Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-169/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja G.P.P. MIKIĆ d.o.o., Omišalj, Pušća 131, OIB: 82386143355, zastupanog po zakonskom zastupniku MH, a ovaj po punomoćniku Saši Jelušiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika TABERNA LUPUS d.o.o., Tučepi, Čovići 2, OIB: 29483751434, zastupanog po zakonskom zastupniku TH, a ovaj po punomoćniku Draganu Marinu, odvjetniku u Makarskoj, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja LH, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Šiško i Partneri j.t.d. iz Splita i punomoćnika tuženika Dragana Marina, odvjetnika u Makarskoj, na ročištu za objavu presude 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra, poslovni broj Ovrv-206/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku TABERNA LUPUS d.o.o. da tužitelju G.P.P. MIKIĆ d.o.o. isplati 1.605,12 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 462,87 EUR-a od 8. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 765,48 EUR-a od 26. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 380,75 EUR-a od 4. ožujka 2020. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 232,26 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku TABERNA LUPUS d.o.o. da tužitelju G.P.P MIKIĆ d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.964,52 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja G.P.P. MIKIĆ d.o.o. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 1.083,65 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 3. kolovoza 2020. javnom bilježniku Dinku Martinoviću iz Supetra podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, protiv ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) u iznosu od 12.093,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je predložio odrediti ovrhu općenito na imovini ovršenika radi naplate predmetne tražbine. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra, poslovni broj Ovrv-206/2020 od 19. listopada 2020. određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Ovršenik je protiv tog rješenja izjavio prigovor iz kojeg proizlazi da isti pobija rješenje o ovrsi u cijelosti pa je javni bilježnik Dinko Martinović dostavio spis ovom sudu radi odlučivanja o predmetnom prigovoru.

3. Kako je ovršenik prigovorio protiv naprijed citiranog rješenja o ovrsi na način da je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti, predmetno rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-132/2021-4 od 13. srpnja 2021. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točke I. i II. izreke). Predmetnim rješenjem tužitelj je pozvan da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i da predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka III. izreke), dok je tuženik pozvan da u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke III. izreke tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka IV. izreke). Tim rješenjem stranke su upozorene da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile protivno odredbi članka 461.a stavak 5. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP) sud neće uzeti u obzir.

4. Punomoćnik tužitelja je predmetno rješenje zaprimio 13. srpnja 2021., a punomoćnik tuženika 28. srpnja 2021.

5. Podneskom od 19. srpnja 2021. tužitelj se očitovao na prigovor ovršenika (sada tuženika) protiv rješenja o ovrsi na način da je osporio navode tuženika iz predmetnog prigovora kao neosnovane te je naveo kako ustraje u navodima iz prijedloga za ovrhu te da pored dokaza koji su predloženi u prijedlogu za ovrhu sada predlaže izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka BH, IH i ĆH, ne navodeći na koje okolnosti predlaže izvesti dokaz njihovim saslušanjem. U prijedlogu za ovrhu tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je naveo kako isti ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 12.093,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje potraživanje tužitelj temelji na računima priloženim uz prijedlog za ovrhu. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je isti dostavio u spis, da izvede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja MH, da od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, kao i da po potrebi provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

6. Tuženik je naprijed spomenuti podnesak tužitelja zaprimio 31. kolovoza 2021. te se podneskom od 15. rujna 2021. očitovao na podnesak tužitelja na način da je osporio navode tužitelja. Naime, tuženik je naveo kako iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga kojeg je tužitelj dostavio u spis nije jasno koje je to radove tužitelj izvodio za tuženika, kakav građevinski materijal je tužitelj isporučivao tuženiku i u kojoj količini. Stoga, tuženik je predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Podredno, tuženik je naveo da je u vrijeme kada su izdavani računi koji su predmet ovog postupka Općina Tučepi bila investitor građevinskih radova te da je ista snosila troškove izvođenja radova i nabavke građevinskog materijala. Tuženik da je bio samo jedan od izvođača tih radova, a što je tužitelju trebalo biti poznato jer je on bio jedan od dobavljača građevinskog materijala. Stoga, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

7. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u zahtjevu za isplatu 12.093,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj od tuženika potražuje na ime isporučenog betona, sve sukladno računima broj 619-1-1 od 3. ožujka 2020., 544-1-1 od 26. veljače 2020. i 648-1-1 od 5. ožujka 2020., dok je tuženik ustrajao u navodima da tužitelju nije dužan podmiriti predmetne račune.

8. Ovaj sud je 25. svibnja 2023. donio presudu pod poslovnim brojem Povrv- 132/2021-27 kojom je održao na snazi platni nalog u ranije citiranom rješenju o ovrsi. Predmetna presuda je pod točkama I. i III. izreke povodom izjavljene žalbe tuženika ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 2743/2023-3 od 13. svibnja 2025. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

9. Tužitelj je u ponovljenom postupku predložio da sud donese istu presudu jer da se ništa nije promijenilo u odnosu na raniji postupak, dok je tuženik isticao kako je sud pravilno odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka kao neuredan, kao i da je tužitelj na raspravi od 23. ožujka 2023. de facto odustao od tog dokaznog prijedloga jer je predložio zaključenje raspravljanja.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 1.605,11 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa za izvršene usluge isporuke i prijevoza betona.

11. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za isplatu 1.605,11 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. ZPP-a.

12. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR-a.

13. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvod otvorenih stavki od 21. srpnja 2020. (list 6 spisa), izlazni račun br. 619-1-1 od 3. ožujka 2020. (list 7 spisa), otpremnicu broj 239/2020 od 28. veljače 2020. (list 8 spisa), izlazni račun broj 544-1-1 od 25. veljače 2020. (list 9 spisa), otpremnicu broj 213/2020 od 25. veljače 2020. (list 10 spisa), izlazni račun broj 648-1-1 od 5. ožujka 2020. (list 11 spisa), otpremnicu broj 254/2020 od 3. ožujka 2020. (list 12 spisa), zatražio je od Porezne uprave podatak o tome je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza te je izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po pravnoj osobi Žbirac d.o.o.

14. Raspravnim rješenjem 3. ožujka 2022. ovaj sud je odlučio da će na ročištu koje će se održati 26. svibnja 2022 izvesti dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka. Na ročište održano 26. svibnja 2022. nisu pristupili zakonski zastupnici stranaka, kao ni na ročišta koja su održana 16. rujna 2022. i 10. studenog 2022. opravdavajući izostanak poslovnim obvezama i bolesti, ne dostavljajući nikakav dokaz o tome. Stoga, kako zakonski zastupnici nisu pristupili na tri ročišta na kojima je sud odredio izvesti dokaz njihovim saslušanjem, imajući u vidu da se u odnosu na stranke (niti njihove zakonske zastupnike) ne mogu primijeniti nikakva sredstva prisile, ovaj sud je raspravnim rješenjem od 10. listopada 2022. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka.

15. Tužitelj je predlagao da sud izvede i dokaz saslušanjem svjedoka BH, IH i ĆH, ne navodeći na koje okolnosti predlaže iste saslušati. Naime, stranka koja predlaže izvesti dokaz saslušanjem svjedoka dužna je navesti kojeg svjedoka predlaže saslušati, kao i koje činjenice bi se trebale utvrditi saslušavanjem upravo tog svjedoka. Stoga, kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem predmetnih svjedoka na način da je naveo koje bi se činjenice trebale utvrditi izvođenjem dokaza njihovim saslušanjem sud je takav dokazni prijedlog odbio kao neadekvatan. Točno je da je tužitelj na ročištu koje je održano 26. svibnja 2022. predložio te svjedoke saslušati na okolnost postojanja tužiteljeve tražbine. Međutim, o postojanju tužiteljeve tražbine sud je odlučuje na temelju svih izvedenih dokaza, pa kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku, izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka nije niti bilo potrebno. Osim toga, niti tužitelj nije ustrajao u prijedlogu za izvođenje dokaza saslušanjem tih svjedoka nego je predložio zaključiti raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

16. Članak 221.a ZPP-a propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, to bi značilo da je sud dužan izvesti sve dokaze koje je jedna od stranaka predložila pa tek onda zaključiti da stranka nije dokazala određenu svoju tvrdnju samo ako ne prihvaća navode te stranke, a ne i u situaciji kada je sud zaključio da je na temelju izvedenih dokaza (ne i svih predloženih dokaza po toj stranci) stranka dokazala svoje tvrdnje.

17. Stoga, kako je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj dokazao da mu je tuženik dužan platiti utuženi iznos, izvođenje ostalih predloženih dokaza po tužitelju nije niti bilo potrebno. Naime, drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi kako, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze koje je tužitelj predložio na okolnost postojanja svoje tražbine pa da taj sud nije u mogućnosti preinačiti odluku prvostupanjskog suda primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev upravo zbog toga što je sud na temelju izvedenih dokaza zaključio o postojanju tužiteljeve tražbine pa izvođenje ostalih (po tužitelju predloženih dokaza) nije bilo potrebno.

18. Tuženik je predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka ŠH na okolnost da je investitor građevinskih radova bila Općina Tučepi, kao i da se ista obvezala snositi troškove izvođenja radova i nabavke građevinskog materijala. Naime, ta činjenica nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer se ovdje radi o odnosu između tužitelja i tuženika, a ne o odnosu između tuženika i trećeg. Stoga, ukoliko se treći (u ovom slučaju Općina Tučepi) obvezao tuženiku da će ispuniti obvezu koju je tuženik dužan ispuniti svom vjerovniku (ovdje tužitelju), radi se o odnosu između tuženika i treće osobe te taj odnos ne utječe na pravo tužitelja da od tuženika zahtjeva ispunjenje obveze. Stoga, izvođenje dokaz saslušanjem načelnika [adresa] ŠH nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

19. Tužbeni zahtjev je osnovan.

20. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno to da tužitelj od tuženika u ovom postupku potražuje 1.605,11 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa za isporuku i prijevoz betona.

21. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj potraživanje koje je predmet ovog postupka temelji na tri računa – računu br. 544-1-1 od 25. veljače 2020. koji je izdan na iznos od 5.737,50 kuna, računu br. 648-1-1 od 3. ožujka 2020. koji je izdan na iznos od 2.686,75 kuna i računu br. 619-1-1- od 28. veljače 2020. koji je izdan na iznos od 3.487,50 kuna, a što sveukupno iznosi 12.093,75 kuna.

22. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik tijekom postupka tvrdio kako nije dužan tužitelju platiti utužene račune.

23. Stoga, kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tužitelj izvršio uslugu isporuke i prijevoza betona tuženiku sukladno ranije spomenutim računima čije plaćanje zahtijeva u ovom postupku te u vezi s tim je li tuženik dužan tužitelju platiti 1.605,11 EUR-a.

24. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

25. Dakle, ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor jer isti stvara prava i obveze za obje ugovorne strane – izvođača i naručitelja. Izvođač je obvezan obaviti određeni posao (u ovom slučaju isporučiti beton, izvršiti pumpanje i prijevoz betona), dok je naručitelj obvezan platiti izvođaču naknadu za izvršeni rad.

26. Stoga, kako je u ovom postupku bilo sporno je li tužitelj tuženiku isporučio predmetni beton te u vezi s tim, je li tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za isporuku, prijevoz i pumpanje betona sukladno računima broj 544-1-1 od 25. veljače 2020., 648-1-1 od 3. ožujka 2020. i 619-1-1 od 28. veljače 2020.

27. Uvidom u izvod otvorenih stavki od 21. srpnja 2020. utvrđeno je da potraživanje tužitelja prema tuženiku na taj dan iznosi 12.093,75 kuna, kao i da tužitelj predmetno potraživanje temelji na računima broj 544-1-1 od 25. veljače 2020., 648-1-1 od 3. ožujka 2020. i 619-1-1 od 28. veljače 2020.

28. Uvidom u račun broj 619-1-1 od 28. veljače 2020. utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun izdao tuženiku za izvršenu uslugu isporuke betona, pumpanje betona, kao i za izvršenu uslugu prijevoza – mikser pumpa. Po predmetnom računu tužitelj od tuženika potražuje 3.487,50 kuna, a kao dan dospijeća naveden je 7. ožujka 2020.

29. Uvidom u teretni list / otpremnicu br. 239/2020 utvrđeno je da je tužitelj tuženiku 28. veljače 2020. otpremio beton na gradilište u [adresa].

30. Uvidom u račun broj 544-1-1 od 26. veljače 2020. utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun izdao tuženiku za izvršenu uslugu isporuke betona, pumpanje betona, kao i za izvršenu uslugu prijevoza – mikser pumpa. Po predmetnom računu tužitelj od tuženika potražuje 5.737,50 kuna, a kao dan dospijeća naveden je 25. veljače 2020.

31. Uvidom u teretni list / otpremnicu br. 213/2020 utvrđeno je da je tužitelj tuženiku 25. veljače 2020. otpremio beton na gradilište u Makarskoj.

32. Uvidom u račun broj 648-1-1 od 5. ožujka 2020. utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun izdao tuženiku za izvršenu uslugu isporuke betona, pumpanje betona, kao i za izvršenu uslugu prijevoza – mikser pumpa. Po predmetnom računu tužitelj od tuženika potražuje 2.868,75 kuna, a kao dan dospijeća naveden je 3. ožujka 2020.

33. Uvidom u teretni list / otpremnicu br. 254/2020 utvrđeno je da je tužitelj tuženiku 3. ožujka 2020. otpremio beton na gradilište u [adresa]. Predmetna otpremnica potpisana je od strane preuzimatelja te je na istoj upisano kako je beton dovezen na gradilište u 12:10 sati, istovar da je započeo u 12:50 sati, a da je završio u 14:37 sati.

34. Ovaj sud je na prijedlog tužitelja od Porezne uprave zatražio podatak o tome je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, sukladno odredbi članka 221.b ZPP-a. Dopisom od 9. ožujka 2020. Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Makarska obavijestila je ovaj sud da tuženik predmetne račune nije knjizi ulaznih računa, niti je za iste koristio pravo na odbitak pretporeza.

35. Stoga, ovaj sud je odlučio izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem kako bi utvrdio visinu potraživanja, kao i činjenicu je li tuženik u poslovnim knjigama knjižio utužene račune.

36. Izrada nalaza i mišljenja povjerena je pravnoj osobi Žbirac d.o.o. Iz pisanog nalaza i mišljenja trgovačkog društva Žbirac d.o.o. (listovi 67-86 spisa) proizlazi kako je uvidom u knjigu ulaznih računa (URA) utvrđeno da je tuženik u knjizi ulaznih računa evidentirao račune koji su predmet ovog postupka (račune broj 544-1- 1, 619-1-1 i 648-1-1). Tuženik da je zaprimljene račune od strane tužitelja evidentirao u poslovnim knjigama prema broju računa, datumu izdavanja i iskazanim iznosima porezne osnovice, obračunatog poreza na dodanu vrijednost te ukupnog iznosa računa. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja trgovačkog društva Žbirac d.o.o. proizlazi kako je tuženik u sustavu PDV-a prema naplaćenim naknadama, a što proizlazi iz izvješća Porezne uprave od 18. ožujka 2022. te da po predmetnim računima nije iskoristio pravo na odbitak pretporeza da se može sa sigurnošću zaključiti kako predmetni računi nisu plaćeni, kao i da isti predstavljaju dospjele, nepodmirene obveze tuženika.

37. Dakle, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka proizlazi da potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnove glavnice na temelju utuženih računa iznosi upravo 12.093,75 kuna.

38. Stranke nisu imale primjedbe ni prigovore na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Međutim, tuženik je na ročištu koje je održano 23. ožujka 2023. naveo kako "sama činjenica da bi predmetni računi bili provedeni u poslovnim knjigama tuženika ne ukazuje na to da bi potraživanje tužitelja bilo osnovano s obzirom na to da obveza ne nastaje na osnovi ispostavljenog računa nego na temelju činjenice da je strana koja izdaje račun ispunila neku činidbu prema drugoj strani, a što tužitelj nije dokazao".

39. Po ocjeni ovog suda, iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, utvrđeno je kako su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o djelu na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku isporučiti beton na gradilišta u [adresa] i [adresa], a tuženik se obvezao tužitelju nakon izvršene isporuke platiti naknadu za isporučeni beton. Tužitelj je tuženiku nakon izvršene usluge isporuke betona ispostavio račune, tuženik je predmetne račune uredno zaprimio te ih je evidentirao u poslovnim knjigama u knjizi ulaznih računa. U odnosu na navode tuženika o tome kako činjenica što je tuženik predmetne račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama nije dokaz o tome da je tužitelj tuženiku izvršio uslugu koja je navedena u tim računima, tuženiku je za odgovoriti kako je točno da račun sam po sebi nije dokaz da je usluga koja je navedena u računu izvršena, međutim, kako je tuženik, sukladno članku 10. stavak 2. ZOO-a, kao sudionik u obveznom odnosu iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), a to bi u konkretnom slučaju značilo da je tuženik račune koji su predmet ovog postupka, ako je smatrao da su mu isti dostavljeni iako mu tužitelj nije izvršio uslugu iz tih računa, osporiti i vratiti tužitelju, a ne iste evidentirati u knjizi ulaznih računa.

40. Stoga, ovaj sud takve navode tuženika ocjenjuje kao neosnovane, paušalne i usmjerene isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

41. Prema tome, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj za tuženika izvršio uslugu isporuke i pumpanja betona, da je tužitelj tuženiku za tu uslugu ispostavio račune u kojima je specificirao na što se točno odnosi njegovo potraživanje, a kojim računima tuženik nije prigovorio nego ih je evidentirao u svojim poslovnim knjigama u knjizi ulaznih računa, ovaj sud smatra da je tuženik predmetne račune prihvatio kao pravilne te je isti dužan i platiti tužitelju iznos koji je naveden u tim računima.

42. Prema tome, kako tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) nije dokazao niti da je tužitelju platio naknadu za izvršene usluge (niti je tuženik to tvrdio tijekom postupka), tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

43. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja temelji se na odredbi članka 590. ZOO-a.

44. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao (niti je predložio izvođenje dokaza na te okolnosti) da je osporio predmetne račune, niti je dokazao da je predmetne račune vratio tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu njihovog sadržaja, ovaj sud smatra da je tuženik predmetne račune prihvatio kao valjane.

45. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

46. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

47. Prema tome, kako tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao da je tužitelju dužan manji iznos, odnosno da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, ovaj sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a smatrao da ta činjenica nije dokazana. Točno je da je tuženik predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, međutim, taj zakonski zastupnik se nije pojavljivao na ročištima na kojima je određeno izvesti dokaz njegovim saslušanjem, niti je svoj izostanak opravdao nečim drugim osim paušalnim navodima punomoćnika tuženika o njegovoj spriječenosti pa se može osnovano pretpostaviti kako je takav dokazni prijedlog predložen isključivo radi odugovlačenja postupka.

48. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj izvršio uslugu isporuke i pumpanja betona za tuženika te da je za pružene usluge tuženiku ispostavio račune, a da tuženik tužitelju nije platio naknadu za izvršene usluge, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati utuženi iznos od 12.093,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od prvog dana od dana dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi članka 183. stavak 1. ZOO-a, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

49. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića, poslovni broj Ovrv-206/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.605,11 EUR-a / 12.093,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

50. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.750,00 kuna. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 100 bodova (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. i 126/22. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno 1.000,00 kuna (1 bod = 10,00 kuna prema Tbr. 50. Tarife), uvećano za 25% PDV-a (250,00 kuna), kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 500,00 kuna, sukladno tada važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11., 112/12. i 114/12.).

51. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak ovršnog postupka u iznosu od 232,26 EUR-a.

52. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (19. listopada 2020.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

53. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

55. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

56. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

57. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

58. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati po 100 bodova za sastav podnesaka od 19. srpnja 2021. (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa/23), po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 3. ožujka 2022., 10. studenog 2022., 23. ožujka 2023. i 12. lipnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), po 50 bodova za zastupanje na ročištima održanim 26. svibnja 2022. i 16. rujna 2022. (Tbr. 9.2. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 600 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.200,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (300,00 EUR-a), odnosno sveukupno 1.500,00 EUR-a.

59. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak plaćenog predujma za provođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 398,16 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 EUR-a, sukladno Tar.br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

60. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 1.964,52 EUR-a.

61. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

62. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak u iznosu od 1.083,65 EUR-a. Po ocjeni ovog suda, trošak sastavljanja podnesaka od 17. rujna 2021. i 15. veljače 2023. nije bio potreban za vođenje ovog postupka, dok je tužitelju za zastupanje na ročištima održanim 26. svibnja 2022. i 16. rujna 2022. priznato po 50 bodova, sukladno Tbr. 9.2. Tarife, umjesto zatraženih 100 bodova po Tbr. 9.1. Tarife jer se, po ocjeni ovog suda, ne radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, kako to proizlazi iz zapisnika o održanim ročištima, predmetna ročišta su odgođena jer nisu pristupili zakonski zastupnici stranaka koji su trebali biti saslušani na tim ročištima.

63. Nadalje, tužitelju nije priznat niti više zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 83,64 EUR-a. Naime, tužitelj će sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi biti u obvezi platiti sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 66,36 EUR-a pa mu pripada upravo taj iznos na ime naknade troškova s osnova troškova sudske pristojbe.

64. Osim toga, navesti je kako je tužitelj dva puta u popisu troška naveo trošak pristupa na ročište održano 16. rujna 2022. Tužitelju je za zastupanje na tom ročištu priznato 50 bodova, sukladno Tbr. 9.2. Tarife, dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

65. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

66. Rok za isplatu određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

67. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Saši Jelušiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o. iz Rijeke

- tuženiku po punomoćniku Draganu Marinu, odvjetniku u Makarskoj

- u spis