REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-32/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević, predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Sandre Kantolić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Busija, u kaznenom predmetu protiv optuženice EK, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 9. srpnja 2024. broj Kzd-160/2020, u sjednici održanoj 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli-Pola je na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. (pravilno članka 453. točke 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženicu EK oslobodio optužbe zbog počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženice padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Žalbom se upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka proturječna razlozima i razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Tako se navodi da je prvostupanjski sud na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optuženicu oslobodio optužbe zbog nedostatka dokaza, što je u proturječju s razlozima jer se u obrazloženju prvo navodi da nema dokaza da bi optuženica bila svjesna da svojim ponašanjem ugrožava psihofizički razvoj mlt. ŽK i odmah potom sud navodi da je jednom optuženica povukla mlt. ŽK za uši što nije dobar odgojni način, ali se takvo ponašanje ne može podvesti pod navedeno kazneno djelo. Iz navedenog bi proizlazilo da sud smatra da nisu ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela, čime je izreka u proturječju s razlozima i razlozi su u znatnom proturječju.

7.1. Neosnovano se ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, iz cijelog obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud smatra da nije dokazano da bi optuženica počinila terećeno joj kazneno djelo na način kako joj se stavlja na teret, što je razlog za oslobođenje iz osnove u članku 453. točke 3. ZKP/08, a time što je sud konstatirao da optuženica ne poriče da je mlt. unuka jednom povukla za uši ali da ta jedna radnja nema obilježja kaznenog djela ne znači da se daju razlozi za oslobođenje optužbe iz članka 453. točka 1. ZKP/08.

7.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga bitna povreda niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženice.

8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza navodeći da sud nije brižljivo i kritički vrednovao nalaz i mišljenje psihologa EKL, koja je u nalazu naznačila da je mlt. ŽK detaljno iskazivao o tome tko ga je tukao, da kada mu je baka govorila da je konj uvijek je to tiho govorila, dok je išao u vrtić ga je šamarala, da ga nekada baka tuče rukama, a nekada kuhačom. Također, vještakinja je navela da ljestvica simptoma traume govori u prilog traumatizacije, da nije zabilježeno da bi dijete bilo instrumentalizirano ili podložno manipulaciji. Također, u dopuni nalaza je navedeno da opisivanje verbalne agresivnosti je detaljno, dijete prepričava dijalog između sebe i bake što ukazuje u prilog autentičnosti. Jednako tako, žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije u cijelosti analizirao nalaz i mišljenje vještaka dr. Mirjane Graovac i mr. ŽKL, već je nalaz razmatran samo u dijelu kojim podupire donošenje oslobađajuće presude. Ponavljajući u bitnim dijelovima taj nalaz i mišljenje, uz navođenje konkretnih odgovora djeteta vezano za bijes prema baki i zašto je bijesan, te kada i na koji način ga je baka tukla, žalitelj smatra da iz dijela nalaza u kojem je navedeno da je očito da dijete percipira zajedno oca i njegovu majku - baku EK te iz straha za sebe i svoju majku premješta neke situacije s figure oca na figuru bake i to radi nesvjesno, je izveden pogrešan zaključak da se na temelju toga ne može smatrati dokazanim da bi optuženica počinila kazneno djelo. Po žalitelju, prvostupanjski sud je propustio cijeniti da iz zajedničkog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja proizlazi da iskazane emocionalne reakcije prate reproduciranje sadržaja, da dijete nije sklono svjesnom preuveličavanju ili iznošenju neistina. Također, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio detaljno analizirati iskaz IK, majke djeteta, povezano s iskazom svjedokinje MK koja je potvrdila da je njoj jednom prilikom ŽK rekao da ga tuče baka.

8.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, na temelju takve ocjene dokaza je utvrdio odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da nema dokaza da bi optuženica počinila terećeno kazneno djelo na način kako joj se to stavlja na teret.

8.2. Naime, nije sporno da zbog narušenih roditeljskih odnosa je u najvećem dijelu optuženica preuzela brigu o mlt. ĐK, a da je tome tako potvrdili su i svjedoci SK, ĆK i NK, kao i majka djeteta IK. Obranu optuženice da je brinula o ŽK, vodila ga kod liječnika i slično i da ga nije tukla niti mu govorila pogrdne riječi, potvrdila je i SK koja je iskazala da je njen sin E vršnjak od ŽK, da od 2015. do 2019. su svi zajedno živjeli i da je ŽK roditeljsku figuru imao u baki jer njegova majka nije o njemu brinula pa je tako jednom prilikom na tri do četiri mjeseca otišla u Saveznu Republiku Njemačku. Svjedokinja je iskazala i da je baka s mlt. ŽK pisala zadaće, vodila ga kod zubara, često ga je čuvala zajedno s djecom Helginih prijateljica, da je IK često izlazila i dugo spavala do popodne. Posebno je iskazala da u to vrijeme nije bila zaposlena pa je mogla vidjeti odnos ŽK s bakom, da su proveli puno vremena zajedno i da ga nikada optuženica nije udarila. Prema iskazu te svjedokinje ŽK trenutno živi s majkom u Vodnjanu, nedavno je imao krizmu i svi su tome prisustvovali i sve je proteklo u redu. Da optuženica nije udarala i vrijeđala mlt. ŽK, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, proizlazilo bi i iz iskaza sestre optuženice HK, koja je iskazala da je optuženica svugdje vodila dijete jer njegova majka je često izlazila te iskaza brata optuženice NK koji je iskazao da se optuženica o djetetu brinula kao da je njezino dijete i da mu se ŽK nikada nije požalio da ga baka udara. O tome da je optuženica brinula o djetetu proizlazi i iz poruka koje su izmjenjivale optuženica i IK iz kojih je razvidno da je optuženica vodila dijete u školu, na treninge, misu i kod doktora.

8.3. U odnosu na iskaz svjedokinje MK, prijateljice majke mlt. ŽK, bi proizlazilo da joj je dijete jednom reklo da ne voli ići kod tate jer da ga baka tuče i nije se znala decidirano izjasniti u odnosu na fotografiju na kojoj je samo prikazano uho s crvenilom, a iskazala je da o tome nije pričala s IK. Po ocjeni drugostupanjskog suda, iskaz ove svjedokinje se dovodi u pitanje jer nije životno niti logično da majci djeteta s kojom je dobra prijateljica ne bi rekla da joj se dijete požalilo na ponašanje bake. Jednako tako je upitan i iskaz IK koja je iskazala da je često vidjela plikove na rukama i nogama mlt. ŽK, da je o tome razgovarala s optuženicom jer ukoliko je tome tako, tada bi bilo za očekivati da se obratila socijalnoj službi i policiji odmah. Također, nije životno niti logično da ukoliko je vidjela da optuženica tuče mlt. ŽK odlazi u Njemačku i par mjeseci ostavlja dijete samo s optuženicom, kao što nije životno da ukoliko se optuženica tako ponašala prema mlt. ŽK je ŠK je majka djeteta tražila od optuženice da čuva i djecu njezinih prijateljica.

8.4. Nadalje, gore navedeno je prvostupanjski sud, protivno prigovorima žalitelja, povezao i s mišljenjem stalne sudske vještakinje EKL, koja je u nalazu od lipnja 2019. navela da je mlt. ŽK sklon ljutnji i nekontroliranom ponašanju, sniženih je komunikacijskih sposobnosti i da je uputno izbjeći ispitivanje djeteta zbog psihotraumatizacije. No, ovaj je nalaz prvostupanjski sud razmatrao povezano i s kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim nalazom i mišljenjem izrađenim po psihijatru dr. Mirjani Graovac i po mr. IKL, kliničkoj psihologinji. Naime, u tom kombiniranom nalazu i mišljenju je navedeno da mlt. ŽK nije sklon instrumentalizaciji i manipulaciji, a emocionalne reakcije prate reproduciranje sadržaja vezanih uz inkriminacije, no da iz straha za sebe i majku percipira svog oca i baku kao jednu figuru i svoj strah premješta s više opasnog objekta, oca, na manje opasan – baku. Posebno je navedeno da pri opisivanju ponašanja oca je iskaz djeteta konzistentan, dok u odnosu na baku mijenja navode i to ponašanje opisuje na različite načine. Premještajući loš aspekte s oca na baku očito je da dijete proživljava psihičku bol izazvanu očevim neprimjerenim ponašanjem. Nezreliji je kognitivno od svojih vršnjaka, intelektualni kapacitet i manifestira simptomatologiju specifičnu za traumatska iskustva. ŽK je jasno izrazio strah od oca koji zna biti agresivan i koji ga je istukao šibom dok je baka pokušala zaustaviti oca.

8.5. Povezujući sve navedeno, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije sporno da je dijete bilo traumatizirano ali da nema dovoljno dokaza da je ta traumatizacija posljedica ponašanja optuženice, slijedom čega je uslijed nedostatka dokaza pravilno oslobođena optužbe.

9. U svemu ostalome se žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje prihvaća i drugostupanjski sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

10. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 12. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević