Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-921/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iz Zagreba, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, OIB 02958272670, protiv tuženice VK (ranije: ŽK) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sinela Štakić, odvjetnica u Rijeci, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2023., poslovni broj Pn-329/2021, 12. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2023., poslovni broj Pn-329/2021.
Obrazloženje
1.Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženici VK (ranije: ŽK) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB 02958272670, Regionalni ured Rijeka, naknadi štetu u ukupnom iznosu od 120,98 EUR (slovima: sto dvadeset eura i devedeset osam centi) / 911,53 kn (slovima: devetsto jedananest kuna i pedeset tri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na ovaj iznos od 8. ožujka 2019. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 82,95 EUR (slovima: osamdeset dva eura i devedeset pet centi) tj. 625,00 kn (slovima: šesto dvadeset pet kuna), sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 20. prosinca 2023. godine do isplate po stopi od 7,00 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno čl. 458. st. 1. ZPP-a, a prema odredbi 467. st. 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega ovaj sud nije razmatrao žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.
6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 120,98 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako su iste precizirane pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, a koji zahtjev se temelji na činjenici da je tuženica vlastitom krivnjom (namjerom) prouzročila ozljede osiguranika tužitelja OK zbog čega je nastala potreba za dijagnostičkim i terapijskim postupcima čije troškove je tužitelj naknadio.
9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno :
- da su tuženica i OK presudom Općinskog suda u Rijeci - Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pp J-1994/2019 od 15. ožujka 2021. proglašeni krivima što su 8. ožujka 2019. u 15,30 sati, na adresi u [adresa], počinili jedan prema drugom nasilje u obitelji, na način da su se međusobno vrijeđali raznim pogrdnim riječima, dok je OK u tijeku verbalnog sukoba primio za vrat majku ovdje tuženice VK, svoju bivšu suprugu FK, nakon čega je njega udarila kćer VK, dakle počinili verbalno i fizičko nasilje jedan prema drugome čime su počinili prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavak 3. točka 1. tog Zakona, te su osuđeni svaki na novčanu kaznu od 1.000,00 kn,
- da je citirana presuda postala pravomoćna i ovršna 4. svibnja 2021., s obzirom da okrivljenici OK i tuženica nisu izjavljivali žalbu protiv odluke,
- da je tuženica oca gurnula na pod jer je pokušavala odbiti istodobni i protupravni napad oca na njezinu majku i da je pri tome postupala u nužnoj obrani, pri čemu nije prekoračila granice nužne obrane,
-da ga je tuženica potom, isprovocirana vrijeđanjem i udaranjem, i sama udarila dok su pričali za stolom,
-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. sc. Dražena Cuculića proizlazi da nije moguće da bi OK ozljedu u vidu prijeloma rebra pretrpio ranije u automobilskoj nesreći, pa da je ta ozljeda ostala nedijagnosticirana, a prijelom nezaliječen, jer da je prema opisu rendgenske snimke oba hemitoraksa vidljivo da je riječ o svježoj ozljedi, odnosno napuknuću IX desnog rebra koje nije moguće povezati s nekim starijim događajem,
- da iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je OK dana 8. ožujka 2019. zadobio ozljedu u vidu napuknuća vrška IX desnog rebra, što se kvalificira kao tjelesna ozljeda lake naravi, no da se radi o nespecifičnoj mehaničkoj ozljedi, kod koje se ne može sa sigurnošću zaključiti o mehanizmu nastanka, da je do ozljeđivanja moglo doći izravnim djelovanjem sile, odnosno udarcem silom nekog slabog intenziteta predmetom manje kontaktne površine u području donjeg dijela desnog rebranog luka, kao i prilikom pada na neravnu podlogu nakon odgurivanja sa stolice. Naglasio je da je do ozljeđivanja OK moglo doći bilo kakvim padom na pod, uključujući i pad kojem je prethodilo odgurivanje ili gušenje kravatom, kao i padom na kuhinjsku stepenicu. Vještak je u usmenom očitovanju pojasnio da je OK zadobio nespecifičnu mehaničku ozljedu, pa u obzir kao način nastanka te ozljede dolaze i udarci i pad, kao i sudar sa drugim predmetom, no da se svakako radilo o sili slabijeg intenziteta, a da u samoj medicinskoj dokumentaciji nije ništa detaljnije opisano u smislu je li nastao podljev, koje veličine, odnosno nema nikakvog opisa tjelesnih ozljeda osim da je lijevi hematoraks bio osjetljiv na palpaciju, što je nelogično jer je kod OK utvrđen prijelom desnog rebra,
- da tuženica, kako u tijeku prvostupanjskog postupka, tako i u tijeku prekršajnog postupka, ne osporava da je između nje i OK došlo do tjelesnog kontakta, koji je i prema stavu vještaka, kojeg tuženica nije osporila, bio pogodan za izazivanje opisanih ozljeda kod oštećenika, osiguranika tužitelja OK,
-da je ozljeda OK mogla nastati i padom na pod kojem je prethodilo odgurivanje ili gušenje kravatom, kao i padom na kuhinjsku stepenicu, kao i sudarom s drugim predmetom, a mogao je nastati i udarcem stisnutom šakom ili obuvenom nogom,
- da je tužitelj na ime troškova liječenja OK platio iznos od 120,98 EUR/911,53 kn na ime obveznog zdravstvenog osiguranja.
10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, s obrazloženjem, u bitnome, da tužitelj nije dokazao da bi se događaj u kojem je OK ozlijeđen dogodio zbog postupanja tuženice koje se može pripisati u njezinu krivnju, već da je jednako moguće da je nastao u postupanju u nužnoj obrani, a da niti sam OK na ispitivanju pred djelatnicima policije nije iskazivao istinito, dok da je u ovom postupku odbio iskazivati, te da je tuženica dokazala izvjesnost mogućnosti da je do ozljede OK došlo prilikom postupanja u nužnoj obrani koja je sukladno čl. 1052. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) razlog za isključenje protupravnosti.
11. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
12. U odnosu na žalbene navode da je sud prvog stupnja vezan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pp J-1994/2019 valja ukazati da kada se radi o osuđujućoj pravomoćnoj presudi prekršajnog suda gdje je utvrđena odgovornost za počinjeni prekršaj tužitelj nije dužan dokazivati ono što je utvrđeno izrekom presude suda u prekršajnom postupku jer je o tom pitanju odgovornosti kao prethodnom pitanju već odlučio drugi sud u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a i sud mora u parničnom postupku sukladno odredbi čl. 230. ZPP-a poštivati presumpciju istinitosti javne isprave dok se ne dokaže suprotno, te teret dokaza leži na onoj stranci koja osporava istinitost javne isprave, pa i u slučaju kada je javna isprava pravomoćna presuda prekršajnog suda kojom je odlučeno o nekom pitanju o kojem ovisi odluka suda.
13. Kako iz stanja spisa proizlazi da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na činjenici ozljede svog osiguranika od strane tuženice dana 8. ožujka 2019., te kako je prvostupanjski sud tijekom postupka pravilno utvrdio da je tijekom štetnog događaja tuženica postupala i u nužnoj obrani, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se ne može utvrditi je li do ozljede došlo pri nužnoj obrani ili ne, ovaj sud je stava da je pravilno sud prvog stupnja, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Ovo stoga što iz stanja spisa proizlazi da se događaj u kojem je OK ozlijeđen mogao dogoditi i zbog postupanja tuženice u nužnoj obrani, koja je sukladno čl. 1052. st. 1. ZOO razlog za isključenje odgovornosti za štetu. Stoga, a kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio citiranu odredbu ZOO-a, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a kojeg ističe tuženik.
14. Odluka o trošku pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).
15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, te odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 12. kolovoza 2025.
Sutkinja
Sanja Sušilović
