Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-662/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću i 2. tužitelja FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv 1. tuženika LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik mr.sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u [adresa], 3. tuženice PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženika KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnicima ŠI, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljeg, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Pločama, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Metkoviću Stalna služba u Pločama poslovni broj P-217/2024-8 od 5. ožujka 2025., 12. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice SI i 2. tužitelja FI kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Metkoviću Stalna služba u Pločama poslovni broj P-217/2024-8 od 5. ožujka 2025. u dijelu kojim je odbijen zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 1.674,27 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba 1. tužiteljice SI i 2. tužitelja FI kao osnovana i preinačuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću Stalna služba u Pločama poslovni broj P-217/2024-8 od 5. ožujka 2025. u dijelu pod st. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.348,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama na način da se nalaže 1. tuženiku LI i 3. tuženici PI da 1. i 2. tužitelju u jednakim dijelovima naknade trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.348,54 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se 1. tuženiku LI i 3. tuženici PI da u roku od 15 dana naknade 1. tužiteljici SI i 2. tužitelju FI trošak sastava žalbe u iznosu od 83,75 eura.

IV. Zahtjev 2. tuženice ŽI za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja iz st. II. izreke navedene prvostupanjske presude, naloženo je tuženiku KI naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.674,27 eura, dok je u ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.022,84 eura, odbijen kao neosnovan.

2. Tužitelji pobijaju navedeno rješenje o troškovima postupka u dijelu kojim je njihov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 5.022,84 eura odbijen kao neosnovan, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ali samo u odnosu na 1. i 3. tuženike, jer su u odnosu na 2. tuženicu ŽI podneskom od 4. travnja 2025. povukli žalbu, dok u odnosu na 4. tuženika nemaju pravni interes za podnošenje žalbe jer je 4. tuženiku pobijanim rješenjem naloženo da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.674,27 eura.

3. U odgovoru na žalbu 2. tuženica predlaže da se nju oslobodi od obveze plaćanja troškova, kako je dogovoreno između nje i tužitelja. Nakon što su tužitelji zaprimili odgovor na žalbu 2. tuženice, podneskom od 4. travnja 2025. u odnosu na nju su povukli žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuju tužitelji u žalbi jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni ili nejasni.

6. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP.

7. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem utvrdio da ukupan trošak tužitelja iznosi 6.697,11 eura, ali da je od tog iznosa 4. tuženik DI dužan naknaditi parnični trošak u ¼ dijela što iznosi 1.674,27 eura, jer se jedino on aktivno protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je 1. tuženik LI priznao tužbeni zahtjev uz uvjet da ne snosi parnične troškove čemu se tužiteljica nije protivila, a 2. i 3. tuženice ŽI i PI nisu se protivile tužbi, niti pristupale na ročišta, dostavljale podneske, odnosno nisu aktivno sudjelovale u postupku, na temelju čega je prvostupanjski sud za ¾ iznosa od 6.697,11 eura, što iznosi 5.022,84 eura, a što se odnosi na 1., 2. i 3. tuženike, zahtjev tužitelja za naknadu troška odbio kao neosnovan.

8. Prema čl. 161. st. 1. ZPP suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, dok prema čl. 157. ZPP ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

9. Prvotuženik LI je podneskom od 3. studenog 2023. priznao tužbeni zahtjev u cijelosti, uz uvjet da tužitelji ne potražuju od njega parnične troškove. No, prednik 1. tuženika u ovoj parnici nije priznao tužbeni zahtjev prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, već tek 2023. godine, a postupak je započeo 2014. godine, niti su se tužitelji suglasili s time da 1. tuženik nije dužan platiti parnične troškove, a pogrešan je zaključak suda da 1. tuženik nije dužan platiti parnične troškove jer se tužitelji takvom njegovom uvjetu za priznanje tužbenog zahtjeva nisu protivili, budući da takav uvjet 1. tuženika izrijekom nisu prihvatili.

10. Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani (čl. 161. st. 3. ZPP), pa kako u ovom postupku tuženici nisu solidarno odgovorni u glavnoj stvari, niti se kod stvarnopravnog zahtjeva može raditi o solidarnoj odgovornosti tuženika, svi tuženici, prema čl. 161. st. 1. ZPP, podmiruju troškove na jednake dijelove. Naime, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da time što se 2. i 3. tuženice nisu protivile tužbi, niti pristupale na ročišta, dostavljale podneske, odnosno nisu aktivno sudjelovale u postupku, nisu dužne podmiriti tužiteljima trošak postupka, jer su tužitelji zbog izostanka priznanja tužbenog zahtjeva od strane tih tuženica, bili prisiljeni dokazati svoje navode tijekom trajanja parnice od 2014. do 2025. godine.

11. Slijedom izloženog, iznos od 6.697,11 eura, visina kojeg trošak nije u žalbenom postupku sporna, bili bi dužni platiti svi tuženici u jednakim dijelovima (čl. 161. st. 3. ZPP), ali su tužitelji podneskom od 4. travnja 2025. odustali od žalbe protiv 2. tuženice, u odnosu na koju je pobijanim rješenjem odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška, dok je 4. tuženiku rješenjem suda prvog stupnja naloženo da podmiri tužiteljima svoj dio troška postupka od 1.674,27 eura, tako da je ostalo da svoj dio troška postupka podmire 1. i 3. tuženici.

12. Kako je pobijanim rješenjem 4. tuženiku naloženo da tužiteljima naknadi trošak od 1.674,27 eura, a od iznosa troška od 6.697,11 eura, na svakog tuženika otpada iznos od 1.674,27 eura, to su i 1. i 3. tuženice dužne naknaditi daljnji iznos troška od 3.348,54 eura, u jednakim dijelovima, odnosno svaka 1.674,27 eura.

13. Stoga je trebalo temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijano rješenje i naložiti 1. i 3. tuženicima, da tužiteljima u jednakim dijelovima naknade iznos troška od 3.348,54 eura s zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP), po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

14. S obzirom na to da tužitelji u žalbi iznose pravno shvaćanje da su im tuženici dužni solidarno naknaditi cijeli iznos troška od 6.697,11 eura, a iz već navedenih razloga ovdje ne postoji solidarna odgovornost tuženika za nastali parnični trošak, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.674,27 eura.

15. Tužiteljima za sastav žalbe temeljem Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) pripada 50 bodova ili 100,00 eura, s PDV od 25 %, 125,00 eura, koji je iznos trebalo umanjiti razmjerno uspjehu tužitelja u žalbenom postupku od 67 %, što iznosi 83,75 eura, dok im trošak sudske pristojbe na žalbu nije dosuđen jer nisu dokazali da bi istu podmirili.

16. Drugotuženici ne pripada trošak sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. kolovoza 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak