Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-482/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Vanja Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZH, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ZH protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-217/2025-9 od 1. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog ZH odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog ZH produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenika tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni ZH po braniteljici odvjetnici Petrunjeli Gregorić Štefan, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s bitnim tvrdnjama da je prema činjeničnom opisu djela navodno otuđio imovinu u vrijednosti od 90,00 eura, iz čega bi proizlazilo da je materijalna korist ostvarena kaznenim djelom mala, te da je otuđeni bicikl oštećeniku OH vraćen, iz čega proizlazi da kazneno djelo na njegovu štetu nije počinjeno.

6. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške krađe u produljenom trajanju za koje se tereti proizlazi iz obrane okrivljenika u kojoj je priznao počinjenje inkriminiranih radnji za koje se tereti, te opisao u koje objekte i na koji način je ulazio, te što je iz istih otuđio, koja obrana ima potvrdu o iskazima ispitanih oštećenika, te materijalnoj dokumentaciji u svezi poduzetih očevida i privremenog oduzimanja predmeta. Kod toga žalitelju valja navesti da je za postojanje kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti dostatno da jedna od inkriminiranih radnji ima obilježja najtežeg kaznenog djela tj. teške krađe, te da je za postojanje kaznenog djela potpuno irelevantno vraćanje otuđenog bicikla oštećeniku, s obzirom da se kazneno djelo krađe smatra dovršenim u trenutku kad je počinitelj stvar uzeo u vlastitu detenciju.

7. Također nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a zbog koje je istražni zatvor produljen, s bitnom tvrdnjom da ranija osuđivanost sama po sebi nije dostatna za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iz okrivljenikove ranije višestruke kaznene osuđivanosti zbog kaznenih djela teške krađe i krađe, za što su mu višestruko izricane bezuvjetne kazne zatvora, zatim činjenice da je inkriminirane radnje za koje se tereti u ovom postupku učinio ubrzo nakon što mu je u drugom kaznenom postupku ukinut istražni zatvor, te činjenice da je nezaposlen, bez prihoda (u obrani priznaje da je predmetno kazneno djelo počinio zbog neimaštine) proizlazi konkretna i realna bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti sa činjenjem kaznenih djela protiv imovine. S obzirom da okrivljenika od ponovnog počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv nisu odvratile ranije mnogobrojne kaznene osude za kaznena djela protiv imovine, te izdržavanje kazni zatvora, kao niti boravak u istražnom zatvoru u drugom kaznenom postupku suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama koje se sugeriraju žalbom. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti, imajući u vidu okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru od 16. srpnja 2025. pa nadalje, te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim.

8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 12. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović