Poslovni broj: Pn-166/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gracin, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Župe Svetog Petra Apostola, Zaprešić, Pavla Štoosa 2, oib:02975411629, zastupanog po punomoćniku Stipi Vuletić, odvjetniku iz Zagreba, i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, oib:52634238587, zastupane po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave koja je održana 18. srpnja 2025. i zaključena u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika i zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu Majde Marčete, 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ŽUPI SV. PETRA APOSTOLA, Zaprešić, Pavla Štoosa 2, OIB 02975411629, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.794,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku ŽUPI SV. PETRA APOSTOLA, Zaprešić, Pavla Štoosa 2, OIB 02975411629, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uzrokovani parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 812,50eur sa zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

3. Nalaže se tužitelju nadoknaditi umješaču troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 400,00eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom cijelog postupka tvrdi da mu je dana 19. srpnja 2023. oštećeno njegovo osobno motorno vozilo marke Mercedes, model E klasa, registarskih oznaka [registarska oznaka], kada je na njega palo drvo koje se nalazilo na nekretnini tuženika, zbog čega predlaže sudu donošenje presude sadržaja kao u izreci, potražujući usto i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tokom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti prigovarajući svojoj pasivnoj legitimaciji, istinitosti tužbenih navoda, višoj sili i pravnoj utemeljenosti tužbenog zahtjeva, po osnovi, ali i po visini, predlažući sudu da ga zato odbije u cijelosti uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

2a.Navodima i tvrdnjama tuženika pridružila se Republika Hrvatska prijavljujući svoje miješanje u ovu parnicu na strani tuženika, a čije je miješanje, temeljem čl. 207. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud prihvatio smatrajući da ona, u smislu čl. 206. ZPP-a, ima pravni interes da sudjeluje u ovoj parnici na strani tuženika s obzirom na njezinu potencijalnu regresnu odgovornost kao davatelja suglasnosti za poduzimanje radnji na predmetnoj nekretnini tuženika kao kulturnom dobru, a koja bi mogla biti predmet njezinog spora s tuženikom ako ovaj izgubi ovu parnicu.

3.U dokaznom postupku izvršen je tako uvid u ispis iz evidencije pravnih osoba Katoličke crkve na dan 9. prosinca1994., prometnu dozvolu tužitelja, potvrdu o odjavi predmetnog vozila tužitelja, potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 27. srpnja 2023., katalošku procjenu vozila, izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopise tuženika od 6. lipnja 2012., i od 17. listopada 2018. i 23. travnja 2019., rješenje Ministarstva kulture od 23. siječnja 2013., podatke Registra kulturnih dobara, dopis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, broj: N-DO-29/2024. od 8. srpnja 2024., Glasnik Zagrebačke županije br. 37 od 1. kolovoza 2023. s obrascem prijave štete od elementarne nepogode, saslušani su tužitelj i svjedoci OB i KB, te je proveden očevid na licu mjesta štetnog događaja dana 18. srpnja 2025.

4.Sud je izveo sve dokaze koje je tužitelj konačno predložio (list 148.).

4a.Sud nije izveo dokaz pribavljanjem podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda o vremenu na području grada Zaprešića dana 19. srpnja 2023. u periodu od 15,30 – 16,30 sati, a niti dokaz uvidom u javno objavljeni poziv Grada Zaprešića za podnošenje prijava za štetu, jer se ne radi o dokazima čije bi izvođenje utjecalo na drukčije rezultate parničnoga raspravljanja i provociralo neku, suštinski, drugu odluku suda.

5.Temeljem provedenog dokaznoga postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza, kao i rezultata raspravljanja u smislu čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je našao, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a. ZPP-a, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6.Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja mu je nastala na osobnom motornom vozilu marke Mercedes, model E klasa, registarskih oznaka [registarska oznaka], uslijed pada stabla koje se nalazilo na nekretnini tuženika.

7.Pravnu oznaku (kvalifikaciju) takvog pravnog odnosa sud nalazi u odredbama čl. 1045. st. 1. i 3. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114,22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

8.U konkretnom slučaju između stranaka su sporne sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu: oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, te protupravnost.

9.Teret dokazivanja svih zakonom predviđenih pretpostavki odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene leži u konkretnom slučaju na tužitelju.

10.U smislu odredaba iz čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a, dužnost je stranaka da u parnici iznesu sve tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju sve svoje zahtjeve i da predlože sve dokaze kojima se njihove tvrdnje mogu provjeriti, to jest, da iznesu sva činjenična i dokazna sredstva prikladna i potrebna kako bi sud uvjerile u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva.

11.Dakle, dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza svodi se na navođenje svih relevantnih činjenica i predlaganje efikasnih dokaza kako bi stranka ostvarila povoljnije izglede za uspjeh u parnici, a ako u tomu ne uspije, sud će uzeti da njezine tvrdnje nisu istinite pa će njezin zahtjev odbiti, jer je baš to konzekvencija koja proizlazi odatle što stranka predloženim dokazima nije uspjela uvjeriti sud u istinitost svojih navoda i tvrdnji (čl. 221a. ZPP-a).

12.Prema tome, kada stranka iznese neke činjenice, one moraju biti takve kvalitete da od njihovoga postojanja, odnosno nepostojanja, neposredno ili posredno, zavisi primjena mjerodavnog materijalnog pravnog pravila, a kada stranka predloži neke dokaze, oni moraju biti adekvatni, dakle, moraju imati sposobnost da pridonesu izvođenju zaključaka o istinitosti teze koja se želi dokazati, jer dokazivanje obuhvaća samo one činjenice koje su važne za odlučivanje (čl. 220. ZPP-a).

13.Aktivna legitimacija tužitelja kao vlasnika motornog vozila marke Mercedes, model E klasa, registarskih oznaka [registarska oznaka], između stranaka nije sporna, a uz to je utvrđena i uvidom u njegovu prometnu dozvolu i potvrdu o odjavi vozila.

13a.Da je potonje vozilo tužitelja oštećeno u štetnom događaju koji se dogodio 19. srpnja 2023. kada je na njega (vozilo) palo stablo, nedvojbeno je utvrđeno uvidom u Potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 27. srpnja 2023. i snimljene fotografije vozila, kao i provedenim personalnim dokazima, dakle, iskazima tužitelja i svjedoka ĆB i KB - kao očevicima vozila tužitelja nakon što je na njega palo stablo - koji su u svojim iskazima u bitnomu tako suglasno iskazali da je kritične zgode predmetno vozilo tužitelja u potpunosti oštećeno padom stabla koje se nalazilo u dvorištu crkvu tuženika. Personalne dokaze sud je u cijelosti prihvatio, jer su u skladu i sa spomenutim materijalnim dokazima provedenim na glavnoj raspravi, a što, dakle, znači da je tužitelj u ovoj parnici dokazao status oštećenika.

13b.Da je kritične zgode motorno vozilo tužitelja bilo parkirano na obilježenom parkirališnom mjestu, nedvojbeno je utvrđeno, također, iskazima tužitelja i svjedoka ĆB i KB koji su potvrđeni i fotografijama tog vozila snimljenim nakon štetnog događaja (list 11-15), te fotografijama parkirališnog prostora snimljenim prilikom očevida (list 152-157), što znači da u postupanju tužitelja nema protupravnosti koju priziva tuženik.

13c.U konkretnom slučaju nema dokaza koji bi upućivali da je mjesto štetnog događaja, to jest parkirališni prostor, u međuvremenu od časa štetnog događaja pa do časa održavanja očevida u bilo kojem pogledu izmijenjeno.

14.Pasivna legitimacija tuženika kao vlasnika nekretnine katastarske oznake čestice broj: [adresa], Č [adresa] i dvorište, od 683m2, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] između stranaka, također, nije sporna, a uz to je utvrđena i uvidom u dostavljeni izvadak iz zemljišne knjige.

14a.Da se stablo koje je kritične zgode palo na vozilo tužitelja nalazilo unutar k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], između stranka nije sporno, a uz to nedvojbeno proizlazi iz fotografija zaostalog panja u dvorištu crkve snimljenih prilikom očevida suda (list 152 i 155).

14b.Da navedena nekretnina tuženika, dakle, ne samo građevina Župne crkve Svetog Petra u Zaprešiću, nego i cijelo dvorište oko crkve ima svojstvo kulturnog dobra neograničenog trajanja, nedvojbeno je utvrđeno uvidom u rješenje Ministarstva kulture, klasa: UP/I-612-08/13-06/0014 od 23. siječnja 2013. koje je, prema stanju spisa, bilo egzistentno i u času samog štetnog događaja, te uvidom u podatke iz Registra kulturnih dobara.

14c.Naime, prema citiranom rješenju nadležnog ministarstva, prostorna međa utvrđenog kulturnog dobra određena je katastarskim granicama cijele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te crkva zajedno s takvom prostornom međom čini predmetno kulturno dobro koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a što znači da je cijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kulturno dobro i da pod taj režim spada i stablo koje je kritične zgode palo na vozilo tužitelja, jer se nalazilo unutar prostornih međa kulturnog dobra koje se zaštićuje. Budući da se prema regulaciji iz točke 3. izreke tog rješenja bilo kakvi radovi na crkvi i unutar prostorne međe definirane katastarskim granicama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] mogu poduzimati samo uz prethodno odobrenje nadležnoga tijela, valja zaključiti da tuženik, bez prethodnog odobrenja nadležnog ministarstva, nije mogao jednostrano poduzimati bilo kakve radnje glede uklanjanja predmetnoga stabla.

15.Iz iskaza tužitelja i svjedoka KB proizlazi da se radio o velikom stablu, a iz iskaza svjedoka ĆB i da je ono imalo veliku rupu u deblu, da je izgledalo "kao da će pasti" i da je u vrijeme prije potresa zato bilo pričvršćeno za crkvu. 15a.Iz takvih iskaza valjalo bi zaključiti da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo velikom stablu, što potvrđuje i slika zaostalog panja, te da je ono, vanjski svima vidljivo, prijetilo svojim rušenjem, što, uostalom proizlazi i iz dopisa tuženika od 6. lipnja 2012., 17. listopada 2018. i 23. travnja 2019. kojima je ukazivao Ministarstvu kulture (dopis od 6. lipnja 2012.), Gradu Zaprešiću (dopis od 17. listopada 2018.), kao i komunalnom društvu Zaprešić d.o.o. (dopis od 23. travnja 2019.) na opasnost od samoizvale stabla i neposrednu ugrozu ljudi i okolne imovine.

15b.Obzirom na tako utvrđeno stanje stabla prije štetnog događaja, ovom sudu nedvojbeno proizlazi da se uklanjanje opasnosti za ljude i imovinu u neposrednoj blizini stabla koja je prijetila zbog samoizvale stabla ili rušenja stabla izazvanoga vremenskim uvjetima moglo provesti samo sječom stabla, čime bi se svakako prouzročila promjena na kulturnom dobru i narušila cjelovitost kulturnog dobra, a što znači da bi uklanjanje stabla bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela bilo suprotno čl. 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine br. 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22) na koji se poziva tužitelj.

16.Međutim, po ocjeni ovoga suda, tužitelj opravdano upire na obveze tuženika kao vlasnika kulturnog dobra iz čl. 20. potonjeg zakona. Naime, iz prethodno citiranih dopisa tuženika proizlazi da se tuženik tek jednom (dopisom od 6. lipnja 2012.) obratio nadležnom tijelu obavještavajući ga o stanju spornog stabla zahtijevajući pomoć glede njegova rušenja, dok su drugi dopisi na koje se tuženik poziva bili upućeni nenadležnim tijelima i samo su potvrda njegove svjesnosti o realno opasnom stanju stabla.

16a.Po mišljenju ovog suda, tuženik je dakle propustio poduzeti radnje shodno obvezama vlasnika kulturnog dobra iz čl. 20. potonjeg zakona, jer nije pravovremeno i redovno obavještavao nadležno tijelo o stanju i oštećenjima stabla (nakrivljenost, rupa u deblu), pri čemu se ne može uzeti da se oslobodio svoje odgovornosti zbog nečinjena ili barem je umanjio slanjem tek jednog dopisa, čiji primitak, uz to, umješač i izrijekom osporava (list 83). Osim toga, tuženik je, do mjerodavnog postupanja nadležnoga tijela, a svjestan stanja stabla kao izvora opasnosti za crkvenu građevinu i ljude i imovinu u neposrednoj blizini stabla), trebao poduzeti mjere čuvanja i održavanja stabla u vidu fiksacije i/ili stabilizacije stabla (metalni kavez, osiguranje od samoizvale zavezivanjem za neku čvrstu točku, montiranje podupirača), kako bi se time minimalizirana opasnost od štete koja izravno prijeti, što nedvojbeno u času štetnog događaja nije bilo učinjeno.

16b.Po mišljenju ovog suda, tuženik je dakle, kao vlasnik stabla koje je kritične zgode palo na vozilo tužitelja (čl. 9. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), odgovoran za imovinsku štetu nastalu tužitelju, jer je propustio obavijestiti nadležno tijelo o stanju i oštećenjima stabla i zahtijevati da se ono, kao izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta, kako njemu (crkvenoj građevini), tako i svakom drugom u neposrednoj blizini stabla ukloni odnosno jer nije poduzeo sve potrebne i zakonom propisane mjere čuvanja i održavanja stabla, čime je postupao protupravno i time uzrokovao štetu tužitelju.

17.Da je u konkretnom slučaju do imovinske štete na motornom vozilu tužitelja došlo upravo uslijed pada stabla u vlasništvu tuženika, između stranaka nije sporno, a nedvojbeno proizlazi i iz prethodno već citiranih materijalnih i personalnih dokaza koji su provedeni na glavnoj raspravi, a osim toga, uzročnost se ovdje predmnijeva u smislu čl. 1063. ZOO-a (o čemu više riječi u nastavku).

18.Iz provedenih, ranije već citiranih, personalnih dokaza i fotografija snimljenih nakon štetnog događaja proizlazi da je stablo tuženika koje je kritične zgode palo na vozilo tužitelja bilo visoko, vrlo veliko, staro i dotrajalo (rupa u deblu), te da je očigledno prijetilo da će pasti (zbog čega je, jedno vrijeme, bilo pričvršćeno i za zid crkve).

18a.Takvo stablo, svojom pojavnošću i lokacijom uz sam nogostup i parkirališni prostor, suprotno tvrdnjama tuženika, doista predstavlja opasnu stvar za koju odgovara tuženik kao vlasnik stabla po objektivnom kriteriju u smislu čl. 1045. st. 3., 1063. i 1064. ZOO-a, te se takve odgovornosti u ovomu slučaju tuženik ne može osloboditi, jer nije ničime dokazao pretpostavke oslobođenja od odgovornosti u smislu čl. 1067. ZOO-a.

19.U konkretnom slučaju tuženik se, naime, poziva na olujno nevrijeme kao višu silu koja je provocirala pad stabla i štetu nastalu na vozilu tužitelja, tvrdeći da ga to oslobađa od odgovornosti za štetu u smislu čl. 1067. st. 1. ZOO-a što tvrdi i umješač.

19a.Međutim, po ocjeni ovoga suda, u pravu je tužitelj kada tvrdi suprotno, jer nevrijeme koje je kritične zgode 19. srpnja 2023. neprijeporno pogodilo grad Zaprešić i okolicu, kao jedan prirodni događaj, u okolnostima konkretnog slučaja, kada se radilo o starom i dotrajalom stablu velike drvne mase koje je na prvi pogled (iskaz svjedoka ĆB) prijetilo već samoizvalom, a što je bilo poznato tuženiku (dopisi od 17. listopada 2018. i 23. travnja 2019.), ne može samo po sebi imati značaj više sile jer se ne radi o nepredvidivom uzroku koji se nalazio izvan stvari koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti poduzimanjem odgovarajućih mjera obavještavanja nadležnog tijela, održavanjem i pravovremenim uklanjanjem stabla.

20.U konkretnom slučaju tužitelj je predložio sudu izvesti dokaz prometnim vještačenjem radi utvrđivanja visine imovinske štete koja je nastala u spornom štetnom događaju na njegovom vozilu, a od kojeg je u konačnici ipak odustao (list 148).

20a.Da bi parnični sud mogao nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi i ocijeniti visinu tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete, a nakon što joj je tuženik prigovorio, bilo je potrebno na predloženu okolnost, po ocjeni ovoga suda, provesti dokaz prometnim vještačenjem kako bi se sa sigurnošću i na nivou pune izvjesnosti utvrdila visina štete.

20b.Za ovaj sud nema nikakve sumnje da se visina štete ne može utvrditi tek saslušanjem tužitelja i svjedoka, kao niti predloženim materijalnim dokazima, te da je za njezino utvrđivanje u smislu odredaba čl. 1089. st. 1. i 2. i čl. 1090. ZOO-a potrebno stručno znanje kojim on (sud) ne raspolaže.

20c.U konkretnom slučaju tužitelj se u svrhu dokazivanja visine sporne štete poziva samo na katalošku procjenu vozila od 19. ožujka 2024. (list 10). Takva procjena vozila u kojoj se ne navode identifikacijske oznake vozila tužitelja (registarska oznaka i broj šasije) ne predstavlja materijalni dokaz koji bi kod ovoga suda stvorio uvjerenje koje isključuje svaku razumnu i opravdanu sumnju u istinitost tvrdnje tužitelja da mu je šteta nastala u visini kataloške orijentacijske vrijednosti od 5.794,00eur. U konkretnom slučaju tuženik osporava istinitost sadržaja utvrđenja iz te isprave koja ne predstavlja javnu, pa na tužitelju, koji se na tu ispravu poziva, leži teret dokazivanja da su činjenice koje se u njoj navode istinito i točno utvrđene putem provođenja prometnog vještačenja u parnici.

20d.Tužitelj je odustajanjem od izvođenja dokaza prometnim vještačenjem, a što je njegova slobodna i dopuštena dispozicija, propustio pružiti ovom sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava koja bi na nesumnjiv i izvjestan način uvjerila sud u istinitost svih relevantnih činjenica na kojima, tek u pretpostavci njihova kumulativnog ispunjenja, zasniva svoj zahtjev, pa je, s obzirom na navedeno, sud uzeo, uz primjenu čl. 7. st. 1., čl. 8., čl. 10., st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 221a. ZPP-a, da navodi i tvrdnje tužitelja o visini nastale imovinske štete nisu istinite.

20e.Prema danom iskazu, tužitelj je na ime vrijednosti apsolutno uništenoga vozila primio iznos od 400,00eur. Takvu izjavu tužitelj nije ničim argumentirao što znači da je ostalo neizvjesno da li je tužitelj po toj osnovi primio i veći iznos, a što, pak, utječe na obračun visine naknade štete, jer iznos koji je tužitelj na taj način već primio treba, u času donošenja sudske odluke, odbiti od iznosa naknade štete utvrđene u parnici.

21.Smatrajući, dakle, da tužitelj, primjenom pravila o teretu dokazivanja, nema pravo na onakvu formalnopravnu zaštitu kakvu je u tužbi zahtijevao, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti i zato presuditi kao u točki 1. izreke.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

23.Budući da tuženik nije izgubio ovu parnicu, nema uvjeta da mu se naloži da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, pa je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki 1. izreke presude.

24.Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je, prema odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku i umješaču nadoknaditi troškove koji su im, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili nužni za vođenje ove parnice i koje su oni tražili (čl. 2. ZPP-a).

25.Tuženiku su priznati i dosuđeni sljedeći parnični troškovi: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak sastava podneska od 13. ožujka 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištu 27. svibnja 2025. u iznosu od 62,50eur (Tbr. 9.5. i 46. OT) i trošak zastupanja na ročištu 18. svibnja 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), što sveukupno iznosi 812,50eur, kao u točki 2. izreke presude.

26.Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 20. svibnja 2025., jer nije bio potreban za vođenje ove parnice.

27.Odluka o plaćanju zatezne kamate na troškove ovoga postupka temelji na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odluka o visini stope zatezne kamate temelji na odredbama iz čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

28.Umješaču su priznati i dosuđeni sljedeći parnični troškovi: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00eur (Tbr. 8.1. OT) i trošak zastupanja na ročištu 18. svibnja 2025. u iznosu od 200,00eur (Tbr. 9.1. OT), što ukupno iznosi 400,00eur, kao u točki 3. izreke presude.

29.Zbog svega navedenog i obrazloženog, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 12. kolovoza 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 104,39eur,

2. Tuženiku, po pun.,

3. Umješaču, po ODO Novi Zagreb,