REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-107/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10000 Zagreb zastupane po punomoćniku PĐ, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi Radno - naknada štete, 11. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.280,00 EUR, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva i to preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke 1.280,00 euro do zatraženog iznosa 1.600,00 euro te sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamatama koje teku od dana 8.12.2023.g., kao neosnovan.

III/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 2.800 EUR koje su tekle od dana 8.12.2023. do isplate dana 22.4.2024.g., kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.200,00 euro, u roku od 15 dana.

V/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.200,00 euro, te se zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 25.1.2024.g. navodi da je dana 08.08.2023. god., na mjestu rada u Zagrebu, Ulica Mije Kišpatića 12, stradala kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Poslodavac tužiteljice je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Smatra da odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. - dalje ZOR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

1.1. U mirnom postupku dana 07.12.2023.god. odštetnim zahtjevom obratila se tuženiku, koji je odštetni zahtjev ocijenio neosnovanim.

1.2. Temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u tužbi potražuje naknadu štete: - zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 5.000,00 EUR. U skladu s čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 08.12.2023. god., pa do isplate.

1.3. U daljnjem tijeku postupka, podneskom od 15.3.2024.g. ističe kako je tuženik 22.4.2024.g., nakon podnošenja tužbe isplatio nesporan iznos od 2.800 euro.

1.4. Podneskom od 14.2.2025.g. smatra da tužiteljici, temeljem odredbi čl. m1095. te čl. 1100. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima zbog potvrde prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu pripada naknada štete u iznosu od 4.400 euro te umanjeno za nesporno isplaćen iznos potražuje iznos od 1.600 euro sa zateznim kamatama tekućim od 8.12.2023. do isplate te zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 2.800 euro od 8.12.2023. do 22.2.2024.g. te troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu 12.2.2024.g. priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivnu legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog.

2.1. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je točno da se tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom te je tuženik istu pozvao na dostavu dodatne medicinske dokumentacije i to konkretno na dostavu RTG slike ili CD koljena nakon ozljeđivanja (po mogućnosti i aksijalne slike ivera) te RTG snimke po završenom liječenju a što tužiteljica nije učinila već je ustala sa predmetnom tužbom. Smatra da je navedena medicinska dokumentacija neophodna da bi se procijenilo zdravstveno stanje tužiteljice nakon predmetnog štetnog događaja u kojem je tužiteljica zadobila prijelom ivera pa predlaže obvezati tuženika na dostavu navedene dokumentacije.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ovjerenu prijavu o ozljedi na radu, odštetni zahtjev, medicinsku dokumentaciju, izvadak iz transakcijskog računa i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Sporna je visina zahtjeva. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici dana 22.4.2024.g. iznos od 2.800 euro (ok kojih se 2.600 euro odnosi na neimovinsku štetu, a 200 euro na tuđu pomoć i njegu),

6. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu loma desne patele. Po ozljeđivanju u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po traumatologu, fizijatru te je provedena i fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi i ograničena pokretljivost desnog koljena. Vještak smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede desnog koljena te je mišljenja da se zdravstveno stanje stabiliziralo 1.12.2023. nalazom fizijatra obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju. Trajne posljedice navedene ozljede desnog koljena smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 5% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana. Bol jakog intenziteta imala je 3 dan, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 15 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja još naredna 30 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja. U narednom periodu od 30 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova).

7. Kako stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, to je i sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno napravljeno. Sud smatra da u mišljenju vještaka nije bilo proturječnosti i/ili nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.

8. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah te za smanjenje životne aktivnosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

9. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja te okolnosti slučaja (imobilizacija, pregledi i slično), ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila za neimovinsku štetu iznosila 3.800 euro -po kriterijima pretrpljeni bolovi 1.500 euro, pretrpljeni strah 800 euro, smanjenje životne aktivnosti 1.500 euro. Imovinska šteta koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu i koja je pružana besplatno po mišljenju suda temeljem čl. 1095. ZOO-a iznosi 280 euro (za 70 sati po 4 euro sat, kao uobičajen u sudskoj praksi)

10. Kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od 2.600 euro na ime neimovinske štete, po tom osnovu je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici daljnji iznos od 1.200 euro. U odnosu na imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, u mirnom postupku isplaćen je tužiteljici iznos od 200 euro, pa je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati daljnji iznos od 80 euro.

11. Odredbom čl. 29. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. No isto tako, prema odredbi čl. 2. Zakona o parničnom postupku, sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Nakon početka primjene odredbe čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, formulacija "zakonske zatezne kamate" nije u skladu sa zakonom jer ne određuje po kojoj je stopi tuženik dužan platiti zakonske kamate, niti je tužiteljica dokazala kakve kamate bi joj tuženik trebao platiti. Stoga je taj dio zahtjeva tužiteljice odbijen kao neosnovan.

12. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st 5. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), jer tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva, zbog kojih nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastava podneska od 15.2.2024. 200 euro (tbr. 8/1 OT), pristupa roč. 20.05.2024. 100 euro (tbr. 9/2 OT), sastava podneska od 22.5.2024. i 14.2.2025. svako po 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristupa roč. 24.6.2025. 200 euro, što iznosi 800 euro, na koji iznos pripada PDV 200 euro i trošak medicinskog vještačenja 200 euro, ukupno 1.200 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

12.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka.

12.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

12.3. Tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbi, kako je riječ o radnom sporu.

12.4. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška je neosnovan, s obzirom na uspjeh u postupku.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. ZĐ, [adresa] zastupane po punomoćniku PĐ

2. CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb