REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-876/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Melaniji Centner, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH iz Zagreba, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. srpnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 12. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH da tužiteljici NS isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 145,73 eura bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- iznos od 3,54 eura od 05. travnja 2017.,

- iznos od 3,39 eura od 05. svibnja 2017.,

- iznos od 4,16 eura od 05. lipnja 2017.,

- iznos od 17,77 eura od 05. srpnja 2017.,

- iznos od 3,84 eura od 04. kolovoza 2017.,

- iznos od 3,27 eura od 05. rujna 2017.,

- iznos od 6,02 eura od 05. listopada 2017.,

- iznos od 6,74 eura od 03. studenog 2017.,

- iznos od 0,81 eura od 05. siječnja 2018.,

- iznos od 0,14 eura od 05. travnja 2018.,

- iznos od 0,80 eura od 04. svibnja 2018.,

- iznos od 2,20 eura od 05. lipnja 2018.,

- iznos od 19,27 eura od 04. srpnja 2018.,

- iznos od 1,35 eura od 03. kolovoza 2018.,

- iznos od 5,25 eura od 05. rujna 2018.,

- iznos od 2,16 eura od 04. listopada 2018.,

- iznos od 0,07 eura od 09. siječnja 2019.,

- iznos od 2,03 eura od 05. ožujka 2019.,

- iznos od 1,66 eura od 03. travnja 2019.,

- iznos od 0,45 eura od 03. svibnja 2019.,

- iznos od 17,30 eura od 05. lipnja 2019.,

- iznos od 15,99 eura od 03. srpnja 2019.,

- iznos od 6,36 eura od 02. kolovoza 2019.,

- iznos od 10,90 eura od 04. rujna 2019.,

- iznos od 1,43 eura od 05. studenog 2019.,

- iznos od 0,39 eura od 04. prosinca 2019.,

- iznos od 7,53 eura od 04. veljače 2020.,

- iznos od 0,91 eura od 03. travnja 2020.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 624,83 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 12. kolovoza 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da je njegov radni odnos reguliran ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR), internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 – u daljnjem tekstu: KU), Dodatkom I. KU (NN 96/15), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatkom I.

KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjenom Dodatka I. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU (NN 92/19), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12– u daljnjem tekstu TKU), Dodatkom II. TKU (NN 150/13), Ispravkom Dodatka II. TKU-a (NN 153/13), TKU-om iz NN 24/17, TKU-om iz NN 128/17, Dopunom TKU-a iz NN 47/18, kao i rješenjem o plaći. Tužitelj navodi da je njegov rad organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog toga u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario veliki broj prekovremenih sati. Tužitelj dalje navodi da je njegova plaća regulirana čl. 47 KU 143/13 i čl. 45 KU 29/18, 35/19 i 78/19, time da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Pri tome osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovnice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Tužitelj navodi da je osim navedenog mjerodavnog materijalnog prava u spornom razdoblju na snazi i TKU 128/17 i 47/18, koji se paralelno primjenjuju na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 50 definira na identičan način kako je to opisano u prije citiranim KU-ovima. Osim toga, navodi da je navedena odredba o plaći istovjetna i u TKU 24/17, odnosno u TKU 141/12 u čl. 51. Tužitelj navodi da su u odredbama čl. 51, 57 i 60 KU 143/13, čl. 49, 55 i 58 KU 29/18, 35/19, 78/19 te čl. 53 i 54 TKU 128/17 i 47/18 propisani dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Navodi da se sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju za svaki odrađeni sat ne isplaćuju ugovoreni dodaci.

Tužitelj navodi da je od 01.03.2016. do podnošenja predmetne tužbe ostvario pravo na povećanu plaću, jer je radio u otežanim uvjetima rada, a što je propisano odredbom čl. 86 ranijeg ZR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) te sadašnjeg ZR-a (NN 93/14 i 127/17) u čl. 94. Navodi da je odredbom čl. 57 KU zdravstva iz NN 143/13 te čl. 54 TKU zdravstva propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Dalje navodi da tuženik tužitelju u navedenom spornom razdoblju nije isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati. Navodi da je tužitelj u navedenom vremenskom razdoblju radio kao medicinska sestra u otežanim uvjetima rada i da mu je prema čl. 94 ZR-a pripadalo pravo na povećanu plaću. Poziva se na čl. 55 KU iz NN 29/18, 35/19 i 78/19 koji propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi (a to su posebni uvjeti rada) uvećava za 25%, dok je navedena odredba u KU 29/18 i KU 143/13 sadržana u čl. 57. Nadalje, poziva se na čl. 21 Dodatka II. KU 92/19 koji je na snazi od 01.09.2019. do podnošenja ove tužbe, prema kojem se čl. 55 mijenja te je istim propisano da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 28%. Tužitelj navodi da je njemu tuženik u navedenom razdoblju isplaćivao navedene dodatke zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada (pri čemu se u KU navodi termin posebne uvjete rada) nije plaćao na sve sate koje je odradio. Dalje navodi da je tužitelj u vremenskom razdoblju važenja Dodatka I. KU zdravstva koji je zaključen 01.10.2015. ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Citira sadržaj čl. 59.a Dodatka I. KU iz NN 96/15 koji propisuje da iznimno od čl. 59 tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Dalje navodi da tuženik tužitelju počam od 01.03.2016. nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu. Dalje navodi da je odredbom čl. 24 Dodatka II. KU 92/19 propisano da se u čl. 58 brojka 4% zamjenjuje s brojkom 8%. Dalje navodi da obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po gore navedenim osnovama, da je posljedično pogrešno i isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima i međunarodni ugovori) te bolovanja. Navodi da obzirom da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim prije navedenim osnovama, to je posljedično tome tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, i to konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Poziva se na čl. 34 st. 1 KU 29/18, 35/19 i 78/19 kojim je propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, dok je u st. 2 istog čl. propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (navodi da je potonja odredba sadržana u čl. 36 KU 29/18 i KU 143/13). Nadalje, poziva se na čl. 13 Dodatka II. KU 92/19, kojim je propisano da se članak 34 mijenja i glasi tako da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, ako je to za radnika povoljnije). Tužitelj se poziva i na čl. 58 TKU 128/17 i 47/18 kojim je u st. 1 propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, dok je u st. 2 propisano da naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (potonja odredba sadržana je u čl. 59 TKU 24/17 i TKU 141/12). Zaključno, tužitelj se poziva na čl. 9 st. 3 ZR-a kojim je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako je tuženik bio u obvezi postupiti u skladu s navedenim odredbama, to je primjenom povoljnijeg prava trebao pravilno obračunati plaću tužitelja te isplatiti predmetno potraživanje tužitelju.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 21.06.2024. tužitelj potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa od 145,73 eura, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, kao razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od pojedinih različitih datuma dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od ožujka 2017. zaključno s ožujkom 2020., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara zastari potraživanja sukladno odredbi čl. 225 Zakona o obveznim odnosima, obzirom da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od ožujka 2016. pa nadalje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u platne liste za tužitelja za utuženo razdoblje (stranice 14-128 spisa), evidenciju rada za tužitelja za razdoblje od 01.03.2017. do 31.03.2022. (str. 159-164 spisa) i dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 02.01.2024. (str. 173-180 spisa) te je u postupku provedeno i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 88/2005, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra, a koje radno mjesto je vidljivo i u spisu priležećim obračunskim listama za plaću tužitelja.

7. Među strankama je sporan pravni osnov, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva te da li je osnovan prigovor zastare.

8. Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće za otežane uvjete rada uvijek kada je radnik, tj. tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, odnosno da li tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane (posebne) uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću uvijek kada radi u otežanim uvjetima, dakle i u prekovremenom radu ili samo u sklopu redovne mjesečne satnice.

9. Sud je utvrdio da je tuženikov prigovor zastare djelomično osnovan, ali ne u odnosu na konačno uređeni tužbeni zahtjev. Sud navodi da se u predmetnom sporu u odnosu na tužbu zaprimljenu kod ovoga suda dana 14.04.2022. ima primijeniti odredba čl. 139 ZR-a iz NN 93/14, prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Pri tome je sam tužitelj kod konačnog uređenja tužbenog zahtjeva izvršio specifikaciju na način da potražuje samo one mjesečne glavnice za razdoblje 5 godina unatrag prije datuma podnošenja tužbe. U odnosu na preostalo potraživanje tužitelja, odnosno počam od glavnice koja dospijeva 05.04.2017. pa zaključno s posljednjom glavnicom koja dospijeva 03.04.2020., sud je utvrdio da je postavljeno unutar petogodišnjeg zastarnog roka, odnosno da je taj dio tužbenog zahtjeva osnovan i nije u zastari.

Naime, odredbom čl. 135 Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR), bio je propisan trogodišnji zastarni rok za potraživanja iz radnog odnosa. Odredbom čl. 139 ZR-a iz NN 93/14 propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Prijelaznom odredbom u čl. 232 st. 2 ZR-a iz NN 93/14 propisano je da se odredbe toga Zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu toga Zakona, dakle prije 07. kolovoza 2014. Stoga se uz primjenu argumentum a contrario, za potraživanja kojima do dana stupanja na snagu toga Zakona nije protekao trogodišnji zastarni rok, primjenjuje petogodišnji zastarni rok, kao u konkretnom slučaju. Stoga zastara nije nastupila niti za jedan dio predmetnog tužbenog zahtjeva prema konačnom tužbenom zahtjevu od 21.06.2024.

10. U odnosu na odredbe relevantnog materijalnog prava, sud navodi da je KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 koji je bio zaključen na vrijeme od 4 godine prema čl. 2 tog KU-a, u čl. 47 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, a pri tome je sadržajno identično propisano u čl. 45 KU-a iz NN 29/18. Nadalje, čl. 51 citiranog KU-a iz NN 143/13 propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, a pri tome je sadržajno identično propisano u čl. 49 KU-a iz NN 29/18, dok je čl. 57 KU-a iz NN 143/13 propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a sadržajno identično propisano je u čl. 55 KU-a iz NN 29/18 te u čl. 21 Dodatka II. KU-a iz NN 92/19.

Nadalje, čl. 51 citiranog KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1). Nadalje, noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana (st. 7), dok za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (st. 8). Nadalje, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9). Nadalje, redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna te da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st. 10). Osim toga, čl. 51 KU-a u st. 12 propisuje da se dodaci iz stavka 1. i 8. toga članka međusobno ne isključuju.

Nadalje, u Dodatku I. citiranog KU-a iz NN 96/15 koji je stupio na snagu 01.10.2015., u čl. 5 propisano je da se iza čl. 59 u Kolektivnom ugovoru dodaje čl. 59.a koji glasi: "Iznimno od čl. 59 ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Nadalje, sud navodi da je odredbom čl. 36 KU-a u st. 1 propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Istim čl. u st. 2 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Pri tome je sadržajno identično propisano i u čl. 34 st. 2 KU-a iz NN 29/18.

Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51 definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Osim toga, odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na povećanu plaću, pa je čl. 86 Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14.

11. Obzirom da je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, to je u postupku provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o., sa zadatkom vještačenja utvrditi potencijalnu visinu tužbenog zahtjeva.

Vještak financijske struke u Nalazu i mišljenju od 04.03.2024. u nalazu navodi da je tužitelj u razdoblju od ožujka 2017. pa nadalje zaposlen kod tuženika kao medicinska sestra na Odjelu za urologiju. Vještak navodi da se tužiteljev tužbeni zahtjev odnosi na neisplaćene dodatke s osnova posebnih uvjeta rada i neisplaćene dodatke s osnova odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve ostvarene sate rada (redovne i prekovremene sate rada) te posljedično na neisplaćene naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Navodi da je utuženo razdoblje od ožujka 2017. do ožujka 2022. Vještak u uvodnom dijelu nalaza citira propise koji su uređivali isplatu plaće i dodataka na plaću zdravstvenih djelatnika.

Vještak navodi da prema odredbama važećih KU-ova za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Vještak navodi da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Navodi da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i položajni dodaci i uvećanja plaća, prema čl. 47 KU-a iz NN 143/13 te čl. 45 KU-a iz NN 29/18. Vještak dalje navodi da se osnovna plaća djelatnika uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% (ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima) te da je osnovna plaća propisana u čl. 51 KU iz NN 143/13 i u čl. 49 KU iz NN 29/18. Vještak navodi da se prema citiranim odredbama navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Navodi i da su redovni mjesečni fond radnih sati oni sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna te da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (čl. 51 st. 10 KU iz NN 143/13 i čl. 49 st. 10 KU iz NN 29/18). Vještak navodi da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 51 st. 9 KU iz NN 143/13 i čl. 49 st. 9 KU iz NN 29/18).

Vještak u nalazu dalje navodi da djelatniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (čl. 57 KU iz NN 143/13 te čl. 55 st. 2 KU iz NN 29/18 i čl. 21 Dodatka II. KU 29/18). Nadalje, vještak navodi da je osim dodatka za posebne uvjete rada propisano da i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće s primjenom od 01.10.2015., odnosno u iznosu od 8% od osnovne plaće s primjenom od 01.09.2019. (čl. 3 Dodatka I. KU 143/13 – iza čl. 59 dodan čl. 59.a, čl. 58 KU 29/18 te čl. 24 Dodatka II. KU 29/18), a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Dalje navodi da je čl. 2 Dodatka III. KU-a iz NN 56/20 s primjenom od 01.04.2020., definirano kako se radniku za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao i uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno doktora znanosti određeno TKU za službenike i namještenike u javnim službama. Pri tome se uvećanja, odnosno dodaci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju.

Vještak je u nalazu na listu 3 istoga analizirao i opisao relevantna utvrđenja do kojih je došao temeljem pregleda obračunskih lista plaća tužitelja, odnosno naveo je sljedeće. Vještak je najprije popisao sve osnovne elemente izračuna plaće tužitelja, odnosno vještak navodi da je obim rada tužitelja evidentiran po vrstama rada (redovan rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, u drugoj smjeni, noću, prekovremeni rad, godišnji odmor i dr.). Nadalje, navodi da je plaća za evidentirani broj sati redovnog rada, kao i naknade za blagdan i plaćenog dopusta obračunata primjenom odgovarajuće osnovice, propisanog koeficijenta radnog mjesta, uz uvećanje za stopu minulog rada. Nadalje, navodi da su za sve sate redovnog rada i sate dežurstva obračunati dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi, primjenom ispravnih stopa, na osnovicu koju čini osnovna plaća (osnovica × koeficijent + minuli rad). Vještak navodi da su svi sati rada u dežurstvu izvan fonda plaćeni kao prekovremeni rad u skladu s odredbama važećeg KU-a te da je do ožujka 2020. plaća za prekovremene sate rada i sate rada u dežurstvu izvan fonda obračunata u visini osnovne plaće uz uvećanje za 50%, što je stopa uvećanja u skladu s odredbama KU-a, ali bez uvećanja za dodatke po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Vještak još navodi da su tužitelju nakon 01.04.2020. u skladu s odredbama Dodatka III. KU-a za sve odrađene sate, tj. i redovne i prekovremene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

U svezi izračuna visine potraživanja na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nastalih kao posljedica neisplaćenih, umanjenih iznosa po osnovi dodataka za posebne uvjete rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi, vještak navodi da će izračun naknade plaće za godišnji odmor obračunati u skladu s čl. 36 KU-a iz NN 143/13 i identičnom odredbom čl. 34 KU-a iz NN 29/18 te čl. 13 Dodatka II. KU iz NN 29/18, kojim se mijenja čl. 34 KU iz NN 29/18. Iste odredbe propisuju da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Vještak još dodaje da je odredbom čl. 13 Dodatka II. KU iz NN 29/18 utvrđeno da se mijenja čl. 34 i da glasi da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

U svezi izračuna naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, vještak navodi da je taj izračun sačinjen u skladu s odredbama važećeg TKU-a, kojim je u čl. 58 st. 1 propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (TKU 128/2017).

Vještak navodi da je u izračunu uzet prosjek plaća za tri mjeseca koji neposredno prethode mjesecu u kojem je tužitelj koristio godišnji odmor, odnosno bolovanje te da je prosjek uzet na temelju neisplaćenih uvećanja po osnovi utuženih dodataka za prekovremene sate i neisplaćene razlike naknade za godišnji odmor i bolovanja u prethodna tri mjeseca.

Obzirom na zadatak vještačenja, a u skladu s prije citiranim odredbama važećih KU-ova, uvećanje plaće obračunava se na osnovnu plaću (koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža), a što znači da bi se predmetna uvećanja odnosila na sve sate rada, pa tako i na prekovremeni rad, na osnovicu koju čini osnovna plaća radnika.

Vještak navodi da će slijedom prije iznijetoga u Tabeli 1 nalaza iskazati neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao i posljedično nastale razlike u naknadama plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a za razdoblje od ožujka 2017. do ožujka 2022.

Vještak u nalazu zaključno napominje da je tužitelju od prosinca 2021. do kraja utuženog razdoblja umjesto dodatka za posebne uvjete rada isplaćen položajni dodatak od 22% i isti mu je isplaćen za sve ostvarene sate rada, tj. redovne i prekovremene sate rada.

Slijedom svega navedenog, vještak financijske struke daje mišljenje da tužitelju za prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31.03.2020. nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi. Vještak navodi da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje počam od ožujka 2017. do ožujka 2022. s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 145,73 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pri čemu su pojedini mjesečni iznosi iskazani u stupcu "s" Tabele 1 iz nalaza i odnose se na: 93,75 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31.03.2020.), a pojedini mjesečni iznosi iskazani su u stupcu "m" Tabele 1 iz nalaza, nadalje 26,75 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31.03.2020.), a pojedini mjesečni iznosi iskazani su u stupcu "o" Tabele 1 iz nalaza, kao i 25,23 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad zbog prethodno neisplaćenih iznosa, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu "q" Tabele 1 iz nalaza. Vještak još navodi da su datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani u stupcu "t" Tabele 1 iz nalaza. Vještak zaključno napominje da su iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN broj 57/2022 i 88/2022), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja 1 EUR = 7,53450.

12. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno financijsko vještačenje te je u podnesku od 21.06.2024. konačno uredio tužbeni zahtjev, na način da potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće u ukupnom bruto iznosu od 145,73 eura, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao što je to precizirano u izreci ove presude u toč. I., s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od pojedinih različitih datuma dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u iskazanim bruto iznosima, a za razdoblje počam od ožujka 2017. zaključno s ožujkom 2020.

13. Tuženik sudu nije dostavio nikakovo pisano očitovanje u odnosu na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, odnosno nije istaknuo nikakove primjedbe niti prigovore u odnosu na provedeno financijsko vještačenje.

14. Sud je nalaz i mišljenje vještaka financijske struke prihvatio u cijelosti, jer za isti smatra da je objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, a temeljem spisu priležeće dokumentacije. Pri tome tuženik nije imao prigovore na sam matematički izračun vještaka financijske struke, pa niti na podnesak s konačno uređenim tužbenim zahtjevom, a niti je predlagao saslušanje vještaka na glavnoj raspravi kod suda, kao što nije predlagao niti provođenje dopunskog, niti novog financijskog vještačenja. Zbog svega navedenog, za ovaj sud nije postojao niti jedan razlog zbog kojeg se stručni nalaz i mišljenje vještaka financijske struke ne bi prihvatio u cijelosti.

15. U odnosu na rezultate provedenog financijskog vještačenja, proizlazi da su točni navodi tužitelja da tuženik tužitelju nije obračunao i nije isplatio dodatak za otežane (posebne) uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve, tj. na sve odrađene sate u spornom razdoblju. Stoga je i od strane vještaka financijske struke utvrđeno da su ti navedeni dodaci obračunati i isplaćeni tužitelju samo na sate koji su odrađeni u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati, navedeni dodaci nisu obračunati.

Osim toga, rezultati provedenog dokaznog postupka, a posebice financijsko vještačenje, potvrđuju i navod tužitelja da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor, tj. temeljem manjih iznosa plaća koje čine prosjek te da je tuženik tužitelju zbog navedenog obračunao i isplatio i manje iznose naknade plaće kod privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Stoga tužitelj osnovano potražuje i razliku plaće s osnove naknade za bolovanje po čl. 59 st.1 TKU- a, kao i razliku plaće s osnove naknade za godišnji odmor po čl. 36 st. 1 i st. 2 KU-a.

16. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da tužitelju pripada uvećanje plaće za posebne (otežane) uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa i za sve odrađene prekovremene sate, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni prema mišljenju ovoga suda postoje i u redovnom radu i u prekovremenom radu. Stoga tužitelju za efektivno odrađene sate rada pripada uvećanje plaće za posebne uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate, i to počam od 01.12.2013., odnosno prema konačnom tužbenom zahtjevu počam od 01.03.2017. Pri tome se navedeno pravo tužitelja zasniva na odredbi čl. 57 KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 i odredbi čl. 55 kasnijeg KU-a iz NN 29/18, koje propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju za radno mjesto tužitelja iznosi 14% do 31.08.2019., odnosno 17% počam od 01.09.2019. prema čl. 21 II. Dodatka KU iz NN 92/19. Ovo stoga što se u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 57 KU-a iz NN 143/13 i čl. 55 KU-a iz NN 29/18 navodi i radno mjesto tužitelja, kao radno mjesto za koje pripada dodatak od 14% za posebne uvjete rada do 31.08.2019., odnosno od 17% počam od 01.09.2019. prema čl. 21 II. Dodatka KU iz NN 92/19. Pri tome je u predmetnom postupku, i to uvidom u spisu priležeće obračunske liste za isplatu plaće tužitelja, kao i provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženik tužitelju u spornom razdoblju obračunavao i isplaćivao dodatak od 14% do 31.08.2019., odnosno od 17% počam od 01.09.2019. prema čl. 21 II. Dodatka KU iz NN 92/19, ali samo za sate redovnog rada tužitelja.

17. U odnosu na dio zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra da je potraživanje tužitelja počam od 01.10.2015., odnosno prema konačnom tužbenom zahtjevu počam od 01.03.2017. osnovano, jer je tužitelj jednako odgovoran za život i zdravlje ljudi i u redovnom radu i u prekovremenom radu. Isto iz razloga što je citiranom odredbom čl. 59.a predmetnog Dodatka KU-a (čl. 5 Dodatka I KU-a koji je na snazi od 01.10.2015.), odnosno čl. 58 kasnijeg KU iz NN 29/18, utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu 4% od osnovne plaće, odnosno 8% od osnovne plaće počam od 01.09.2019. nadalje prema II. Dodatku KU iz NN 92/19. Ovaj sud je mišljenja da se taj dodatak od 4%, odnosno 8% od osnovne plaće počam od 01.09.2019. ima obračunavati za svaki efektivno odrađeni sat rada, odnosno i redovnog rada i prekovremenog rada, i to na način da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i da se na njega obračuna dodatak. Sud navodi da iz spisu priležećih obračunskih lista za plaću tužitelja, kao i iz rezultata provedenog financijskog vještačenja proizlazi utvrđenim da je tuženik tužitelju u spornom razdoblju obračunavao i isplaćivao taj dodatak od 4%, odnosno dodatak od 8% od osnovne plaće počam od 01.09.2019. prema II. Dodatku KU-a iz NN 92/19, ali samo za sate redovnog rada tužitelja.

18. Upravo iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka za otežane (posebne) uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom spornom razdoblju na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, tužitelju bila isplaćivana manja plaća, to posljedično tome tužitelju osnovano pripada razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor i razlika plaće s osnove naknade za bolovanje, i to u iznosima utvrđenima od strane vještaka financijske struke.

19. Sud još navodi da tužitelj u slučaju kada mu Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 KU-a iz 2013. te sadržajno identičnoj odredbi iz čl. 55 KU-a iz 2018. i čl. 59.a Dodatka I KU, odnosno sadržajno identičnoj odredbi iz čl. 58 kasnijeg KU-a iz NN 29/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Ovaj sud smatra da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih čl. 57 KU-a iz 2013. te čl. 55 KU-a iz 2018. i čl. 59.a Dodatka I KU, odnosno čl. 58 kasnijeg KU-a iz NN 29/18, obzirom da tužitelj i kada radi prekovremeno, tada također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim (posebnim) uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 citiranog KU-a te čl. 55 KU-a iz 2018. te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59.a Dodatka I KU, odnosno čl. 58 kasnijeg KU iz NN 29/18, jer i tada kada radi prekovremeno, tužitelj odgovara za život i zdravlje ljudi, tj. pacijenata.

20. Obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, sud ukazuje da odredba čl. 91 st. 3 ZR-a propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Obzirom da prema odredbi čl. 94 ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, isto znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Zbog prednje navedenog, ovaj sud smatra da nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano prije citiranom odredbom čl. 91 st. 3 ZR-a.

21. Sud se u ovoj pravnoj stvari vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja poziva na sudsku praksu viših sudova, i to u prvom redu na Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 206/2012 od 02.04.2014. u kojoj je navedeno da ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom mu rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Osim toga, u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-761/16 od 18.04.2017. navodi se da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57 i čl. 59 iz KU-a 143/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Isto iz razloga jer isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57 i čl. 59 iz tog KU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada. Osim toga, u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-455/16 od 27.02.2017. navodi se da je tužitelju priznato uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu iz razloga što niti iz jedne odredbe KU-a iz NN 143/13 ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno ne proizlazi da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju; odnosno u ovoj Odluci navedeno je i da isključenje prava na uvećanje osnovne plaće za 25% temeljem odredbe čl. 57 KU-a 143/13 i na sate ostvarene u prekovremenom radu, ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog Kolektivnog ugovora, pa niti iz odredbe čl. 53 st. 5.

22. Sud se u svezi osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na osmoj sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., a prema kojem: Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 99/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

23. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. Pri tome je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tuženik u spornom razdoblju iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva, tužitelju nije obračunao plaću i naknadu plaće u skladu s prije citiranim odredbama Kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom razdoblju.

Stoga je sud tužitelju dosudio ukupan bruto iznos od 145,73 eura, kao razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju od ožujka 2017. zaključno s ožujkom 2020., a koji iznos je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao što je to navedeno u izreci ove presude pod toč. I. Sud pri tome dodaje da je tužiteljev konačno uređeni tužbeni zahtjev u matematičkom dijelu u cijelosti usklađen s izračunom vještaka financijske struke, koji je sud iz prije iznijetih razloga prihvatio u cijelosti. Tužitelju osnovano pripada i zakonska zatezna kamata koja na svaku pojedinačnu mjesečnu glavnicu iz toč. I izreke ove presude teče od pojedinih različitih datuma dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec.

24. Budući je tužitelj vjerovnik novčane obveze, to sud smatra da je isti sukladno čl. 65 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu: ZOO) ovlašten zahtijevati od tuženika kao dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan ispuniti obvezu. Pri tome tuženik kao dužnik sukladno čl. 65 st. 2 ZOO-a za ispunjenje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Osim svega navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a u skladu s čl. 9 ZOO-a u svezi s čl. 8 st. 1 ZR-a (čl. 6 st. 1 ZR-a iz NN 149/09), kojim je propisano da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

Ovaj sud je mišljenja da je u predmetnom obvezno - pravnom odnosu tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno podmirenje utuženog iznosa, dok je tuženik dužan obvezu ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi, a sve sukladno odredbi čl. 9 ZOO-a i čl. 342 istog Zakona, kojim je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan obvezu u cijelosti ispuniti (st.1).

25. Također valja navesti da u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem obveze tužitelj kao vjerovnik ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu čl. 29 st. 1 ZOO-a. Isto tako, vjerovnik ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja, a u smislu čl. 30 st. 1 ZOO-a. U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen od pojedinih različitih datuma dospijeća u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a u skladu s odredbom čl. 92 st. 3 ZR-a. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbama čl. 3 ZID ZOO-a (NN 78/15), čl. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 114/2022) i čl. 1 Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/2022). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a u svezi s čl. 155 ZPP-a, a isti je odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, i to: sastav tužbe 25 bodova (tbr. 7 toč. 1), ročište 01.06.2022. 25 bodova (tbr. 9 toč. 1), podnesak od 29.08.2022. 6,25 bodova (tbr. 8 toč. 3), ročište 02.09.2022. 25 bodova (tbr. 9 toč. 1), podnesak 21.06.2024. 25 bodova (tbr. 8 toč. 1), ročište 01.07.2025. 25 bodova (tbr. 9 toč. 1) i ročište za objavu presude 12,50 bodova (tbr. 9 toč. 3). Tužitelju je ukupno priznato 143,75 bodova, tj. iznos od 287,50 eura, a na isti je priznat trošak PDV-a od 25% u iznosu od 71,88 eura. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura u cijelosti, jer je isti trošak bio potreban za vođenje postupka. Stoga sveukupno priznati i dosuđeni trošak tužitelja iznosi 624,83 eura.

Sud navodi da je Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022) čl. 1 izmijenjen tbr. 50 ranije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn. Sud još navodi da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) u Tbr. 54 vrijednost boda određena u iznosu 2,00 eura.

27. Tužitelju sukladno odredbi čl. 155 st. 1 ZPP-a nisu priznate sljedeće parnične radnje, a to su: podnesak od 14.09.2022. (pisan 13.09.2022.), jer se provjera uplate predujmova može izvršiti i od strane suda uvidom u Pretraživač uplata i isplata izvanproračunskog poslovanja suda, kao niti troškovnik od 26.06.2025., jer to nije podnesak predviđen Tarifom. Stoga sud smatra da navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka.

28. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe prema čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18), kao radnik u radnom sporu.

29. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2025.

Sudac:

Melanija Centner

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 1, 2, 4, 5. 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi protiv ove presude ne mogu se iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. (čl. 467 st.1. ZPP- a).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku