Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-466/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-459/2025 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĐŽ i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi UŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 34. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju čl. 118. st. 2. u svezi s čl. 34. i čl. 48. st. 1. i 2. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci (valja primijetiti da je u postojećoj pravnoj situaciji opoziva uvjetne osude koji je uslijedio, sud prvog stupnja ispravno, tj. u skladu s odredbom čl. 58. st. 3. KZ-a, trebao ustvari optuženiku utvrditi kaznu zatvora za predmetno kazneno djelo).

1.1. Na temelju 58. st. 1. KZ-a optuženom ĐŽ opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Splitu broj: Kzd-59/2023 od 27. listopada 2023., pravomoćna 31. listopada 2024., kojom je proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 179.a, 177. st. 2. i 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ-18) i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda te je određeno da se ta kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te je odlučeno da se izrečena kazna zatvora iz te presude u trajanju od jedne godine ima smatrati utvrđenom.

1.2. Nakon toga je optuženi UŽ na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu: Kzd-59/2023 i to od 15. siječnja 2019. do 17. travnja 2019., od 2. lipnja 2022. do 21. lipnja 2022. i u ovom predmetu od 15. siječnja 2025. pa nadalje.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a – ispravno bi trebalo stajati: na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-a) optuženi UŽ u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. ZKP-a.

2. Protiv te presude je optuženi UŽ putem braniteljice Ivane Ševo, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način da optuženika osudi na blažu kaznu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-539/2025 od 1. kolovoza 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. S obzirom na istaknute žalbene osnove ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-a, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

7. Koda odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti što je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela, izrazio žaljenje i kajanje te se ispričao žrtvi, čime je, kako ustvrđuje taj sud, pokazao jasno izraženu svijest o protupravnosti vlastitog ponašanja i spremnost za prihvaćanje odgovornosti za počinjeno djelo, zatim što je otac četvero djece, od kojih je troje malodobno, i što je kazneno djelo ostalo u pokušaju, a optuženik obećao da će živjeti u skladu s pravnim normama, dok je otegotnim cijenio optuženikovu višestruku prekršajnu osuđivanost, zatim kaznenu osuđivanost zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2., čl. 177. st. 2. i čl. 179.a KZ-18, pri čemu je potonje kazneno djelo počinio na štetu iste žrtve – NŽ, s kojom optuženik ima zajedničko malodobno dijete, nadalje, što je nakon tjelesnog napada od žrtve zatražio da se razodjene, zbog čega je gola i bosa zatečena na cesti, a što je prvostupanjski sud ocijenio kao posebno surov čin usmjeren na poniženje žrtve i konačno okolnost da je žrtva zainteresirana za optuženikov kazneni progon. Utvrđene olakotne okolnosti sud prvog stupnja je valorizirao kao osobito olakotne, primjerene za ublažavanje kazne u smislu čl. 48. st. 2. KZ-a, a budući da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, taj je sud zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke i za ublažavanje kazne sukladno čl. 48. st. 1. KZ-a.

8. Optuženik je žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u cijelosti vezao uz odluku o kazni te je u tom kontekstu u pravnom lijeku istakao da je sud prvog stupnja propustio olakotnima cijeniti činjenice da optuženik živi sa starim i bolesnim roditeljima i da je jedina osoba koja im financijski pomaže i brine o njihovom zdravstvenom stanju, kao i činjenicu da je žrtva kritične zgode nepozvana došla u kuću optuženika u kojoj je prenoćila i da je tom prilikom, prema vlastitom kazivanju, konzumirala veću količinu alkohola i određenu količinu droge, što je zasigurno utjecalo na njeno ponašanje. Osim toga optuženik smatra da prvostupanjski sud nije mogao otegotnim vrednovati činjenicu da je žrtva gola i bosa zatečena na cesti, budući da se ta okolnost ne nalazi u činjeničnom opisu djela, slijedom čega da niti njegov čin nije mogao cijeniti posebno surovim i usmjerenim na poniženje žrtve.

9. Vezano za potonji žalbeni prigovor valja odgovoriti optuženiku da to što je sud prvog stupnja utvrdio da je on, nakon tjelesnog napada, zatražio od žrtve NŽ da se razodjene, zbog čega je ona zatečena gola i bosa na cesti, nisu odlučne činjenice kada je u pitanju kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 34. KZ-a, pa stoga one nisu ni trebale biti opisane u činjeničnom supstratu predmetne inkriminacije, a sud prvog stupnja bio ih je ovlašten, budući da ih je neprijeporno utvrdio, cijeniti kao otegotne okolnosti kod počinjenja predmetnog kaznenog djela, posljedično čemu ih je ispravno okvalificirao surovim činom kojim je optuženik nastojao poniziti žrtvu. Nadalje, činjenice na koje se poziva žalitelj, tj. da je žrtva nepozvana došla k njemu i da je kritične zgode konzumirala alkohol i opojnu drogu, u postojećoj situaciji ne predstavljaju nikakve olakotne okolnosti, a što se tiče optuženikove skrbi o starim i bolesnim roditeljima, kada se i apstrahira da ta činjenica nije ničime dokumentirana, ona sama po sebi nije od takvog značaja da bi u kontekstu utvrđenog vrijednosnog razmjera između svih pravilno konstatiranih olakotnih i otegotnih okolnosti mogla dovesti do još blažeg kažnjavanja optuženika. Naime, sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene svih ispravno utvrđenih okolnosti koje u smislu čl. 47. st. 1. KZ-a utječu na odmjeravanje kazne, iste ocijenio kao naročito olakotne okolnosti te je u odnosu na optuženika primijenio institut, ne samo sudskog, već i zakonskog ublažavanja kazne, s obzirom da je kazneno djelo teške tjelesne ozljede ostalo u pokušaju, tako da je i po uvjerenju ovoga žalbenog suda optuženiku za konkretno kazneno djelo odmjerio kaznu zatvora koja je primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, koji se pojavljuje u svojstvu višestrukog prekršajnog povratnika, ali i kaznenog recidivista, te da je u tom smislu ista na tragu općeprihvaćenog načela individualizacije u kažnjavanju i istovremeno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u skladu s čl. 41. KZ-a. Isto vrijedi i za jedinstvenu kaznu zatvora na koju je optuženik osuđen nakon pravilnog i zakonitog opoziva uvjetne osude preciziranog u točki IV dispozitiva pobijane presude.

11. Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 12. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović