Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1007/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Vesni Bjelousov, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja E.ON Plin d.o.o. Zagreb, Capraška 6, OIB 14555304503, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika VP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Gregoru, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Povrv-208/2024-9 od 2. travnja 2025., a ispravljene rješenjem tog suda, poslovni broj Povrv-208/20024-11 od 2. travnja 2025, 12. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava se kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna službe u Ivanić- Gradu, a ispravljena rješenjem tog suda, poslovni broj Povrv-208/20024-11 od 2. travnja 2025.
1. potvrđuje u točkama I. i III. izreke,
2. preinačuje u odluci o trošku postupka pod točkom II. izreke i rješava:
Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku umjesto dosuđenog iznosa od 313,27 eura iznos od 113,27 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje zatezna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak žalbe u iznosu od 75,77 eura, u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe iznad iznosa iz toč. II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, donesenom 29.07.2024.g., pod brojem Ovrv-1955/2024, javnobilježničkog broja predmeta UPP/OS-Ovrv-345/2024.
II Nalaže se E.ON Plin d.o.o. naknaditi tuženiku VP trošak ovršnog i parničnog postupka u ukupnom iznosu od 313,27 €, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 8 dana.
III Odbija se tužitelj E.ON Plin d.o.o. sa zahtjevom za isplatu svojih troškova parničnog postupka kao neosnovanim.“
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Predložio je uvažiti žalbu, uz dosudu troška tog podneska.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
6. Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je sklopljen ugovor o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništva 1. travnja 2022. godine.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je na osnovi iskaza tuženika da mu je tužitelj dostavljao račune, ali da nije bio upoznat s činjenicom da u predmetnom prostoru opskrba plinom nije moguća jer nema plinomjera, tako da mu plin nije niti isporučivan.
8. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije tuženiku ispostavljao račune za plin, već samo za fiksnu mjesečnu naknadu.
9. Sporno je između parničnih stranaka je li tuženik u obvezi platiti fiksnu mjesečnu naknadu iako mu plin nesporno nije isporučen.
10. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer je utvrđeno da je u točki 7.4. Općih uvjeta tužitelja za opskrbu plinom krajnjih potrošača kategorije poduzetništvo određeno da je plaćanje fiksne mjesečne naknade vezano za opskrbu plinom, a koji u konkretnom slučaju nije isporučen.
11. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio da je u točki 5.5. navedenih uvjeta određeno i da je plinomjer vlasništvo operatera distribucijskog sustava.
12. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i primijenjeno materijalno pravo prihvaća i ovaj sud.
13. Neosnovani su žalbeni navodi da je plaćanje fiksne mjesečne naknade ugovoreno i da obveza plaćanja tuženika proizlazi iz ugovora.
14. Ovo iz razloga jer se takvo striktno tumačenje ugovora ne može prihvatiti, pored činjenice da plaćanje fiksne mjesečne naknade nije prava i jedina svrha ugovora, već je to isporuka plina koji nije isporučen, a plaćanje naknade je vezano upravo uz isporuku plina kao dio troškova isporuke plina i trošarina, u skladu sa čl. 7. toč. 4. Općih uvjeta.
15. Međutim, tužitelj osnovano ističe žalbenim navodima da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno u odluci o trošku postupka jer je tuženiku priznat trošak prigovora u ovršnom postupku, pored jednokratne nagrade.
16. Odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, s tim da u st. 2. taj zakonski članak upućuje na primjenu Tarife odvjetnika.
17. Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., dalje: Tarifa) izričito je propisao da se odnosi na cijeli prvostupanjski postupak, a što uključuje i prijedlog za ovrhu koji je sada tužba i prigovor koji je sada odgovor na tužbu, a to proizlazi iz odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.).
18. U pravnoj situaciji kada prigovor predstavlja odgovor na tužbu, tada nema osnove priznati posebnu nagradu za sastav tog prigovora.
19. Ovo stoga jer se ne radi o dva posebna postupka, nego ovršni postupak po ispunjenju zakonskih uvjeta prelazi u parnični postupak.
20. Stoga je dosuđeni trošak postupka valjalo umanjiti za trošak sastavljanja prigovora u iznosu od 200,00 eura, tako da tuženiku pripada trošak postupka u iznosu od 113,27 eura, s obzirom da troškovnikom nije tražen i iznos poreza na dodanu vrijednost.
21. Tužitelju je priznat trošak žalbe u visini od 50,00 bodova, što uz primjenu Tbr. 10. toč. 4. Tarife, čini 50% pripadajućeg iznosa odnosno iznos od 62,50 eura.
22. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura što čini ukupan iznos trošak žalbe od 75,77 eura, dok je iznad tog iznosa zahtjev za trošak žalbe odbijen jer je previsoko postavljen.
23. S obzirom na izloženo žalba je odbijena kao neosnovana u dijelu koje se odnosi na toč. I. i III. izreke i u tom dijelu je presuda potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP- a, a preinačena je u odluci o trošku postupka na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
Osijek, 12. kolovoza 2025.
Sutkinja
Vesna Bjelousov
