Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-823/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod Dubrovnik d.o.o. iz Dubrovnika, Vladimira Nazora 19, OIB:00862047577, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Zovko, Šimunković i Ivanović iz Zagreba, protiv tuženika LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-490/2023-9 od 28. travnja 2025., 12. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-490/2023-9 od 28. travnja 2025. u točki I. i III. izreke.
II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka poslovni broj: Orvr- 1664/2022 od 10. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 105,95 EURA zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama preciziranim kao u izreci, a tekućim na svaki naznačeni iznos počevši od dospijeća pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke ukinut navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,88 EURA zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 178,78 EURA zajedno s preciziranim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2025. do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik bez navođenja zakonskim žalbenih razloga, sadržajno ukazujući na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 8. i 220. st. 2. istog Zakona te na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a kao i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da ovaj sud navedenu odluku ukine.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Kako među strankama nije sporno da se predmetna tražbina odnosi na komunalnu uslugu opskrbe vodom koju tužitelj pruža, dok je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj: 66/19) u svezi s čl. 40. st. 1. i čl. 3. st. 1. toč. 6. istog Zakona, te primjenjujući odredbu čl. 33. Općih uvjeta tužitelja od 7. lipnja 2011. utvrđuje da je tužitelj svaki od predmetnih računa na kojima temelji svoju tražbinu sastavio temeljem očitanja vodomjera i primjenom odredaba Odluke o cijeni vodnih usluga od 16. lipnja 2016., objašnjavajući da tuženik niti predstavnik suvlasnika stanara, a niti druga osoba zadužena za kontakt nisu dostavili odluku o načinu i obračunu raspodjele utrošene vode, pa da je sukladno odredbi čl. 40. st. 4. u svezi s čl. 28. i 29. Općih uvjeta tužitelja propisano da će za sve korisnike koji ne pristaju na obračun potpisan od strane većine korisnika opskrba vodom obračunati kao razlika između zbroja očitanih stanja sa sekundarnih vodomjera korisnika i glavnog vodomjera razmjerno broju stambenih jedinica. Stoga smatra da je tužitelj očitao i obračunao potrošnju vode na spornom mjernom mjestu sukladno prethodno navedenih odredbama Općih uvjeta kao i mjerodavnoj Odluci o visini cijene vodnih usluga, dok da tuženik nije postupio s dužnom pažnjom koja se očekuje u smislu čl. 10. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) jer nije provjerio niti zatražio od tužitelja račune za predmetno mjerno mjesto, te da stoga nije s uspjehom osporio osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva.
6. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen dok je zakonska zatezna kamata suđena sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a i teče od dana dospijeća svakog utuženog računa tj. od zakašnjenja do isplate, obzirom da tuženik nije dokazao da je ispunio svoju obvezu plaćanja vodne usluge, slijedom čega je predmetni platni nalog održan na snazi kako je to navedeno pod točkom I. izreke pobijane presude sve temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.
7. U žalbi tuženik tvrdi da nije bilo rasprave nego je samo zamjenica punomoćnika pročitala sadržaj "optužnice" od nekoliko redaka dok da njemu nije bilo omogućeno da odgovori na "optužnicu" što je povreda odredaba parničnog postupka pa je presuda neosnovana. Tvrdi da izvadak iz poslovnih knjiga o potrošnji vodi nije vjerodostojna isprava jer vlasnici stanova prijavljuju potrošnju vodu u svojim stanovima bez kontrole, te da ga tužitelj neosnovano tereti za očitanu vodu na glavnom vodomjeru, iako zna da se voda u njegovom stanu ne troši jer je ventil ispred vodomjera zatvoren, obzirom u predmetnom stanu nitko ne stanuje, čime osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao potrošnju vode na vodomjeru jer se to može dokazati samo ako djelatnik tužitelja otiđe u predmetni stan i očita stanje.
8. Prije svega valja istači da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a, u kojem se presuda ili rješenje, kojim se završava spor takve vrste, mogu pobijati samo iz razloga propisanih čl. 467. st. 1. ZPP-a.
9. Osim toga, kako ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, da će ovaj sud uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu, to je po žalbi tuženika sud ispitao pobijanu presudu samo u odnosu na dosuđujući dio pod točkom I. i III. izreke.
10. Ispitujući stoga pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje tuženik, obzirom da su netočne tvrdnje tuženika da mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, jer iz stanja spisa proizlazi da je podnio prigovor na rješenje o ovrsi te da mu je dostavljena sva dokumentacija od suprotne strane te je prisustvovao raspravi od 13. ožujka 2025. na kojoj je mogao predlagati dokazne prijedloge te se očitovati na sve navode tužitelja. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi u pobijanoj presudi bila počinjena ijedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporu male vrijednosti.
11. Nadalje kako se preostali dio žalbe svodi na žalbene razloge zbog kojih se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je održao na snazi platni nalog kako je to navedeno pod točkom I. izreke obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se obračun vode u predmetnom stanu obračunava na temelju potrošnje vode na osnovu očitanja vodomjera koji se nalazi u stanu, jer iz dokumentacije za zgradu gdje se nalazi predmetni stan proizlazi da se potrošnja vode za navedeno mjerno mjesto obračuna po potrošnji vode na glavnom vodomjeru zgrade, niti je tuženik tvrdio tijekom postupka da je svaki mjesec ili periodično obavještavao predstavnika stanara da nema potrošnje vode na predmetnom obračunskom mjestu, pa je pravilno tužitelj obračun za predmetnu nekretninu izvršio sukladno ranije navedenim propisima te obračunao uslugu opskrbe vodom na osnovu razlike između zbroja očitanih stanja sa sekundarnih vodomjera korisnika i glavnog vodomjera razmjerno broju stambenih jedinica.
12. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. i III. izreke jer ovaj sud po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, a tuženik odluku o troškovima žalbom sadržajno uopće ne pobija.
13. U nepobijanom odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.
U Varaždinu 12. kolovoza 2025.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
