REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-358/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja AC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene dana 30. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, broj: 312660, sklopljenog dana 27.05.2008. godine, između tužitelja, AC iz [adresa] i tuženika Nova hrvatska banka d.d. iz Zagreba (tada VOLKSBANK d.d.), kojima je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, te je stoga ništetna odredba članka 9.20., u dijelu koji glasi: " … uz uvjete dogovorene s Kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora. " .

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 832,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, naknaditi tužitelju AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.556,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 312660 dana 27. svibnja 2008. Prema odredbi čl. 9.20. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je prijevremena otplata moguća uz uvjete dogovorene s kreditorom sukladno odluci i kamatama i naknadama kreditora. Istaknuo je da se radi o potrošačkom ugovoru te da smatra predmetnu odredbu ništetnom, jer se radi o tipskom ugovoru te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Također smatra da je sporna odredba nejasna i nerazumljiva te suprotna načelu savjesnosti i poštenja kao i da uzrokuje neravnotežu u pravima i odnosima stranaka. Stoga je tužitelj predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 9.20. Ugovora o kreditu broj 312660 te kojom će naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 832,68 eura za zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2022. do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor zastare potraživanja. Smatra da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na konkretan predmet. Nadalje, ističe da je tužitelj prijevremenom otplatom postupio protivno odredbama ugovora o kreditu, zbog čega je tuženik pretrpio štetu. Smatra da sporna odredba nije neodrediva, jer je visina naknade jasno navedena u odlukama o kamatama i naknadama. Stoga je predložio odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11. veljače 2025. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 9.20. Ugovora o kreditu broj 312660 te kojom će naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 832,68 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2022. do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama (listovi 101-102 spisa).

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 312660 (listovi od 5-16 spisa), izračun prijevremene otplate po ugovoru o kreditu (list 17 i 19 spisa), pismo namjere ( list 18 spisa), nalog za plaćanje (list 20 spisa), e-mail prometnu karticu po kreditu ( listovi 21-38 spisa), korespondenciju (listovi 39-40 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po DARFIN d.o.o., stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (listovi 95-97 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 118-119 spisa).

4.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o pravu tuženika na naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita i s tim u vezi zahtjev za isplatu plaćenog iznosa po toj osnovi.

6. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 312660 od 27. svibnja 2008. na iznos 89.600,00 CHF (dalje Ugovor o kreditu).

7. Sporno je da li je ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetna te je sporno pripada li tužitelju pravo na povrat naknade koju je platio tuženiku za prijevremenu otplatu kredita.

8. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07, 79/09, 80/09, 78/12, 56,13, dalje ZZP).

8.1. Odredbom članka 96. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.2. Odredbom stavka 2. istoga članka ZZP propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8.3. Prema st. 3. istog članka činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnosti.

9. Prema odredbi čl. 9.20. Ugovora o kreditu korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je pročitao predmetni Ugovor o kreditu kada ga je sklapao. Nije znao da mora platiti spornu naknadu. To je saznao tek kada je išao refinancirati kredit kada su mu rekli da mora platiti izlaznu naknadu. Može reći da je predmetni Ugovor o kreditu bio gotov Ugovor te da nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama, već je mogao pristati na sve uvjete ili ne dobiti kredit. Novcem je kupio stan koji su koristili za život. Stan nije nikada davan u najam i li zakup. Nitko mu nije objasnio zbog čega se ta naknada mora platiti odnosno na što se ona odnosi.

10.1. Prvenstveno u odnosu na svojstvo potrošača treba reći da iz Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja proizlazi da je ugovor sklopio tužitelj kao fizička osoba te da se radilo o kreditu za kupnju stana, kojeg je tužitelj koristio za osobne potrebe. Iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je on kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavio takvim djelatnostima. Prema odredbi čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10.2. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama ZZP, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

11. Nadalje, sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit, jer je on iskazivao uvjerljivo i iskreno. Na temelju iskaza tužitelja u kojem je naveo da mu je bio predočen „gotov“ ugovor te da je mogao pristati na sve uvjete ili ne dobiti kredit sud je utvrdio da se u vezi predmetne ugovorne odredbe nije moglo posebno pregovarati. Također, iz sadržaja iskaza tužitelja ne proizlazi da bi mu bilo objašnjeno na što se odnose ovi troškovi, zbog čega je sud utvrdio da tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), a niti je tuženik tijekom postupka objasnio na što se točno odnosi naplaćena naknada.

12. Nadalje, odredba o obvezi plaćanja prijevremene otplate kredita nije razumljiva, jer nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina naknade tako da je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj, jer je dužan platiti naknadu za koju ne zna na koji način će se formirati njezina visina i koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju tužitelj ne može utjecati.

12.1. Zbog toga se odredba smatra nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12.2. Osim toga, na dan zaključenja ugovora o kreditu tuženik sukladno zakonskim propisima nije imao pravo na naplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, jer takva mogućnost nije bila predviđena niti odredbama ZZP, niti odredbama ZOO. Na ovo ukazuje odredba čl. 64. ZZP prema kojoj potrošač ima pravo na prijevremenu otplatu kredita i prije roka određenog za vraćanje uz ne naplatu preostale kamate.

12.3. Kako je odredba čl. 9.20. ugovora o kreditu nepoštena u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, to je ista sukladno odredbi čl. 102. ZZP ništetna.

13. Za dodati je i da banka nema pravo zahtijevati nikakvu naknadu koja u svojoj biti i funkciji predstavlja ugovornu kaznu za korisnika kredita i to na način da je banka ugovorila plaćanje novčanog iznosa u slučaju prijevremene otplate kredita (čl. 350. i čl. 351. ZOO). Ugovorna kazna za novčane obveze ne može biti ugovorena te je ista ništetna kako to propisuje odredba čl. 350. st. 3. ZOO-a koja izrijekom propisuje da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Osim toga odredba čl. 9.20. Ugovora o kreditu suprotna je načelu savjesnosti i poštenja prema čl. 6. ZOO- a koji zabranjuje ostvarivanje prava iz obveznog odnosa koje je suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno i priznato (zabrana zloupotrebe prava) te čl. 10. st. 3. ZOO na način da nije dopušteno postupanje drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika u odnosu, a što je upravo ovdje slučaj na način da tuženik ugovara naknadu iako je Zakonom zajamčeno pravo na prijevremenu otplatu kredita bezuvjetno pa prema tome ne može biti uvjetovano plaćanjem bilo kakvih ugovornih kazni i naknada.

14. Shvaćanje da banke ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno je i donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 101/17), a kojim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014.). Iako se, dakle, vodeći računa o danu sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, taj Zakon ne primjenjuje na konkretan slučaj, evidentno je da je taj Zakon otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja i onemogućio bankama da potrošače penaliziraju za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza. Banke bi u tom slučaju imale pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u vezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i na (posebnu) naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

16. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

16.1. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je platio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe.

16.2. U svrhu utvrđenja spornog iznosa izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je prilikom zatvaranja kredita na dan 31. svibnja 2022. plaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 6.273,85 kuna, odnosno u eurskoj protuvrijednosti naplaćen je iznos 832,68 eura.

16.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a niti jedna od parničnih stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje.

16.4. Stoga je tužitelju dosuđen iznos čiju isplatu je zatražio.

17. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak čl. 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ga tužitelju.

17.2. Ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita, protivno kogentnim zakonskim odredbama, ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata na plaćeni iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita tužitelju je dosuđena od dana tuženikovog stjecanja.

17.3. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

18. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelju zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO/05.

18.1. Zastara potraživanja tužitelja u pogledu zahtjeva za povrat naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je tužitelj platio tuženiku, počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (12. kolovoza 2025.), jer je ovom presudom odlučeno o pitanju ništetnosti odredaba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

20.1. Stoga je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 15. veljače 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 7. studenog 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 11. veljače 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 30. lipnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

20.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 1.000,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.250,00 eura.

20.3. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 eura, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 53,09 eura te trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu 200,00 eura.

20.4. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. studenog 2024., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

20.5. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.556,18 eura.

20.6. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

Rj

- tužitelju po pun, pristojba na tužbu u iznosu 53,09 eura i prvostupanjsku presudu u iznosu 53,09 eura