Poslovni broj Povrv-390/2024-35

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547 Zagreb, Martićeva 73, kojeg zastupa punomoćnik Davor Petrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika 1. ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oba zastupa punomoćnik Miro Glavaš, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, radi isplate iznosa od 2.939,91 EUR, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 30. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke dana 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj Ovrv-3763/2016 od 23. studenog 2016. u dijelu kojim se nalaže tuženicima 1. EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547 Zagreb, Martićeva 73, solidarno namire tražbinu u iznosu od 2.939,91 EUR (slovima: dvije tisuće devetsto trideset devet eura i devedeset jedan cent) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 53,87 EUR od 3.3.2012. do isplate

- na iznos od 808,28 EUR od 28.4.2012. do isplate

- na iznos od 74,32 EUR od 12.5.2012. do isplate

- na iznos od 2.003,44 EUR od 5.9.2012. do isplate

po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena do 31. srpnja 2015., te nadalje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno sa odmjerenim troškom ovršnog postupka u iznosu od 104,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2016. do isplate po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do 31. srpnja 2015., te nadalje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave o ovrsi javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj Ovrv- 3763/2016 od 23. studenog 2016. za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,97 EUR (slovima: četiri eura i devedeset sedam centi), pa se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.138,35 EUR (slovima: tisuću sto trideset osam eura i trideset pet centi), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR (slovima: sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv 1. i 2. tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne radi naplate iznosa od 2.939,91 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara određena je ovrha na temelju vjerodostojne isprave pod brojem Ovrv-3763/2016 od 23. studenog 2016. godine. Protiv istog rješenja tuženici su pravovremeno izjavili prigovor, te je spis dostavljen na daljnje postupanje ovome sudu, koji je rješenjem broj Povrv-963/2016-2 od 6. veljače 2017. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženici u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporavaju isto u cijelosti navodeći da isti ništa ne duguju tužitelju, da ne postoji odnos između tužitelja i ovršenika na temelju kojeg bi postojala osnova naplate potraživanja, te navode da su u mirnom postupku nakon primitka opomena prije utuživanja zatražili od tužitelja da dostavi pravni osnov na kojem zasniva svoj zahtjev iz štetnog događaja od 16. studenog 2011., odnosno u kojem svojstvu i doprinosu su stranke u istom sudjelovale, no tome tužitelj nije udovoljio. Također navode da iz priložene vjerodostojne isprave, odnosno izvoda otvorenih stavaka dužnika nije vidljiva osnova tužiteljevog potraživanja. Također ističu i prigovor zastare predmetne novčane tražbine.

3. Tužitelj je podneskom od 7. ožujka 2017. dostavio svoje očitovanje na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi u kojem je objasnio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U istom navodi kako se dana 16. studenog 2011. oko 16 sati u [adresa], u [adresa] dogodila prometna nesreća na način da je PŠ iz Đ upravljao neregistriranim i neosiguranim radnim vozilom marke Carmix (mikser za beton), a kretao se desnom prometnom trakom Gundulićeve ulice iz smjera sjevera u smjeru juga, te je dolaskom u blizinu mjesta događaja započeo pretjecati bicikl kojim je ispred njega u istom smjeru upravljala MŠ, a koja je na upravljaču prevozila dvije plastičke kante masnih otpadaka, što ju je omelo u upravljanju. Pri opisanom pretjecanju došlo je do kontakta stražnjeg desnog kotača radnog vozila kojim je upravljao PŠ i jedne od kanti ili tijela AŠ koja je potom pala biciklom uz desni rub kolnika. Ista je u prometnoj nesreći zadobila lake tjelesne ozljede, a pomoć joj je pružena u Općoj bolnici Vinkovci gdje je zadržana na liječenju. Protiv AŠ i PŠ izdan je obvezni prekršajni nalog, dok je protiv EŠ pokrenut prekršajni postupak pred nadležnim prekršajnim sudom. Oštećena AŠ putem punomoćnika podnijela je Hrvatskom uredu za osiguranje, ovdje tužitelju, odštetni zahtjev. Tužitelj je nakon pribave cjelokupne dokumentacije dostavio istu Croatia osiguranju radi obrade i likvidacije štete, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Nakon što je obradila cjelokupnu štetu, tužitelj je oštećenoj putem njenog punomoćnika uplatio iznos od 6.090,00 kn, a koji se odnosio na nesporni dio neimovinske štete, uzimajući u obzir suodgovornost oštećene u omjeru od 70% (cjelokupni iznos štete procijenjen je na iznos od 22.300,00 kn). Nakon toga oštećena je podnijela tužbu Općinskom sudu u Županji radi naknade štete iz predmetnog događaja koji se vodio pod poslovni brojem P-123/2012, te je izvansudskom nagodbom isplaćen ostatak iznosa od 15.094,62 kn na račun punomoćnika oštećene, a koji se sastoji od iznosa za naknadu imovinske i neimovinske štete u visini od 12.094,92 kn, te trošak odvjetnika u iznosu od 3.000,00 kn, te je nakon navedene isplate tužbe u predmetnoj stvari povučena. Prilikom naknadnog utvrđivanja suodgovornosti, oštećenoj je uzeta ista u obzir u omjeru od 60%, te je sukladno navedenom oštećenoj za neimovinsku štetu predviđen iznos od 8.120,00 kn, za troškove liječenja 1.064,92 kn, te izgubljenu zaradu u iznosu od 9.000,00 kn. Od sveukupnog zbroja predviđenih iznosa oduzet je iznos ranije isplaćen nespornog dijela neimovinske štete u iznosu od 6.090,00 kn, te je za isplatu preostao iznos od 12.094,92 kn, a koji joj je tužitelj isplatio dana 4. rujna 2012., zajedno sa 3.000,00 kn odvjetničkih troškova. Tužitelj je također isplatio i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 560,00 kn, te iznos od 405,90 kn dana 2. ožujka 2012. Robertu Spudić, vještaku za cestovni promet. Tužitelj navodi, a s obzirom na činjenicu da je drugotuženik PŠ vozač neosiguranog i neregistriranog radnog stroja marke Carmix suodgovoran u omjeru od 40% za nastanak predmetne prometne nezgode koju je prouzročio sa neosiguranim vozilom, da je isti temeljem čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ranije čl. 91. Zakona o osiguranju) isti postao regresni dužnik tužitelja, te mu je dužan isplatiti cjelokupni isplaćeni novčani iznos na ime naknade štete, kamata i troškova postupka.

4. Nadalje, tužitelj je također stava kako odgovornost 1. tuženika proizlazi iz dvije zakonske osnove i to prvo kao vlasnika opasne stvari, te vlasnika vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, a sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima. Također, osnov tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi iz čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojem oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, a isto potom ima pravo na naknadu iznosa isplaćenih oštećeniku od osobe koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove. Također navodi da je tužitelju u konkretnom slučaju nastala šteta isplatom naknade štete oštećeniku, budući da je 1. tuženik kao vlasnik vozila kojim je prouzročena prometna nezgoda propustio vozilo osigurati od automobilske odgovornosti, a što je isti bio dužan učiniti. Također tužitelj navodi da ima pravo potraživati regresnu isplatu od tuženika i temeljem čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima jer je u predmetnom slučaju riječ o stjecanju bez osnove ispunjenjem stjecateljeve zakonske obaveze. Također tužitelj ističe da u predmetnom slučaju ne potražuje naknadu štete, već regresno potražuje iznos koji je sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu bio dužan isplatiti oštećeniku obzirom je tuženik upravljao motornim vozilom koje u trenutku nezgode nije bilo osigurano od odgovornosti. Tužitelj ističe da je praktično izvršio plaćanje umjesto tuženika, te stoga ima pravo i dužnost regresno potraživati isplaćeni iznos od tuženika. Činjenicom isplate tuženik postaje regresni dužnik tužitelja, te je potraživanje prema tuženiku isti morao evidentirati u svojim poslovnim knjigama. Stoga izvod otvorenih stavaka predstavlja potvrdu da tužitelj potraživanje prema tuženiku ima evidentirano u svojim poslovnim knjigama, te shodno tome izvod predstavlja vjerodostojnu ispravu.

5. Ovdje valja istaknuti kako je presudom od 4. travnja 2017. tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti, budući da je sud utvrdio kako je tuženikov prigovor zastare osnovan. Presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu broj Pž-1573/2018 potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je povodom revizije tužitelja Vrhovni sud RH rješenjem broj Rev-232/2023-2 ukinuo naprijed navedene presude Visokog trgovačkog suda i prvostupanjskog suda, te predmet vratio na ponovno suđenja.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: izvod otvorenih stavaka (str. 5 spisa), izvadak iz obrtnog registra (str. 7 i 8 spisa), zapisnik o očevidu (str. 21 i 22 spisa), službenu bilješku (str. 23 spisa), obvezni prekršajni nalog (str. 23), situacijski plan (str. 24 spisa), zapisnik (str. 24 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (str. 25 i 26 spisa), zahtjev za naknadu štete (str. 29 spisa), punomoć (str. 30 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 31 do 91 spisa), dopis tužitelja Croatia osiguranju (str. 92. i 93 spisa), račun sudskog vještaka Roberta Spudić (str. 94 spisa), dopis tužitelja (str. 95 spisa), dopise odvjetnika Slavka Baotić (str. 96 do 98 spisa), dopis tužitelja (str. 99 spisa), rješenje o pristobi (str. 142 spisa), dopis tužitelja (str. 143 spisa), izvansudsku nagodbu (str. 144 spisa), preslike potvrda o isplatama (str. 145 o 148 spisa), detaljni prikaz računa (str. 149 spisa), dopise tužitelja tuženicima (str. 150 do 153 spisa), te je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Vinkovcima broj PuP- 4/2025. Sud prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari nije uzeo u obzir dokumentaciju (str. 100 do 141 spisa), budući da je ista na stranom jeziku, a tužitelj za istu nije dostavio ovjereni prijevod, a sve sukladno čl. 232. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

7. Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Naime, tužitelj tužbom potražuje od tuženika iznos od 2.939,91 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime tražbine iz osnove regresa koji se temelji izravno na čl. 91. st. 1. i 4. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/97), odnosno čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) .

9. U ponovljenom postupku, na ročištu održanom 30. lipnja 2025. punomoćnik tuženika učinio je nespornim činjenice da je tužitelj isplatio osiguraniku utuženi iznos, ne spori visinu tužbenog zahtjeva, niti pasivnu legitimaciju tuženika. Međutim, i dalje ističe da je sporna činjenica da li je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.

10. Budući da je među strankama isključivo sporna činjenica da li je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja, sud nije imao potrebe provoditi druge dokazne prijedloge, te je stoga odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem prvo i drugo tuženika, budući da isto nije bilo od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, dok je tužitelj svoje dokazne prijedloge povukao, te je stoga sud donio ovu odluku na temelju stanja spisa kako je navedeno u točki 6. obrazloženja ove presude.

11. U vezi s tim valja istaknuti kako je odredbom čl. 91. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/97), a koji se primjenjuje u ovom postupku, određeno: “(1) Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. (2) Obradu i isplatu takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu, koji je obvezan štetu obraditi i isplatiti na teret Garancijskog fonda. Ako Hrvatski ured za osiguranje ili njegov član ne isplati naknadu štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva s potrebnom dokumentacijom, oštećena osoba može podnijeti tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje. (3) Zavodi za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje, potom društva za osiguranje koja se bave (obveznim i dobrovoljnim) zdravstvenim, mirovinskim ili sličnim osiguranjima i imovinskim osiguranjima, na temelju ovoga članka, nemaju pravo na naknadu štete. (4) Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove.” Nadalje, odredbom čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) određeno je: „(1) Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. (2) Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom neregistriranog i neosiguranog vozila preuzetog u drugoj državi članici kojem je odredište Republika Hrvatska u roku najviše 30 dana nakon isporuke vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. (3) U slučaju štete nanesene uporabom vozila iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje jamči za obveze najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona. (4) Obradu i isplatu takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu, koji je obvezan štetu obraditi i isplatiti na teret Garancijskog fonda. (5) Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.“

12. Nadalje, odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 234. st. 3. ZOO-a, propisan je takav poseban rok zastare kod ugovora o osiguranju, te je propisano da potraživanja osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a određeno je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. U konkretnom slučaju radi se o regresnom zahtjevu osiguratelja koji se ne temelji na odredbama ugovora o osiguranju, pa takav zahtjev ne zastarijeva u roku od tri godine u smislu odredbe čl. 234. st. 3. ZOO-a, kojom je propisan takav rok zastare za tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju, i kod kojeg zastarijevanje takvih tražbina počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu oštećeniku. Naime, u odnosu na na regresne tražbine tužitelja prema osobama odgovornima za štetu temeljem čl. 91. st. 1. i 4. Zakona o osiguranju, odnosno temeljem čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO-a, budući da Zakon ne propisuje neki poseban zastarni rok za navedene pravne odnose.

13. U konkretnom slučaju, dakle, tražbina tužitelja prema tuženicima nije tražbina iz ugovora o osiguranju nego tražbina s osnova regresa koja se temelji izravno na odredbi čl. 91. st. 1. i 4. Zakona o osiguranju, odnosno čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa se na takvu tražbinu ne primjenjuje zastarni rok iz čl. 234. st. 3. ZOO-a, kojom je propisan takav rok zastare za tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju. Tužitelj je predmetnu tužbu (ranije prijedlog za ovrhu) podnio 23. studenoga 2016. Budući da zastara počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu, a tužitelj je oštećenici iz ovog štetnog događaja isplatio ukupno 22.150,82 kuna, odnosno 2.939,91 EUR, u nekoliko odvojenih plaćanja i to dana 2.3.2012. (str. 145 spisa), dana 27.4.2012. (str. 146 spisa), dana 11.5.2012. (str. 147 spisa) i dana 4.9.2012. (str. 148 spisa), a tužitelj tereti tuženike upravo za te račune koji dospijevaju na naplatu u ožujku, travnju, svibnju i rujnu 2012., što je vidljivo iz izvoda otvorenih stavaka (str. 5 spisa) do podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu) nije protekao zastarni rok od 5 godina, te stoga nije nastupila zastara tužiteljeva potraživanja i prigovor zastare tuženika ukazuje se kao neosnovan. Naime, kao što je već ranije naznačeno, na regresne tražbine Hrvatskog ureda za osiguranje prema osobama odgovornima za štetu temeljem čl. 91. st. 1. i 4. Zakona o osiguranju odnosno temeljem čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan Zakonom o obveznim odnosima, a ne zastarni rok od tri godine propisan čl. 230. st. 1. ZOO-a.

14. Slijedom svega navedenog, budući da je u ovoj pravnoj stvari sporno isključivo pitanje da li je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja, a sud je stava da nije nastupila zastara, tužbeni zahtjev se ukazuje kao osnovan i valjalo ga je usvojiti te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, platni nalog iz rješenja o ovrsi održati na snazi i odlučiti kao u točki I. izreke presude. Također, sud je tužitelju priznao i trošak nastalog ovršnog postupka, te je istog dosudio također u točki I. izreke presude. Nadalje, za istaknuti je kako je tužitelj na ročištu održanom 30. lipnja 2025. ostao kod tužbenog zahtjeva, međutim, budući da se u međuvremenu od donošenja rješenja o ovrsi promijenila službena valuta plaćanja u Republici Hrvatskoj, isti je tužbeni zahtjev specificirao u eurima, zajedno sa kamatama, te je stoga slijedom svega navedenog sud odlučio kao u točki I. izreke presude, te je ujedno tužitelju i priznao zatezne kamate od dospijeća do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a.

15. Tužitelju nije priznat predvidivi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 4,97 EUR, a koji trošak čini pribava potvrde ovršnosti i PDV na potvrdu ovršnosti iz razloga što je tuženik na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, te radnje za naprijed navedene troškove nisu obavljene, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.1. i 2. i 164. st. 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18, 53/19 i 92/21).

17. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u iznosu od 1.138,35 EUR, za trošak pristupa na ročište održano 4.4.2017. (Tbr. 9.t.1. OT) u iznosu od 200,00 EUR, trošak podneska od 7.3.2017. (Tbr. 8.t.1. OT) u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište održano 16.1.2025. (Tbr.9.t.1. OT) u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište održano 21.2.2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr.9.t.5. OT) u iznosu od 50,00 EUR, trošak pristupa na ročište održano 30.6.2025. (Tbr.9.t.1. OT) u iznosu od 200,00 EUR, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 212,50 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 75,85 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

18. Tužitelju preko dosuđenog iznosa u točki III. izreke sud nije priznao trošak u iznosu od 150,00 EUR uvećno za pripadajući PDV od 37,50 EUR na ime ročišta od 21.2.2025., budući da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, te je stoga odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

19. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 12. kolovoza 2025.

S U D A C

Augustin Jalšovec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pisano putem ovog suda.