REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2966/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bodrožića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Krešimira Franje Šenjuga, odvjetnika, 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ZZ iznos od 8.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 3.981,68 EUR teku od 27. travnja 2021. do isplate, a na iznos od 4.018,32 EUR od 5. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ZZ za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 4.018,32 EUR teku od 27. travnja 2021. do 4. listopada 2023.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naknaditi tužitelju ZZ parnični trošak u iznosu od 3.299,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.416,36 EUR.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja ZZ od 5. listopada 2023. za iznos od 4.018,32 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. studenog 2021. navodi kako je 2. veljače 2018. došlo do prometne nezgode u Zagrebu, a koju prometnu nezgodu je prouzrokovao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguran kod tuženika. Ističe kako je u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede, kao pješak. Na temelju odredbi čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, naruženja te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja. Navodi kako se obratio tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom od 26. travnja 2021., kojeg je tuženik zaprimo 27. travnja 2021., nakon čega je tuženik tužitelju isplatio iznos od 3.185,35 EUR (24.000,00 kn) s osnova naknade štete, no isti iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu štete te zbog toga potražuje isplatu daljnjih novčanih iznosa. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 5. listopada 2023. tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.000,00 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka. Osporava da je do prometne nezgode došlo isključivo radnjom vozača vozila. Ističe kako je tužitelj kao pješak doprinio nastanku i visini štete na način da je kritične zgode postupao protivno pravilima iz čl. 129. i čl. 131. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prelazio kolnik na mjestu gdje mu je to zabranjeno i da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti na siguran način. Smatra da je doprinos nastanku štete tužitelja u omjeru od 50% za koji isti omjer valja osloboditi tuženika odgovornosti temeljem odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO-a. Ističe kako je na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja sukladno svojoj odgovornosti tužitelju isplatio iznos od 3.185,35 EUR (24.000,00 kn). Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja kojem se u cijelosti protivi. Ističe prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Osporava tijek zatraženih kamata, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Podneskom od 5. listopada 2023. tužitelj je preinačio tužbu jer je povećao tužbeni zahtjev kako je bio postavljen u tužbi i to za iznos od 4.018,32 EUR. Unatoč tome što se tuženik preinaci protivio, sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Naime, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog medicinskog vještačenja. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1170/18-2 od 19. srpnja 2018. (list 6-9), medicinsku dokumentaciju (list 10-30), zapisnik o očevidu, skicu i fotografski elaborat (list 31-42), kaznenu prijavu (list 43-44), odštetni zahtjev (list 4-46), potvrdu o primitku odštetnog zahtjeva (list 47), dokumentaciju iz spisa PU zagrebačke, II Postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-45/06-K-12/2018 DK (list 72-85), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČZ (list 91-92), CZ (list 92-93) i tužitelja (list 93-94), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja (list 97-185), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Jakši Filipoviću i dr. Mariji Bogadi (list 189-197), saslušanjem vještaka dr. Jakše Filipovića i dr. Marije Bogadi (list 325-326), prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 343-347), saslušanjem vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića (list 357-358) te je izvršen uvid u predmet Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1170/2018.

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete povodom štetnog događaja od 2. veljače 2018. kada je, kao pješak, stradao u prometnoj nezgodi, u kojoj nezgodi je zadobio tjelesne ozljede uslijed čega trpi štetu i to neimovinsku zbog povrede prava osobnosti i imovinsku za tuđu pomoć i njegu.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika. Nije sporno ni da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju isplatio iznos od 3.185,35 EUR s osnova naknade štete iz predmetnog štetnog događaja.

8. Sporno je postoji li isključiva odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, odnosno postoji li doprinos tužitelja nastanku vlastite štete, sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u predmet Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K- 1170/2018 utvrđeno je da je kazneni postupak vođen protiv OZ te je presudom od 19. srpnja 2018. donesen kazneni nalog da je ČZ kriv što je 2. veljače 2018. upravljajući svojim osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] južnom kolničkom trakom Medarske ulice u smjeru jugoistoka, dolaskom do raskrižja s Ulicom I. poljski put, protivno odredbi čl. 135. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama olako smatrajući da time neće ugroziti sigurnost drugih putnika u vozilu, skrenuo ulijevo na bočnu cestu kolnika Ulice I. poljski put na čijem ulazu nije vidljiv obilježen pješački prijelaz, a da pri tome nije skretao smanjenom brzinom i na način da ne ugrožava pješake koji su već stupili na kolnik, uslijed čega je propustio obratiti pažnju na pješaka ZZ koji je prelazio kolnik Ulice I. poljski put u smjeru jugoistoka na sjeveroistočnom dijelu raskrižja te pravodobno zaustaviti svoj automobil uslijed čega je prednjim dijelom svog vozila naletio na imenovanog kojom prilikom je ZZ zadobio teške tjelesne povrede u vidu prijeloma vanjskog kondila desne potkoljenične kosti, dakle iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe pa je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11. Navedena presuda postala je pravomoćna 3. kolovoza 2018.

10. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

11. Slijedi da je za štetu koju je u predmetnom štetnom događaju pretrpio tužitelj odgovoran tuženik kao osiguratelj vozila kojim je u trenutku prometne nesreće upravljao njegov osiguranik ČZ, a u kojoj prometnoj nesreći je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

12. Prema odredbi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da ona bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

13. Kako je tijekom postupka iznesen i navedeni prigovor doprinosa tužitelja vlastitoj šteti sud je tijekom postupka izveo dokaze saslušanjem tužitelja i svjedoka te prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja.

14. U svom iskazu tužitelj navodi kako se kretao Medarskom ulicom i išao prema ulici I. Poljski put. Gospodin ČZ je stajao u svom vozilu na Medarskoj ulici i čekao je da skrene u ulicu I. Poljski put. Vidio ga je dok je hodao, morao je propustiti vozilo iz suprotnog smjera. Došao je do pješačkog prijelaza. Tu je uvijek pješački prijelaz samo je u tom trenutku bio "izlizan", odnosno potrošen. Postoji i znak za pješački prijelaz i za školu. Vozilo karavan je prošao pješački prijelaz i čekao da se uključi na Medarsku ulicu. Vozač sljedećeg vozila u ulici I. Poljski put koji je stajao iza karavana i čekao uključenje mu je pokazao da prijeđe cestu ispred njega. Krenuo je i kada je došao do polovine druge prometne trake, gospodin ČZ je svojim vozilom udario u njega. Pao je najprije na haubu njegovog vozila, a potom na cestu. U tom trenutku padala je kiša, nije bila pretjerano jaka, nije bilo magle. Bilo je 6:45 sati ujutro i razdanjivalo se. Imao je na sebi jaknu s kapuljačom. Nije nosio kišobran. Na tom raskrižju postoji javna rasvjeta, a i vozila su imala upaljena svjetla. Vidio je vozilo gospodina ČZ dok je hodao Medarskom, kada je krenuo prijeći ulicu I. Poljski put gledao je ulijevo vozilo koje ga je propustilo, a kada je već napravio korak-dva na drugoj prometnoj traci, pogledao je udesno, međutim, u tom trenutku ga je vozilo g. ČZ udarilo. Došlo je do prijeloma kosti u potkoljenici i u koljenu mu je "sve otišlo". Trpi trajne posljedice koje se sastoje u tome da ne može duže stajati, ne može hodati kao prije, ne može se igrati s unucima. Boli ga. Po preporuci ortopeda ne ide vani po kiši i snijegu. Do sada je imao dvije operacije, a morat će ići i na treću kojom bi mu trebalo zamijeniti odnosno staviti potpunu protezu koljena. Bio je u toplicama 21 dan i odradio je više fizikalnih terapija u domu zdravlju. Ima ožiljak i smeta ga, pogotovo ljeti kada je vidljiv. Ljudi ga ispituju i gledaju. Oštećen mu je i živac zbog toga mu je koljeno utrnuto. Šepa, ne smije ništa nositi u rukama, jer mu sav pritisak ide na koljeno. Fizički ne može ništa raditi, pogotovo ako se mora sagnuti. Ne može se baviti sportskim aktivnostima. Zbog ozljede mu je kvaliteta života umanjena za 50%. Ne može raditi svoj posao (policajac), morao je otići u mirovinu. Osjeća sve promjene vremena odnosno boli ga prilikom promjene vremena i ne može hodati. Ne može otići sa svojom ženom u šoping, jer ne može toliko dugo hodati i ne može nositi stvari. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega, jer 3 mjeseca nije smio spustiti nogu na tlo, odnosno osloniti se na nogu. Kretao se uz pomoć štaka, otprilike 4-5 mjeseci. Nije mogao uzeti jelo, nije mogao obavljati higijenu, žena ga je tuširala. Tri mjeseca nije mogao apsolutno ništa, tek nakon fizikalnih terapija je počeo hodati s jednom štakom. Pomagala mu je supruga, sin i kćerka. Liječenje je trajalo 3 godine, a sam je za sebe stvari počeo obavljati nakon godinu dana. Nakon svake operacije išao je novi oporavak kada je opet trebao pomoć ukućana.

15. U svom iskazu osiguranik tuženika ČZ navodi kako se kretao Medarskom ulicom, vozio je suprugu na posao. Trebao je skrenuti lijevo u I. Poljski put. To je bilo u 6:45 sati ujutro, padala je kiša, bila je magla. Čekao je da prođe auto koje se kretalo Medarskom ulicom u suprotnom smjeru nakon čega je skrenuo ulijevo. U Ulici I. Poljski put također su bila vozila koja su čekala uključenje u Medarsku ulicu. Kad je skrenuo došlo je do udarca u pješaka, ovdje tužitelja, koji je prelazio cestu. Do kontakta je došlo prednjim lijevim dijelom vozila. Tužitelj je nosio kapuljaču, jer je padala kiša. Odmah nakon sudara izašao je iz vozila, pomogao tužitelju i odveo ga u bolnicu. Zvali su policiju, policija je došla u bolnicu. Na tom mjestu u trenutku prometne nezgode nije bio obilježen pješački prijelaz, a sada vidi da je. Pješački prijelaz je vjerojatno bio istrošen čim je sada obilježen, a to vidi jer tu redovito prolazi. Ne sjeća se je li bio i postoji li sada prometni znak pješačkog prijelaza. Više vozila je čekalo za uključiti se u promet na Medarskoj ulici, a tužitelj je prelazio cestu na način da je prolazio između dva vozila koja su zaustavljena čekala uključivanje u promet. Ne zna koliki je bio razmak između vozila. Jedno od tih vozila sigurno je bilo veće vozilo, odnosno povišeno vozilo. Ne sjeća se gdje je stajalo to vozilo. Ne može se sjetiti brzine svog kretanja, ali morala je biti mala brzina, jer je tek krenuo skrenuti.

16. U svom iskazu svjedokinja CZ navodi kako ju je suprug vozio na posao. Kretali su se Medarskom ulicom i trebali su skrenuli ulijevo, u ulicu I. Poljski put. Bila je jaka kiša, bilo je mračno, rano ujutro. Dolazilo im je auto ususret koje se kretalo Medarskom ulicom u suprotnom smjeru. Čekali su da prođe i nakon toga su skrenuli ulijevo. U Ulici I. Poljski put se nalazilo jedno veće auto koje je čekalo da skrene u Medarsku ulicu. Čim su skrenuli iza tog auta se pojavio tužitelj, bio je to trenutak nepažnje njenog supruga i došlo je do kontakta. Najprije je tužitelj pao na haubu vozila, a potom na cestu. Izišli su iz auta i pomogli tužitelju. Muž ju je odveo na posao, a potom tužitelja u bolnicu. Vidjela je nesreću, ali nisam vidjela tužitelja prije kontakta između vozila i tužitelja. Tužitelj je imao kabanicu s kapuljačom tamne boje. Navodi da na tom raskrižju ne postoji javna rasvjeta. Pješački prijelaz na kojem je prelazi tužitelj je bio izbrisan tada, a sada ga ima, nanovo je obojan.

17. Na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, određeno je izvođenje dokaza prometnim vještačenjem. Iz nalaza vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića proizlazi kako se mjesto nezgode nalazi na pravilnom trokrakom raskrižju kroz koje je kolnik Medarske ulice koji je označen prometnim znakovima kao cesta s prednošću prolaska položen od zapada prema istoku, a kolnik Ulice 1. poljski put raskrižju prilazi iz smjera sjevera. Preko kolnika Ulice 1. poljski put na oko 6 metara od sjevernog ruba kolnika Medarske ulice je izveden pješački prijelaz, koji je sa sjeverne strane obilježen vertikalnom prometnom signalizacijom, a isti je na dan nezgode bio gotovo potpuno pohaban i iz smjera juga izuzetno teško uočljiv, naročito u uvjetima mokrog kolnika. Na internetu je moguće naći javno dostupne fotografije navedenog pješačkog prijelaza koje datiraju iz studenog 2011. godine, rujna 2014. godine i listopada 2018. godine i na kojima je vidljivo da je pješački prijelaz postojao neprekidno, ali i da je već 2014. godine (bio u lošijem stanju, a tijekom 2018. godine je nakon ovopredmetnog štetnog događaja obnovljen. U svom mišljenju vještak iznosi zaključke kako se nezgoda dogodila prilikom prelaska tužitelja po izuzetno pohabanom i teško uočljivom pješačkom prijelazu preko kolnika Ulice 1. poljski put na raskrižju s Medarskom ulicom u Zagrebu, od zapada prema istoku, kad je na njega naletjelo osobno vozilo osiguranika tuženika VOLKSWAGEN reg. oznake [registarska oznaka]▫8712-AA koje se kretalo Medarskom ulicom od zapada prema istoku s namjerom skretanja u lijevo prema sjeveru. Mjesto naleta se nalazilo na pješačkom prijelazu uz južni rub, na zapadnoj polovini kolnika Ulice 1. poljski put, na odmaku od zapadnog ruba kolnika Ulice 1. poljski put za 2,7 – 3,2 metra. Osiguranik tuženika je radnju skretanja u lijevo na raskrižju započeo oko 1,3 sekunde prije nego je tužitelj stupio na pješački prijelaz, kad je tužitelj bio za 1,8 metara udaljen od pješačkog prijelaza. Naletna brzina vozila na tužitelja se ne može točno utvrditi, a ista nije premašivala 20 km/h. Osiguranik tuženika je mogao izbjeći nalet, da je reagirao na opasnost kočenjem odmah u trenutku stupanja tužitelja na kolnik, pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 29 km/h. Ako uvažimo slučaj da je mogućnost uočavanja kretanja tužitelja preko kolnika za osiguranika tuženika bila ostvariva tek kad je tužitelj izašao van gabarita povišenog vozila zaustavljenog u raskrižju, tada je osiguranik tuženika imao mogućnost izbjegavanja naleta kočenjem pri kretanju svim brzinama koje ne premašuju 14 km/h.

18. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića, dok tužitelj nalazu i mišljenju nije prigovarao. Stoga je izveden dokaz saslušanjem vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića. U svom iskazu vještak navodi da u vrijeme nezgode ispred slabo vidljivog pješačkog prijelaza na kojem je došlo do nezgode, a gledano iz smjera nailaska vozila osiguranika tuženika nije bilo postavljene vertikalne prometne signalizacije koja bi upozoravala na nailazak na pješački prijelaz. Tehničkim načinom ne može se točno utvrditi da li je unutar vidnog polja tužitelja kad pogled usmjerava prema vozilu osiguranika tuženika bilo nepoznato vozilo koje mu je onemogućavalo uočavanje. Vozač vozila osiguranog kod tuženika nakon pokretanja vozila u nastavku je cijelo vrijeme mogao vidjeti tužitelja, ako u raskrižju nije bilo drugih vozila, a ako se unutar njegovog vidnog polja nalazilo nepoznato vozilo, onda nije cijelo vrijeme mogao vidjeti tužitelja.

19. Sud je nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića u cijelosti prihvatio, jer je isti jasan, neproturječan i u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Uostalom, tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbi, a ni tuženik nakon usmenog očitovanja vještaka nalazu i mišljenju više nije prigovarao.

20. Sud je povjerovao iskazima tužitelja i svjedoka ČZ i CZ jer su iskazivali iskreno i uvjerljivo, njihovi iskazi međusobno su suglasni, a nisu protivni ni utvrđenjima iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Sud nije povjerovao iskazu svjedokinje CZ u dijelu u kojem navodi da nema javne rasvjete na predmetnom raskrižju, a s obzirom da je na fotografijama u fotografskom elaboratu koji je sačinila PU zagrebačka, II. Postaja prometne policije Zagreb, čiji izvornik se nalazi u kaznenom spisu, a preslik u ovom predmetu, vidljivo postojanje javne rasvjete na predmetnom raskrižju u trenutku obavljanja očevida.

21. U ovoj pravnoj stvari, odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 1069. ZOO-a. Navedeno stoga što je tužitelj u prometnoj nesreći sudjelovao kao pješak pa stoga tuženik za nastalu štetu odgovara prema pravilima objektivne odgovornosti.

22. Prema odredbi čl. 130. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17 – dalje: ZOSPC) na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja prometnim svjetlima ni znacima što ih daje ovlaštena osoba, pješak je dužan prije stupanja na pješački prijelaz obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koji mu se približavaju.

23. Prema odredbi čl. 134. st. 1. ZOSPC-a ako se na obilježenome pješačkom prijelazu prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, vozač je dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz.

24. Prema odredbi čl. 135. ZOSPC-a vozač koji skreće na bočnu cestu na čijem ulazu ne postoji obilježen pješački prijelaz dužan je skretati smanjenom brzinom i ne smije ugroziti pješake koji su već stupili na kolnik.

25. Iako, a prema iskazima tužitelja i svjedoka te utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da u trenutku prometne nezgode pješački prijelaz kojim se kretao tužitelj nije bio vidljiv ili je bio slabo vidljiv, vještak se očitovao o tome da je pješački prijelaz na tom mjestu postojao i ranije, što je potkrijepio i starijim fotografijama mjesta događaja u svom nalazu i mišljenju. I svjedok, osiguranik tuženika ČZ iskazao je da je pješački prijelaz vjerojatno bio istrošen, kao i da tim putem redovito prolazi pa iz njegovog iskaza sud zaključuje da je svakako morao primijetiti pješački prijelaz dok je bio vidljiv, kao i pješake koji su se zasigurno redovito kretali tim prijelazom.

26. Uslijed toga sud zaključuje da je osiguranik tuženika svoju radnju skretanja ulijevo iz Medarske ulice svakako morao poduzeti uz osobitu pažnju na pješake koji prelaze Ulicu I. poljski put, u koju ulicu je skretao, a kako je to uostalom izričito propisano odredbama čl. 134. i 135. ZOSPC-a. Okolnost da su postojala vozila koja su bila zaustavljena u Ulici I. poljski put i čekala za uključiti se u promet na Medarskoj ulici i koja su mogla zakloniti pogled osiguranika tuženika na pješake, ne umanjuje odgovornost osiguranika tuženika jer je isti svakako vidio i primijetio ta vozila, kako je naveo u svom iskazu pa je uslijed toga trebao predvidjeti i mogućnost da pješaci prolaze između zaustavljenih vozila dok pokušavaju prijeći Ulicu I. poljski put.

27. Sud ne nalazi da bi tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku vlastite štete. Naime, tužitelj je Ulicu I. poljski put prelazio na mjestu na kojem se nalazi pješački prijelaz, pri čemu, a za ocjenu eventualnog doprinosa tužitelja, nije odlučno što isti u trenutku štetnog događaja nije bio vidljiv ili je bio slabo vidljiv. Tužitelj nije postupio protivno prometnim pravilima kad je odlučio prijeći pješački prijelaz između zaustavljenih automobila, a sve jer mu je vozač vozila zaustavljenog ispred pješačkog prijelaza pokazao da prijeđe cestu dok on čeka uključenje. Naime, a s obzirom da se nesreća dogodila u rano jutro kad ljudi uobičajeno odlaze na posao, za očekivati je da na tom mjestu stalno ima vozila koja zastaju i čekaju uključenje u promet na Medarskoj ulici pa se ne može očekivati od tužitelja da s prelaskom ceste čeka dok ne bude niti jednog vozila na tom dijelu ceste.

28. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Tuženik se može djelomično osloboditi od odgovornosti ukoliko dokaže da je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete u smislu odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO-a.

29. Na temelju svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je upravo osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj, a tužitelj koji se kretao propisno te je cestu prelazio na pješačkom prijelazu, ni na koji način nije doprinio nastanku vlastite štete.

30. Na okolnost utvrđenja visine neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Jakši Filipoviću Čuguri i dr. Mariji Bogadi. U svom nalazu i mišljenju vještaci navode kako je tužitelj zadobio ozljede i to prijelom vanjskog kondila desne goljenične kosti. Navode kako su po provedenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 10% s kirurškog aspekta i trajne posljedice od 7 % s psihijatrijskog aspekta. Trajne posljedice s psihijatrijskog aspekta očituju se u osjećaju ljutnje na razna ograničenja radi nemogućnosti punog opsega kretanja, podizanja, čučanja, nošenja raznih tereta te nemogućnosti smijeha od srca kao simptoma depresivne simptomatologije te uskrate zadovoljstva. Bio je radno ograničen te je umirovljen, ograničen je u svakodnevnom funkcioniranju u obiteljskom okruženju i slobodnim aktivnostima uz uskratu zadovoljstva te mu za obavljanje svakodnevnih aktivnosti treba više napora i vremena. Sveukupne trajne posljedice iz predmetnog štetnog događaja su 15%. Navode kako je tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 90 dana. Primarni strah je bio jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta tužitelj je trpio 6 dana, srednjeg intenziteta 11 dana te blažeg 78 dana po štetnom događaju. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 3 sata dnevno kroz 45 dana, a zatim 2 sata dnevno kroz 60 dana. Utvrđeno je postojanje naruženja u srednjem stupnju, vidljivo.

31. Tužitelj nije imao primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje, dok je tuženik istom prigovorio pa su vještaci dr. Jakša Filipović Čugura i dr. Marija Bogadi saslušani na ročištu održanom 20. svibnja 2024. U svom usmenom očitovanju navode da je dužina bolova, straha i tuđe pomoći objektivna uzevši u obzir dužinu liječenja kao i da su u periodu od dvije godine izvršena i dva operativna zahvata. Po pitanju naruženja, ožiljne promjene predstavljaju naruženje lakog stupnja, povremeno vidljivo. Međutim, tužitelj šepa i taj moment predstavlja naruženje srednjega stupnja, uvijek vidljivo. Opisana ozljeda po tipu šepanja nije uzročno posljedično vezana za prostrijelnu ranu stopala desne noge koju je tužitelj zadobio prije štetnog događaja, kao i degerativne promjene već su uzrok šepanju promjene u području desnog koljena koje su značajne sa značajnom tendencijom pogoršanja u budućnosti. Tužitelj nije bio ni kod psihijatra ni kod psihologa te do pregleda nema nikakvu postavljenu psihijatrijsku dijagnozu do razgovora. Nije se psihijatrijski liječio bolnički, niti kroz dnevnu bolnicu niti ambulantno. Od lijekova je uzimao Dijazepam koji spada u anksiolitike te Brufen koji je lijek protiv bolova. Ono što je opisano u vještvu, a veže se uzročno posljedično na predmetni štetni događaj su nemogućnost da se nasmije od srca, kao element poremećaj prilagodbe, ljutnja na ograničenost koja je nastala nakon štetnog događaja, kao uskrata zadovoljstva u svakodnevnom životu, nemogućnost igranja sa unucima i ograničenost u kretanju, zabrinutost za zdravlje u budućnosti i smetnje izloženosti pogledima drugih ljudi zbog ožiljka koji je vidljiv. Prije toga se mogao i kretati, uredno odlaziti sa unucima u vrtić i iz vrtića, igrati se, sudjelovati u svakodnevnom životu sa društvom i bio je jedan od šaljivdžija pa mu je taj osjećaj da se ne može nasmijati od srca i osjetiti zadovoljstvo zbog toga, promijenio život. Prilikom uzimanja terapije Dijazepamom može doći do poboljšanja zdravstvenog stanja, ali na ovo zadovoljstvo Dijazepam ne može utjecati. To nije lijek za to. Tužitelj nema konkretnu dijagnozu, ovo su sve elementi dijagnoze koji bi spadali u poremećaj prilagodbe.

32. Sud je nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure i dr. Marije Bogadi prihvatio jer je isti jasan i neproturječan, a svojim usmenim očitovanjem vještaci su otklonili sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje. Iako je tuženik ustrajao na svojim prigovorima na nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrice, sud nije prihvatio prijedlog za provođenje novog psihijatrijskog vještačenja jer sud smatra da je vještakinja dr. Marija Bogadi iznijela jasne razloge za svoju ocjenu smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja s psihijatrijskog aspekta u pisanom nalazu i mišljenju, a osim toga, istu ocjenu je vrlo detaljno obrazložila u svom usmenom očitovanju.

33. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

34. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo u obzir obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli, vrstu i lokalitet ozljeda, utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha, utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti, utvrđeno postojanje duševnih boli zbog naruženja. Pri tom je sud osobito cijenio i činjenicu da je tužitelj u prometnoj nezgodi stradao kao pješak u kontaktu s automobilom, da je zadobio teške tjelesne ozljede, da je obavio dva operativna zahvata te da se dugo liječio od zadobivenih ozljeda, kako ambulanto, tako i provođenjem stacionarne fizikalne terapije, kao i da je kod tužitelja zaostalo naruženje koje je stalno vidljivo trećima u vidu šepanja. Sud je cijenio i sva ograničenja koja su nastupila u svakodnevnom životu tužitelja o kojima je tužitelj iskazivao pred sudom (ne može duže stajati, ne može hodati kao prije, ne može se igrati s unucima, boli ga, ne ide vani po kiši i snijegu, smeta ga ožiljak, šepa, ne smije ništa nositi u rukama, fizički ne može ništa raditi, ne može se baviti sportskim aktivnostima, morao je otići u mirovinu, boli ga prilikom promjene vremena i ne može hodati). Na temelju svega navedenog sud je našao da sve činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 10.500,00 EUR kao pravične novčane naknade.

35. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, tužitelju za 255 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijenama sata najniže plaćene kategorije rada, sud smatra primjerenom cijenu sata u iznosu 4,00 EUR, kako je to tužitelj i potraživao (čl. 223. ZPP-a) pa tužitelju pripada pravo na tu naknadu u iznosu 1.020,00 EUR. Sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da je tužitelju pomagala supruga, sin i kćerka. Pomagali su mu obavljati higijenu, pripremali su hranu i pomagali oko hranjenja.

36. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.500,00 EUR te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.020,00 EUR. Kako je tuženik tužitelju prije pokretanja ovog postupka isplatio iznos od 3.185,35 EUR (24.000,00 kn) to je tužitelju dosuđen daljnji iznos od 8.000,00 EUR, koji iznos je tužitelj potraživao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 5. listopada 2023.

37. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje na iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kn, zahtjev postavljen u tužbi) teku, kako je i zatraženo, od 27. travnja 2021., odnosno od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a i čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09; tako i VSRH u Rev-1770/15 od 11. travnja 2018.). Zatezne kamate na daljnji dosuđeni iznos od 4.018,32 EUR za koji je tužba preinačena podneskom od 5. listopada 2023., teku od dana kad je tužba preinačena, odnosno od dana kad je taj tužbeni zahtjev postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, dakle od 5. listopada 2023. (tako i VSRH u odluci broj Rev-1387/2024-2 od 15. siječnja 2025.). Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 I 155/23).

38. U preostalom dijelu zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 4.018,32 EUR za razdoblje od 27. travnja 2021. do 4. listopada 2023., odbijen je kao neosnovan.

39. Nije osnovan istaknuti prigovor zastare na preinačeni dio zahtjeva kojeg je u podnesku od 5. prosinca 2023. istaknuo tuženik. Naime, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe (tako i VSRH u odluci broj Rev- 1093/2023-2 od 30. listopada 2024., kao i u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024-5).

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 5. čl. 155. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23 - dalje: Tarifa).

41. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova, trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), podnesaka od 9. svibnja 2022., 5. listopada 2023. i 14. veljače 2025. u visini od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 26. studenog 2021. i 21. listopada 2022. u visini 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 27. svibnja 2022., 25. studenog 2022., 20. svibnja 2024., 6. lipnja 2025. i 1. srpnja 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno 1.050 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (2.100,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (525,00 EUR), trošak predujma za medicinsko i prometno vještačenje u iznosu od 548,17 EUR, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 43,13 EUR i na presudu u iznosu od 82,95 EUR, ukupno iznosi 3.299,25 EUR.

42. Tužitelj nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelju trošak dosuđen u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

43. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

44. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.416,36 EUR.

45. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika