REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-3784/2020-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice TV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Petric, odvjetnik iz Zagreba, protiv I-tuženika RV (nominativ: RV), OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]- tuženika LV (nominativ: LV), OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i brisanja uknjižbe, nakon održane javne rasprave zaključene 16. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika II- tuženika - GV, odvjetnika iz [adresa] te u odsutnosti uredno pozvanog I- tuženika, 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da ostavinsku imovinu iza pok. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predstavlja posebni dio nekretnine u Zagrebu, Trg Drage Iblera 10 i Vlaška ulica 52, označene kao kat. čestica [katastarska čestica] (“Vlaška ulica-Trg Drage Iblera zgrada, Zagreb, Trg Drage Iblera 10, Zagreb, Vlaška ulica 52” površine 3056 m2), upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te s njim povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine (zgrade i zemljišta), i to 288.suvlasnički dio: 0,1341/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-288) - jednoetažni stan, dvosobni na etaži "+2", u planu označeno oznakom "215-U", bojano zeleno, korisne površine zatvorenog prostora K p= 57,80 čm (a koji posebni dio nekretnine je kao ETAŽNO VLASNIŠTVO E-290 bio povezan sa 290.suvlasničkim dijelom: 0,1341/100 predmetne nekretnine, ranije označene kao kat. čestica [katastarska čestica] - «Zgrada br.52 i 10 u [adresa], tlocrtne površine 3056 čm i trg» ukupne površine 861,1 čhv ili 3097 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).

II./ Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u pogledu posebnog dijela nekretnine u Zagrebu, Trg Drage Iblera 10 i Vlaška ulica 52, označene kao kat. čestica [katastarska čestica] (“Vlaška ulica-Trg Drage Iblera zgrada, Zagreb, Trg Drage Iblera 10, Zagreb, Vlaška ulica 52” površine 3056 m2), upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te s njim povezanog odgovarajućeg suvlasničkog dijela cijele nekretnine (zgrade i zemljišta), i to 288.suvlasničkog dijela: 0,1341/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-288) - jednoetažni stan, dvosobni na etaži "+2", u planu označeno oznakom "215-U", bojano zeleno, korisne površine zatvorenog prostora K p = 57,80 čm:

a) brisanje zemljišno-knjižnih upisa nastalih na osnovu:

-Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. prosinca 2015, broj javnobilježničke ovjere OV-7168/2015 od 10. prosinca 2015., provedenog u zemljišnim knjigama pod posl.brojem Z-6379/2020,

-Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 15. svibnja 2020, broj javnobilježničke potvrde OV- 1453/2020 od 15. svibnja 2020, provedenog u zemljišnim knjigama pod posl.brojem Z- 20079/2020, te

-Javnobilježničke potvrde o posvjedočenju činjenica posl.broj OU-111/2020-3 od 29. prosinca 2020, provedene u zemljišnim knjigama pod posl.brojem Z-6669/2021, tako da se briše pravo vlasništva predmetne nekretnine s imena II.tuženika LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te s imena I.tuženika JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

po pravomoćnosti ove presude,

te

b) uspostava zk stanja u pogledu navedene nekretnine, na način da se upiše pravo vlasništva navedene nekretnine na ime tužiteljice TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao jedine univerzalne pravne slijednice (nasljednice) iza pok. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

po pravomoćnosti ove presude.

III./ Nalaže se I-tuženiku RV (nominativ: RV), OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku LV (nominativ: LV), OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici TV, OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 5.219,33 EUR, počevši od 12. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev II-tuženika LV za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica TV tužbeni zahtjev, citiran pod točkama I./ i II/ izreke ove presude, temelji na sljedećim u tužbi i tijekom postupka iznesenim tvrdnjama:

- da je jedina nasljednica te time univerzalna pravna slijednica pok. VV, što je utvrđeno rješenjem ovoga suda posl.br. O-4016/2020-60 od 28. kolovoza 2025.;

- da je I- tuženik RV **.**.2020. podnio zk odjelu ovoga suda prijedlog za upis prava vlasništva nekretnine opisane opisane u točkama I./ i II./ izreke ove presude, na temelju krivotvorenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, navodno zaključenog na 10. prosinca 2015. između pok. VV kao prodavateljice i I-tuženika RV kao kupca, koji nosi lažni broj javnobilježničke ovjere OV-7168/2015, jer da pok. VV navedeni kupoprodajni ugovor nikada nije zaključila;

- da je I-tuženikov prijedlog za uknjižbu prava vlasništva usvojen zk rješenjem posl. brojem Z-6379/2020 od 11. veljače 2020, te je tako I- tuženik ishodio uknjižbu prava vlasništva sporne nekretnine na svoje ime;

- da je II- tuženik LV, na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini broj javnobilježničke potvrde OV-1453/2020, zaključenog 15. svibnja 2020. s I- tuženikom RV, dana 15. svibnja 2020. podnio zk odjelu ovoga suda prijedlog za upis prava fiducijarnog vlasništva;

- da je prijedloga II-tuženika LV usvojen rješenjem zk odjela posl. broj Z-20079/2020 od 18. svibnja 2020. te je tako vlasništvo predmetne nekretnine preneseno na II-tuženika LV, a radi osiguranja njegove novčane tražbine prema I-tuženiku RV;

- nakon što je tužiteljica podnijela tužbu u ovom parničnom postupku te nakon što je zabilježba ovog spora upisana u zemljišne knjige pod posl. brojem Z- 33194/2020, da je II-tuženik LV **.**.2020. ishodio javnobilježničku potvrdu o posvjedočenju činjenica posl. broj OU-111/2020-3, na temelju koje je pod posl. brojem Z-6669/2021 u zemljišnim knjigama izbrisana zabilježba posl. broj Z-20079/2020 da je prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine izvršen radi osiguranja novčane tražbine II-tuženika LV prema I-tuženiku RV, u iznosu od 80.000,00 EUR, (osamdesettisuća eura), u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate te

- da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela dana 27. srpnja 2020, dakle prije podnošenja trogodišnjeg roka za podnošenje brisovne tužbe, što znači da nije odlučna eventualna dobra vjera II-tuženika LV, koji nikada nije niti stupio u posjed predmetne nekretnine.

2. I-tuženik RV nije odgovorio na tužbu, koja mu je uredno dostavljena 1. studenog 2020., niti se u daljnjem tijeku postupka upustio u raspravljanje.

3. II-tuženik LV u odgovoru na tužbu čini nespornim da je svoje pravo fiducijarnog vlasništva stekao na temelju sklopljenog Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 15. svibnja 2020, broj javnobilježničke potvrde OV-1453/2020 od 15. svibnja 2020, provedenog u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-20079/2020. II-tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je pravo vlasništva stekao povjerenjem u zemljišne knjige, budući da u trenutku predaje njegovog prijedloga nije postojala bilo kakva naznaka postojanja prava bilo koje osobe na predmetnoj nekretnini, osim prava vlasništva I-tuženika. II-tuženik navodi nadalje da nema apsolutno nikakvih konkretnih saznanja o načinu stjecanja predmetne nekretnine od strane I-tuženika, osim što mu je bilo rečeno da je I-tuženik predmetnu nekretninu kupio, te da se I-tuženik nalazio u posjedu predmetne nekretnine, a što je i sam utvrdio prije sklapanja bilo kakvog pravnog posla s I-tuženikom. Stoga II-tuženik smatra da ne postoji njegova pasivna legitimacija u ovom postupku. Naime, povjerenje u zemljišne knjige podrazumijeva da osoba koja se oslanja na upise u zemljišnim knjigama i temeljem njih sklapa pravne poslove ne može snositi posljedice eventualnih pogrešnih upisa u tim knjigama. II- tuženik nije imao niti je mogao imati saznanja o bilo kakvom pravu tužiteljice, odnosno njezine prednice, na predmetnoj nekretnini, jer je tadašnje fiducijarno vlasništvo, iz kojeg je proisteklo i kasnije punopravno vlasništvo II-tuženika, stečeno na temelju isprava koje su bile valjano upisane u zemljišne knjige, a spor tužiteljice je zabilježen nakon upisa prava II-tuženika. II-tuženik slijedom izloženoga predlaže odbiti tužbenog zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti, jer II-tuženik kao zakoniti vlasnik predmetne nekretnine u dobroj vjeri i povjerenjem u zemljišne knjige ne može snositi posljedice eventualnih nesuglasnosti ili pravnih nedostataka vezanih uz prethodne upise. Tijekom postupka II-tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje brisovne tužbe, zato što tužiteljica nije knjižni prednik. II- tuženik slijedom svega izloženoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti te traži naknadu troška parničnog postupka.

4. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu- zk izvadci (list 5-7, 11, 49- 51, 56-61), oporuka od 13.01.2026. (list 8), rješenje o prekidu ostavinskog postupka (list 9), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10.12.2015. (list 12-14 spisa), Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (list 16-20), potvrda od 29.12.2000. (list 52-54), rješenje o nasljeđivanju od 28. kolovoza 2024 (list 62-64), dopis od 13.07.2016. (list 113), prijedlog FV od 23.06.2016. (list 114), zapisnik s ostavinskog ročišta 21.09.2016. (list 116, 231), podnesak tužiteljice iz ostavinskog postupka od 01.02.20198. (list 118), podnesak II- tuženika od 18.05.2022., predan tijekom ostavinskog postupka (list 119, 227), zapisnik o uviđaju u ostavinskom predmetu od 11.07.2024. (list 120, 229), podnesak II-tuženika od 12.11.2024. predan tijekom ostavinskog postupka (list 122, 228), dopis javnog bilježnika Javorke Martinić iz Zabora od 18. ožujka 2025. (list 131), rješenje zk suda od 11.02.2020. (list 161), dostavnica za pok. VV, pismena koje joj je dostavljano nakon njezine smrti (list 163) te su pročitani zk spisi Z-6379/2020 i Z- 20079/2020 (list 165-169, 176- 203).

5. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, pri čemu su pročitane isprave ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi, citirani pod točkama I. i II./ izreke ove presude, u cijelosti osnovani.

6. Između stranaka su sporne aktivna legitimacija tužiteljice te pasivna legitimacija II-tuženika NV. Iako I-tuženik RV nije podnio odgovor na tužbu niti se kasnije tijekom postupka upustio u raspravljanje, I i II-tuženici su nužni i jedinstveni suparničari, što znači da prigovori nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje brisovne tužbe (koji II-tuženik temelji na činjenici da tužiteljica nije knjižna prednica) i promašene pasivne legitimacije II-tuženika (utemeljen na II- tuženikovim tvrdnjama da je II-tuženik bio u dobroj vjeri te da je I-tuženik bio u posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka) imaju značaj kao da ih je istaknuo i I- tuženik.

7. Između stranaka nije sporno da je II- tuženik LV svoje pravo fiducijarnog vlasništva stekao na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini, koji je između I i II-tuženika zaključen i solemniziran 15. svibnja 2020. kod javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke, pod posl. br. Ov-1453/2020 (list 194-196 spisa) te da je na temelju toga ugovora u zemljišnim knjigama ovoga suda uknjiženo prava vlasništva II-tuženika na nekretnini koja je predmet ovoga postupka, uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine (rješenje posl. brojem Z-20079/2020-2 od 18. svibnja 2020. – list 200 spisa).

8. Nadalje nije sporno da je I-tuženik RV pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao uknjižbom na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. prosinca 2020., koja je dopuštena rješenjem zk suda posl. br. Z-6379/2020 od 11. veljače 2020. (list 180 spisa) te da je prije te uknjižbe kao zemljišnoknjižna vlasnica bila upisana sada pok. VV.

9. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju ovoga suda, posl. br. O-4016/2020-60 od 28. kolovoza 2024. (list 62 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica jedina nasljednica iza pok. VV, umrle **.**.2016. te da je tužiteljica ostaviteljicu naslijedila na temelju oporuke pok. VV, sastavljene 13. siječnja 2016.

10. Prema odredbi čl. 129. Zakona o nasljeđivanju, u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (čl. 129. st.1. ZN) te u istom času (ostaviteljeve smrti) nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi (čl. 129. st.2. ZN). To znači da je nasljednik univerzalni sukcesor, koji izravno stupa u sva prava ostavitelja, pa tako i u pravo štititi upisano knjižno pravo koje je povrijeđeno neistinitim upisom, podnošenjem brisovne tužbe u smislu odredbe čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama. Budući da je slijedom izloženoga pod točkom 9. ovoga obrazloženja tužiteljica nasljednica pok. VV, koja je nesporno bila upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica prije upisa prava vlasništva u korist I-tuženika RV, nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice.

11. Slijedom izloženoga pod točkom 10. ovoga obrazloženja, tužiteljica ima pravo na zaštitu upisanog knjižnog prava, podnošenjem brisovne tužbe (čl. 150. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama), ako je upisano knjižno pravo povrijeđeno provedbom neistinitog upisa. Upis je neistinit ako u času kad je zahtijevan, za stvarnopravnu promjenu knjižnog prava koja se tim upisom trebala ostvariti nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za nastupanje takve promjene određuju odredbe materijalnog prava koje određuju to knjižno pravo. Neistinit upis ne predstavlja valjani način (modus) za stjecanje, promjenu ili prestanak knjižnog prava. Pretpostavka za valjanu uknjižbu prava vlasništva (istinitost upisa) na nekretnini na temelju kupoprodajnog ugovora, kao privatne isprave, ovjeren je potpis osobe čije se pravo prenosi na drugu osobu (čl. 57. st.1. ZZK).

12. Tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je upis prava vlasništva u korist I-tuženika RV neistinit jer da pok. VV nikada nije s I-tuženikom zaključila kupoprodajni ugovor predmet kojega je nekretnina opisana u tužbenim zahtjevu. Budući da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. prosinca 2012. (list 12-14 spisa) proizlazi da je tužiteljičina prednica VV svoj potpis na tom Ugovoru ovjerila kod javnog bilježnika Javorke Martinić iz Zaboka, pod posl. br. Ov-7168/15, radi razjašnjenja te činjenice, zatraženo je očitovanje javnog bilježnika Javorke Martinić (list 126 spisa).

13. Dopisom od 18. ožujka 2025. (list 131 spisa) javni bilježnik Javorka Martinić iz Zabok izvijestila je ovaj sud da potpis VV na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina zaključenim s I-tuženikom RV nije ovjeren u njezinom javnobilježničkom uredu 10. prosinca 2015. Dodatno je obrazložila da je uvidom u javnobilježnički upisnik ''Ov''- upisnik ovjera za 2015. utvrdila da dana 10. prosinca 2015. nije bilo ovjere pod posl. br. Ov-7168/2015 jer da su toga dana brojevi ovjera bili niži od navedenoga te da je pod posl. br. Ov-7168/2015 ovjerena 17. prosinca 2015. zadužnica fizičke osobe, za banku. Naposljetku, provjerom u Imeniku stranaka javni bilježnik Javorka Martinić utvrdila je da VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nije upisana u registar stranaka njezinog javnobilježničkog ureda. Javni bilježnik Javorka Martinić u svojem dopisu navodi da potonje znači da VV nije nikada bilo što ovjerila u uredu javnog bilježnika Javorke Martinić iz Zaboka te zaključuje da je nesporno da potpis tužiteljičine prednice VV na Ugovoru o kupoprodaji od 10. prosinca 2015. nije ovjeren u njezinom javnobilježničkom uredu pod posl. br. Ov-7168/2015.

14. Slijedom izloženog sadržaja dopisa javnog bilježnika Javorke Martinić utvrđeno je da tužiteljičina prednica, sada pok. VV, nije na kupoprodajnom ugovoru od 10. prosinca 2015. (list 12,13 spisa) ovjerila svoj potpis, što znači da je neistinit upis prava vlasništva I-tuženika RV, koje je upisano u korist I-tuženika 11. veljače 2020., pod brojem Z--6379/2020, na temelju Ugovoru o kupoprodaji od 10. prosinca 2015.

15. II-tuženik LV prigovor da nije pasivno legitimiran temelji na tvrdnji da ga, kao poštenog stjecatelja, štite pravni učinci zaštite povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga. Međutim, nastupanje pravnih učinaka zaštite povjerenja u istinitost odnosno stjecanje stvarnih prava na nekretninama na temelju zaštite povjerenja uvjetovano je istekom roka u kojemu se u odnosu na poštenog stjecatelja brisovnom tužbom može zahtijevati brisanje prednikovog neistinitog upisa i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (čl. 150. st.2. ZZK) Rok u kojemu se protiv poštenog stjecatelja može s uspjehom podnijeti tužba za brisanje prednikova upisa ovisi o tome je li osobi čije je knjižno pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika.

16. Čitanjem spisa ovoga suda posl. br. Z-6379/20 (preslika na listovima 176-191 ovoga spisa), u pogledu dostave rješenja posl. br. Z-6379/2020 od 11. veljače 2020, kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist I-tuženika RV (list 180), na temelju njegovog prijedloga od 5. veljače 2020. (list 177 spisa), utvrđeno je da rješenje o uknjižbi nikada nije dostavljeno prednici tužiteljice VV. Naime, pok. VV umrla je 28. travnja 2016., dakle prije donošenja rješenja o uknjižbi u korist I-tuženika, jer to rješenje je doneseno 11. veljače 2020. Stoga dostava putem oglasne ploče suda (unatoč u zk spisu sadržanim podacima o smrti VV – list 185 ovoga spisa), određena 3. srpnja 2020. (list 186 spisa) nema nikakav učinak. Stoga se tužba za brisanje protiv poštenog stjecatelja može podnijeti u roku od tri godine od kada je zatražena uknjižba u korist prednika (čl. 123. st.2.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 150.st.2. ZZK)

17. Budući da je tužiteljica, koja je nasljednica pok. VV, tužbu u ovom parničnom predmetu podnijela 27. srpnja 2020., proizlazi da se u razdoblju od 5. veljače 2020., kada je I-tuženik podnio prijedlog za uknjižbu njegovog prava vlasništva pa do podnošenja tužbe 27. srpnja 2020. nije navršio rok od tri godine, u kojem je oštećeni nositelj knjižnog prava, a time i njegov nasljednik koji u trenutku ostaviteljeve smrti u cijelosti stupa u njegov pravni položaj, može s uspjehom brisovnu tužbu podnijeti i protiv poštenog stjecatelja.

18. Slijedom izloženoga, tužiteljica je u ovom postupku tužbu podnijela prije nastupanja pravnih učinaka zaštite povjerenja u istinitost, što znači da ti učinci ne štite II-tuženika, čak i ako je bio savjestan stjecatelj, kao što to tvrdi, pa stoga prigovor promašene pasivne legitimacije II-tuženika nije osnovan. Budući da to nije odlučno, odbijen je kao nepotreban dokazni prijedlog II-tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem I i II-tuženika, iznesen radi dokazivanja tvrdnje II-tuženika LV da je bio u dobroj vjeri, tj da nije imao nikakvih saznanja o načinu na koji je predmetnu nekretninu stekao I-tuženik RV, kao i radi dokazivanja da je I-tuženik RV bio u posjedu iste.

19. Budući da je utvrđeno da je tužiteljica tužbu u ovom parničnom postupku podnijela unutar trogodišnjeg zakonskog roka koji omogućuje zaštitu prava vlasništva i protiv poštenog stjecatelja, nije odlučno je li I-tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine. Međutim, imajući u vidu da II-tuženik tijekom ovog parničnog postupa opetovano iznosi tu tvrdnju, ovaj sud ističe da iz isprava u spisu proizlazi suprotno II- tuženikovim navodima da je se I-tuženik nalazio u posjedu predmetne nekretnine te da je to II-tuženik utvrdio prije sklapanja kupoprodajnog ugovora s I-tuženikom. Naime, iz zapisnika sastavljenog 21.rujna 2016. u ostavinskom postupku iza pok. VV (list 231 spisa) proizlazi da su tužiteljica i njezina punomoćnica te FV (koja je, kao i tužiteljica, raspolagala oporukom pok. VV u njezinu korist te tvrdila da je ona oporučna nasljednica pok. VV jer da ostaviteljica u trenutku sastavljanja oporuke u korist tužiteljice nije bila sposobna za rasuđivanje, pa je stoga ostavinski postupak prekinut i FV je upućena u parnicu, koju je izgubila, nakon čega je doneseno rješenje o nasljeđivanju, kojim je nasljednicom pok. VV na temelju oporuke proglašena tužiteljica; a koje činjenice su utvrđene čitanjem rješenja o nasljeđivanju ovoga suda posl. br. O-4016/2020-60 od 28. kolovoza 2024.) s javnim bilježnikom 21.rujna 2016. pregledale nekretninu koja je predmet ovog postupka, da je tada utvrđeno da je stan namješten te su tužiteljica i FV suglasno ključ predale javnom bilježniku. Dakle, ključ predmetne nekretnine, tužiteljica i FV i tužiteljica predale su javnom bilježniku Ljubici Čaklović 21. rujna 2016, a što je uslijedilo nakon što je FV podneskom od 23.06.2016. (list 114) predložila da se stan zapečati. Nadalje, II-tuženik LV podnio je u ostavinskom predmetu koji se kod ovoga suda vodio pod posl. br. O-4016/2020, 18. svibnja 2022. (list 227 ovoga spisa) podnesak kojim stan od traži da otpečati predmetni stan te navodi da je taj stan zapečaćen tijekom ostavinskog postupka. Osim toga, tijekom ostavinskog postupka koji se vodio kod ovoga suda pod posl. br. O- 4016/2020-56 11. srpnja 2024. održan je uviđaj u predmetnom stanu te se u zapisniku s tog uviđaja (list 230 ovoga spisa) navodi da će se nekretnina zaključati, ključevi položiti kod ovoga suda te je na vrata stavljen sudski pečat. Naposljetku, II-tuženik LV je podneskom od 12. studenog 2024. (list 228), podnesenim u ostavinskom postupku iza pok. VV, ponovno zatražio da se predmetni stan otpečati, kako bi ga on mogao koristiti.

20. Slijedom izloženoga, iz isprava u spisu jasno proizlazi da II-tuženik LV nikada nije stupio u posjed predmetnoga stana, već je ključem istoga raspolagala (uz drugu potencijalnu oporučnu nasljednicu) tužiteljica te je ključ tijekom ostavinskog postupka predan na polog, a stan zapečaćen. Budući da tužiteljica osporava da je njezina pravna prednica pok. VV ikada prodala stan I- tuženiku, a takva tvrdnja tužiteljice u ovom postupku utvrđena je istinitom, nema nikakve životne logike da bi I-tuženik RV bilo kada, a kao što to tvrdi II- tuženik LV, bio u posjedu predmetnog stana, za koji stan je slijedom izloženoga pod točkom 19. ovog obrazloženja, utvrđeno da je zapečaćen 21. rujna 2016. Naime, bi to pretpostavljalo da ključ predmetnog stana I-tuženiku RV predaju ili tužiteljica ili druga potencijalna oporučna nasljednica, što je neživotno, pa je stoga nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka ocijenjen dokazni prijedlog II-tuženika da se izvede dokaz saslušanjem I i II-tuženika, koji je iznesen radi dokazivanja da je I-tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine (zapisnik s roč. 16.07.2025. – list 224-226 spisa).

21. Slijedom svih gore izloženih, tijekom postupka utvrđenih činjenica:

- da je tužiteljica, kao nasljednica pok. VV, aktivno legitimirana podnijeti tužbu za brisanje neistinitog upisa prava vlasništva;

- da je upis prava vlasništva I-tuženika RV neistinit, što znači da nekretnina opisana u točki I i II. tužbenog zahtjeva ulazi u ostavinu pok. VV te

- da je tužiteljica tužbu u ovom parničnom postupku podnijela unutar trogodišnjeg zakonskog roka koji omogućuje zaštitu prava vlasništva i protiv II-tuženika LV, čak i ako je on pošteni stjecatelj

ovaj sud zaključuje da su tužbeni zahtjevi, citirani pod točkama I./ i II./ izreke ove presude, u cijelosti osnovani. Naime, na temelju utvrđenih činjenica da je upis prava vlasništva I-tuženika RV neistinit te da II-tuženika ne štiti načelo zaštite povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga, proizlazi da nekretnina opisana pod točkom I. tužbenog zahtjeva ulazi u ostavinu pok. VV. Nadalje, osnovan je tužbeni zahtjev pod tokom II.a) petita jer tužiteljica, kao nasljednica pok. VV, ima pravo na brisanje neistinitog upisa I-tuženika. Neistinitost upisa I-tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine po derivativnom načelu neistinitim čini i upis II-tuženika, koji svoje pravo izvodi iz nevaljano (neistinito) upisanog prava vlasništva I-tuženika, pa je stoga tužbeni zahtjev osnovan i u tom dijelu. Naposljetku, budući da je tužiteljica nasljednica pok. VV, a nasljednik stupa u sva prava ostavitelja u trenutku ostaviteljeve smrti, tužbeni zahtjev osnovan je i u posljednjem dijelu - pod točkom II.b) petita, u kojem tužiteljica traži uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime. Naime, budući da je tužiteljica postala vlasnica predmetne nekretnine u trenutku smrti ostaviteljice, pok. VV, pod točkom II.b) petita tužiteljica traži upis izvanknjižno nastale stvarnopravne promjene te je takav upis samo deklaratornog, publicitetnog značaja. Stoga ovaj sud smatra da nema zapreke prihvaćanju (u dijelu pod točkom II.b) petita) glavnog tužbenog zahtjeva tužiteljice. Naime, eventualnim tužbenim zahtjevom (čl. 188.st.2. ZPP) tužiteljica je predložila sudu, ako glavni zahtjev pod točkom II.b) petita nađe neosnovanim, da usvoji tužbeni zahtjev kojim se uspostavlja ranije zemljišnoknjižnog stanja, upisom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist VV.

22. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku

– za sastavljanje tužbe od 27.07.2020. – 250 bodova prema Tbr 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 08.11.2024., od 13.01.2025., od 18.02.2025. i od 19.05.2025. – po 250 bodova prema Tbr 8/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 02.12.2024., 11.12.2024., 16.06.2025. i od 07.07.2025. – po zatraženih 25 bodova prema Tbr 8/ 4 OT, za zastupanje na ročištu 06.02.2025. – 62,5 bodova prema Tbr 9/5 te za zastupanje na ročištima 15.05.2025. i 16.07.2025. – po 250 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 1912,5 bodova, odnosno 3.825,00 EUR te uvećano za PDV 4.781,25 EUR. Nadalje je tužiteljici priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od ukupno 358,34 EUR te trošak dostave po sudskom dostavljaču u iznosu od ukupno 79,74 EUR. Stoga je tužiteljici, rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude, dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 5.219,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja ove presude pa do isplate.

23. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podneska od 26.10.2020. jer u prilogu tog podneska dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu, što je bila dužna dostaviti uz tužbu, za sastavljanje koje joj je trošak dosuđen; trošak sastavljanja podneska od 17.01.2021. jer se taj podnesak ne nalazi u spisu, trošak sastavljanja podneska do 11.03.2025. jer se radi o požurnici, a eventualno neažurno postupanje suda slučaj je koji pogađa obje strane u postupku, pa ne može pasti na teret jednoj od njih (arg. iz čl. 156.st.1. ZPP).

24. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen je zahtjev II-tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. I-tuženiku

3. II- tuženiku po pun.