REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-443/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Denona Kusijanović kao predsjednika vijeća te sudaca Sandre Juranović i Lorete Sršen, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Irene Cölestin Mimić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AD zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu okrivljenika AD izjavljenu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1071/2025 od 30. lipnja 2025., na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj dana 12. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika AD te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1071/2025 od 30. lipnja 2025. okrivljenik AD proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. i 2 KZ/11 te je temeljem članka 118. stavka 2. u svezi članka 48. stavak 2. i 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.
2.Temeljem članka 57. KZ-a optuženom je izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 8 mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
3.Temeljem članka 54. KZ-e optuženom se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2025. pa nadalje, s time da najdulje može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP).
4.Temeljem članka 68. KZ-a optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da ista može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja.
5.Temeljem članka 69. KZ-a optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da ista može trajati najdulje 3 (tri) godine.
6.Temeljem članka 58. stavak 5. KZ-a sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama izrečenima uz djelomičnu uvjetnu osudu.
7.Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženi se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, kao i troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
8.Protiv te presude žalbu je izjavio okrivljenik AD putem branitelja odvjetnika Davorina Karačića iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na novo odlučivanje.
9.Odgovor na žalbu nije podnijet.
10.Spis je temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
11.Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude koji razlozi da su nejasni i nerazumljivi čime je počinjena citirana bitna postupovna povreda stoga što da okrivljenik poriče namjeru za počinjenje djela za koje ga sud proglašava krivim navodeći da nije htio da dođe do tjelesnih ozljeda dok sud obrazlaže da je okrivljenik učin kaznenog djela priznao.
12.Ispitujući, međutim, presudu suda prvog stupnja ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da postoji proturječje između izreke i razloga presude jer iz izreke jasno proizlazi za koje postupanje sud okrivljenika proglašava krivim, kako je okvalificirano kazneno djelo iz činjeničnog opisa te koja je kaznena sankcija koju je sud okrivljeniku izrekao za kazneno djelo za koje ga proglašava krivim i naposljetku koja je odluka suda o troškovima postupka. Svaku od naprijed navedenih sastavnica presude sud obrazlaže detaljno, jasno i neproturječno iznoseći razloge upravo u odnosu na utvrđenja koja proizlaze iz izreke presude. Slijedom navedenog nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da su nejasni i nerazumljivi razlozi presude.
13.Dakle, netočno je da bi u izreci bila donijeta jedna odluka, a u obrazloženju se navodili razlozi za drugu odluku odnosno da bi se činjenice opisane u izreci presude opisivale na drugačiji način od onih u obrazloženju presude kada bi se radilo o proturječju izreke i razloga presude. Nadalje, potpuna nejasnoća presude postoji kada se iz obrazloženja ne može razabrati razlog donošenja odluke, što u konkretnom slučaju nije nedostatak pobijane presude, a proturječnost u znatnoj mjeri kada su stajališta iznijeta u obrazloženju takva da se međusobno isključuju, što također nije slučaj jer su ocjene suda u pogledu odlučnih činjenica koje se odnose na odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika iznijete u logičnom slijedu i neproturječne.
14. Sud je presudu ispitao sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08 te nije utvrdio povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti pa tako niti da bi postojala proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza jer je okrivljenik iznoseći svoj stav o krivnji i svoju obranu na raspravi iskazao kako se za kazneno djelo smatra krivim, nije osporio postupanje opisano u optužnici, nije prigovarao sadržaju izvedenih dokaza, a u odnosu na stav o kaznenom djelu naveo je kako nije želio da dođe do tako teških ozljeda kod njegove majke, što je prvostupanjski sud sve i iznio u razlozima presude.
15.Drugostupanjski sud presudu ispituje u dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se žalbom pobija sukladno članku 476. ZKP/08, a ukoliko se okrivljenik izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo presudu ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja osim uz iznimke propisane člankom 464. stavkom 7. ZKP/08. Kod činjenice da je okrivljenik na raspravi pred sudom priznao kazneno djelo koje priznanje tijekom rasprave ničim nije osporavano, kajanje zbog posljedica nastalih počinjenjem kaznenog djela irelevantno je za ocjenu namjere za počinjenje kaznenog djela što ne može biti niti predmetom ispitivanja povodom podnijete žalbe okrivljenika.
16. Kako vijeće nije našlo povreda na koje pazi po službenoj dužnosti slijedom naprijed navedenog je temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba okrivljenika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Rijeka, 12. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Gordana Denona Kusijanović
