Poslovni broj: Pn-16/2024-85

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 371,26 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. svibnja 2017. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 371,26 eura od 18. srpnja 2014. do 16. svibnja 2017.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 1.285,84 eura na ime naknade štete zbog izgubljene zarade sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 62,91 eura od 16. lipnja 2014.,

- 147,47 eura od 16. srpnja 2014.,

- 237,56 eura od 16. kolovoza 2014.,

- 197,66 eura od 16. rujna 2014.,

- 206,52 eura od 16. listopada 2014.,

- 237,56 eura od 16. studenog 2014. i

- 196,16 eura od 16. prosinca 2014. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime nadoknade troška postupka iznos od 3.608,20 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 17. svibnja 2017. i tijekom postupka tvrdi da je 20. svibnja 2014. doživjela prometnu nesreću kao suvozač u vozilu marke VW ti Golf II registarske oznake [registarska oznaka] i to jer je teretni automobil marke Mercedes 412 D registarske oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljao GC, udario u vozilo u kojem se nalazila. Obzirom je za nesreću isključivo odgovoran navedeni osiguranik tuženika, smatra da joj je isti dužan nadoknaditi štetu. Pojašnjava da je neposredno nakon nesreće hospitalizirana u Općoj bolnici Dubrovnik te je u istoj boravila od 20. svibnja 2014 do 28. svibnja 2014. obzirom je zadobila prijelom desne nadlaktice i natučenje prsišta, a kako konzervativno liječenje nije uspjelo, da je potom 9. lipnja 2014. operirana te je radi toga boravila u istoj bolnici od 6. lipnja 2014. do 20. lipnja 2014., s tim da je opet 13. siječnja 2016. hospitalizirana radi odstranjenja alenteze.

1.2. Tužiteljica dalje tvrdi da se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom od 11. rujna 2014. te da joj je tuženik isplatio 15.000,00 kuna na ime neimovinske štete.

1.3. Slijedom navedenog, u ovom postupku zahtjeva naknadu imovinske štete i to izgubljene dobiti jer je od svibnja 2014. do studenog 2014. bila na bolovanju i primala naknadu za bolovanje koja je iznosila manje od njene plaće, naknadu štete zbog uništene majice u vrijednosti 300,00 kuna i naočala u vrijednosti 1.000,00 kuna te pružene pomoći i njege u iznosu od 2.800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, sve uz obvezu tuženika da joj nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik potvrđuje nastanak štetnog događaja te da je isti uzrokovao njegov osiguranik, kao i da je tužiteljici isplatio naknadu štete s tim da navodi da je na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 16.500,00 kuna, za uništenu odjeću iznos od 100,00 kuna te za tuđu pomoć i njegu iznos od 500,00 kuna, time ukupno 17.100,00 kuna. Smatra da je ovom isplatom naknadio cjelokupnu štetu tužiteljici.

2.2. Tuženik smatra da tužiteljica ničim ne dokazuje vrijednost majice u traženom iznosu, pored činjenice da je ista vjerojatno bila kratkih rukava obzirom na godišnje doba u kojem se nesreća dogodila, kao i da nije bila nova, dok smatra da tužiteljica ne dokazuje da bi ikakve naočale bile oštećene u nesreći. U cijelosti osporava da bi tužiteljica pretrpjela traženu štetu u vidu izgubljene zarade jer na navedenu okolnost nije dostavila nikakve isprave. Osporava i tijek zakonskih zateznih kamata jer da iste ne mogu teći prije nego on sazna za postojanje obveze, dok ne osporava samu cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 20,00 kuna po satu. Predlaže odbiti zahtjeve tužiteljice i istoj naložiti da mu nadoknadi trošak ovog postupka.

3.1. Nakon provedene glavne rasprave ovaj sud je presudom poslovni broj Pn- 53/2017-35 od 30. prosinca 2021. odlučio o zahtjevima tužiteljice.

3.2. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Zadru je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-837/2022-2 od 27. veljače 2024. potvrdio odluku ovog suda o naknadi štete zbog oštećenja naočala u iznosu od 1.000,00 kuna, dok je istu ukinuo i vratio ovom sudu na ponovno suđenje u pogledu naknade štete u vidu izgubljene zarade te tuđe pomoći i njege, kao i u odluci o trošku. Pri tome se napominje da je dio prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 1.300,00 kuna po osnovi oštećenja majice i naočala postao pravomoćan jer se nitko na ovu odluku nije žalio.

3.3. Uputa je drugostupanjskog suda da je u ponovljenom postupku potrebno odlučiti o prigovoru tuženika o postojanju uzročno-posljedične veze između bolovanja tužiteljice i štetnog događaja, visini izgubljene zarade, tijeku zakonskih zateznih kamata na istu, dok je odluku o potrebi tuđe pomoći i njege potrebno donijeti temeljem mišljenja vještaka u ovom postupku, a nije dopušteno temeljem mišljenja vještaka u drugom postupku jer za isto ne postoji suglasnost stranaka.

4.1. Na glavnoj raspravi je pročitan zapisnik o očevidu od 8. srpnja 2014., presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-428/14 od 28. listopada 2014., potvrda Hotela Maestral od 1. prosinca 2014., otpusna pisma, nala Poliklinke Oftalmus, potvrda HZZO od 17. studenog 2020., izvješća o privremenoj nesposobnosti i spriječenosti za rad, dopis tuženika od 11. rujna 2014., obračune plaća, sporazum o izvansudskoj nagodbi od 7. listopada 2016., dopis Hotela Maestral d.o.o. od 22. ožujka 2021., iskazi svjedoka GC, ČC te tužiteljice, nalozi za plaćanje, ponuda tuženika od 7. listopada 2016., presuda ovog suda poslovni broj Pn-52/2017 od 20. rujna 2021., provedeno je vještačenje po vještaku specijalistu medicine rada i vještaku specijalistu ortopedije te je provedeno financijsko vještačenje.

4.2. Obzirom su odlučne sporne činjenice utvrđene temeljem navedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

4.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13 i 70/19; dalje u tekstu ZPP), odlučeno je kao u izreci presude.

5. Predmet spora je naknada imovinske štete nastale tužiteljici zbog sudjelovanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 20. svibnja 2014. i to štete u vidu izgubljene zarade tijekom privremene spriječenosti za rad te štete zbog potrebe tužiteljice za tuđom pomoći i njegom.

6. Između stranaka nije sporno:

- nastanak štetnog događaj,

- odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja time da je njegova radnja uzrokovala nastanak štetnog događaja,

- da je tužiteljica uslijed štetnog događaja pretrpjela ozljede i da je uslijed istih imala neimovinsku i imovinsku štetu,

- da se tužiteljica obratila tuženiku radi naknade štete,

- da je tuženik tužiteljici po podnesenom odštetnom zahtjevu isplatio štetu u iznosu od 17.100,00 kuna i to 100,00 kuna za oštećenu odjeću, 16.500,00 kuna za neimovinsku štetu te 500,00 kuna za tuđu pomoć i njegu,

- da cijena sata tuđe pomoći i njege u utuženom periodu iznosi 20,00 kuna po satu-

7. Sporno je između stranaka:

- je li tužiteljica bila spriječena za rad (bolovanje) zbog zadobivene ozljede i u kojem trajanju,

- visina izgubljene zarade,

- trajanje i opseg potrebe za tuđom pomoć i njegom, time visina naknade ove štete,

- tijek zateznih kamata na traženu naknadu štete.

8. Odredbom čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine ¨ broj 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

9. Člankom 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) je propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona (konkretno, nesporno osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama - osiguranje od automobilske odgovornosti) oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

10.1. Iz dostavljene medicinske dokumentacije, uvjerljivih i u bitnom suglasnih iskaza tužiteljice te svjedoka ĐC, supruga tužiteljice, a sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. med. Luka Roguljić, specijaliste opće kirurgije, ortopedije i traumatologije i subspecijaliste za trumatologiju, kojeg ovaj sud prihvaća kao jasno, uvjerljivo i potpuno, jasno proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu prijeloma desne nadlaktične kosti i da joj je zbog iste bila potrebna tuđa pomoć i njega i to u trajanju od dva mjeseca po tri sata dnevno, kao razdoblju u kojem je bila imobilizirana te imala loše položaj ulomka i operirana, a potom u razdoblju od 13. do 18. kolovoza 2016. tijekom operacije zbog vađenja osteosintetskog materijala, u trajanju od 5 dana po dva sata dnevno.

10.2. Navedeni vještak jasno i logično, sukladno u bitnom istovjetnim iskazima tužiteljice i njenog supruga, pojašnjava da je tužiteljici u prethodno navedenom razdoblju trebala pomoć druge osobe pri obavljanju dnevne njege, kao i odlaska na liječničke preglede, pripremu obroka i spremanje.

10.3. Temeljem prethodno navedenog, a uzimajući da je cijena sata rada – pružanja njege i pomoći nesporna između stranaka u smislu cijene od 20,00 kuna po satu rada, a tužiteljici je prema navedenom mišljenju stalnog sudskog vještaka pomoć i njega trebala ukupno 190 sati, tuženik bi bio dužan tužiteljici po ovoj osnovi nadoknaditi štetu u ukupnom iznosu od 3.800,00 kuna, odnosno 504,35 eura (prema fiksnom tečaju konverzije kod uvođenja eura kao službene valute u RH prema kojem je 1 euro = 7.53450 kuna).

10.4. Uzimajući u obzir da je tuženik tužiteljici po ovoj osnovi već isplatio 500,00 kuna/66,36 eura, da tužiteljica u ovom postupku po ovoj osnovi potražuje iznos od 2.800,00 kuna/371,26 eura, istom je naloženo platiti tužiteljici upravo traženi iznos od 371,26 eura, pri tome uzimajući u obzir da bi tužiteljica prema nalazu i mišljenu vještaka imala pravo na razliku od 437,99 eura, ali je njeno pravo kao vjerovnika tražiti manje, kao što i traži u ovom postupku kada potražuje iznos od 371,26 eura.

10.5. U odnosu na samu zakonsku zateznu kamatu koja teče na ovaj vid nenovčane imovinske štete, ukazuje se na odredbu čl. 12. st. 6. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., a koji propisuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Iako iz navedene odredbe proizlazi da bi tužiteljica imala pravo na nadoknadu štete od podnošenja odštetnog zahtjeva, isto pretpostavlja da je upravo ovu vrstu i visinu naknade štete zahtijevala odštetnim zahtjevom od tuženice, a što ista ne dokazuje u ovom postupku, dapače uopće ne predaje u spis odštetni zahtjev s povratnicom kao dokazom sadržaja i dana predaje zahtjeva tuženiku.

Naime, tužiteljica je u postupku priložila ponude tuženika za naknadu štete no nije priložila dokaz da je upravo 18. srpnja 2014., od kada traži zakonsku zateznu kamatu za štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tuženiku podnijela odštetni zahtjev za navedenu štetu, radi čega je tuženiku naloženo platiti zakonsku zateznu kamatu određenu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a tek od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, time od 17. svibnja 2017., kao dana kada je tuženik nedvojbeno saznao za ovdje predmetno potraživanje tužiteljice.

11.1. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete – izgubljene zarade, temeljem nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje specijalistice medicine rada - dr. med. RC, utvrđeno je da je tužiteljica zbog ozljede zadobivene u predmetnoj prometnoj nesreći bila nesposobna za rad u razdoblju od svibnja 2014., mjeseca zadobivanja ozljede, do studenog 2014., a kada je na kontrolnom pregledu ortopeda od 24. studenog 2014. utvrđeno da je završena sanacija prijeloma.

11.2. Iako je tuženica prigovorila ovom nalazu vještakinje smatrajući da je isti izrađen temeljem isprava koje nisu pravovremeno predane u spis, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje kao stručno i potpuno jer je utemeljeno na medicinskoj dokumentaciji – liječničkim nalazima i otpusnim pismima za tužiteljicu, a činjenica da je dio nalaza predan u spis nakon zaključenja prethodno postupka nije u konkretnom slučaju od utjecaja na pravilnost i potpunost provedenog vještačenja.

11.3. Naime, čl. 259. st. 2. ZPP- a je propisano:

Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i razmatranje spisa. Na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka.

Navedena zakonska odredba izričito dopušta izvođenje novih dokaza za potrebe vještačenja, pa kako je samo vještačenje predloženo tijekom prethodnog postupka, a vještakinja je našla da su joj za stvaranje mišljenja na predloženu okolnost potrebne dodatne isprave, ista je zakonito pribavila medicinsku dokumentaciju za razdoblje nakon lipnja 2014. te istu priložila svom nalazu i mišljenju.

11.4. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je tužiteljica od lipnja 2014. do studenog 2014. bila spriječena na rad te time, uslijed bolovanja, umjesto plaće primala naknadu plaće.

12.1. U odnosu na samu visinu zarade koju bi tužiteljica ostvarila u razdoblju od lipnja 2014. do studenog 2014. da nije pretrpjela predmetnu ozljedu, temeljem samog pregled obračuna plaće za tužiteljicu te potvrde Hotela Maestral d.o.o., u vezi s uvjerljivim iskazom tužiteljice, kao i činjenicom da je ista prema priloženoj potvrdi HZZO-a i očitovanju Hotela Maestral d.o.o., utvrđeno je da je tužiteljica prije ozljeđivanja radila kao zaposlenica Hotel Maestral d.o.o. na radnom mjestu kuharice te ostvarivala redovita mjesečna primanja po osnovi rada u vidu plaće do ozljeđivanja, dok je u razdoblju od lipnja 2014. do studenog 2014. njen poslodavac isplaćivao istoj naknadu za bolovanje.

12.2. Stalna sudska vještakinja za financije dipl. oec. Stefani Garadašanić je temeljem dostavljenih obračuna plaće tužiteljice za razdoblje od 6 mjeseci prije ozljeđivanja jasno i pregledno obračunala da je tužiteljici isplaćivana plaća koja odgovora iznosu od 33,41 kuna po satu te je na temelju cijene takve satnice rada izračunala naknadu plaće tijekom privremene spriječenosti za rad i potom za svaki mjesec prikazala razliku između stvarno ostvarenog prihoda (naknade) i plaće koju bi ostvarila u pojedinom mjesecu da je radila.

12.3. Vještakinja je tako izračunala da je tužiteljica za svibanj 2014. primila 62,91 eura manje, za lipanj 2014. iznos od 147,47 eura manje, za srpanj 2014. iznos od 237,56 eura manje, za kolovoza 2014. iznos od 197,66 eura manje, za rujan 2014. iznos od 206,52 eura manje, za listopad 2014. iznos od 237,56 eura manje i za studeni 2014. iznos od 196,16 eura manje nego bi primila da nije bila privremeno spriječena za rad.

12.4. Pri tome vještakinja jasno i logično, a u odnosu na prigovor tuženika, pojašnjava da je za izračun satnice uzela ukupne sate rada, a da su tu sadržani i sati državnih praznika, obzirom su radniku, iako ne radi na državni praznik, plaćeni i ti dani kao da radi, dok bi u slučaju da je radnik zaista radio te dane, istom bili obračunati sati prekovremenog rada, s tim da je za tužiteljicu kao kuharicu razvidno da nije radila na državne praznike. Napominje da se ona pri izračunu vodila platnim listama za navedene mjesece na kojima se vide planirani sati rada, a ti isti sati se nalaze i na doznakama za bolovanje.

12.5. Obzirom je tužiteljica zahtjeva za naknadu izgubljene dobiti odredila u cijelosti sukladno nalazu vještakinje, a tuženik nije dokazao da bi tužiteljica u predmetnom razdoblju ostvarivala drugu dobit, izuzev naknade plaće, u cijelosti je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu ove štete.

13. U odnosu na samu zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose izgubljene dobiti, ukazuje se da navedena šteta predstavlja novčanu imovinsku štetu koja je za svaki mjesec nastala datumom primitka manjeg dohotka, a kako se plaća, sukladno čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., 93/14.) isplaćuje najkasnije do 15.tog u mjesecu za protekli mjesec, pravilno tužiteljica zahtjeva zateznu kamatu od idućeg dana od dana kada je primila manji iznos po osnovi rada za svaki pojedini mjesec privremen spriječenosti za rad, u visini koja je određena čl. 29. st. 2. ZOO-a.

14.1. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s konačno određenim zahtjevom, dok u odnosu na dio zahtjeva koji je pravomoćno odbijen, kao i do zahtjeva koji je smanjen tijekom postupka (naknada izgubljene zarade) nije nastao nikakav poseban trošak jer u vezi navedenog nije poduzeta niti jedna posebna radnja, a naknada zastupanja po punomoćniku odvjetniku je jednaka neovisno o navedenom jer zbroj potraživanja obuhvaća isti platni razred naknade zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ br.138/23, dalje u tekstu OT. Pri tome se napominje da je sam trošak vještačenja trošak koji je bio potreban za uspjeh u sporu neovisno o konkretnom iznosu potraživanja jer navedeni trošak ne ovisi o visini tražbine već složenosti vještačenja pa kako je vještačenje bilo potrebno za isto vremensko razdoblje i na temelju istih isprava, jasno je da je cjelokupni trošak nastao vezano za samu osnovu potraživanja s kojom je tužiteljica u cijelosti uspjela, dok u pogledu visine potraživanja nije bilo potrebno nikakvo dodatno angažiranje vještaka koje bi bilo od utjecaja na visinu troška vještačenja.

14.2. Sukladno prethodno navedenom, po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura (tbr. 7. t. 1. i tbr. 46. OT-a), sastava obrazloženih podnesaka od 7.1.2021., 16.8.2024. i 1.4.2025. u ukupnom iznosu od 750,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. OT-a), troška zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 4.11.2020., 17.2.2021., 5.5.2021., 27.10.2021., 1.12.2021., 6.6.2024. i 27.6.2025. u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura (tbr. 9. t. 1. i tbr. 46 OT-a) te troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura (tbr. 9. toč. 3. i tbr. 46. OT-a), time troška zastupanja u ukupnom iznosu od 2.875,00 eura.

14.3. Uz navedeno, tužiteljica sukladno čl. 154. st. 6. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a ima pravo i na nadoknadu troška plaćenog predujma za vještačenja u ukupnom iznosu od 400,00 eura te pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 333,20 eura.

14.4. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada pravo na nadoknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 3.608,20 eura sa zateznom kamatom koja je određena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Zadru, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika