Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-182/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, protiv tuženice Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2166/2019-45 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Addiko Bank d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2166/2019-45 od 24. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Addiko Bank d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj: 5140030242-60010443345/2005 od 2. svibnja 2005, koji ugovor je zaključen između tužiteljice FZ i Slavonske banke d.d. Osijek čija je pravna slijednica Addiko bank d.d. potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OU-526/2005 dana 9. svibnja 2005. i to:

- čl. 2. u dijelu koji glasi: „u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita“,

- čl. 3. st. 1. t. 4. u dijelu koji glasi: „a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“ i u t. 5. u dijelu koji glasi: „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja“,

- čl. 4. st. 1. koji glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom ugovoru.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici FZ na ime promjenjive kamate isplati iznos od 985,54 eura (slovima: devetstoosamdesetpeteurapedesetčetiricenta) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici FZ na ime valutne klauzule u CHF isplati iznos od 3.873,00 eura (slovima: tritisućeosamstosedamdesettrieura) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici FZ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.244,31 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 24. siječnja 2025. pa do isplate u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka koja je u njoj sadržana, pravovremenu žalbu je izjavila tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP), dakle na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima u bitnome osporava zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, ukazuje da tuženici nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom jer su odbijeni njezini prigovori na nalaz vještaka, a nisu izvedeni ni dokazi predloženi od strane tuženika. Osporava i zaključak o prigovoru zastare. Predložila je da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži joj da tuženici naknadi troškove postupka, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka za sastav žalbe i sudsku pristojbu.

3. Tužiteljica na žalbu tuženice nije podnijela odgovor.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, u okviru iznesenih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 190. ZPP kada je dopustio preinaku tužbe. Naime iz spisa proizlazi da je tužiteljica nakon, u ovom postupku provedenog dokaza vještačenjem, podneskom od 12. lipnja 2023. (stranica 209 do 210 spisa) konačno odredila tužbeni zahtjev za isplatu potražujući iznos od 985,54 eura (7.425,55 kuna) na ime preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 3.873,00 eura (29.181,11 kuna) na ime preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Nadalje iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud o preinaci tužbe odlučio na ročištu na način da je dopustio preinaku tužbe. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je preinaku tužbe trebalo dopustiti jer je tužiteljica tek nakon provođenja financijskog vještačenja imala potpuna saznanja o visini kako ukupno preplaćenog iznosa, tako i pojedinih mjesečnih iznosa, pa je takva preinaka svrsishodna za rješenje spora. Napominje se da je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. donesen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

5.1. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženica, jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne nalaze se razlozi zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

5.2. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud tuženici omogućio raspravljanje pred sudom. Činjenica da je prvostupanjski sud odbio neke dokazne prijedloge tuženice, odnosno da nije prihvatio njezine prigovore na nalaz i mišljenje vještaka ne znači da joj je onemogućio raspravljanje pred sudom jer sud sam odlučuje koje će od predloženih dokaza provesti, a koje neće, kao i koje će činjenice uzeti u obzir, odnosno sam rukovoditi glavnom raspravom (članak 300. i 311. ZPP). Napominje se da je povodom prigovora tuženice na nalaz vještaka prvostupanjski sud saslušao vještaka, a odredio je i dopunsko vještačenje u odnosu na te prigovore.

5.3. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema konačno određenom tužbenom zahtjevu predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030242/60010443345/2005. zaključenog 2. svibnja 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i Slavonske banke d.d., prednice tuženice kao kreditora, i to u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te isplata preplaćenih anuiteta kredita sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2015., dana konačne otplate kredita.

6.1. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužiteljica svoj zahtjev temelji na presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenima u postupcima kolektivne tužbe tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih i tuženice, a u kojima je utvrđeno da je tuženica sklapajući ugovore o kreditu s tim ništetnim odredbama, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima ona ukazuje da u navedenom postupku nije sudjelovala Slavonska banka d.d., pa i bez obzira što je nedvojbeno da ista u vrijeme pokretanja tih postupaka više nije postojala, jer je njezin pravni slijednik bila Hypo Alpe Adria Bank d.d. koja je bila stranka navedenog postupka, a tuženica je pravni slijednik Hypo Alpe Adria Bank d.d. Ukazuje se i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo-Alpe-Adria –Bank d.d., kao preuzimatelja Slavonske banke d.d., odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d. (rješenje tog suda poslovni broj Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.), a naslanjajući se upravo na to pravno shvaćanje, ovaj drugostupanjski sud smatra da se, uslijed pripajanja Slavonske banke d.d. tuženiku (tada naziva Hypo-Alpe-Adria-Bank), presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu odredbe članka 502.a ZPP, odnose i na sporni Ugovor.

7. Za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, pa su neosnovni ti žalbeni prigovori tuženice.

7.1. Među strankama i nije sporno da su tužiteljica i prednica tuženice 2. svibnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 5140030242/60010443345/2005. za novčani iznos od 31.000,00 CHF koji iznos je tužiteljici isplaćen u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate istog, da je ugovoren rok otplate od 120 mjeseci (10 godina), uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,90%, a kamatna stopa se može mijenjati sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora, dakle jednostranom odlukom banke. Sve navedeno i proizlazi iz navedenog Ugovora o kreditu (stranica 9 do 15 spisa). Utvrđeno je da je kredit u cijelosti otplaćen 1. lipnja 2015.

7.2. Temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i prednice tuženice, pravilno je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika (dakle banke), a da prije i u vrijeme zaključivanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali niti ugovorom egzaktno utvrdili parametre i metodu izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. U navedenom dijelu, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

7.3. Nadalje, temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravilno je utvrđeno da je tuženice u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

8. Obzirom na navedena utvrđenja, a suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženica (ali i njezina prednica) postupajući na navedeni način, postupala protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) i to članka 81., 82., 90. na koje se poziva prvostupanjski sud, ali i članka 87. stavak 1. kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sve u povezanosti s odredbama članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO). Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok posljedica takve nepoštene odredbe je ništetnost ugovora (članka 87.). Ta je materija jednako bila regulirana i u članku 96., članku 99. i članku 102. ZZP iz 2007. godine (stupio na snagu 30. srpnja 2007.).

8.1. Ukazuje se i na odredbu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO kojima je propisano da ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. To stoga što ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao pa unošenjem u isti neodređene formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje prema odluci banke, tužena je mogla postupiti kako je htjela. To je suprotno zakonskom načelu jer je time od samoga početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, budući da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi omogućava potrošačima samo uvid u visinu kamatne stope, ali i visinu tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne mogu ocijeniti razlozi i kretanje tečaja i kamatne stope tijekom predstojećeg kreditnog razdoblja, pa tako promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, a ni tečaj.

9. Budući da je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da se o spornim ugovornim odredbama (tečaju i promjenjivosti kamatne stope) nije pojedinačno pregovaralo i da se radilo o nerazumljivim odredbama za prosječnog potrošača, jer da potrošači nisu odgovarajuće obaviješteni o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, slijedom čega su te odredbe uzrokovale neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama ugovornih strana, a da je tijekom ovog postupka utvrđeno da tužiteljica tijekom pregovaranja s prednikom tuženice nije bila obaviještena o svim tim parametrima, kojeg je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu sastavila prednica tuženice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su sporne odredbe prouzročile neravnotežu između ugovornih strana na štetu potrošača (tužiteljice).

10. Iz predmetnog Ugovora i provedenih dokaza (pa tako i iskaza saslušane tužiteljice), proizlazi da je riječ upravo o ugovoru čiji je sadržaj prednica tuženice unaprijed formulirala, a o kojima se nije pregovaralo, niti je na njegov sadržaj, posebno u odnosu na sporne odredbe, tužiteljica mogla utjecati. Stoga je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici kao potrošaču nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, pa postoji objektivni identitet ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku kolektivne zaštite i ovdje spornih ugovornih odredbi (o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanosti glavnice uz valutu CHF).

11. Kako su, dakle, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i u naprijed navedenim odlukama u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u ovom postupku nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje prednice tuženice prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, i ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da su predmetne ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja kojeg su se dužni pridržavati svi sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, i da su kao takve protivne odredbama ZZP koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, slijedom čega su u takvim okolnostima sporne ugovorne odredbe ništave.

12. U povezanosti s navedenim, a suprotno žalbenim navodima tuženice, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO, tuženica je dužna vratiti tužiteljici sve ono što je primila na temelju takve ugovorne odredbe.

13. U odnosu na prigovor zastare utuženog potraživanja, kojeg tuženik opetovano ističe u žalbi, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je u tom postupku ništetnost utvrđena. Obzirom je odluka kojom je u kolektivnom sporu utvrđena ništavost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a odluka kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., dok je tužba podnesena 11. lipnja 2019., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije protekao zastarni rok iz članka 371. ZOO, te je pravilno postupio kada je prigovor zastare odbio kao neosnovan.

14. Visinu tražbine prvostupanjski sud je pravilno utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije prihvatio prigovore tuženice na nalaz i mišljenje vještaka, a napominje se da je predmet vještačenja, odnosno zadatak vještaka pravilno određen. Nadalje, osjena je i ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir anuitete plaćene po tečaju nižem od tečaja na dan isplate kredita, jer iz spisa proizlazi da, iako je tuženica u podnesku od 8. srpnja 2022. istaknula prigovor prijeboja, nakon dopune nalaza vještaka u smislu izračuna manje plaćenih iznosa anuiteta, tuženica nije odredila svoj zahtjev za prijeboj.

15. Budući da je prednik tuženika sklopio s tužiteljem ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, isti se smatra nepoštenim stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je osnovano prvostupanjski sud naložio platiti i zatezne kamate i to kako je tužiteljica konačno određenim zahtjevom tražila, od dana otplate kredita (1. lipnja 2015.) na cjelokupni iznos preplate.

16. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako u osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP) tako i u visini (članak 155. ZPP), pri čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke razložio na što se točno priznati troškovi odnose.

16.1. Imajući na umu da je u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 – dalje: Tarifa), koja u Tbr. 52/3 propisuje da će sud, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (što je u skladu sa shvaćanjem koje je o pitanju primjene tarife zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.), pravilno je prvostupanjski sud parnični trošak tužitelju dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife), a neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima se to osporava. Napominje se da iz troškovnika tuženice proizlazi da je i tuženica tražila naknadu troškova postupka za sve radnje prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura.

16.2. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njezinim troškovima postupka unatoč podnesenom troškovniku, jer je tuženica izgubila spor u cijelosti pa nema pravo na naknadu troškova postupka.

17. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

18. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je sa žalbom odbijena.

U Sisku 12. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić