno izjavio prigovor (žalbu) 24. prosinca 2024. Međutim da je ovrhovoditelj utvrdio pravomoćnost i ovršnost prekršajnog naloga u odnosu na pravnu osobu (ovršenika) te prekršajni nalog dostavio na provedbu Financijskoj agenciji. Ovršenik je 18. srpnja 2025. dostavio ovrhovoditelju zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti prekršajnog naloga. Stoga predlaže da sud usvoji prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim. Nadalje, ovršenik predlaže da sud odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava navodeći kako je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st 1. toč. 5. OZ-a te da bi provedbom ovrhe za ovršenika bi nastala teško nadoknadiva šteta. Da je ovršenik pravna osoba koja obavlja poslovnu djelatnost taxi prijevoza te mu je, dostavljanjem zahtjeva za izravnu naplatu kod Financijske agencije, blokiran račun te nije u mogućnosti podmirivati tekuće troškove poslovanja (porezne obveze, troškove goriva, plaća radnicima, doprinose, troškove tehničkog pregleda i registracije, obveznog osiguranja i sl.).
2. Pozvan da se očituje o prijedlozima ovršenika, ovrhovoditelj se nije očitovao.
3. Odredba čl. 210 OZ-a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50 i 53.OZ-a).
4. Prijedlog ovršenika da se u konkretnom slučaju proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos, nije osnovan.
5. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da je ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu osnovom ovršne isprave koju predstavlja pravomoćnog i ovršnog prekršajnog naloga broj 253/2024 Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Rijeka, klasa: 471-01/24-04/3309, ur. br. 513-02-1974/40-24-4 od 17. prosinca 2024. koji je postao pravomoćan 31. prosinca 2024. i ovršan 9. siječnja 2025. i kojim je ovršeniku naloženo da plati tražbinu u iznosu od 2.715,00 eura.
6. Naime, pravomoćne i ovršne odluke obvezuju. Slijedom navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj osnovano podnio zahtjev FINI za izravnu naplatu obzirom ima novčano potraživanje. Dakle, posjeduje valjanu ovršnu ispravu, za koju nije utvrđeno da je pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena ili stavljena izvan snage. Stoga je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 51 OZ-a.
7. Nadalje odredba čl. 210. st. 1. uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Stoga je sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ-a, te ocjenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 5. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. Međutim, ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao ispunenje niti jedne pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, slijedom čega proizlazi da nije ispunjena objektivna pretpostavka. Nadalje, ovaj sud drži da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete, pri čemu vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. U prijedlogu ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije sa upravnim sporom), pa ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-10 st.1 čl.65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s člankom 210. OZ-a te je stoga odlučeno kao u toč. 2. izreke rješenja.
U Rijeci 12. kolovoza 2025.
Sudac
Velimir Radošević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
DNA:
- pun. ovrhovoditelja
- pun. ovršenika
