REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-588/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja MMŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku MM, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi Radno - naknada štete, 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici MMŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.356,00 EUR, u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva i to preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke 1.356,00 euro do zatraženog iznosa 1.970,00 euro, te sa zahtjevom za isplatom pripadajućih zakonskih zateznih kamatama koje teku od dana 4.3.2023.g., kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.118,81 euro, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.118,81 euro, te se zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 14.4.2023. navodi da je dana 8.1.2023. god., na mjestu rada u Zagrebu, Ulica Mije Kišpatića 12, stradala kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Poslodavac tužiteljice je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Smatra da odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. - dalje ZOR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

1.1. U mirnom postupku dana 3.3.2023.g. odštetnim zahtjevom obratila se tuženiku, a tuženik joj je na ime neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) isplatio iznos od 2.540,00 Euro.

1.2. Temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u tužbi smatra da joj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, pripada naknada štete u iznosu od 5.040,00 euro. Stoga potražuju naknadu štete u daljnjem iznosu od 2.500 euro te u skladu s čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 4.3.2023. do isplate.

1.3. Podneskom od 23.5.2025. precizira tužbeni zahtjev tako da zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu (74hx7 eur) potražuje iznos od 4.510,00 euro. Kako je tuženik na ime neimovinske i imovine štete isplatio nesporan iznos od 2.540 euro, to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu potražuje (74hx7 euro) potražuje iznos od 1.970 euro, sa zakonskim zateznim kamatama od 4.3.2023.g.

1.3. U daljnjem tijeku postupka, podneskom od 15.3.2024.g. ističe kako je tuženik 22.4.2024.g., nakon podnošenja tužbe isplatio nesporan iznos od 2.800 euro.

1.4. Podneskom od 14.2.2025.g. smatra da tužiteljici, temeljem odredbi čl. m1095. te čl. 1100. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima zbog potvrde prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu pripada naknada štete u iznosu od 4.400 euro te umanjeno za nesporno isplaćen iznos potražuje iznos od 1.600 euro sa zateznim kamatama tekućim od 8.12.2023. do isplate te zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 2.800 euro od 8.12.2023. do 22.2.2024.g. te troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu 12.2.2024.g. priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivnu legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog.

2.1. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi tužiteljica zadobila prijelom prednjeg nastavka kalkaneusa, koji je dijagnosticiran mjesec dana nakon štetnog događaja MSCT nalazom od 9. veljače 2023. Nadalje, osporava i tijek zateznih kamata jer liječenje u trenutku isticanja odštetnog zahtjeva još nije dovršeno.

2.2. Tuženik je tužiteljici na osnovu njezine medicinske dokumentacije isplatio iznos od 2.540 euro te osporava ijedan drugi potraživani iznos. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ovjerenu prijavu o ozljedi na radu, odštetni zahtjev, medicinsku dokumentaciju, spis HZZO klasa 501-09/24- 01/119, zdravstveni karton i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem uz usmeno očitovanje vještaka na ročištu te saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku.

4. 4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Sporna je visina zahtjeva. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 2.540 euro.

6. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede uganuća lijevog skočnog zgloba, prijeloma prednjeg nastavka lijeve petne kosti bez pomaka ulomaka, otkrhnuće kuboidne kosti lijevog stopala, prijelom stražnjeg vanjskog ruba lijeve navikularne kosti bez pomaka. Vještak smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda. Bol jakog intenziteta trajali su sumarno 1 dan, srednje jakog intenziteta i sumarno 10 dana, a slabijeg intenziteta tijekom 14 dana. Tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta je bio prisutan kumulativno 1 dan, srednjeg intenziteta kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljici su učinjenom RTG, UZV te potom i MSCT obradom lijevog stopala opisane slijedeće povrede: uganuće lijevog skočnog zgloba, prijelom prednjeg nastavaka lijeve petne kosti bez pomaka ulomaka, otkrhnuće kubodine kosti lijevog stopala, prijelom stražnjeg vanjskog ruba lijeve navukularne kosti bez pomaka ulomaka. Navedena ozljeda dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5%, a koja se očituje u povremenoj bolnosti nakon dužega stajanja i hodanja, kao i kod hodanja po stepenicama te oticanju stopala kod nošenja čvrste cipele. Bolnost naročito navečer nakon radnog dana kao i kod promjene vremena. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna za vrijeme nošenja imobilizacije u trajanju od 14 dana po 2 sata dnevno za uobičajene poslove (oblačenje, svlačenje, odlasci na kontrole liječnika, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a istu je mogao pružiti netko od ukućana. Vještak je dodatno istaknuo da se fraktura kalkanesusa bez pomaka ulomaka ne mora prikazati kod klasične rtg snimke, odnosno MSCT dijagnostika je puno sofisticiranija i pruža daleko više informacija jer se istom mogu učiniti 3 D rekonstrukcije iz kojih se mogu iščitati svi detalji koji se ne vide na klasičnoj rtg slici. Stanje se kod bolesnika stabiliziralo 6.6.2023. nakon pregleda fizijatra koji navodi da je liječenje završeno i preporuča nastavak naučenih vježbi kod kuće.

7. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju u ocjeni bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom, jer da se u nalazima nakon 3 , odnosno 4 mjeseca od štetnog događaja i dalje navode bolovi, da bi ocjena straha približno trebala odgovarati ocjeni trajanja bolova te da smanjenje životne aktivnost od 5% nije opravdano s obzirom na zanimanje tužiteljice.

8. Vještak se usmeno očitovao na ročištu od 17.10.2024. Navodi da je tužiteljica pregledana i obrađena na KBC Zagreb, nakon što je kako je navela uganula lijevi skočni zglob. Učinjenom obradom nije nađeno svježe koštane traume. Postavljena je dijagnoza uganuća lijevog skočnog zgloba, u terapiji preporučeno oblozi i analgetici i pošteda dva tjedna. Nakon 31 dan po štetnom događaju pregledana je u KBC Sestre milosrdnice gdje je učinjen MSCT lijevog stopala gdje su postavljene dijagnoze fraktura prednjeg nastavka petne kosti bez pomaka, navikularne kosti bez pomaka i dana je terapija gipsom kroz 13 dana. Potom je indicirana fizikalna terapija koja je završila 06.06.2024. godine gdje u nalazu fizijatra stoji da je lijevi gležanj bez otekline, bezbolan na palpaciju, uredne pokretljivosti i da su kretnje bezbolne. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a i u razgovoru nigdje nije spomenuta hod uz pomoć podlaktičnih štaka, a imobilizacija je nošena samo 13 dana. Za ovakav tip prijeloma uobičajeno je šest do sedam tjedana, tako da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja u odnosu na bolove. Opseg pokreta i u lijevom i u desnom zglobu je u cijelosti uredan, nema ograničenja. Pacijentica se uredno oslanja i na prste i na petu. Sama tužiteljica navodi da je od 08.01. do 09.02. uzimala analgetike i obloge, pa je to cijenio kod ocjene bolova i s time ako je opseg pokreta uredan, onda ne može biti bolova. U cijelosti je vrednovao svaki nalaz tužiteljice u pogledu opsega bolova, pa tako i nalaz od 15.04.2024. i 15.05.2024. godine. Neki prijelomi u području kostiju stopala koji su bez pomaka ulomaka ne moraju se vidjeti na klasičnoj rendgen slici. Učinjenom obradom 09.02. u KBC Sestre milosrdnici na klasičnoj RTG slici također nije opisan prijelom, tek nakon indicirane MSCT obrade su opisani prijelomi kalkaneusa i navikularne kosti bez pomaka. Bez ozljede prijeloma kalkaneusa i navikularne kosti ocjena ne bi bila 5%. Po štetnom događaju od 08.01.2023. tužiteljica je imala preporučenu poštedu od dva tjedna sa kontrolama kod nadležnog liječnika. U dokumentaciji nije naveden podatak da li je tužiteljica nakon tih dva tjedna poštede i nadalje nastavila koristiti bolovanje ili ne. Prema njegovom kliničkom iskustvu tužiteljica se otežano kretala tri do četiri mjeseca, npr. ovisno o cipelama mogao se pojavljivati otok, bolovi bi nastali prilikom planinarenja i slično.

9. Nakon pribave zdravstvenog kartona ponovno je provedeno usmeno očitovanje vještaka na ročištu 27.3.2025. Vještak navodi da je uvidom u zdravstveni karton utvrđeno da je tužiteljici po skidanju imobilizacije bilo indicirano hodanje uz pomoć jedne dolaktične štake. Obzirom na navedeno, a što nije bilo navedeno u priloženoj medicinskoj dokumentaciji kod izrade nalaza i mišljenja vještaka i kod pregleda mijenja nalaz bolova srednjeg intenziteta sa 10 na 21 dan, i bolova trajnog karaktera slabijeg intenziteta na 21 dan. Također mijenja nalaz tuđe pomoći i njege obzirom na činjenicu da je tužiteljica trebala pomoć podlaktičnih štaka na 30 dana po dva sata dnevno i 14 dana po jedan sat dnevno. Na upit punomoćnika tužitelja da li je tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega za cijelo vrijeme nošenja podlaktičnih štaka odgovorio je da po liječničkom kartonu i nalazima liječnika fizijatra i kirurga nije navedeno kada su te podlaktične štake uklonjene. Tužiteljica je i za vrijeme nošenja podlaktičnih štaka tuđa pomoć i njega mogla obavljati higijenu samostalno, obući se i svući se. I nadalje iz priložene medicinske dokumentacije i svih nalaza nemam podatak tko je propisao da tužiteljica nosi podlaktične štake. Tužiteljica se s obzirom na nalaz fizijatra od 06.06.2024. mogla sama voziti na fizikalne terapije i mogla si je sama kuhati.

Na daljnji upit pun. tužitelja da li bi njegov iskaz u pogledu tuđe pomoći i njege, a vezan uz nošenje podlaktične štake u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem od 15.05.2024. odgovaram da nije, kao i da je bila samo jedna podlaktična štaka. Smatrao je da tužiteljica nije za cijelo vrijeme liječenja, naročito po nalazu od 15.05.2024. trpila strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja tim više što je mjesec dana nakon toga u cijelosti uredan nalaz.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je hodala na štaci tri mjeseca, te četiri do pet mjeseci išla na fizikalnu terapiju jer radi kao medicinska sestra na dermatologiji i u opisu njenog radnog mjesta je da kupa pacijente i bude im pratnja te se nije sigurno osjećala na nogama. Najprije je hodala sa dvije štake, a potom s jednom i nije se sigurno osjećala kada je dolazila na fizikalnu terapiju. Da hodam sa štakama rekli su joj fizijatar na Šalati i to dr. M i to dok god se ne osjeti sigurnom. Tvrdi da i danas osjeća posljedice pri promjeni vremena u vidu bolova te da mora tada popiti analgetik. U razdoblju liječenja pomagali su joj suprug i kćer, nekih tri do tri i pol mjeseca jer nije mogla spremati. Tuđa pomoć joj je trebala pri ulasku u kadu te kada je nešto kuhala da joj se doda iz kuhinje.

11. Iskaz tužiteljice nije su suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka, jer tužiteljica opisuje svoj subjektivni doživljaj, dok je vještak svoj nalaz sačinio temeljem objektivne medicinske dokumentacije u spisu. Sud je smatrao da u nalazu i mišljenju te očitovanju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka, niti se pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja pa je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručno sastavljeno.

12. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah te za smanjenje životne aktivnosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

13. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja, dužina trajanja liječenja te sve okolnosti slučaja (pregledi, pretrage itd. i slično), ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila ukupno 3.896 euro (po kriterijima pretrpljeni bolovi 1.400 euro, pretrpljeni strah 700 euro, smanjenje životne aktivnosti 1.500 euro, tuđa pomoć koja je pružana besplatno i po mišljenju suda temeljem čl. 1095. ZOO-a iznosi 296 euro (za 70 sati po 4 euro sat, kao uobičajen u sudskoj praksi)

14. Kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od 2.540 euro na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete, tužiteljici je trebalo dosuditi daljnji iznos od 1.356 euro. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati daljnji iznos od 1.356 euro.

15. Odredbom čl. 29. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. No isto tako, prema odredbi čl. 2. Zakona o parničnom postupku, sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Nakon početka primjene odredbe čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, formulacija "pripadajuće zakonske zatezne kamate" nije u skladu sa zakonom jer ne određuje po kojoj je stopi tuženik dužan platiti zakonske kamate, niti je tužiteljica dokazala kakve kamate bi joj tuženik trebao platiti. Stoga je taj dio zahtjeva tužiteljice odbijen kao neosnovan. .

16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st 2. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), jer je tužiteljica uspjela sa 67% zahtjeva u postupku. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastava podneska od 11.5. 2023., 31.10.2024. i 23.5.2025. svako po 50 euro (tbr. 8/3 OT), pristupa roč. 17.10.2024., 27.3.2025. i 10.7.2025. svako po 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 950 euro, odnosno uračunavajući uspjeh u postupku 636,50 euro. Na taj iznos pripada PDV 159,13 euro i trošak medicinskog vještačenja (240+83,18 euro), ukupno 1.118,81 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

16.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Tako odštetni zahtjev nije priznati, jer je prema nalazu i mišljenju vještaka zdravstveno stanje stabilizirano čak i nakon podnošenja tužbe, tako da je odštetni zahtjev u svakom slučaju bio preuranjen. Nadalje, podnesak od 10.11.2023. nije svrsishodan u smislu odredbečl.299. ZPP-a, jer je tuženik u odgovoru na tužbu priznao i štetni događaj i pasivnu legitimaciju i odgovornost, a osporio samo visinu zahtjeva u vrijeme kada i nije bilo stabilizirano zdravstveno stanje tužiteljice te je tužitelj i naknadno dostavio zdravstveni karton kojem se u tom podnesku protivio. Podnesak od 12.7.2024.g. nije priznat, iz razloga što tužiteljica u tom prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka nije dostavio medicinsku dokumentaciju, već tek naknadno uz podnesak od 31.10.2024. isto tako, podnesak od 31.1.2025. nije priznati jer u istom i nadalje prigovara nalazu i mišljenju vještaka, a nalaz je vještak mogao promijeniti na ročištu tek nakon što mu je tužiteljica dostavila novu medicinsku dokumentaciju.

16.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

16.3. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška je neosnovan, s obzirom na uspjeh u postupku.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. MMŽ, [adresa] zastupane po punomoćniku MM

2. CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb