REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3213/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Boški Pavičić, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 22, protiv tuženika ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja GJ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. i tuženika osobno, 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Martine Plastić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-141/2022 od 19. ožujka 2022. u dijelu kojem je naloženo tuženiku ĐJ isplatiti tužitelju ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o., Podružnica Čistoća iznos od 16,41 eura (slovima: šesnaest eura i četrdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6,25 eura od 16. veljače 2021.,

- na iznos od 5,08 eura od 16. ožujka 2021.,

- na iznos od 5,08 eura od 16. travnja 2021.

do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Martine Plastić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-141/2022 od 19. ožujka 2022. u dijelu kojem je naloženo tuženiku ĐJ isplatiti tužitelju ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o., Podružnica Čistoća iznos od 54,84 eura sa zateznim kamatama koje teku: na iznos od 6,25 eura od 2. lipnja 2020., na iznos od 6,25 eura od 16. lipnja 2020., na iznos od 5,53 eura od 16. srpnja 2020., na iznos od 6,25 eura od 16. kolovoza 2020., na iznos od 6,25 eura od 16. rujna 2020., na iznos od 6,25 eura od 16. listopada 2020., na iznos od 6,25 eura od 16. listopada 2020., na iznos od 5,53 eura od 16. prosinca 2020. i na iznos od 6,25 eura od 16. siječnja 2021., te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ĐJ naknaditi tužitelju ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o., Podružnica Čistoća trošak parničnog postupka u iznosu od 35,04 eura (slovima: trideset pet eura i četiri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja, javna bilježnica Martina Plastić iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-141/2022 od 19. ožujka 2022. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, broj: 00311 od 19. siječnja 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 71,25 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3213/2022-2 od 17. siječnja 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru u bitnome navodi da je rješenje o ovrsi neosnovano jer uslugu tužitelja nije koristio. Ističe da u predmetnom objektu nema potrošnje vode, priključka struje te da mu je onemogućen i otet posjed stana 1993. pa sve do sada. Ističe da je središnji dio stana (11 m2) od strane države nezakonito prodan susjedu te je sjedinjen s tuđim stanom stoga se radi u naravi o manjem stanu od 41m2, a ne 52m2 kako ga tužitelj tereti. Ističe da je onemogućen ulazak u posjed i vlasništvo dijela stana koji dijeli stan na dva fizički neuseljiva dijela. Tužitelj nadalje ističe da mu je 10. ožujka 2022. prvi put omogućeno da preda zahtjev za mirovanje usluge. Slijedom navedenog, predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

4. Tužitelj je tijekom postupka naveo da tužitelj svoje potraživanje temelji na pružanju usluge odvoza komunalnog otpada, da je tuženik osnovano zaveden u matičnim evidencijama tužitelja od 30. lipnja 2015. do danas kao obveznik plaćanja za navedeni objekt na adresi [adresa]. Ističe da tuženik ne spori da je vlasnik predmetnog objekta, dok tužitelj nikada nije zaprimio obavijest da je smanjena površina stana i da je tuženik onemogućen u korištenju istog. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže održati u cijelosti na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 20. studenoga 2024. prigovorio da tablica odvoza ne sadrži žig ili neku drugu oznaku da je usluga izvršena, a ujedno je predložio i očevid na licu mjesta. Naveo je da dokazni prijedlog nije mogao ranije predložiti jer nije bio u posjedu stana, dok je u daljnjem tijeku postupka naveo da je u posjed stana ušao 2023. godine. Opreza radi izjavio je prigovor zastare.

6. Sukladno čl. 461. a st. 3. 4. i 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim se stavlja van snage rješenje o ovrsi, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

7. Na navedeni rok za iznošenje činjenica i dokaza stranke su upozorene u rješenju o stavljanju van snage rješenja o ovrsi, poslovni broj: Povrv-3213/2022-2 od 17. siječnja 2023. (dostavnice se nalaze iza lista 28 spisa).

8. Budući da je tuženik rješenje ovog suda kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi zaprimio 12. rujna 2023., dok je podnesak tužitelja od 30. siječnja 2023. zaprimio 28. studenoga 2023. (dostavnica iza lista 113 spisa), a da je nove činjenice naveo i dokaze predložio tek na ročištu održanom 20. studenoga 2024. dakle, protekom godinu dana od zaprimanja podneska tužitelja od 30. siječnja 2023., sud iste nije uzeo u obzir.

9. Naime, sukladno čl. 461. a st. 6. i 7. ZPP-a propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

10. Budući da iz navoda tuženika proizlazi da je hladni pogon za stan aktivirao u 2022. godini, a za što je bio dužan dostaviti očitanje potrošnje električne energije, odnosno, a samim time biti u posjedu stana, sud smatra da je tuženik mogao prije pripremnog ročišta predložiti uviđaj na licu mjesta. Međutim, sve kada bi se i uzeo u obzir navod tuženika da je u posjed stana ušao 2023. godine, i u tom slučaju je tuženik imao dovoljno vremena do održavanja pripremnog ročišta koje je održano 20. studenoga 2024. predložiti navedeni dokazni prijedlog.

11. Člankom 464.a ZPP-a propisano je da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.

12. Budući da bi provođenje uviđaja na licu mjesta bilo povezano s nerazmjernim troškovima, te da uviđaj nije najprikladnije dokazno sredstvo radi utvrđenja je li tuženik u predmetnom stanu boravio u utuženom razdoblju jer su se od 2020. -2021. godine okolnosti u znatnoj mjeri mogle promijeniti, sud je odlučio da primjenom čl. 464.a ZPP-a nije svrsishodno provoditi uviđaj već je odluku donio na temelju dokaza dostavljenih u spis.

13. Također, valja navesti da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik zahtjev za aktivaciju stanja mirovanja (list 121 spisa) mogao dostaviti prije održavanja pripremnog ročišta jer ista nosi datum 10. ožujka 2022., dok je pripremno ročište održano 20. studenoga 2024. Tuženik tijekom postupka ne ističe niti jednu ispričavajuću okolnost zbog koje to nije mogao ranije učiniti.

14. Slijedom navedenog, primjenom čl. 461. a st. 7. ZPP-a, nove činjenice i dokaze iznesene izvan rokova iz čl. 461.a. ZPP-a, sud nije uzeo u obzir.

15. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 19. siječnja 2022. (list 13 spisa), raspored odvoza (list 34 spisa), Opće uvjete poslovanja s korisnicima (list 35-41 spisa), Izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (list 42-50 spisa), Dopunu cjenika jave usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 51 spisa), Oduku od 21.10.2015. (list 52 spisa), Opće uvjete ugovora s korisnicima usluge (list 53 spisa) Cjenik usluga (list 54 spisa), Zaključak o davanju suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 55 spisa), registar matičnih podataka (list 56 spisa), matične evidencije (list 58 spisa), matične evidencije – bilješke (list 60-61 spisa), račune (list 62-109 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 110-111 spisa) i dopis od 10.03.2022. (list 121 spisa).

16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u djelomično osnovanim.

17. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi nepodmirenih računa za uslugu odvoza komunalnog otpada, na adresi u [adresa], sistemski broj objekta: 05842026, za razdoblje dospijeća od mjeseca travnja 2020. do mjeseca ožujka 2021. u ukupnom iznosu od 71,25 eura.

18. Među strankama je sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja, osnova i visina tužbenog zahtjeva, a s obzirom na prigovor tuženika da se usluga tužitelja na utuženoj adresi nije koristila.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvotno valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023 – dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 13. veljače 2022., potraživanje datuma dospijeća od 1. lipnja 2020. do 15. siječnja 2021. obuhvaćeno je zastarom, slijedom čega je u tom dijelu sud utvrdio prigovor zastare osnovanim i ukinuo platni nalog za isplatu iznosa od 54,84 eura (točka II. izreke presude), dok je u odnosu na preostalo potraživanje datuma dospijeća 15. veljače 2021., 15. ožujka 2021. i 15. travnja 2021. u ukupnom iznosu od 16,41 eura sud utvrdio da je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

20. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 19. siječnja 2022., izlist iz registra matičnih podataka, bilješke iz matične evidencije i prijepise računa sud je utvrdio da je tuženik zaveden kao korisnik usluge tužitelja za stambeni prostor na adresi u [adresa], sistemski broj objekta 05842026.

21. Uvidom u prijepise računa razvidno je da su isti ispostavljani na ime tuženika za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada s adrese u [adresa], sistemski broj objekta: 05842026, da utuženi iznosi odgovaraju onima navedenim u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja te da isti nisu plaćeni do datuma dospijeća.

22. Nadalje, sud je iz preslika računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, a da je visina naknade obračunata umnoškom zaduženog volumena od 50 litara, broja mjesečnih odvoza kojih je bilo 8 ili 9 i cijene od 0,09622 kn/l. Na dobiveni iznos tuženiku je obračunat popust, a što uvećano za iznos PDV-a od 13% iznosi upravo utuženi iznos od 47,12 kn po računu datuma dospijeća u veljače 2021., te 38,26 kn po računima datuma dospijeća u ožujku i travnju 2021.

23. Ukazuje se tuženiku da za izračun naknade za odvoz miješanog komunalnog otpada nije odlučna površina stambenog prostora, već je za obračun mjerodavna veličina zaduženog spremnika, a kako je to u točki 22. obrazloženja navedeno, stoga je sud prigovor tuženika utvrdio neosnovanim.

24. Čitanjem rasporeda odvoza sud je utvrdio da se odvoz miješanog komunalnog otpada iz [adresa] odvozi srijedom i subotom, dakle, dva puta tjedno, a što odgovara podacima iz registra matičnih podataka.

25. Među strankama nije bilo posebno sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa], međutim, navedeno je sud dodatno utvrdio čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina [katastarska općina], za nekretninu upisanu u zk uložak broj [broj ZK uloška], katastarskih čestica [katastarska čestica] iz kojeg proizlazi tuženikovo vlasništvo nad stambenim prostorom u naravi "jedna soba u suterenu sa uzgrednim prostorijama".

26. Na navedeni način, sud je nedvojbeno utvrdio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata tekućih od idućeg dana od dana dospijeća svakog utuženog iznosa pa sve do isplate.

27. Sukladno odredbi od čl. 30. st. 1. u svezi s čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13 – dalje ZOGO) javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

28. Iz gore citirane zakonske odredbe proizlazi da je riječ o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada.

29. Tuženik tijekom postupka paušalno navodi kako već duže vrijeme nije korisnik utužene nekretnine, a da tome u prilog nije dostavio niti jedan dokaz.

30. Odredbom čl. 6. st. 4. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 4/15, 25/15 - dalje u tekstu: Opći uvjeti), propisano je da su korisnici dužni o svim promjenama koje se odnose na eventualne promjene tvrtke, promjene adrese na koju se šalju računi kao i o drugim relevantnim promjenama koje utječu na međusobne odnose u isporuci i korištenju usluge, o tome obavijestiti davatelja usluge (usmeno na zapisnik ili u pisanoj formi) u roku od 15 dana od dana nastale promjene. Ako to ne učine, dužni su podmiriti cijenu usluge sve dok ne izvrše predmetne promjene.

31. Nadalje, odredbom čl. 33. st. 1. -3. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz čl. 30. st. 7. ovoga Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz čl. 29. st. 10. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 30. st. 9. ovoga Zakona.

32. Nastavno na prethodne zakonske članke, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio zaključak posl.br. Su-IV-204/17-5 od 4. prosinca 2017. prema kojemu se u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečiščivać plaća“ – proizvođač otpada, odnosno posjednik snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečiščivaći.

33. Stoga, u skladu sa naprijed iznesenim stavom VSRH, na tuženiku je u smislu odredbe čl. čl. 219. st. 1. ZPP-a bio teret dokaza tvrdnje kako javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, pa kako tuženik radi dokazivanja činjenice da nije onečiščivać nije predložio izvođenje niti jednog dokaza, sud je presudio po teretu dokaza.

34. Ujedno valja navesti kako za cijenu minimalne usluge odgovara vlasnik nekretnine neovisno o tome koristi li istu ili ne, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovnog broja Rev 101/23 od 14. veljače 2023.

35. S obzirom da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa, kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14 – dalje OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, kao i preostalu spisu priležeću dokumentaciju, utvrdio da je tuženik evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na navedenoj adresi, za utuženo razdoblje, da je tuženiku kao zavedenom korisniku usluge tužitelja u utuženom razdoblju pružena usluga odvoza komunalnog otpada na način i pod uvjetima propisanima Općim uvjetima poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 4/15, 25/15 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) te da tuženik tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi podmirio utuženo potraživanje te da bi se obraćao tužitelju radi promjene korisnika u evidencijama tužitelja, sud je utvrdio obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnose na utuženo razdoblje za koje ju tereti tužitelj u ovom postupku.

36. Na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi.

37. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu odvoza komunalnog otpada koje nije obuhvaćeno zastarom niti da je uslugu sa svog imena odjavio, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i utužene račune, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik u obvezi podmiriti preostalo utuženo dugovanje u iznosu od 16,41 eura.

38. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Stoga je sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata obračunatim na glavni dug u iznosu od 16,41 eura tekuće od idućeg dana od dana dospijeća pa sve do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO.

39. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

40. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je održan na snazi za isplatu iznosa od 16,41 eura, dok je u odnosu na isplatu iznosa od 54,84 eura platni nalog ukinut te je ujedno u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017., a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

41. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

42. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 23,03%, dok je u dokazivanju pravne osnove, uspio sa 100,00%, što ukupno iznosi 123,03%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se tužiteljev uspjeh u sporu od 61,51%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 76,97%, a u osporavanju pravne osnove nije uspio što ukupno iznosi 76,97%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tuženika u sporu od 38,39% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 61,51% oduzeti postotak tuženika tj. 38,39%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je konačan postotak uspjeha tužitelja u sporu od 23,12%.

43. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr.7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 125,00 eura. Priznat je trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 kn sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21, dalje u tekstu Pravilnik), kao i ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 75,00 kn sukladno odredbi čl. 7. st. 2. Pravilnika, što ukupno iznosi 100,00 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 iznosi 13,27 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 151,54 eura odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 23,12% iznos od 35,04 eura (točka III. izreke presude).

44. Nije osnovan trošak izrade ovršnog prijedloga jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu (13,27 eura)

2. Tuženiku