REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-742/2022-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari tužiteljice OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Anja Lubin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa ČČ, posebna skrbnica iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa, nakon glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i tuženika, a u odsutnosti tužiteljice osobno i posebne skrbnice mlt. djece te predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured Gornji Grad - Medvešćak, dana 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-323/2018-17 od 28. siječnja 2019. na način da će majka, OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivati potpuno samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te ih samostalno zastupati u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23).

II. Mijenja se točka IV. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-323/2018-17 od 28. siječnja 2019. na način da će se osobni odnosi mlt. RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem, BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivati neizravno, slanjem pisama, čestitaka ili poklona oca na adresu stanovanja majke i djece.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka 1.276,54 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška postupka povrh iznosa dosuđenog u točki III. izreke do zatraženog iznosa od 1.500,00 EUR, kao i sa zahtjevom na plaćanje zakonske zatezne kamate na trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 24. srpnja 2022. podnijela ovome sudu tužbu kojom je predložila lišiti oca i ovdje tuženika prava na roditeljsku skrb u odnosu na zajedničku djecu stranaka, mlt. RČ, mlt. FČ i mlt. IČ, a podredno, ukoliko sud smatra da nisu ostvareni uvjeti za lišenje roditeljske skrbi, donošenje odluke prema kojoj će ostvarivati potpuno samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na imenovanu mlt. djecu. U tužbi navodi da prema ovosudnoj presudi P Ob-323/2018-17 od 28. siječnja 2019. mlt. djeca stanuju s tužiteljicom koja ostvaruje djelomično samostalno roditeljsku skrb, dok je tuženik u obvezi doprinositi za uzdržavanje djece. Tuženik, međutim, već godinama ne doprinosi za uzdržavanje djece, niti s djecom ostvaruje osobne odnose, iako ga je tužiteljica još od razvoda braka na isto poticala i dogovarala je susrete na kojima se tuženik nikada ne bi pojavio jer mu je uvijek nešto u zadnji tren iskrsnulo, slala mu je fotografije djece i obavještavala kako su djeca prošla u školi. Mlt. djeca danas više ne žele vidjeti oca, niti ih otac interesirala jer se u vremenu od 2019. do 2021. ponašao kao da oni ne postoje. Tužiteljica je pred nadležnim područnim uredom Hrvatskog zavoda za socijalni rad pokrenula postupak obveznog savjetovanja te je sačinjeno izviješće iz kojeg proizlazi da se tuženik odazvao medijaciji, no i da tri puta na istu nije pristupio dok se zadnjoj medijaciji odazvao telefonskim putem, iz čega dodatno zaključuje da tuženika vlastita djeca ne zanimaju niti ima interes o njima brinuti.

1.1. Tužbi je priložila presudu i rješenje P Ob-323/2018, izvod iz prometa po računu za razdoblje od 23. siječnja 2018. do 25. veljače 2019., SMS poruke iz lipnja 2020. i izviješće o obveznom savjetovanju.

2. Ovosudnim rješenjem gornjeg poslovnog broja od 21. listopada 2024. razdvojen je postupak po tužbi tužiteljice za samostalnu roditeljsku skrb od postupka po prijedlogu za lišenje prava na roditeljsku skrb, koji se postupak vodi po poslovnim brojem R1 Ob- 2519/2024 te je i nadalje u tijeku.

3. Tuženik nije dostavio pisano očitovanje na tužbu.

3.1. Na ročištu od 10. siječnja 2023. je naveo kako se na njega sa svih strana vrši pritisak i prikazuje ga se kao monstruma, pri čemu ga nitko ne želi saslušati glede razloga neostvarivanja kontakata s djecom. Usprotivio se zahtjevu tužiteljice za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi navodeći da u tome ne vidi smisao jer da je i do sada postojala mogućnost komunikacije, no da je tužiteljica nije htjela već da je njezin cilj da se njemu oduzme roditeljska skrb.

4. Rješenjem ovoga suda je mlt. RČ, mlt. FČ i mlt. IČ, radi zaštite njihovih prava imenovana posebna skrbnica sukladno odredbi čl. 240. st. 1. t. 2. ObZ-a.

5. Stranke su na ročištu od 10. siječnja 2022. obavijestile sud da su u ovosudnom predmetu R1 Ob-2038/22 privremeno regulirani osobni odnosi mlt. djece i ovdje tuženika.

5.1. Uvidom u potonji eSpis predmeta utvrđeno je da 22. prosinca 2022. donesena privremena mjera, dopunjena rješenjem od 28. prosinca 2022. prema kojoj se osobni odnosi zajedničke djece stranaka, mlt. IČ, mlt. FČ i mlt. RČ s ocem BČ ostvaruju svaku drugu subotu od 13,00 do 15,00 sati pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb, a na način da majka dovede djecu na Trg bana Josipa Jelačića u 13,00 i da otac isplanira tijek susreta kojeg će nadzirati stručna osoba (točka II. izreke); trajanje kojeg je rješenja određeno do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka P Ob-742/22 ili do drugačije odluke suda (točka III.).

5.2 Nastavno na točku III. rješenja R1 Ob-2038/22 i dostavljeno mišljenje Zavoda, tužiteljica je tijekom postupka, podneskom od 15. ožujka 2025., proširila tužbeni zahtjev predlažući i izmjenu presude P Ob-323/2018 na način da se osobni odnosi oca i djece zabrane na neodređeno vrijeme osim neizravnih kontakata u vidu slanja pošte, čestitki i poklona na adresu stanovanja majke i djece.

6. Radi odluke o zahtjevu tužiteljice, sud je od nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad zatražio prijedlog i mišljenje, saslušao je stranke i svjedokinju SČ; nadalje su mlt. djeca upoznata s postupkom od strane posebne skrbnice te je pribavljeno njihovo mišljenje i izvršen je uvid u izviješća voditeljice mjere nadzora nad osobnim odnosima, nalaze Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i izviješća Obiteljskog centra.

6.1. Iz mišljenja i prijedloga slijedi da je su ovdje stranke OČ i LČ upoznale 2009., a zajednički su život započeli u mjesecu studenom iste godine te su od 2010. stanovali u stanu tužiteljičinih roditelja na adresi [adresa]. Sklopljena bračna zajednica bila je druga po redu za obje stranke. Prvi brak tužiteljice OČ s JČ je sklopljen 2004. i razveden 2006., a u istom je rođena MČ (r. **.**.2004.), dok je otac djeteta Željko Pavliša 2018. lišen prava na roditeljsku skrb. Tuženik, LČ je prvu bračnu zajednicu sklopio s ĐČ te je u toj bračnoj zajednici rođeno dvoje djece, VČ (r.1992.) i O (r. 1994.), a bračna je zajednica razvedena 2000. Prema vlastitim navodima tuženika s djecom unatrag nekoliko godina nije u kontaktu. Bračna zajednica ovdje stranaka je prema navodima tuženika funkcionirala do 2017., a brak je razveden ovosudnom presudom P Ob-323/18 od 28. siječnja 2019. Tužiteljica, OČ aktualno s mlt. djecom i kćeri iz prvog braka te emotivnim partnerom stanuje na adresi [adresa]. Prema vlastitim navodima iznesenim Zavodu, mlt. djeca su njezinog emotivnog partnera izrazito dobro prihvatila. Tuženik, LČ je pak stručnom timu Zavodu u razgovoru za potrebe mišljenja od 02. studenoga 2022. iznosio kako je u emotivnoj vezi otprilike godinu dana, a zajedno s partnericom živi otprilike tri mjeseca.

6.2. Prema iznesenim socioanamnestičkim podacima, mlt. RČ, rođen **.**.2010., učenik je šestog razreda osnovne škole, u odnosu na kojeg se od majke saznaje da nastavu pohađa po redovnom programu uz individualizirani pristup; peti razred je prošao s odličnim uspjehom; ide na instrukcije iz matematike; voli engleski i informatiku, prilagođen je vršnjačkoj skupini i u razredu te s vršnjacima dobro funkcionira. Timsku obradu je inicirala škola radi disgrafije djeteta te je ispitivanje djeteta u školi više usmjereno na usmeno ispitivanje. Mlt. IČ, rođena **.**.2012., je učenica četvrtog razreda osnovne škole u odnosu na koju iz izviješća škole proizlazi da je prethodne školske godine bila neredovita u učenju i izvršavanju obveza, a da je ove školske godine majka potražila pomoć u učenju i da djevojčica ostvaruje bolje rezultate. Mlt. FČ, rođen **.**.2015., učenik je prvog razreda osnovne škole, jako vezan uz stariju braću i dobro prilagođen vršnjačkoj skupini. Majka navodi da su ŠČ u svemu uzor stariji brat i sestra te se vodi za njima dok prema izviješću škole je dječak zainteresiran za rad, vedrog raspoloženja i jedan je od omiljenih učenika u razredu.

6.3. Iz mišljenja Zavoda dalje slijedi kako su se mlt. djeca ŠČ, IČ i CČ s ocem posljednji puta vidjelu 12. lipnja 2020. Sudska odluka od 28. siječnja 2019. se ne poštuje niti u dijelu uzdržavanja, što je tuženik opravdavao dugotrajnim bolovanjem obzirom je 2019. doživio prometnu nezgodu. Stručni tim Zavoda navodi kako se stječe dojam da otac traži izgovore u odnosu na neostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djecom te se iz razgovora s oboje roditelja dobivaju informacije kako otac u proteklom periodu nije kontaktirao majku djece, niti je pokazivao interes da na bilo koji način dođe do susreta između njega i djece, dok je majka ocu prestala slati informacije vezano uz mlt. djecu obzirom da na poslane poruke od njega nije dobivala odgovore. Iznosi se da je posljednje obraćanje Zavodu od strane majke evidentirano 2020. i to vezano uz smjernice za postupanje u vrijeme Covid pandemije. Majka je tijekom razgovora navodila da je otac za mlt. ŠČ stranac, da je mlt. IČ u strahu od oca, a da je mlt. CČ u otporu prema susretima s ocem. Nadalje, stručni tim Zavoda utvrđuje kako otac nije upoznat s obrazovnim niti zdravstvenim stanjem djece. Isti navodi da se u protekle dvije i pol godine o tome nije informirao, majka djece ga o tome nije obavještavala, a niti je on od majke tražio navedene informacije. Želi ostvarivati osobne odnose s djecom, no majka djece ga u tome onemogućava i instruira djecu protiv njega. Prema izviješću obiteljskog liječnika za mlt. djecu proizlazi da svo troje djece pokazuje zadovoljavajući psihofizički rast i razvoj i da majka uredno surađuje, dok iz mišljenja škole proizlazi da je majka suradljiva i zainteresirana za napredak svoje djece.

6.4. Provedenom psihologijskom obradom majke OČ utvrđeno je nepostojanje odstupanja u karakteristikama ličnosti koje bi mogle utjecati na izvršavanje roditeljske skrbi i odsustvo psihopatologije. Navedena obrada oca LČ ukazuje na postizanje iznadprosječnog rezultata na testu kognitivnih sposobnosti, potom na nepostojanje odstupanja u karakteristikama ličnosti u odnosu na prosjek populacije te na odsustvo neuropsihijatrijskih i psihosomatskih tegoba. Dobiveni profil ukazuje na osobu koja se osjeća deprimirano i vjerojatno pesimističan, a blaže povišenje na dimenziji agresivnosti može ukazivati na osobu koja se lako naljuti i otvoreno izražava svoj bijes. Provedenim razgovorima s majkom mlt. djece utvrđeno je da otac mlt. djeci osim izostanka kontakta, nije slao niti poklone za dječje rođendane te smatra kako ga zapravo nije briga za djecu. U odnosu na navedeno, otac iznosi tešku prometnu nezgodu iz 2019. i bolovanje koje se odrazilo na njegovo financijsko stanje te nije mogao plaćati predviđene iznose uzdržavanja, a navedeno iznosi i kao razlog neostvarivanja kontakata s djecom. Stručni tim HZSR navodi kako je iz razgovora s roditeljima vidljivo međusobno zamjeranje te da bivši supružnici zbog vlastitih nesuglasica i neriješenih partnerskih pitanja nisu u stanju vidjeti najbolji interes djece. Iz razgovora s mlt. djecom se dobivaju informacije o skladnim odnosima u primarnoj obitelji. Navodi se kako svo troje djece verbalizira dobar i privržen odnos s majkom i očuhom te u odnosu na majku iskazuju pozitivne osjećaje, dok u odnosu na oca verbaliziraju otpor prema susretima i druženjima obzirom se nisu vidjeli više od dvije godine. Od djece se dobivaju informacije o potencijalno neprimjerenom ponašanju oca spram djece u vidu fizičkog kažnjavanja i vikanja u vrijeme zajedničkog života obitelji. Mlt. IČ verbalizira strah od oca, mlt. CČ osjeća ljutnju što se otac nije javljao u proteklom periodu, dok se za mlt. ŠČ stječe dojam indiferentnosti u pogledu oca, što se može pripisati i njegovoj nižoj kronološkoj dobi.

6.5. Stručni tim HZSR zaključuje da je, kraj činjenice da mlt. djeca s ocem nisu ostvarivala kontakt zadnje dvije i pol godine, dok je majčina skrb o djeci evidentirana kao uredna i prikladna, u najboljem interesu djece da nastave stanovati s majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose pod nadzorom te tako dobiju priliku postupno izgraditi odnos povjerenja u kojem će se djeca osjećati sigurno i zaštićeno. Mišljenja su da je majci potrebno omogućiti ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi dok u odnosu na osobne odnose predlažu da se isti ostvaruju svaku drugu subotu od 10:00 do 12:00 sati pod nadzorom stručne osobe i na način da majka dovede djecu na Trg bana Jelačića u 10:00 sati, a otac isplanira tijek susreta koji će nadzirati stručna osoba.

6.6. Osobni odnosi navedenog sadržaja i opsega određeni su rješenjem ovoga suda R1 Ob-2038/22 od 22. i 28. prosinca 2022.

7. Na ročištu od 10. siječnja 2023. je tužiteljica u stranačkim navodima iznijela kako mlt. djeca i nadalje verbaliziraju otpor prema ocu i strah od oca te su uključena u obradu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba s predviđenim terminima obrade za 11., 13., 26. i 30. siječnja 2023. Na istom je ročištu prihvaćen prijedlog posebne skrbnice da se prije donošenja odluke o zahtjevu tužiteljice u ovome postupku sačekaju izviješća voditelja mjere nadzora nad osobnim odnosima kako bi se vidjelo da li se osobni odnosi ostvaruju, kakva je njihova kvaliteta i sadržaj obzirom da je mjerom ocu određeno isplanirati osobne odnose.

8. Spisu prileži nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za mlt. RČ, mlt. IČ i mlt. FČ. Iz mišljenja slijedi da je mlt. IČ u obradi te ustanove na inicijativu majke radi procjene emocionalnog stanja i odbijanja osobnih odnosa s ocem. Provedenom obradom je utvrđeno da je riječ o djevojčici urednog socijalnog razvoja i adekvatno formiranih stavova i vrijednosti za dob, koja odrasta u obitelji separiranih roditelja i dvije je godine bila bez kontakta s ocem. Situacija je otežana očevom pasivnošću i nedostatnom uključenosti u potrebe i skrb oko djeteta, kao i narušenim odnosom i izostankom suradnje roditelja. Preporučena je psihološka podrška djevojčici uz savjetovanje roditelja i u odnosu na oca uključivanje u programe koji imaju za cilj jačanje roditeljskih kompetencija. Također je preporučen nastavak mjera iz nadležnosti institucije, a u slučaju eskalacije rizičnih faktora, navodi se da u obzir dolazi i vještačka procjena roditeljskih kompetencija. U odnosu na mlt. FČ, iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima proizlazi kako dječak iznosi o dugotrajnom izostanku kontakta s ocem, ne navodi osobnih odnosa s ocem i negativnog je stava prema ocu uz primjetnu emocionalnu distanciranost. Očinsku figuru pronalazi u majčinom partneru što je dijelom određeno narušenom suradnjom roditelja i nedovoljnom uključenosti oca u skrb i potrebe djece. Iznosi se kako tijekom obrade roditelji navode suprotne informacije i odgovornost vide u drugom roditelju, radi čega su u obitelji uključene nadležne ustanove. Odrastanje dječaka u ranije opisanim obiteljskim uvjetima predstavlja rizik za pravilan emocionalni razvoj dječaka i s pozicije djeteta predstavlja zanemarivanje njegovih emocionalnih potreba. Preporučeno je praćenje dječaka kod psihologa i nastavak poduzimanja potrebnih mjera nadležnih ustanova te također vještačka procjena roditeljskih kompetencija u slučaju eskalacije rizičnih faktora. U odnosu na mlt. RČ se iznose činjenična utvrđenja kao i u odnosu na drugo dvoje djece, pri čemu se navodi dodatno da je dječak urednih socijalnih vještina i bez poteškoća u ponašanju te bez psihopatoloških odstupanja, no sniženog raspoloženja u odnosu spram oca. Također je preporučena psihološka podrška i savjetovanje roditelja.

9. Stručni tim Zavoda je podneskom od 17. svibnja 2024. dostavio na spis predmeta mišljenje i prijedlog sada temeljeno na mjesečnim izviješćima voditelja mjere ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe, izviješću Obiteljskog centra u koji su roditelji upućeni u roditeljsko savjetovanje kao i nalazima Poliklinike o uključenosti mlt. djece u psihologijsku podršku.

9.1. Iz mišljenja slijedi kako su provedenim razgovorom s majkom OČ dobivene informacije o pozitivnoj klimi u obiteljskom domu i tome da su djeca dobrog psihofizičkog stanja i okupirana školskim obvezama te izvannastavnim aktivnostima. Navodila je da je u njihovom domu uvijek dinamično i veselo, da mlt. CČ trenira vaterpolo svakim radnim danom od 20:00 do 22:00 sata i subotom od 10:00 do 12:00 sati, a aktualno i boks; da mlt. IČ trenira triatlon utorkom i četvrtkom od 19:00 do 20:00 sati te subotom od 09:00 do 12:00 sati, a mlt. ŠČ nogomet četvrtkom i petkom od 18:30 do 19:30 sati dok subotom ima utakmice. Mlt. CČ i mlt. IČ imaju tijekom tjedna organizirane instrukcije iz predmeta koji im teže idu, što im prema navodima majke pomaže. U odnosu na osobne odnose oca i djece pod nadzorom majka verbalizira kako u navedenom ne vidi pozitivnog pomaka i da iste ne smatra svrsishodnim te da bi daljnje inzistiranje na susretu oca i djece bilo "nastavak muke". Telefonske kontakte također ne vidi smislenim jer djeca ocu ne žele dati svoj broj mobitela, a upitana bi li ona bila spremna da otac kontaktira djecu preko njezinog mobitela, iskazuje spremnost, no sa sumnjom da bi mlt. djeca uopće htjela razgovarati s ocem. Navodi da djeca sa susreta dolaze "nervozna, ljuta i isfrustirana", a oca vidi pasivnim, neodgovornim i neiskrenim. Otac ne javi kada ne planira doći na susret, traži zamjenu susreta ako mu termin ne odgovara, djeci nešto obeća, pa to ne ispuni. Jednom je prilikom tako javio pola sta prije predviđenog termina susreta da je bolestan, a ona je saznala kako je u tom terminu bio na moto susretu u Puli. Navodi i da za sve predložene radnje s njezine strane ili od strane voditeljice mjere glede zajedničkog vremena oca i djece, poput Amazinge, Muzeja iluzije i slično, otac navodi da isto košta i da to djeci ne može priuštiti. Također, da se komunikacija tijekom susreta uglavnom odvija između djece i voditeljice mjere te su djeca spram oca u otporu. Upitana o tretmanu u Obiteljskom centru, navela je da je sa svojim savjetovanjem završila dok se otac pojavio samo jednom, a procjena stručnog djelatnika bila da nije potrebno da majka i dalje ide na savjetovanje ako se otac na ista ne odziva. U odnosu na komunikaciju s bivšim suprugom je navela da je štura, da oca redovito obavještava o bitnim stvarima vezanim za djecu, ali da povratnog odgovora nema i da isti glasi "ok", dok otac samoinicijativno ne traži informacije o djeci. Verbalizirala je buduće planove obitelji, pri čemu odlazak na Malagu u kolovozu u trajanju od dva tjedna sa svrhom otvaranja ugostiteljskog objekta i preseljenja.

9.2. Provedenim razgovorom oca LČ sa stručnim timom Zavoda evidentirano je nezadovoljstvo trenutnom dinamikom i kvalitetom odnosa s djecom. Navodi se da otac ne prihvaća odgovornost za narušeni odnos s djecom i krivca pronalazi u djelatnicima sustava, drugom roditelju i djeci. Tijekom razgovora ulazi u ulogu žrtve s očekivanjima podrške od strane stručnog tima, a suočen s vlastitim pogreškama i propustima uskrbi oko djece, isto u potpunosti negira, zauzima obrambeni stav i pokušava upravljati dojmom u svoju korist. Na izravna pitanja o obrazovanju djece navodi da se u osnovnoj školi koju djeca pohađaju nije informirao o ikojem pitanju vezanom uz obrazovanje djece dok u odnosu na zdravstveno stanje djece navodi da je u nekoliko navrata tražio informacije od obiteljskog liječnika dok su djeca bila kod njega prijavljena kao i on no da je majka u jednom trenutku liječnika promijenila što tumači njezinim zlonamjernim načinom da ga se ograniči u pristupu informacijama. Navodio je da se osjeća nemoćnim i podređenim roditeljem i da svoju roditeljsku ulogu vidi ograničenom sudskom odlukom pri čemu stručni tim iznosi kako se stječe dojam pasivnosti u kontekstu izvršavanja roditeljske skrbi.

9.3. U mišljenju se dalje iznose dijelovi izviješća Obiteljskog centra pa se tako navodi da se tijekom razgovora ispostavilo da otac ne zna neke osnovne informacije o djeci poput datuma rođenja, toga što djeca vole raditi i slično; da je posljednji susret trebao biti zajednički no da je na isto pristupila samo majka, a otac nije došao niti se ispričao. Navodi se da je savjetovanje završeno jer otac ne uviđa osobnu odgovornost i nema motivacije za rad niti na roditeljskom odnosu, a niti na odnosu prema djeci.

9.4. Prema sadržaju izviješća Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 04. prosinca 2023., mlt. IČ i mlt. CČ su u redovitoj podršci psihologa gdje ih redovito dovodi majka, a u dva je navrata u ustanovu pozvan i otac koji se pozivu odazvao. Navodi se kako djeca u dolascima redovito izražavaju nezadovoljstvo i negodovanje radi susreta s ocem, navodeći kako ne žele s njim ništa imati jer godinama za njih nije pitao. Ne žele s njim nigdje ići, ne žele da im išta kupuje, ponavljaju kako su na susretima protiv svoje volje i samo čekaju kad će moći pozvati majku. Opisuju da otac uopće ne potiče komunikaciju već to čini voditeljica mjere, kako im otac zna prigovoriti da su bezobrazni kad odbiju njegove prijedloge. Negiraju ikakve ugodne razmjene iskustva s ocem. Mlt. IČ pri razgovorima o susretima postaje plačljiva, lako se uzruja dok se govori o ocu, dok se kod CČ bilježi povišena razina ljutnje i zamjeranje ocu. Iznose se navodi majke kako djeca uredno funkcioniraju u svakodnevnim situacijama osim kad se bliži vrijeme susreta jer tada iskazuju ljutnju i tugu. Navodi se kako se ne dobiva dojam da majka negativno govori o ocu ili da bi na ikoji način ometala susrete, pri čemu da je ranije govorila o očevim propustima, o čemu je savjetovana. U odnosu na oca se navodi kako u dolasku početkom studenoga opisuje ponešto različitu sliku druženja, da su mu djeca nesklona, iako razina nezadovoljstva varira od susreta do susreta. Navodi da se je sve dobivene savjete psihologa ispoštovao (ispričao se djeci za vlastite propuste, što djeca negiraju), kao i da nastoji biti što aktivniji u osmišljavanju vremena koje imaju na raspolaganju. Pokazuje razmjenu poruka s majkom djece gdje se raspituje za uspjeh, zdravlje i aktivnosti te navodi da im je darovao novac i rođendanske poklone, no i kako je ograničen jer su djeca pod majčinim utjecajem. Iznosi se kako majka i otac pojedine događaje sa susreta s djecom opisuju i interpretiraju različito te da je teško dobiti uvid u iste. Majka navodi kako oca redovito o svemu obavještava dok očevu inicijativu vidi tek pred ročište. Mišljenje je stručnog tima Poliklinike kako je i nadalje djeci potrebno omogućiti psihološku podršku, a stručni rad usmjeriti na roditelje, poticanje roditeljske suradnje i jačanje očevih kapaciteta kod uključivanje u za to predviđene programe.

9.5 Iz mišljenju priloženih izviješća slijedi kako su se osobni odnosi djece i oca pod nadzorom počeli ostvarivati od siječnja 2023. Voditeljica mjere evidentira kako je CČ najviše u otporu, daje kratke odgovore, ne želi ulaziti u komunikaciju s voditeljicom; da je IČ u otporu spram oca i izjavljuje da ga ne želi vidjeti; a da ŠČ prije svojih reakcija pogledava u majku i brate te sestru te se tek tada ponaša na određeni način. Nadalje, da otac izražava stran da se trenutna situacija neće promijeniti jer da su djeca pod utjecajem majke na način da su stvorila sliku o ocu na temelju njezinih izjava i savjeta; a da majka verbalizira da se koristi neprimjerene izjave koje bi mogle utjecati na sliku djece o ocu, pokušava komunicirati o susretu i da potiče djecu na susretu, no i da svojim ponašanjem odaje drugačiji dojam. Navodi se da majka na početnom susretu nije motivirala djecu na se lijepo pozdrave s ocem što bi bio pokazatelj autentičnog poticanja djece na druženje s ocem, o čemu je voditeljica s majkom provela savjetodavni razgovor te se dalje kroz izviješća bilježe poboljšanja u tom dijelu. Prema izviješću voditeljice mjere za svibanj 2023. proizlazi da roditelji međusobno komuniciraju, ali da se iz pojedinačne komunikacije sa svakom od roditelja uočava da odgovornost za nastalu situaciju prebacuju jedan na drugog te su mišljenja da bi drugi roditelj trebao poduzeti sve kako bi djeci olakšao situaciju u kojoj se nalaze. Također, nemaju uvid da je potrebno da oboje autentično poduzimaju radnje koje su u njihovoj mogućnosti kako bi se vidio pomak u dječjoj motivaciji i ponašanju na susretima. Navodi se da se nakon pomaka u ponašanju kod djece i kada su već bili opušteniji u razgovoru s ocem, dogodio ponovni otpor i povlačenje od oca, ali da je otac na otpor djece iznosio negativne navode o majci djece što je posebno povrijedilo mlt. IČ. Iz izviješća voditeljice mjere dalje proizlazi kako dulji vremenski period mlt. djeca iskazuju nezadovoljstvo susretima i navode da ne žele biti prisutni na susretima, kratko odgovaraju na očeva pitanja ili ponekad uopće ne odgovaraju već na poticaj voditeljice mjere. Kroz izviješća se u kontinuitetu evidentira nezadovoljstvo djece te njihovi navodi da na susrete dolaze jer im je to obveza koja im je nametnuta od strane suda. Prema izviješću za veljaču 2024. roditelji su zajedno s djecom sjedili na piću i uredno komunicirali s namjerom da se i djeca uključe u komunikaciju, no bezuspješno. Dogovor roditelja je bio da nakon pića zajedno gledaju utakmicu koju je otac kratko i gledao, a potom je otišao zbog obveza. Voditeljica mjere navodi kako se stječe dojam da otac u situacijama kada mu se pruži prilika za provođenje vremena s djecom, istu ne koristi niti pokazuje dovoljno inicijative za kvalitetnim provođenjem vremena s djecom. Zaključuje se kako su i roditelji i djeca nezadovoljni aktualnom dinamikom osobnih odnosa pri čemu sam otac voditeljici verbalizira svoju bespomoćnost i besmislenost susreta u kojima "na kraju djeca gube svoje vrijeme kao i ja, a pomaka nema" i sve mu teško pada i ne zna što mu je činiti“. Stručni tim i nadalje ostaje kod ranijih mišljenja u dijelu načina ostvarivanja roditeljske skrbi majke dok u odnosu na osobne odnose predlaže da se isti zabrane, a da otac ima mogućnost neizravnog kontakta sukladno odredbi čl. 121. st. 2. i 3. ObZ-a.

10. Očitujući se na navode tako zaprimljenog mišljenja, posebna skrbnica u podnesku od 02. kolovoza 2024. navodi kako na isto nema primjedbi. Iznosi da je nadzor određen kako bi se uspostavila komunikacija između oca i djece i krenulo u smjeru poboljšanja tog odnosa no unatoč određenom nadzoru nije ostvaren nikakav pomak i takvo ostvarivanje osobnih odnosa više nije održivo. Tužiteljica je na ročištu od 21. listopada 2024. navela kako je prije svakog susreta djece i oca s djecom razgovarala o tome da ocu daju priliku, no da su razgovori završavali često tako da bi djeca otišla u sobu i s majkom više ne bi htjeli razgovarati. Dodatno, i da tuženik ove godine nije niti jednom djetetu čestitao rođendan i da bi neizravni kontakt najviše ovisio o njemu, ovisno koliko bi ga on sam želio inicirati. Upitana bi li se neizravni kontakti mogli ostvarivati putem njezinog telefona navela je da je riječ o djeci dostatne starosti koja imaju svoju volju pa ih niti ona, a niti otac ne mogu natjerati na nešto što ne žele. Tuženik je na istom ročištu naveo da se ne slaže s mišljenjem HZSR i da za isto ne vidi nikakav razlog.

11. Pozvani pojasniti predloženu zabranu uz mogućnost ostvarivanja neizravnog kontakta, a cijeneći da je i neizravni kontakt vid ostvarivanja osobnih odnosa, te dalje pozvani pojasniti na koji način i kojom učestalosti predlažu neizravno ostvarivanje osobnih odnosa i očitovati se o mogućnosti izricanja roditeljima mjera obiteljsko pravne zaštite, kao i radnjama poduzetima u odnosu na preporuku Poliklinike, stručni tim HZSR u podnesku od 10. ožujka 2025. navodi kako je komunikacija roditelja dulji vremenski period značajno narušena i ista predstavlja prepreku za mirno i učinkovito zajedničko izvršavanje sadržaja roditeljske skrbi. Mlt. djeca odrastaju u nepovoljnim okolnostima razvedenih roditelja narušenih odnosa, radi čega se na djecu stavlja emotivni teret razrješavanja odnosa odraslih osoba. Majka OČ od razvoda samostalno brine i skrbi o djeci, a otac LČ se tijekom vremena od oko dvije godine, kako su osobni odnosi bili prekinuti, kao roditelj čija se prava nisu ostvarivala, nije obraćao nadležnim tijelima za pomoć pri uspostavi odnosa s djecom. U navedenom stručni tim vidi zanemarivanje potreba djece i manjak roditeljske odgovornosti te navodi da u takvim slučajevima se kod djece niže kronološke dobi stvara osjećaj napuštenosti, nebrige od strane roditelja kao i zbunjenosti jer to, s obzirom na svoju dob, ne mogu razumjeti. Navode da su se prilikom upućivanja ranijeg mišljenja i prijedloga vodili načelom razmjernosti i predložili ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe kako bi se radilo na uspostavi odnosa oca i djece. U vremenu od siječnja 2023., kako se osobni odnosi pod nadzorom ostvaruju, otac nije uspostavio odnos povjerenja i bliskosti s djecom te se evidentira kako i dalje odgovornost za narušeni odnos s djecom nalazi u drugom roditelju, djeci, pa i sustavu koji nije učinio dovoljno. Prilikom ostvarivanja osobnih odnosa u prisutnosti voditeljice mjere se bilježi kako djeci govori protiv majke, što kod djece stvara još veći otpor obzirom u majci vide povjerenje, bliskost i privrženost te je kontinuirano jedini roditelj prisutan u njihovim životima. U kontekstu zdravlja i obrazovanja djece, majka prepoznaje potrebe i mogućnosti djece te na njih adekvatno reagira, dok angažman i zalaganje oca kontinuirano izostaje. Navode kako otac tijekom ranije provedenih razgovora iskazuje povrijeđenost pokrenutim sudskim postupkom radi samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi majke i kako do izražaja dolazi sklonost naglašavanju negativnih osobina majke, a u nekim situacijama i negativno atribuiranje majke. U kontekstu izvršavanja sadržaja roditeljske skrbi se otac smatra zakinutim i isključenim od strane majke, međutim, evidentira se očeva nedovoljna uključenost i angažman u svim segmentima skrbi o djeci. Stoga su mišljenja da je u najboljem interesu djece nastavak stanovanja s majkom, da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i da se, sukladno odredbi čl. 123 ObZ-a, osobni odnosi oca i djece zabrane. S obzirom na, u međuvremenu, provedeni razgovor posebne skrbnice s djecom i utvrđeno mišljenje djece te kraj činjenice da nije za očekivati da će se telefonski razgovori mlt. djece ostvarivati, stručni tim HZSR odustaje od prijedloga neposrednog ostvarivanja osobnih odnosa oca i djece putem telefona, no predlažu da otac ima mogućnosti djeci poslati pismo, čestitku ili poklon na adresu prebivališta majke djece.

12. Uvidom u podnesak posebne skrbnice od 17. veljače 2025. utvrđeno je da je 13. veljače 2025. provela razgovor s mlt. djecom, upoznala ih sa sadržajem predmetnog postupka i odlukama koje se mogu donijeti te da svih troje mlt. djece se slažu da se osobni odnosi s ocem zabrane. Mlt. ŠČ navodi da se s ocem ne bi htio čuti niti putem poruka ili poziva. Tijekom susreta s ocem mu je bilo loše i ne želi se s njim viđati, a kao razlog navodi da je otac bio "loš i prema njima i prema mami". Mlt. IČ navodi da je otac već puno puta govorio da će se popraviti, no nije, da otac tijekom kratkog vremena s njima na susretima je "bezobrazan, govori protiv mame i uopće se ne trudi s njima ostvariti dobru komunikaciju". Opisivala je kako je tijekom zadnjeg susreta i kada su rekli da žele ići kući, na njih se derao nasred Trga, što im je bilo jako neugodno iskustvo. Navela je kako ne vidi smisla u tome da ih otac kontaktira telefonom jer se ionako nikada ne čuju. Mlt. CČ navodi da otac nema njegov broj mobitela, nije ga tražio, a i da jest ne bi mu ga dao. Misli da se njegovo mišljenje glede oca niti u budućnosti neće promijeniti. Posebna skrbnica u podnesku zaključno navodi kako, kraj činjenice da se djeca ionako ne čuju s ocem telefonom i to ne žele, smatra kako nema potrebe da se ostavi mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa neizravnim putem. Predložila je donijeti odluku sukladno željama djece i njihovom mišljenju, odnosno zabraniti ostvarivanje osobni odnosa oca i djece bez mogućnosti neizravnog kontakta.

13. Tužiteljica OČ je iskazala kako je zahtjev za ostvarivanje potpuno samostalne roditeljske skrbi podnijela stoga jer otac dulji period nije bio prisutan, pa smatra da ne bi trebao biti uključen niti u dijelu bitnih osobnih prava djece. Posljednji kontakt oca i djece bio je 13. lipnja 2020. nakon čega je s djecom otišla na more, a prethodno tome mu je poslala poruku da li želi vidjeti djecu. Odvratio joj je porukom da ionako nikoga za njega nije briga. Tijekom boravka na moru mu je slala slike djece na koje nije reagirao, niti se ikada više poslije javio sve do njezinog iniciranja ovog postupka. Djeca samoinicijativno nisu o ocu ništa pitala, a onda ni ona ništa nije govorila. Također, otac od 2019. pa sve do nedavno, kada je pokrenuta ovrha, nije doprinosio za uzdržavanje djece, a sada se uzdržavanje naplaćuje prisilno. Djeca su i u Zavodu, i u Poliklinici i posebnoj skrbnici rekli da ne žele imati nikakve veze s ocem. Ona do sada nije imala nikakve zahtjeve spram oca vezano uz ostvarivanje sadržaja bitnih osobnih prava, no kao obitelj im je plan preseliti se u Španjolsku, što će za sobom povući pitanje promjene prebivališta djece, pa smatra da nije u interesu djece tražiti oca da se svaki puta o nečemu glede toga očituje. Upitana o ostvarivanju roditeljske komunikacije navela je da se ostvaruje kada se ona javi. Javlja informacije vezano uz stanje djece, njihove bolesti, Mihaelove treninge, Ivanov upis u srednju školu, pri čemu je navela da ako je riječ o poruci, otac često niti ne odgovori. Iskazala je da se, glede susreta pod nadzorom, ona zbilja je trudila pripremiti djecu za susrete, tražila je pomoć psihologa, objašnjavala je djeci da je to njihov otac i da mu trebaju dati priliku da im objasni gdje je bio i da će im se sigurno ispričati. Djeca su joj rekla da im se nije ispričao. CČ se ljutio zbog toga što mora ići na susrete, IČ se znala rasplakati, a ŠČ je rekao da oca ne poznaje. Kroz proteklo je vrijeme djecu jedva uspjela nagovoriti da odu na Trg radi osobnih odnosa. Ona im je objašnjavala da ocu moraju dati priliku i da će imati mogućnost postaviti ocu pitanja. Susret je obično trajao 10-ak minuta nakon čega ju je socijalna radnica SČ zvala da dođe po djecu. Dan prije i dan nakon subote, kada su se ostvarivali osobni odnosi, uvijek su bili isti razgovori i djeca su nakon susreta bila nezadovoljna. Mlt. djeca nisu u tretmanu Poliklinike već oko pola godine obzirom je psihologica iz te Poliklinike rekla da to više nije potrebno. Iskazala je da je ona bila u tretmanu u Obiteljskom centru, bila je tri puta i četvrti puta su trebali doći zajedno, no tuženik se nije pojavio. Dalje je navela da s ocem djece nije razgovarala o njegovim dojmovima vezanim uz ove osobne odnose i kako misli da nema smisla nastaviti kontakt između oca i djece jer da ako se dvije godine nije ništa promijenilo, čemu djecu maltretirati i raditi im istu muku svaku drugu subotu. Smatra da otac nije iskreno zainteresiran za kontakte s djecom i da je isto odrađivao samo njoj iz inata da ne bi dobila to što je tražila ovom tužbom. Djeca su joj znala reći da je nakon svakog susreta otac u njihovoj prisutnosti govorio socijalnoj radnici da ih majka opet nije dobro pripremila i da sve dolazi od kuće. Također, i da je i prije 2020. znalo biti perioda kada otac po nekoliko mjeseci nije viđao djecu. Zna da je dio razloga bio kada je imao prometnu nezgodu, a za dalje ne zna. Njezin dojam je da otac s djecom nije uspio stvoriti odnos, a niti tijekom trajanja njihove bračne zajednice odnos oca i djece nije bio prisan. Uglavnom je sve stvari za djecu obavljala ona, a ako se on znao s njom posvađati i ne bi pričali dva tjedna, ta dva tjedna se tako odnosio i prema djeci. Na poseban upit je navela da djeca nemaju očev broj telefona i obrnuto. ŠČ još nema telefon, a CČ i IČ ne žele da ih otac zove i šalje im poruke.

13.1. Tuženik LČ je u iskazu naveo da se protivi zahtjevu tužiteljice za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi jer da se ionako niti do sada njega ništa nije pitalo, a da je tužiteljica sama iskazala da djeca ne žele vezu s ocem. Ne vidi nikakvog smisla u tome da ona ostvaruje potpuno samostalnu roditeljsku skrb jer su oboje roditelji te djece i oboje bi trebali o njima brinuti, pri čemu je on u tome ograničen spletom okolnosti što s njima ne stanuje. Naveo je da je komunikacija između njega i majke djece takva kakva je i da on sam ne može stvarati čuda, kao i da poruku koju mu ona pošalje ne smatra nekom komunikacijom. Obavijesti o tome da je dijete bolesno i da nije išlo u školu dobije tek nakon dva dana, no to je tako ponekad, a ne uvijek. Kao roditelj koji ne živi s djecom u nepovoljnom položaju. Ideja o preseljenju djece o kojoj je navela nije ideja djece nego majke i misli da nije u redu da se djeca sele, a ako se ona želi preseliti on može preuzeti brigu o djeci. Upitan kako bi to učinio obzirom djeca odbijaju s njim kontakt naveo je da na tome treba raditi i da to ne može sam. Dalje upitan je iskazao da se, prema preporuci HZSR i Poliklinike, nije uključio u nikakav psihosocijalni tretman jer misli da se takvim upućivanjem za djecu ne bi ništa postiglo. Djeca idu linijom manjeg otpora, kao i on. U odnosu na osobne odnose pod nadzorom je naveo da su u početku bili nešto suzdržaniji, što je i normalno jer se s djecom nije dugo vidio, ali da su se onda počeli lagano "zahuktavati". Igrali su karte, bila je prisutna zafrkancija, bilo je razgovora i smijeha. To je bilo sve do odlaska djece u Polikliniku gdje su izjavili da im nije ništa poklonio za rođendan, premda to ne odgovara istini. Ne zna zašto je to tako, vjerojatno su ga djeca u Poliklinici željela prikazati lošim i uhvaćeni su u laži. Naveo je da nije zadovoljan ostvarivanjem osobnih odnosa na ovakav način, misli da je djeci nezgodno da je to pod nadzorom, a dva sata svaku drugu subotu je premalo vremena. CČ im nikada nije rekla da su tu s ocem dva sata, premda naglašava da su to sada već velika djeca, pa bi to trebala shvatiti. Oni su već nakon 10 minuta u posljednjih par mjeseci počeli tražiti voditeljicu da zove mamu, jer im je mama obećala da nakon susreta idu na kebab. Smatra da je sve skupa trebalo drugačije organizirati i da bi trebalo poraditi s djecom, a možda i sa CČ i sa njim. On s djecom nije imao prevelikih mogućnosti u komuniciranju jer su ga protekom vremena počeli ignorirati i nisu željeli odgovarati na njegova pitanja, a sve je to bilo tako nakon Poliklinike. Upitan na koji način se pripremao za susrete s djecom, naveo je da se na to čovjek ne može pripremiti. Pokušao im je objasniti neke stvari oko toga što se događalo u dvije godine kako ga nije bilo, ispričao im se je, ne zna kako su oni to shvatili. On je iz bračne zajednice otišao sa 30 kuna u džepu, a 2019. je imao prometnu nesreću i do 2022. je otplaćivao zajednički kredit. Nakon prometne nesreće je 3,5 godine bio na bolovanju i preživljavao je sa 1.100,00 kn. Jedan od razloga zašto nije viđao djecu dvije godine je to što on i majka djece nisu bili na istoj frekvenciji, a drugi razlog je taj što nije imao financijske mogućnosti. Iskazao je da je djeci uvijek trebalo kupiti neki sokić ili ih odvesti u McDonald's, a on to tada nije mogao i mislio je da je bolje da se sve skupa to razvuče dok se njegove okolnosti ne urede. Točno je da mu je CČ slala slike kad je s djecom 2020. otišla na more. To je bilo nekoliko slika i ne zna kako je točno na njih trebao reagirati. Neposrednog kontakta s djecom nije imao jer CČ nikada nije dozvolila da kontakt ide mimo njezinog telefona. Mogao je djecu nazvati na taj način, ali nije želio. Dalje upitan je iskazao da u proteklom periodu neostvarivanja osobnih odnosa nije imao informacije o tome kako je djeci u školi i kakvog su zdravstvenog stanja. Mogao se informirati u školi, ali to nije tražio jer to je oblik informiranja, a ne ostvarivanja kontakata s djecom. Iskazao je da on jest želio kontakt s djecom, ali da želje i mogućnosti nisu iste i da, kada sada gleda unatrag, vjeruje da bi našao načina kako da dođe do novaca da bi mogao s djecom provoditi vrijeme. Naveo je da se i prije 2020. znalo dogoditi da neko vrijeme ne bi viđao djecu, razlog čemu je bio da je tada radio kao policajac i da zbog posla nije mogao, a CČ nije pristajala na druge termine. Misli da je s djecom ranije imao dobar odnos iako su ta dva sata bila prekratka. Smatra i da bi se odnos njega i djece mogao popraviti kada bi i majka djece na tome više radila, odnosno kada ne bi radila na tome da se njega kao oca odbacuje. Djeca sada imaju novog oca koji ima više novaca, nosi markirane stvari i on im sve financira. Misli da ne može napraviti ništa da se odnos s djecom poboljša bez druge strane. Iskazao je kako smatra da mu u budućnosti treba dati prostora za kontakt s djecom i da treba usmjeriti djecu da ga prihvate. Na upit suda je naveo da je točno da na zadnji tretman u Obiteljskom centru nije došao jer nije vidio u tome smisao. Tretmane od strane HZSR nije prihvatio jer ih nije prihvatila niti CČ. Na upit tužiteljice naveo je i da je točno da je protiv tužiteljice podnio tužbu radi isplate dijela kredita no da ju je i povukao jer mu se oko toga nije dalo navlačiti.

14. Saslušana u svojstvu svjedoka, voditeljica mjere nadzora nad osobnim odnosima SČ, je iskazala kako nadzor nad osobnim odnosima u obitelji L provodi od siječnja 2023. S obzirom na dulji izostanak odnosa oca i djece u početku joj je bilo u redu da osobni odnosi traju kraće i da se s vremenom produljuju. Iskazala je da je u vremenu trajanja mjere bilo uspona i padova, no i da se u početku odnos stvorio do mjere da su protekom nekoliko mjeseci djeca počela gledati oca u oči i odgovarati na njegova pitanja. U tom trenutku njihov odnos još uvijek nije bio uspostavljen. Iznijela je mišljenje da je u takvoj vrsti odnosa roditelj taj, a ovdje otac, koji treba biti aktivan. Davala mu je savjete da se obrati Zavodu, da se javi njoj prije osobnog odnosa i da se dogovore oko aktivnosti. U jednom trenutku su se djeca s ocem dogovorila za odlazak u Amazingu i Muzej iluzija i taj susret je dobro završio. Dogovor s ocem je bio da joj se javi radi dogovora oko toga, no protekom 2 tjedna se nije javio. Nakon toga je uslijedila obrada djece u Poliklinici i od kolovoza 2023. godine je odnos oca i djece stao. Djeca su dolazila na susrete, no nisu željela s ocem komunicirati, a CČ mu je znao uputiti riječi "gdje si bio sve ove godine". Nakon 10 do 15 minuta susreta, u kojem vremenu su djeca šutjela, djeca su je tražila da majka dođe po njih. Smatra da je razlog takvog ponašanja djece u ne razrađenim emocijama spram oca i tome što djeca nemaju odgovora na pitanje gdje je otac bio. U takvim trenucima, kada bi djeca odbijala kontakt s ocem, otac bi prebacivao krivnju na majku i odgoj kod kuće. Iskazala je kako ona ne zna što majka djeci govori kod kuće, no može reći da je majka bila na nekoliko susreta, uspostavila je komunikaciju s ocem i djeca su mogla vidjeti da majka tu komunikaciju ne priječi. Ponovno je iznijela da je razlog zašto djeca ne žele razgovarati s ocem mnogo dublji. Otac rješenje vidi u tome da majka treba djecu pripremiti prije dolaska na susret no drugo rješenje ne nudi. Upitana kako susreti oca i djece aktualno izgledaju, navela je da već dulje vrijeme izgledaju na način da majka dovede djecu, susreti traju 10 do 15 minuta, djeca se odmah po dolasku fizički maknu od oca i šute. Njegova pitanja su poput "kako su, kako im je bilo u školi", a na ta pitanja oni ne odgovaraju. Kada ih potakne da ocu odgovore, kratko odgovore i dalje šute. Bila je situacija prije nekog vremena da je otac rekao zašto uopće dolaze na susrete na što su djeca rekla da moraju. Reki su i da kad ne bi bilo sudske odluke da uopće ne bi dolazili. Na jednom od susreta se je na očeve riječi "zašto uopće dolaze" IČ rasplakala, za što je otac krivnju usmjerio na majku. Iznijela je mišljenje kako se u proteklom periodu od gotovo više od dvije godine ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom, odnos između oca i djece nije uspostavio i djeca su u vidnom otporu spram oca te smatra da su osobni odnosi dalje nesvrsishodni. Čak je i sam otac rekao da nema smisla da se na susrete dolazi samo da se ispoštuje odluka. Dalje je iskazala da je prije nekoliko mjeseci bila situacija da IČ nije došla na dva susreta. Otac je tada 20 minuta razgovarao s CČ o programiranju, a nakon tog razgovora je komunikacija stala. Poslije susreta je poslala ocu poruku u kojoj ga je pohvalila što je pronašao interes djeteta te mu je napisala da joj se javi kako bi o tome dalje razgovarali i kako bi mu dala daljnje savjete za komunikaciju s djecom, no otac joj se nikada nije javio. Otac također u vremenu provođenja mjere nadzora nije odlazio na roditeljske sastanke. Rekao joj je da ima E – dnevnik i da tako dobiva informacije. Navela je kako otac zna interese djece prema onome što je sakupio tijekom susreta ili od majke koja ga je o tome obavijestila porukama obzirom joj je majka pokazala poruke kojima oca obavještava o bolestima djece, izletima i slično. A također je majka na susretima govorila o tome na kakve aktivnosti djeca idu. Navela je kako je njezin dojam da otac ima volje, ali da ne zna kako. Vidi da ima ljubavi prema djeci, oči su mu znale zasuziti kada bi mu netko od djece rekao da ga ne voli. Uputila ga je u više navrata da se obrati Zavodu i traži uputnicu za Školu za roditelje, na što joj je on rekao da se već javljao, ali da po tom pitanju nisu ništa napravili pri čemu je tu mislio na vrijeme od prije 5 godina, a ne vrijeme trajanja mjere. Također je bio upućen u Obiteljski centar. Iskazala je kako je njezino mišljenje da otac treba osvijestiti problem i preuzeti svoj dio odgovornosti. U odnosu na majku je iskazala da je s njom također komunicirala. Kada je primijetila da djeca nisu pozdravila oca, to joj je rekla i majka je to ispravila. Kada je ŠČ ocu rekao jednom prilikom da ga ne voli, majka mu je rekla da ne može s ocem tako razgovarati. S majkom ima urednu komunikaciju i obavještava je o stvarima veznim uz djecu. Tijekom susreta komunikacija između oca i majke je u redu i tu nema nikakvih zamjerki. Posebno upitana da li je predlagala tuženiku kako bi mogao kvalitetno provoditi vrijeme s djecom, navela je da je pitala djecu što vole i gdje bi željeli ići. IČ je rekla da nikada nije bila u Muzeju iluzija i dogovor je bio da se ide u taj muzej, no na kraju do toga nije došlo jer joj se otac, protivno uputi, kroz ta dva tjedna nije javio radi dogovora. Na tom susretu bi otac pitao djecu što će, ona bi šutjela te je nakon toga predložio da sjednu u kafić ili da idu prošetati. Pitala je oca zašto se nije javio za muzej ili za Amazingu, na što je rekao da što mu to vrijedi kada djeca neće tamo ići. Na jednom od susreta je dogovor bio da se sljedeći put ide u Maksimir igrati nogomet, tamo su se našli, no nitko nije ponio loptu. Dalje je iskazala da je na jednom od susreta, koji je započeo na NK Ravnice gdje je mlt. ŠČ igrao utakmicu, otac nakon pola sata rekao ili da ima neku drugu obvezu ili da mora ići raditi. Upitana tko je trebao objasniti izostanak oca djeci, navela je da je otac objasnio djeci taj izostanak, ali im je rekao svoju priču na način da je majka bila ta koja je opstruirala njihove susrete. Na upit posebne skrbnice i kraj činjenice da iz izviješća slijedi da je u početku ŠČ bio otvoreniji prema ocu, iskazala je da je sada situacija takva da djeca šute na što god da ih otac upita, a kada ih to isto pita ona tada odgovore. Primjerice, otac je donio na poklon dres R za ŠČ koji jako voli nogomet, no taj dres ŠČ nije želio uzeti. Otac je pitao "pa kako to da ne želiš, znam da voliš nogomet", ponudio mu je da ga odvede u svlačionicu da upozna R, no ŠČ je rekao da to on uopće ne želi.

16. Cijeneći sadržaj odredbi čl. 91. do 101. ObZ-a za navesti je da institut roditeljske skrbi, temelji sadržaj kojeg je pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta, postoji da bi se djeci omogućilo ostvarenje njihovih prava, a roditeljima, čija je temeljna briga skrbiti o djetetu, dao pravni legitimitet i pravna osnova spram trećih u poduzimanju navedenih radnji. Pritom se roditeljima u okviru ostvarivanja roditeljske skrbi i cijeneći sadržaj navedenih članaka, izvorno jamče jednaka prava i obveze privatnopravne naravi, koja prava mogu biti ograničena zaštitom dobrobiti djeteta (čl. 104.s t. 2. ObZ-a, čl. 64. Ustava Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 41/00, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), čl. 3. i 5. Konvencije o pravima djeteta („Narodne Novine“-Međunarodni ugovori broj 12/93, 20/97, 4/98, 5/02, 7/02, 2/03, 2/17, 4/17). Nadalje, prema odredbi čl. 123. sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Zavoda iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite interesa djeteta. Kad donosi takvu odluku sud je dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta i voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta. Prema odredbi čl. 121. st. 1. ObZ-a osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose (st.1.) te neizravno, korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično (st. 2.).

16.1. Iz okolnosti konkretnog slučaja slijedi da je majci i ovdje tužiteljici već ovosudnom presudom o razvodu braka P Ob-323/18 od 28. siječnja 2019. povjereno djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u svim dijelovima izuzev u dijelu bitnih osobnih prava iz čl. 100. ObZ-a. Iz obrazloženja navedene presude slijedi kako je prema prijedlogu i mišljenju Centra već i tada evidentirana činjenice narušene suradnje roditelja, ali i veća spremnost majke na suradnju u prihvaćanje smjernica radi poboljšanja postojeće situacije. Navodi se da je suradnja s ocem otežana i da je on kontinuirano sklon optuživanju i kritiziranju majke te omalovažavanje nje kao roditelja, pri čemu da je prvenstveno usmjeren na majku, a ne na djecu i njihovu dobrobit. Također da je prilikom ranijih poteškoća u održavanju osobnih odnosa krajem 2017. i početkom 2018., zahtijevao od majke da dovozi djecu na susret i dokazi po njih, da je objašnjavao da on zbog financijskih nemogućnosti ne može kupiti auto-sjedalice, da u policijskom smještaju gdje je tada stanovao ne može primiti djecu. Nastavno na takav obiteljski status, provedenim je dokaznim postupkom u ovome postupku utvrđeno da od 12. lipnja 2020., pa sve do siječnja 2023. kontakt oca i djece u potpunosti izostaje. Majka je oca djece u lipnju 2020. obavijestila o činjenici odlaska s djecom na more i slala mu je fotografije djece na koje nije reagirao, glede čega isti u iskazu pred ovim sudom navodi da ne zna kako je točno trebao reagirati. Kao ekskulpacijski razlog svoje neprisutnosti u životima djece iznosi prometnu nezgodu iz 2019., slijedno bolovanje i nedostatak financijskih sredstava da djeci „kupi sokić“ ili ih odvede u McDonalds, ali i loš odnos s majkom djece. Stručni tim Zavoda u navedenom postupanju oca vidi potpuno zanemarivanje potreba djece i manjak roditeljske odgovornosti, koje mišljenje Zavoda ovaj sud u potpunosti prihvaća. Kroz period očeve odsutnosti mlt. djeca, prema navodima tužiteljice, za oca nisu pitala, niti im je ona o njemu samoinicijativno pričala, međutim, s pozicije interesa djece i njihovog prirodnog prava na vezu s oba roditelja, navedenim su postupkom oca, i prema mišljenju stručnog tima Zavoda, djeca stvorila osjećaj napuštenosti od strane oca, njegove nebrige i zbunjenosti obzirom zbog svoje niske kronološke dobi nemaju zaštitnih mehanizama za prihvaćanje te situacije. Cijeneći da je roditeljski odnos i danas narušen te prožet i nadalje negativnim iskustvima ranijeg bračnog života koji je faktično prestao 2017., te da roditelji i nadalje isto nisu proradili, potpuno je razumljiva pozicija mlt. djece u ovome postupku. U vremenu izostanka roditeljske skrbi oca, majka i ovdje tužiteljica je u svemu primjereno brinula o mlt. djeci. Riječ je djeci osnovnoškolske dobi, uz izuzetak mlt. CČ koji je postao srednjoškolac, koja su kroz privrženost i utjehu u majci te interese svojstvene dobi, našla svoje mjesto i poziciju u majčinoj novoj obitelji. Tuženik se od 12. lipnja 2020., pa sve do pokretanja postupka obveznog savjetovanja od strane tužiteljice za potrebe ovog postupka i njenog prijedloga za donošenje privremene mjere (R1 Ob-2038/22), nije obraćao stručnim službama radi pomoći u uspostavi odnosa s djecom. Nije doprinosio za uzdržavanje djece. Također, kroz taj period samoinicijativno nije pokušao doći do podataka o statusu djece od škole ili liječnika navodeći da komunikaciju s školom ne smatra komunikacijom s djecom. Dodatno tome, od strane stručne osobe Obiteljskog centra, kamo su oboje roditelja upućeni radi osnaživanja u situaciji ponovne uspostave kontakata oca i djece te radi jačanja očevih roditeljskih kompetencija, utvrđeno je da otac ne zna osnovne informacije o djeci poput datuma njihova rođenja. Kroz ovaj postupak odluke primarno o samostalnoj roditeljskoj skrbi tužiteljice i cijeneći donesenu privremenu mjeru od 22. i 28. prosinca 2022. kojom su osobni odnosi oca i djece određeni svaku drugu subotu u trajanju od dva sata i pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Zavod, tuženiku se dala prilika ponovnog sudjelovanja u životima djece i stoga sudjelovanja u ostvarivanju skrbi o djeci. Iz izviješća voditeljice mjere je vidljivo da otac prihvaća ponuđenu mogućnost viđanja djece i izražava pozitivne emocije glede istoga, no pritom u taj odnos ne ulazi s realnim očekivanjima. Dojam je suda je očekivanje oca bilo da mu djeca pohrle u susret i da se oni ispričaju njemu te shvate težinu njegove subjektivne situacije kroz proteklo vrijeme, umjesto da prihvati svoj dio odgovornosti i na taj način krene u odnos spram djece. Sud vjeruje da mlt. djeca bez obzira na verbalizaciju početnog odbijanja jesu željela ponovno imati oca u svojim životima. U prilog navedenom govori činjenica da se isti protekom mjesec do dva jesu na momente opuštali u njegovu društvu i kako to voditeljica navodi, uspostavljali su s ocem kontakt očima, međutim, očeva neprikladna isprika kojom je ukazujući na odgovornost za ovu situaciju u kojoj se on nalazi, prebacio na majku djece kao osobu s kojom, za razliku od oca, djeca imaju uspostavljenu sigurnu privrženost, njegovo nezadovoljstvo time što ga djeca ne prihvaćaju i svojevrsna nestrpljivost u očekivanjima, doveli su do toga da odnos djece i oca nije uspostavljen. Rezultat osobnih odnosa koji prema privremenoj mjeri traju već dulje od dvije godine jest nezadovoljstvo svih dionika istih i verbalizacija oba roditelja da u tim osobnim odnosima ne vide smisao te verbalizacija djece kako taj kontakt više ne žele. Mlt. djeca su gotovo dvije godine bili u praćenu Poliklinike za zaštitu djece gdje su iznosili o negativnom stavu spram oca. Mlt. IČ se govoreći o tom odnosu često znala i rasplakati. Otac i ovdje tuženik se kroz vrijeme nadzora nad osobnim odnosima trebao uključiti u savjetovalište Obiteljskog centra, što je i započeo dolaskom na jedan susret, a potom je prestao dolaziti. On je kroz cijeli postupak ustrajan u verbalizaciji kako mu sustav nije pomogao i kako je on, pored toga što djeca stanuju s majkom, nemoćan išta učiniti. Pritom, a nastavno na mišljenje Zavoda, ponovno i opetovano ne uviđa svoj dio odgovornosti i prema mišljenju suda, ostaje u subjektivnom statusu žrtve u kakvom je bio, kako to proizlazi iz obrazloženja presude P Ob-323/18, i u vrijeme prestanka bračne zajednice. Iskaz voditeljice mjere kao osobe koja je neposredno mogla vidjeti očevo djelovanje, ukazuje kako otac ima ljubavi prema djeci, no naprosto ne prihvaća upute glede toga što sa svoje strane treba učiniti kako bi vratio odnos s djecom kojeg je izgubio, ne osvještava problem i ne prihvaća svoj dio odgovornosti već pribjegava mehanizmima obrane gdje odgovornost za svoju situaciju primarno, a ne situaciju djece, traži izvan sebe. Navedeno je rezultiralo još dubljim otporom djece jer je njihova očekivanja ponovno iznevjerio i zaključkom voditeljice mjere, ali i stručnog tima Zavoda o nesvrsishodnosti daljnjih osobnih odnosa. Sagledavajući stoga okolnosti konkretnog slučaja s aspekta prvenstveno dobrobiti mlt. FČ, mlt. IČ i mlt. RČ te važući interes djece u statusu spram oca u kakvom jesu i unatoč intervenciji sustava kroz vrijeme od dvije godine, a potom i interes oca za ostvarenjem njegova obiteljskog života u odnosnom dijelu, sud cijeni da je interes djece aktualno u tome da s ocem ne ostvaruju neposredne osobne odnose na način kako su uređeni presudom P Ob-323/18, pri čemu cijeneći da privremena mjera u predmetu R1 Ob-2038/22 traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka pa stoga ne postoji potreba za intervencijom u istu. Također, kraj činjenice da je odnos i komunikacija roditelja značajno narušena, da je i nadalje prisutna negativna usmjerenost tuženika spram majke djece upirući da njezinu posvemašnju odgovornost, pri čemu je tužiteljica ta koja je, prema izviješćima i iskazu voditeljice mjere, izviješću Obiteljskog centra, ali i prema prosudbi njezina iskaza od strane suda, spremnija na suradnju, sud cijeni da je zahtjev tužiteljice za ostvarivanje potpuno samostalne roditeljske skrbi osnovan. U aktualnim okolnostima narušene roditeljske suradnje i negativnih emocija djece spram oca, na djecu se stavlja emotivni teret razrješavanja odnosa odraslih osoba, što nije u interesu djece. Tužiteljica je kroz iskaz ukazala na mogućnost preseljenja s djecom u Španjolsku čime se tuženik izričito protivi. Premda o tome u okviru obitelji još nije donijela odluku, razrješenje navedene situacije je izvan instituta potpuno samostalne roditeljske skrbi moguće isključivo kroz pokretanje postupka obveznog savjetovanja i postupka pred sudom u kojem će mlt. djeca ponovno biti involvirana. Sud cijeni da nije u interesu djece da se osjećaju dionicima roditeljskog sukoba. Dodatno tome, odluka o roditeljskoj skrbi je podložna promjeni ukoliko se za to ispune uvjeti, što najvećim dijelom ovisi o postupanju oca djece i ovdje tuženika.

16.2. Prijedlog je Zavoda, a potom i zahtjev tužiteljice s kojim se složila i posebna skrbnica da se osobni odnosi djeca i oca zabrane sukladno odredbi čl. 123. ObZ-a. Pritom predlažu da se osobni odnosi ostvaruju neizravnim putem i to od strane oca slanjem pisama, poklona ili čestitki djeci. Cijeneći da Obiteljski zakon u odredbi čl. 121. predviđa izravne (susreti i druženja ili boravak djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom) i neizravne osobne odnose (e-mail, skype, mobitel, pisma, pokloni) pri čemu se neizravni prema Komentaru Obiteljskog zakona autorice ZČ, I. knjiga, Organizator, Zagreb, 2022., mogu izreći ili kao dodatak izravnim osobnim odnosima ili umjesto izravnog ostvarivanja osobnih odnosa, sud cijeni da zabrana osobnih odnosa prema čl. 123. ObZ-a isključuje ostvarivanje ikakvog vida osobnih odnosa. Imajući u vidu izviješća voditeljice mjere i status mlt. djece te cijeneći da je potrebno dati ocu, koji nedvojbeno ima volju za djecu, no ne i djelatni plan te je i nadalje usmjeren na sebe i zaštitu svoje dobrobiti, priliku da poradi na sebi, sud je mišljenja da je u interesu djece da se ocu da mogućnost slanja djeci pisama, poklona ili čestitki, a time djeci do znanja da imaju oca koji misli na njih. Time sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za potpunu zabranu osobnih odnosa iz čl. 123. ObZ-a te primjenom odredbe čl. 121. st. 2. ObZ-a odlučio kao u točki II. izreke. Odluka o samostalnoj roditeljskoj skrbi donesena je primjenom odredbe čl. 105. st. 3. i 5. ObZ-a te je sadržana u točki I. izreke.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne Novine“ 138/23), tužiteljici je priznat trošak od 200 bodova (Tbr. 7 t. 3. st. 1. OT) što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 OT) iznosi 400,00 EUR za: sastav tužbe, sastav podneska od 23. studenoga 2023., pristup ročištu od 10. siječnja 2023. i ročištu od 18. travnja 2023.; nadalje je priznata nagrada od po 50 bodova odnosno od po 100,00 EUR za zastupanje na ročištima od 15. studenoga 2023., 21. listopada 2024., 28. siječnja 2025., 12. ožujka 2025., 14. travnja 2025. i ročištu od 10. srpnja 2025., što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, a uvećano za pripadajući PDV-a od 25% (Tbr. 46 OT), ukupno 1.250,00 EUR. Tužiteljici je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 26,54 EUR (Tar.br. 1. t. 2. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne Novine“ broj 37/23), što čini ukupno priznati trošak od 1.276,54 EUR, dok joj nije priznat trošak sastava podnesaka od 06. veljače 2025. i 15. ožujka 2025. jer se isti ne ukazuju nužnim za svrsishodno vođenje postupka, pri čemu su navodi iz podneska od 15. ožujka 2025. bili ponovno izneseni na slijednoj glavnoj raspravi. Odluka o trošku sadržana je u točki III. i IV. izreke. Zahtjev tužiteljice za dosudu zakonskim zateznih kamata na trošak postupka sud nije cijenio osnovanim jer u tom dijelu zahtjev nije određeno postavljen.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2025. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku

3. posebnoj skrbnici

3. na znanje HZSR, PU Gornji Grad-Medveščak, po pravomoćnosti