Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Psp-18/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika 1. Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Ulica Grada Vukovara 220, Zagreb, OIB: 28921383001, 2. Ličke vode d.o.o., Gospić (Grad Gospić), Bužimska ulica 10, OIB: 90077579259 (pravni sljednik ranijeg 2-tuženika VODOVOD d.o.o. Brinje (Općina Brinje), Trg admirala Janka Vukovića Podkapelskog 6, OIB: 67230419986) i 3. GEOSERVIS A.S. d.o.o. Sesvete (Grad Zagreb), Sesvetski Kraljevec, Laurenta Metrala Pierrea 4, OIB: 13360703292, zastupan po punomoćniku Boži Kelavi, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, VPS: 663,61 eura, nakon održane glavne javne rasprave 7. kolovoza 2025. godine, u prisutnosti zamjenskog punomoćnika tužitelja i punomoćnice 2-tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika 1 i 3, dana 12. kolovoza 2025., javno objavivši,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su tuženici 1. Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Ulica Grada Vukovara 220, Zagreb, OIB: 28921383001, 2. Ličke vode d.o.o., Gospić (Grad Gospić), Bužimska ulica 10, OIB: 90077579259 (pravni sljednik ranijeg 2-tuženika VODOVOD d.o.o. Brinje (Općina Brinje), Trg admirala Janka Vukovića Podkapelskog 6, OIB: 67230419986) i 3. GEOSERVIS A.S. d.o.o. Sesvete (Grad Zagreb), Sesvetski Kraljevec, Laurenta Metrala Pierrea 4, OIB: 13360703292, u razdoblju od 16. srpnja 2024. pa do 19. kolovoza 2024. samovlasno smetali tužitelja, u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], kod Općinskog suda u Gospiću, zemljišnoknjižni odjel Otočac, na način da su izvođenjem hidrogeoloških istražnih radova s istražnim bušenjem, a prema Vodopravnim uvjetima Hrvatskih voda za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Klasa: UP/I-325-09/24-04/0000542 od 21.06.2024., radove izvodili i na dijelu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to na način da su na dijelu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] postavili strojeve i alate, a ujedno su i prolazili česticom tužitelja, sve u površini od 47 m2, prema skici lica mjesta OG, ing. geod. od kolovoza 2024., koja skica je sastavni dio ovog rješenja, iako je navedena čestica u posjedu i vlasništvu tužitelja i nije obuhvaćena Vodopravnim uvjetima, te su na taj način tužitelja onemogućili da se u cijelosti koristi svojom kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

II. Tuženicima 1 - 3 se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće, pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženici 1 – 3 dužni su solidarno tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.726,39 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj sa viškom zahtjeva za naknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 226,49 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika 1 - 3 radi smetanja posjeda navodeći da je tužitelj posjednik i vlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je tužitelj 6. kolovoza 2024. godine od djelatnice 1-tuženika ĐG saznao kako su po zahtjevu 1-tuženika ishođeni Vodopravni uvjeti vezano za čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ujedno graniči i sa tužiteljevom čkbr. [katastarska čestica]. Predmetnim Vodopravnim uvjetima da su odobreni hidrogeološki istražni radovi s istražnim bušenjem na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a radi utvrđivanja postojanja i raspostranjenosti količine i kakvoće podzemne vode koja bi se koristila za vodoopskrbu područja Brinje, a koju vodoopskrbu provodi 2-tuženik. Tužitelj je dana 2.8.2024. od svoje majke HG saznao kako se na dijelu tužiteljeve čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvode određeni radovi bez bilo kakve dozvole i odobrenja tužitelja. Istoga dana da je njegova majka obišla predmetno zemljište gdje je utvrdila kako se na dijelu istoga nalaze strojevi 3-tuženika kao i da se rade određeni iskopi. 1-tuženik je uvjeravao tužiteljevu majku da se hidrogeološki istražni radovi obavljaju isključivo na javnom dobru tj. čkbr. [katastarska čestica], a da istražne radove provodi 1-tuženik u suradnji s 2-tuženikom, a da je izvođač radova 3-tuženik. S obzirom da je razvidno da su tuženici 1 – 3 prilikom obavljanja hidrogeoloških istražnih radova smetali tužitelja na način da su prokopali i dio čkbr. [katastarska čestica] i na istoj nekretnini postavili svoje radne strojeve, to se predlaže da se utvrdi čin smetanja, odnosno da se donese rješenje kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen nakon provedenog vještačenja podneskom od 22.7.2025. godine (list 150 i 151 spisa).

2. U odgovoru na tužbu 1-tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije bilo potrebe za proširenjem javnog puta jer da je sama bušotina locirana i izvedena uz rub istoga te da su svi strojevi i alati smješteni na istom tom javnom putu. Dapače, da utabani makadam u naravi predstavlja javni put koji uopće nije u posjedu tužitelja te da činom smještaja strojeva i alata na javnom putu nije moglo biti počinjeno smetanje posjeda tužitelja. Naposljetku, da 1-tuženik nije počinitelj smetanja, nije nalogodavac te da u interesu 1-tuženika nije počinjenje smetanja.

2.1. 2-tuženik u svome odgovoru na tužbu također se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da 2-tuženik (ranije Vodovod d.o.o. Brinje) nije naručitelj navedenih radova te da se nije uočilo da su susjedne čestice, osim predmetnog puta, uopće korištene za izvođenje radova.

2.2. 3-tuženik poriče u cijelosti navode tužbe te se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer da tužitelj nije samostalni neposredni posjednik već da je to plodouživatelj i to trgovačko društvo Magica d.o.o. Zagreb s obzirom da je u zemljišnim knjigama na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena osobna služnost prava plodouživanja u korist Magica d.o.o. Zagreb te je osnovano pravo građenja na istog subjekta. Nadalje se navodi da je 3-tuženik sve poslove obavljao prema nalogu 1- tuženice te da nije poduzimao bilo kakve radnje na tužiteljevoj čestici te se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvod iz posjedovnog lista, list 8 spisa, Katastarski plan, list 9 spisa, Izvadak iz zemljišne knjige, list 10 spisa, u Vodopravne uvjete, list 13 – 15 spisa, u fotografije, list 18 – 28 spisa, uvid u skicu lica mjesta iz kolovoza 2024. godine, list 17 spisa, saslušani su svjedoci HG, RG te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja, list 107 – 111 spisa te je održano ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika, list 118 – 120 spisa na kojem je saslušan svjedok ĆG, list 120 spisa te je izvršen uvid u skicu, list 127 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Naime, odredba čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV-a) propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavak 2. istoga članka navodi pak, da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Odredba čl. 21. st. 3. citiranog Zakona propisuje pak, da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Prema tome, proistječe da tužitelj mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik kao što mora dokazati i čin smetanja s tim da Sud jedino na okolnost eventualnog proteka prekluzivnog roka od 30 dana od dana smetanja pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima sa lica mjesta te iskazu svjedokinje HG čiji je iskaz uvjerljiv i logičan, podudaran sa navodima iz tužbe kao i podudaran sa materijalnim dokazima u spisu.

7. Svjedokinja HG tako navodi da je 2.8.2024. godine posjetila Brinje i otišla na groblje, a da je potom kao i inače obišla zemlju koje je vlasnik njezin sin. Pojašnjava da se predmetna zemlja nalazi uz jedan put, zapravo da se račvaju dva puta te je opazila na tom kosom terenu odnosno na zemljištu od njezinog sina da se nalaze dva ogromna stroja kao da je i riječ o nekoj bušotini te je vidjela na jednom stroju "kao neku napravu" iz koje je kao vodoskok izlazila ogromna količina vode. Dva radnika koja su bila prisutna kazali su joj da su pronašli vodu te da će ta voda biti za potrebe Brinja. Potom da je otišla u Općinu Brinje, međutim, da nikoga nije zatekla, vratila se u Zagreb, a onda je iste nedjelje, znači, 4.8.2024. ponovno došla na ovu česticu sa svojim bratom i nećakinjom. 6.8.2024. da je telefonski kontaktirala Općinu Brinje i pitala ih tko je zadužen za vodovod te su je oni uputili na UG koju je kontaktirala, no, koja joj je kazala da ne zna bilo što o tome i tko bi to uopće radio, odnosno da to ne radi Vodovod Brinje već da je moguće da je riječ o radovima Hrvatskih voda. Potom da je kontaktirala i Hrvatske vode, Slivno područje Rijeka i to ĐG koja joj je kazala da je ona u vrijeme izvođenja ovih radova bila na godišnjem odmoru, no, da zna za ove radove, da je kontaktirala UG koja joj je predočila da je teren na kojem je trebalo raditi javni put jer da bi u protivnom Hrvatske vode svakako kontaktirale vlasnike zemljišta kao i uvijek u takvim situacijama. Svjedokinja navodi da je o svemu izvijestila svoga sina i savjetovala da pokrene postupak. Nadalje navodi da je ponovno bila na istom zemljištu krajem kolovoza iste godine kada strojeva više nije bilo, no, da je ostao jedan otvoreni šaht i jedna zatvorena bušotina izdignuta iz zemlje, a kada je došla drugi puta da je bio zatvoren i taj šaht. Još ističe da su ti strojevi očito "pošišali" i živicu koja se nalazila na ovoj čestice te navodi da su strojevi svakako ušli u posjed čestice njezinog sina. S druge pak strane navodi da je njezin sin u posjedu ove nekretnine od njezine kupnje, da joj je poznato da je na sinovljevoj nekretnini upisano pravo plodouživanja u korist društva Magica d.o.o. kojeg društva je vlasnik upravo tužitelj, no, pojašnjava da ta služnost "nikada nije zaživjela" već je njezin sin kao fizička osoba na ovoj čestici sadio češnjak, održavao voćke, kosio travu. Također navodi da se čin smetanja sastoji u tome da je uklonjeno zelenilo na sinovljenoj čestici, a pri čemu misli na živicu koja je bila samonikla kao i da se čin smetanja sastoji u tome da su strojevi bili na predmetnoj čestici. Navedena svjedokinja saslušana je i na licu mjesta gdje je ostala pri svome iskazu te je na licu mjesta pokazala gdje su bili strojevi koje je zatekla te je utvrđeno da ista predočuje površinu koju je vještak mjernik identificirao kao vlasništvo tužitelja.

8. Svjedok RG, suvlasnik 3-tuženika, navodi da je 3-tuženik obavljao radove za potrebe naručitelja, ovdje 1-tuženika jer da su Hrvatske vode istraživale mjesto gdje bi se pronašla voda za potrebe Brinjskog kraja. Da su Hrvatske vode, odnosno 1-tuženik, odredile lokaciju gdje će se radovi izvoditi odnosno gdje će se bušiti i nakon određivanja lokacije, da su djelatnici 3-tuženika pristupili bušenju odnosno izvođenju radova. Navodi da je 3-tuženik izašao na teren sa jednim strojem za izvođenje bušotina u tlu, riječ je o stroju "Klem 805" koji je širine 2,5 m te da je na terenu bio i jedan stroj na kotačima, a da je riječ o kompresoru. Ističe da je 3-tuženik te radove obavljao na jednom putu koji je bio nasut "šoderom" te da se bušilo na tom putu kao što su i stroj za bušenje i kompresor bili na ovom putu. Nakon predočenja fotografije koja prileži spisu, list 21 spisa, svjedok navodi da su to doista njegovi, tj. strojevi 3-tuženika, da se na fotografiji vidi put, ali da su predmetni strojevi također na putu te da su ostavili prostor za prolazak automobila i traktora. Ne zna da li su Hrvatske vode angažirale geodetu, no, da je 3-tuženik bušio tamo gdje mu je rečeno, a da je mjesto gdje se trebalo bušiti bilo označeno sa narančastim sprejem.

9. Svjedok ĆG, bivši zaposlenik 1-tuženika, navodi da je radio 10 godina na pronalaženju lokacija za zahvat podzemnih voda za javnu vodoopskrbu na području Općine Brinje te navodi da je upravo on odredio ovu lokaciju u konkretnom slučaju, a da je praksa da se bušotina nalazi na javnom dobru ili u vlasništvu Republike Hrvatske. Navodi da je bio na licu mjesta 30.5.2024. te je ocijenio na temelju Geoportala da bušotina koja se treba postaviti da se nalazi na javnom putu.

10. Vještak mjernik na licu mjesta identificirao je prijepor te je iskolčio granicu između čkbr. [katastarska čestica] koja čestica je u vlasništvu tužitelja i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], put javno dobro. Očitovao se da se bušotina nalazi na čkbr. [katastarska čestica] javno dobro, a da su se građevinski strojevi koji su prikazani na fotografijama, list 18 – 28 spisa, nalazili na dijelu čkbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja. Vještak je pojasnio da s obzirom da je makadamski put slobodan u pogledu s istoka prema zapadu, a sa lijeve strane nalazi se depresija, tzv. draga, smatra da je dio strojeva bio, iako ne u cijelosti, na dijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čestica je tužiteljevo vlasništvo i posjed.

11. Tužitelj, saslušan u svrhu dokazivanja, navodi da ga je majka izvijestila o strojevima i radovima na čestici u njegovom vlasništvu i poslala mu fotografije, a da je on tada bio na godišnjem odmoru. Navodi da njegova čestica imao jedan pad, ali i jedno izravnanje tako da ima jedan ravni dio koji mještani koriste kao put misleći da je to doista put iako je riječ o dijelu njegove čestice. S obzirom da nije geodeta, da je angažirao geodetu koji mu je potvrdio da su se ovi radovi odvijali na njegovoj čestici nakon čega da je angažirao odvjetnika i ustao sa tužbom. Po povratku sa mora da je navratio na svoju parcelu, da tada više nije bilo strojeva, no, da su bili vidljivi ostaci ugažene zemlje te je vidio čep plave boje kojim je zatvorena bušotina. On osobno da je koristio predmetnu česticu na način da bi sadio voćke te je znao dolaziti sa društvom i roštiljati jer se u blizini nalazi jezero, a također navodi da kosi i održava ovu česticu. Potvrđuje da je doista uknjiženo pravo plodouživanja i pravo građenja na ovoj čestici i to u korist društva Magica d.o.o. Brinje te pojašnjava da je bilo govora nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju da bi fondovi EU davali određena sredstva za gradnju kuća za odmor, a da je bila ideja da se tvrtka Magica bavi tim poslom. Međutim, da Općina Brinje nije potpala pod brdsko planinsko područje u tom razdoblju te nije bilo dovoljno bodova za aplicirati za sredstva iz fondova Europske unije te iz tog razloga to nikada nije zaživjelo. Međutim, navodi da on nikada nije predao u posjed predmetnu nekretninu društvu Magica niti je ovo društvo vršilo bilo kakvu radnju na ovoj čestici, Dapače, da to društvo ne obavlja bilo kakvu poslovnu aktivnost od kada je osnovano, da je to društvo u njegovom 100% vlasništvu odnosno da je samo on član društva.

12. Prvotno valja istaći da ovaj Sud drži da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer da je na predmetnoj nekretnini, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjiženo pravo osobne služnosti – pravo plodouživanja u korist društva Magica d.o.o. Brinje kao što je upisano i pravo građenja u koriste navedene tvrtke i to 2017. godine. Naime, ovaj Sud je punu vjeru poklonio iskazu samog tužitelja u kojem je iscrpno iznio razloge osnivanja osobne služnosti na predmetnoj nekretnini u korist društva Magica d.o.o., a koji razlozi su potom otpali kako je to pojasnio tužitelj.

13. Iz Izjave o odreknuću od prava građenja i od prava plodouživanja (list 99 spisa) proistječe da se nositelj prava građenja odnosno tvrtka Magica d.o.o. zastupana po direktoru Ankon MG, ovdje tužitelju, odriče prava građenja i osobne služnosti prava plodouživanja na predmetnoj nekretnini upravo iz razloga jer gradnja nikada nije realizirana, a što je detaljno i logično pojasnio i sam tužitelj. Dapače, očevidom na samoj čestici nedvojbeno je da nema tragova bilo kakve gradnje te je izvjesno da ovdje tužitelj kao posjednik i vlasnik nikada i nije predao predmetnu česticu u posjed tvrtki Magica d.o.o. i to iz razloga neuspjeha na natječaju za povlačenje sredstava iz fondova EU. Naprotiv, po ocjeni ovoga Suda, očito je da je prijeporna nekretnina i nadalje u faktičnom posjedu samog tužitelja koji je čine posjedovanja opisao u svome iskazu, a što je potvrdila i njegova majka, svjedokinja HG.

14. Isto tako, a vezano za preinaku tužbe proistječe da je tužitelj istu preinačio u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe, međutim, po ocjeni ovoga Suda, riječ je o preinaci koja je uslijedila nakon očevida na licu mjesta kada je tek tužitelj mogao imati sve relevantne podatke za ispravno postavljanje tužbenog zahtjeva. Naposljetku, Sud je takvu preinaku dopustio, unatoč protivljenju 2-tuženika, budući smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP).

15. Naposljetku, nije osnovan niti prigovor prekluzije jer da je u tužbi navedeno da su tuženici "neutvrđenoga dana samovlasno smetali tužitelja", da bi tek u podnesku od 22.7.2025. bilo naznačeno da je smetanje počinjeno u razdoblju od 16. srpnja 2024. pa do 19. kolovoza 2024. godine. Naime, kako to ističe i tužitelj 1- tuženik je sam u svome očitovanju (list 48 – 50 spisa) naveo razdoblje izvođenja predmetnih radova, a u skladu sa kojim je tužitelj onda uredio tužbeni zahtjev budući tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije točno znao vrijeme smetanja posjeda. Međutim, budući je tužitelj ustao sa tužbom 29.8.2024. godine, a iz očitovanja 1- tuženika kao i uređenog tužbenog zahtjeva proistječe da je posjed smetan od 16. srpnja 2024. pa do 19. kolovoza 2024. to proistječe da je tužba podnesena pravovremeno, dakle, unutar roka od 30 dana od dana smetanja posjeda.

16. Iz Nalaza i mišljenja vještaka mjernika proistječe da su građevinski strojevi koji su predočeni na fotografijama (list 18 – 28 spisa) nedvojbeno zauzimali i dio čkbr. [katastarska čestica] koja čestica je posjed i vlasništvo tužitelja. Osim toga, iz skice lica mjesta (list 17 spisa) koja datira iz kolovoza 2024. godine proistječe da je vještak mjernik i tada konstatirao gabarite javnog dobra – puta, ali i površinu od cca 47 m[2] na čkbr. [katastarska čestica] na kojoj su izvođeni radovi sukladno nalogu i potrebama tuženika 1 i 2, a od strane izvođača radova, 3-tuženika.

17. Uvidom u Vodopravne uvjete (list 13 – 15 spisa) razvidno je da je istim predviđeno obavljanje istražnog bušenja na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no, ne i na čkbr. [katastarska čestica], no, dio koje čestice je ipak korišten za navedene radnje i to radi ostavljanja strojeva i alata, kao i prolaženja navedenom česticom.

18. Također valja iznijeti da Sud ne može prihvatiti navode 3-tuženika da je isti sve poslove obavljao prema nalogu 1-tužene te da nije poduzimao bilo kakve radnje na tužiteljevoj čestici. Naime, nedvojbeno je utvrđeno na temelju izvedenih dokaza da se predmetni strojevi i alati, osim na javnom putu, nalaze i dijelom na čestici tužitelja iz čega je izvjesno da je posjed tužitelju smetan od tuženika 1 – 3.

19. Stoga je valjalo usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

20. Budući je tužitelj uspio u parnici to su mu tuženici 1 - 3 dužni naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

21. Trošak je odmjeren prema dostavljenom troškovniku te je tako punomoćniku tužitelja priznata jednokratna nagrada u visini od 250,00 bodova odnosno 500,00 eura, a prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23), što sa pripadajućim PDV-om od 125,00 eura daje iznos od 625,00 eura. Pri tome su kao radnje za ovu jednokratnu nagradu priznate sastav tužbe, nadalje, sastav podneska od 14.2.2025. kojim se tužitelj očitovao na odgovore na tužbu tuženika 1 – 3, za pripremno ročište održano 24. veljače 2025. godine te za zastupanje na glavnoj raspravi od 18. ožujka 2025. godine, što iznosi ukupno četiri radnje.

21.1. Za slijedeće radnje Sud je priznao trošak u iznosu od po 50 bodova za svaku radnju pa je tako priznat trošak zastupanja na ročištu na licu mjesta od 20. svibnja 2025. godine, za sastav podneska od 22.7.2025. kojim je uređen tužbeni zahtjev te za zastupanje na glavnoj raspravi od 7. kolovoza 2025. godine, što daje ukupno 150 bodova, odnosno 300,00 eura što sa pripadajućim PDV-om od 75,00 eura daje ukupno 375,00 eura, a sve također prema gore navedenoj Tarifi.

21.2. Pored toga, Sud je priznao i trošak vještačenja odnosno održavanja ročišta na licu mjesta, odnosno iznos uplaćenog predujma od 599,48 eura te je priznao i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja punomoćnice tužitelja (Tbr. 39. OT), ali samo za relaciju Otočac (sjedište Stalne službe) pa do Brinja i natrag i to u trajanju od 1 sat što znači naknadu od 25 bodova odnosno 50,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 12,50 eura daje iznos od 62,50 eura. Naime, Sud nije mogao priznati naknadu na ime izbivanja iz pisarnice punomoćnice tužitelja za vrijeme putovanja iz sjedišta ureda odnosno Zagreba do Brinja i natrag, s obzirom da u sjedištu Suda kao i u sjedištu Stalne službe postoje odvjetnički uredi koji ovaj trošak ne bi imali slijedom čega takav trošak ne može pasti na teret protivne strane. Također je priznat i trošak puta i to također samo na relaciji Otočac – Brinje – Otočac, odnosno ukupno 60 km * 0,41 eur/km što daje iznos od 24,60 eura. Također nije priznat niti trošak cestarine budući za dolazak iz Otočca u Brinje nije nužno korištenje autoceste.

22. Također je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te trošak pristojbe na Rješenje od 26,54 eura, a što daje ukupan iznos od 1.726,39 eura.

23. S obzirom da, dakle, Sud nije priznao cjelokupni zatraženi putni trošak kao niti cjelokupni trošak na ime izbivanja iz pisarnice iz razloga gore iznesenih, to je valjalo odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa, odnosno sa iznosom od 226,49 eura.

24. Temeljem iznesenog, riješeno je kao u izreci.

U Otočcu 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu

2. Božo Kelava, odvjetnik u Zagrebu

3. Hrvatske vode, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 220

4. Ličke vode, Gospić, Bužimska ulica 10