Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-74/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku MH, diplomiranom pravniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1712/2024-16 od 22. svibnja 2025., 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja UH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1712/2024-16 od 22. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke kojim je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 27,93 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te pod st. III. izreke u dijelu nedosuđenog troška.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 755,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, preko zahtjeva dosuđenog st. I. izreke, kao s neosnovanim (st. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 774,06 EUR (st. III. izreke).

2. Protiv st. II. izreke navedene presude, žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je naknada neimovinske štete u iznosu od 1.400,00 EUR, naknada imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 100,00 EUR, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR, koji je iznos tužitelj umanjio za nesporni plaćeni iznos od strane tuženika od 960,00 EUR te konačno potražuje iznos od 540,00 EUR, a po osnovi imovinske štete predmet spora je i šteta na satu od 48,00 EUR, iznos izgubljene zarade od 181,70 EUR, trošak liječenja od 14,01 EUR, 2,38 EUR i 23,00 EUR, što ukupno iznosi 809,09 EUR.

6. U ovom stadiju postupka ostala je sporna visina dosuđenog iznosa imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i trošak postupka.

7. Prvostupanjski je sud temeljem nalaza i mišljenje medicinskog vještaka, kao i iskaza tužitelja, utvrdio da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 21 sata, a da cijena pružanja takve pomoći iznos 3,32 EUR po satu, koju je satnicu utvrdio temeljem čl. 223. st. 1. ZPP, prema slobodnoj ocijeni dokaza, što ukupno iznosi 69,72 EUR.

8. Tužitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud bio dužan visinu naknade tuđe pomoći i njege utvrditi prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u koje je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna tražiti takvu uslugu, odnosno prema neto zaradi NKV radnika, a ukazuje i da je sudskom praksom prihvaćeno da 4,65 EUR po satu predstavlja primjerenu naknadu tuđe pomoći i njege.

9. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud temeljem slobodne ocijene dokaza iz čl. 223. st. 1. ZPP utvrdio da cijene pružanja tuđe pomoći i njege u mjestu pružanja iznosi 3,32 EUR po satu, tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO kada je utvrdio da tužiteljici po osnovi tuđe pomoći i njege pripada iznos od 69,72 EUR.

10. U odnosu na trošak postupka tužitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je dosudio troškove postupka razmjerno uspjehu prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi. Naime, tužitelj smatra da je takvom odlukom povrijeđeno pravo na pristup sudu iz čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravo na mirno uživanje vlasništva zaštićenog čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

11. Međutim, glede takvih tužiteljevih navoda, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode tužitelja, presuda je detaljno obrazložene te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka došlo do neprihvatljivog ograničavanja njegovog prava na pristup sudu, treba reći da je prvostupanjski sud trošak utvrdio sukladno uspjehu tužitelja u sporu, što ne upućuje na to da bi u danim okolnostima tužitelju bio nametnut prekomjeran teret. Uzevši u obzir sve izneseno, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, niti da je povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva.

12. Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje da smanjenje tužbenog zahtjeva, a time i smanjenje vrijednosti predmeta spora ne dovodi do promjene uspjeha tužitelja u sporu, niti mu uzrokuje troškove. Naime, kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, do smanjenja vrijednosti predmeta spora nije ni došlo, već je prvostupanjski sud pravilno omjer uspjeha tužitelja u sporu utvrdio prema visini tužbenog zahtjeva iz tužbe.

13. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 27,93 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te st. III. izreke presude u dijelu nedosuđenog troška tužitelju.

14. U preostalom nepobijanom dijelu, pod st. I. izreke, i u dijelu pod st. II. izreke za iznos od 2.407,53 EUR, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

15. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. kolovoza 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak