Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-40/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Lavčević-mehanizacija d.o.o., OIB: 62641419845, Split, Stinice 16, zastupanog po punomoćnici PZ, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Splitu poslovni broj Pr-201/2022-28 od 13. siječnja 2025., 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Splitu poslovni broj Pr-201/2022-28 od 13. siječnja 2025. preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 1.287,33 EUR (tisuću dvjesto osamdeset sedam eura i trideset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno i u točki II. izreke tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova manje isplaćene bruto razlike osnovne plaće, za period počev od 31.12.2016. do 31.12.2017. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.287,33 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31.07.2015.g.određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, izuzev zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima, koje zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos, kako slijedi:

- na iznos od 203,00 EUR počev od 26.04.2017.do isplate

- na iznos od 209,77 EUR počev od 26.05.2017.do isplate

- na iznos od 230,82 EUR počev od 28.06.2017.do isplate

- na iznos od 285,51 EUR počev od 27.07.2017.do isplate

- na iznos od 229,59 EUR počev od 29.08.2017.do isplate

- na iznos od 128,64 EUR počev od 28.09.2017.do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 53,09 EUR (pedeset tri eura i devet centi) u roku 15 dana.

III. Točka I. izreke u odbijajućem dijelu nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe , s osnova manje isplaćene bruto razlike osnovne plaće, za period počev od 31.12.2016. do 31.12.2017. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.287,33 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31.07.2015.g.određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja jevrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjemprosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinedana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnjabanka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, izuzev zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima, koje zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos, kako slijedi:

- na iznos od 203,00 EUR počev od 26.04.2017.do isplate

- na iznos od 209,77 EUR počev od 26.05.2017.do isplate

- na iznos od 230,82 EUR počev od 28.06.2017.do isplate

- na iznos od 285,51 EUR počev od 27.07.2017.do isplate

- na iznos od 229,59 EUR počev od 29.08.2017.do isplate

- na iznos od 128,64 EUR počev od 28.09.2017.do isplate."

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima, i u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate po više zatraženoj kamatnoj stopi. II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 1.944,31 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos tečeod dana presuđenja pa do isplate po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a."

2. Protiv točke I. (u dosuđujućem dijelu) i točke II. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 24. siječnja 2025. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da tuženiku naknadi troškove, osobito troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženik navodi kako žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) osim zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a pri čemu ne konkretizira niti jednu od bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Zbog toga je ovaj sud primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće i naknade plaće između onog što je tužitelju isplaćeno u vremenskom periodu od ožujka do rujna 2017. i onoga što mu je trebalo biti isplaćeno da je tuženik plaću, naknadu plaće i dodatke na plaću obračunao temeljem članka 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“ broj 115/15. i 134/15.; dalje: KUG).

6.1. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti jer da se na njega ne primjenjuju odredbe KUG jer je tuženik prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007 razvrstan u područje H, razred 4941,cestovni prijevoz robe, a ne u područje graditeljstva.

6.2. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u Ugovore o radu koje je tužitelj sklapao sa tuženikom u utuženom vremenskom razdoblju (rad na određeno vrijeme) utvrdio da je on Ugovore o radu zaključio za poslove rukovatelja građevinskim strojevima te da je navedenim ugovorima u članku 5. ugovoreno da se plaća obračunava prema Kolektivnom ugovoru i prema rasporedu u grupu 4 A poslova koji poslovi su razvrstani po složenosti u Tarifnim stavovima koji čine prilog 1. KUG-a (razni poslovi koje obavljaju KV građevinski radnici, među kojima je i rukovatelj građevinskim strojevima).

6.3. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku, a prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti u 2007., tuženik razvrstan u područje cestovnog prijevoza robe, a u sudski registar je upisan i kao tvrtka koja obavlja više djelatnosti, među kojima i djelatnost građenja.

6.4. Člankom 2. stavak 1. KUG da je propisano da se ugovor primjenjuje na sve fizičke i pravne osobe (dalje: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

6.5. Člankom 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94.; dalje: ZNKD) da je propisano da se prema nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave, a člankom 6. stavak 1. istog zakona da je propisano da se subjekti iz članka 2. tog zakona razvrstavaju u područja, podpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz članka 2. tog zakona obavlja više djelatnosti razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

6.6. Prvostupanjski sud je mišljenja da se obzirom na zaključene ugovore o radu treba na obračun plaće i naknade plaće te na uvećanja za dodatke propisane u člancima 41. do 45. KUG primijeniti KUG. Kako u utuženom vremenskom periodu plaća, naknada plaće i dodaci na plaću nisu obračunati i isplaćeni temeljem KUG, to da tužitelju pripada iznos koji predstavlja razliku između onoga što mu je isplaćeno i onoga što mu je trebalo biti isplaćeno da je obračun vršen primjenom KUG.

6.7. Vještak knjigovodstveno-financijske struke izračunao je navedenu razliku u iznosu od 1.287,33 eura te mu je taj iznos i dosuđen. Na navedeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata od datuma od kojih je tužitelj tražio isplatu kako je to navedeno u točki I. izreke jer je tražio manje nego što bi mu pripadalo obzirom na članka 92. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.).

6.8. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima i u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate po više zatraženoj kamatnoj stopi.

6.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 5. i članak 155. ZPP-a dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

7. U svojoj žalbi tuženik ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da se na njega ne može primijeniti Kolektivni ugovor za graditeljstvo, već Kolektivni ugovor za djelatnost prijevoza kojim se tuženik isključivo i bavi. Ističe kako tuženik nije član udruge poslodavaca u djelatnosti graditeljstva i nije potpisnik Kolektivnog ugovora za graditeljstvo premda je u sudskom registru između ostalog upisana i djelatnost građenja. Mišljenja je da treba utvrditi kako je za ocjenu obvezatnosti poslodavca primijeniti određeni granski kolektivni ugovor isključivo mjerodavno obavlja li isti stvarno određenu djelatnost, odnosno razvrstavanje prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti na koju se kolektivni ugovor odnosi, a ne registriranje te djelatnosti u sudskom registru. Ugovorima o radu da nije ugovorena primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Pozvao se i na odluku Vrhovnog suda Rev-5067/2019-2 od 21. ožujka 2023. kojom je utvrđen kao pravilan zaključak drugostupanjskog suda u tom spisu da se ne može primijeniti „odredba članka 47. KU/15 jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 2. KU“, a radi se o predmetu sa istom činjeničnom i pravnom osnovom, ali za ranije razdoblje.

8. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pogrešno primijenio materijalno pravo.

8.1. Prema članku 2. KUG isti se primjenjuje na sve poslodavce koji obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane u skladu Odlukom o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

8.2. Među strankama nije sporno da je prema Državnom zavodu za statistiku prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007, a sukladno člancima 2. i 6. ZNKD-a tuženik razvrstan u područje cestovnog prijevoza robe, kao što nije sporno niti da je tuženiku kao jedna od djelatnosti u sudski registar upisana i djelatnost građenja. Tuženik je u skladu sa Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificiran u razred 4941 kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, a ne u građevinarstvo.

8.3. Na tuženika se ne može primijeniti Odluka ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015. kojom je proširena primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007 – NKD 2007, s obzirom da prema toj klasifikaciji tuženik nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti.

8.4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-398/2023-2 od 21. veljače 2024. u istoj pravnoj i sličnoj činjeničnoj situaciji odbio reviziju u tom spisu tužitelja (drugi radnik istog tuženika), a koja je dopuštena rješenjem broj Revd- 417/2023-2 od 8. veljače 2023. i odgovorio na pravno pitanje: „Je li za ocjenu primjene proširenog Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na radnike koji poslove obavljaju u graditeljstvu mjerodavna djelatnost u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac ili je mjerodavna djelatnost koju radnici za poslodavca, prema Ugovoru o radu, stvarno i obavljaju i koja djelatnost je, uz primarnu djelatnost, upisana u sudski registar kao predmet poslovanja poslodavca?“.

8.5. U navedenoj odluci prihvaćeno je shvaćanje izraženo u odluci istog suda broj Rev- 1178/2020-2 od 10. siječnja 2024. u kojoj je odgovoreno na pitanje postavljeno i u Revd-417/2023-2 od 8. veljače 2023. tako da odgovor glasi: „Stoga u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u sudski registar da bi se primjena tog KU-a proširila i na poslodavce i na radnike u djelatnosti građevinarstva potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka-da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007.-NKD 2007., što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje (tako i u Rev-5067/2019-2 od 21. ožujka 2013.)“.

9. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio pravno shvaćanje koje je izraženo u navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i koje daje odgovor na sporno pitanje u ovom postupku (primjena KUG na obračun plaće, naknade plaće i dodataka), zbog čega je preinačio pobijanu odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dosuđujućem dijelu u točki I. izreke.

10. Kako je pobijana odluka preinačena to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučeno i o troškovima cjelokupnog postupka. Tuženik je u prvostupanjskom postupku zatražio naknadu troškova u vidu sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je tužitelj oslobođen od plaćanja tih sudskih pristojbi i za plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

10.1. U situaciji kada je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, a ne uspije u postupku, sudske pristojbe se ne mogu naplatiti od tuženika (članak 13. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.). Sudska pristojba za odgovor na tužbu naplaćuje se ovisno o uspjehu stranaka u postupku po pravomoćnom završetku postupka. Međutim, kako je tuženik uspio u postupku, to se od njega pristojba ne bi mogla naplatiti.

10.2. Što se tiče pristojbe na žalbu kako to proizlazi iz podataka u spisu istu je tuženik platio pa ima pravo na naplatu te pristojbe od tužitelja i to u iznosu koji je plaćen, a koji iznosi 53,09 eura, koji iznos mu je i dosuđen.

11. Zbog navedenih razloga prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena pobijana odluka primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu.

12. Točka I. izreke u odbijajućem dijelu nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Vesna Rep