Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-1347/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Ante Galešića, odvjetnika u Zadru i zz tuženice AO, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 12. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tužena uknjižena kao vlasnik nekretnine označene kao čest. kat. broj 2901, Pavunje, šuma površine 1271 m[2] , za cijelo.
II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 2901, Pavunje, šuma površine 1271 m[2] položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja CO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju CO, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 2.129,64 EUR (dvijetisućestodvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. kolovoza 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. lipnja 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. kat. broj 2901, Pavunje, šuma površine 1271 m[2] položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj je kao vlasnik upisana tužena Republika Hrvatska, za cijelo. U odnosu na navedenu nekretninu podnesen je prigovor od strane podnositelja, sada tužitelja, dana 14. listopada 2020., zaprimljen pod posl. br. Z- 23303/2020. koji je odbijen rješenjem donesenim na ročištu održanom povodom prigovora radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, dana 20. svibnja 2024., pod posl. br. Z-16975/2024 (Z-23303/2020). Tužitelj da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao dosjelošću. Naime, do pokretanja postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tužitelj da je već tada osobno i po prednicima bio u samostalnom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina preko 100 godina, čime su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Naime, još su djed tužitelja ŽO, a zatim i njegov otac MO, te potom sam tužitelj predmetnu nekretninu posjedovali i koristili za svoje potrebe tako da su na istoj sjekli drva za ogrjev, a nekretninu u cijelosti ogradili suhozidom, koji je i danas vidljiv. Navedeno da potvrđuju i svjedoci koji imaju svoje nekretnine u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, te su sa obitelji CO bili djeljenici, te na većini stečenih nekretnina međaši, te su kao takvi upoznati sa stvarnim stanjem posjeda i vlasništva na nekretnini. Predmetna nekretnina da se nalazi u neposrednoj blizini obiteljske kuće tužitelja te čini jednu tehnološku cjelinu zajedno sa čest. kat. broj 2903 k. o. [katastarska općina], koja je upisana kao vlasništvo tužitelja za cijelo. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine .
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 18. srpnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su navodi tužitelja u potpunosti paušalni koji u pravcu utvrđenja svojih navoda iz tužbe ne prilaže niti jednu ispravu koja bi dokazivala dugogodišnji posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini. Zakonski zastupnik tuženice prije svega ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed predmetnim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Nadalje, ističe kako predmetne čestice ex lege, sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama Narodne novine broj 41/90. 52/90 - pročišćeni tekst) od 16. listopada 1991. vlasništvo Republike Hrvatske. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 06. travnja 1941. godine, a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 08. listopada 1991. godine, zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2008. godine.) Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.
3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: izjava DO ( list spisa 4), izvod iz katastarskog plana (list spisa 5), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora posl.br. Z-16975/2024 (Z- 23303/2020) (list 7-8), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 10), izjava KO, ovjerena od strane javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz Zadra, broj: OV-4810/2024 ( list spisa 11), izvod iz orto foto snimke ( list spisa 22), zk. izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] ( list spisa 23-26), skica sudskog očevida od 26. rujna 2024. ( list spisa 34-37,45), te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 30-31), saslušani su svjedoci: ČO ( list spisa 63), DO ( list spisa 63-64) i TO ( list spisa 66-67). Izvršen je uvid u povijest zk. upisa za zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u spis ovog suda poslovni broj: Z-16975/2024 ( Z- 23303/20).
3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka KO te dokaz saslušanjem tužitelja budući da je tužitelj odustao od ovih dokaznih prijedloga na ročištu održanom 7. srpnja 2025. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl. br. Z-3445/2011/2422.
7. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.
8. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom ( tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišno knjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
9. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini u tom postupku.
10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/2422 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 104886 m[2] , u naravi pašnjak, uknjiženog prava vlasništva na ime Općine Tkon, za cijelo.
11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja CO podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana zaključenja rasprave.
12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je sa svih strana ograđena suhozidom. Ujedno je utvrđeno da u naravi predstavlja šumu crnike i borovine, a na istoj egzistira jedno stablo masline.
13. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da na skici žutom bojom označena nekretnina oznake 2901 k. o. [katastarska općina] u površini od 1271 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio suhozide koji egzistiraju i omeđivaju predmetnu nekretninu, a na istoj je naznačen i položaj jednog zatečenog stabla masline.
13.1. Tuženica je nakon zaprimanja skice sudskog očevida s priloženim fotografijama, predložila da vještak u spis dostavi fotografije predmetne nekretnine jer da ranije dostavljene su manjkave navodeći da nije vidljiva nikakva nekretnina. Stalni sudski vještak je u spis dana 18. listopada 2024. dostavio fotografije kao prilog skici sudskog očevida, a nakon čega tuženica nije imala daljnjih primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje odnosno skicu sudskog očevida izrađen od strane stalnog sudskog vještaka kao stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s nalogom suda.
14. Svjedok ČO je u iskazu (list spisa 63) naveo da cijeli život živi u [adresa] tako da je upoznat sa predmetnom parcelom i zna da se ona nalazi povrh parcele gdje je tužitelj sagradio kuću. Točnije ova predmetna parcela se nalazi u brdu. Danas pripada CO, a poznato mu je da je ranije ova parcela pripadala njegovom djedu pokojnom ŽO kojeg se dobro sjeća koji je umro početkom Domovinskog rata, a doživio je visoku starosnu dob otprilike od 85, 86 godina. Naveo je da se sjeća i njegove supruge koju su zvali " C", sjeća se da su oni na toj parceli do puta imali dva stabla smokve s kojeg su brali. Ova parcela je oduvijek ograđena suhozidom i to zna jer sam još kao dijete viđao pokojnog ŽO i pokojnu A kako tu drže blago. To mu je poznato jer je kao dijete također gonio ovce pa bi prolazio pored ove parcele. Napominje da tada na ovoj parceli nije bilo šume već je bilo trave "muravine" koju su stari ljudi koristili kao hranu za ovce. Kao dijete ne pamti da je tu postojala šuma, već nekakva niska makija, nešto nalik grmlju. Ova zemlja nije baš bila pogodna za bavljenje poljoprivredom, tu i tamo se sadio bob pa tako i pokojni ŽO i pokojna C. Oni su dakle kao i vlasnici susjednih parcela pretežno držali blago, tu i tamo su zasadili bob ili slično. Pokojnog ŽO je naslijedio sin NO, otac tužitelja. Poznato mu je da je NO na toj parceli napravio neki mali drveni objekt gdje je držao kokoše. To je bilo negdje poslije Domovinskog rata. Poznato mu je da je pokojni ŽO pored Vlade imao još dvojicu sinova koja su danas pokojna. Poznato mu je da je pokojni ŽO svoju djecu podijelio za života i da među njima nije bilo spora. Parcela da je bila ograđena i lugar kojeg je poznavao i zvao se SO i nikada nije zabranjivao tužitelju i njegovom djedu i ocu korištenje ove parcele. Na cijelom ovom području sve ono što je bilo ograđeno se moglo koristiti unutar tih granica parcela.
15. Svjedok DO je u iskazu (list spisa 63-64) naveo da mu je poznat predmet spora, a riječ je o parceli koja se nalazi u [adresa] prema brdu kojeg su zvali u mjestu Maričin vrh, Krč. Ona danas pripada CO, a on je to stekao od svog oca pokojnog MO, a pokojni MO od pokojnog ŠO pok. Ž. Istaknuo je da se tu još igrao kao dijete i od tada se sjeća da je ova parcela ograđena suhozidom. Jako dobro je poznavao pokojnog MO, koji je umro negdje između 2010. – 2015. Nadalje je naveo da je to "škrta" zemlja tako da na ovoj parceli pamti da su postojala par stabala smokava. Međutim sjeća se pokojnog ŠO koji je na ovoj parceli držao blago. Pokojni RO je doživio visoku starosnu dob od sigurno 80 i par godina, ali ne može se izjasniti kada je preminuo. Kao što je rekao ovo je bila "škrta" zemlja i tu nije bilo šume, stari ljudi pa tako i pokojni ŠO i njegova žena su sjekli makiju za blago. Tako da na ovoj parceli nikad nije bila šuma već makija, nisko raslinje, možda neko stablo crnike, ali nikako šuma. Nitko nikada nije ometao M u posjedovanju ove nekretnine niti je među njima u obitelji bilo spora.
16. Svjedok TO je u iskazu (list spisa 66) naveo da mu je poznat predmet spora, riječ je o parceli koju u mjestu nazivaju "Maričin vrh", iako mu je poznato da se u službenim dokumentima ta parcela vodi pod nazivom Paunje, kao i njegova parcela. Ova predmetna parcela se nalazi iznad tužiteljeve parcele gdje on ima kuću, jednako tako kao i njegova obitelj. Ova predmetna parcela graniči sa parcelom njegove obitelji. Oni da su se unutar obitelji podijelili tako da sada ta parcela oznake kat. čest. [katastarska čestica] podijeljena je tako da sada pripada njemu, njegovom bratu i stricu. Ističe da ih dijeli debeli suhozid, a ova parcela njihova je također sa svih strana suhozidom od kada pamti. Cijeli svoj život sam u [adresa] i poznavao je oca CO tj pok. NO (FO) koji je umro prije nekih 10-ak godina, možda i malo više. Pok. NO je na ovoj parceli imao masline, nekih 7 do 8 stabala maslina, smokava, držao je kokoši. Po priči zna da je prije pok. NO ovu zemlju posjedovao njegov otac, ali ja se njega ne sjeća. Koliko mu je poznato obitelj FO se podijelila te nije čuo da bi bilo spora vezano za ovu parcelu niti unutar obitelji niti da bi netko treći D osporavao vlasništvo ove zemlje.
17. Uvidom u povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razvidno je da je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od dijela koje je nastala sporna nekretnina) upisana u navedeni zk. uložak , u naravi pašnjak površine 104886 m[2] . Uvidom u C list pod rednim brojem 1. Pr.03.ožujka 1998, Z-158/98 Na temelju prijedloga Općine Tkon od 2. veljače, klasa: 022-05/97-01/07, ur.broj: 2198/32-1-98-4 uknjižuje se pravo vlasništva u korist Općine Tkon.
18. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
19. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.
20. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
20.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
20.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
21. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
22. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
23. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
24. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
25. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ovu nekretninu.
26. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to ČO (rođen 1946.), DO (rođen 1952.) i TO (rođen 1977.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine, mjesta [adresa] (gdje se i nalazi predmetna nekretnina) u kojoj su mještani međusobno povezani (svjedok CO odnosno njegova obitelj ima vlastitu parcelu koja graniči s predmetnom nekretninom), da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim. Pa su svi svjedoci suglasno iskazali da je predmetna nekretnina ranije bila u posjedu tužiteljevog djeda ŽO, za kojeg je svjedok ČO istaknuo da ga je još kao dijete viđao na ovoj parceli kako sa suprugom pok. C drži blago, dijelom obrađivali dva stabla smokve, a suglasno i svjedok DO je iskazao da se sjeća pok. ŠO koji je na ovoj parceli držao blago. Potom da je parcelu nastavio koristiti tužiteljev otac pok. MO ( Vlado) Zalović, kojeg su poznavali sva trojica saslušanih svjedoka za kojeg je svjedok TO iskazao da je na ovoj parceli obrađivao stabla maslina, smokava te da je držao kokoši, što je potvrdio i svjedok ČO navodeći da je na ovoj parceli pok. otac tužitelja imao mali drveni objekt za držanje kokoši, a zatim tužitelj. Svi svjedoci su suglasno iskazali kako je nekretnina oduvijek ograđena suhozidom sa svih strana, a vezano za ove parcele nikad nisu čuli za spor unutar obitelji, kao i da bi netko treći osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje i korištenje ove parcele.
26.1. U odnosu na navode tuženice da bi predmetna čestica ex lege sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama " Narodne novine" broj: 41/90., 52790.- pročišćeni tekst) od 16. listopada 1991. vlasništvo Republike Hrvatske, za navesti je da tuženica nije dostavila uz tužbu, a niti kasnije tijekom postupka dokaz da bi sporna nekretnina bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, a niti iz suglasnih iskaza svjedoka ne proizlazi da bi bilo riječ o šumi ili šumskom zemljištu.
27. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, kao i na temelju izvedenog uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke, sud je utvrdio da je sporna nekretnina ograđena suhozidom sa svih strana. Nadalje, izvođenjem dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, koju je koristio još djed tužitelja pok. ŽO, na način da je istu koristio za ispašu blaga, a dijelom za obrađivanje, a potom i tužiteljev otac pokojni MO (Vlado) Zalović, a konačno tužitelj koji predmetnu nekretninu koristi održavanjem stabala maslina koje se i danas nalaze na terenu (što je sud utvrdio uviđajem na licu mjesta), a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, jasno omeđene od susjednih nekretnina. Navedeno su suglasno potvrdili i svjedoci od kojih je svjedok TO naveo da parcela njegove obitelji kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči sa spornom nekretninom, a što proizlazi iz priloženog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je priložen na listu spisa 26 i izvoda iz katastarskog plana na listu spisa 5, dok je iz zk. izvatka broj 3649 k. o. [katastarska općina] razvidno da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja upravo graniči sa predmetnom nekretninom). Slijedom svega iznijetog, ovaj sud zaključuje da je predmetna nekretnina najmanje 60 godina u posjedu tužitelja i njegovih prednika.
28. Podredno, za istaknuti da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 750/2016-2 od 17. travnja 2019. izraženo pravno stajalište da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva koji ima posredna saznanja o pravno odlučnim činjenicama ( identično pravno shvaćanje izraženo i u odlukama Rev- 14147/14-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/93-2 od 7. travnja 1993. te Rev-577/98-2 od 28. veljače 2001.), a jednako tako nije neophodno da iskazi posrednih svjedoka budu potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima.
29. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.
30. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke presude.
31. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
31.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.327,01 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 11. rujna 2024., 26. rujna 2024., 27. veljače 2025. i 7. srpnja 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 22. listopada 2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife). Dakle, tužitelju je priznato ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.200,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.500,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste. Slijedom čega, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.129,64 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
32. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude
Biograd na Moru, 12. kolovoza 2025.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru
- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel ( na broj: P-DO- 142/2024).
