Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-63/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Karlovac, I. Meštrovića 10, OIB:52966791065, protiv protustranke mlt. IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnom skrbniku FR iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, Zagreb, protustranke SR iz [adresa], trenutno u Zatvoru u Karlovcu, OIB: [osobni identifikacijski broj] i protustranke GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi lišenja prava oca na roditeljsku skrb, povodom žalbe protustranke SR, podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu broj R1 Ob-359/2024-12 od 23. travnja 2025., dana 12. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke SR, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj R1 Ob-359/2024-12 od 23. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke riješeno je da se otac djeteta, protustranka SR, lišava prava na roditeljsku skrb za mlt. IR rođenog **.**.2016. u [adresa], dok je pod točkom II. izreke riješeno da se zabranjuje odvijanje osobnih odnosa oca djeteta, protustranke SR s mlt. IR. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo protustranci SR da doprinosi za uzdržavanje mlt. IR po 229,60 EURA mjesečno najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana donošenja prvostupanjskog rješenja 23. travnja 2025. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je na dospjele iznose dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protustranka SR (dalje: žalitelj) bez navođenja zakonskih žalbenih razloga i bez prijedloga o postupanju s istom, predlažući da ovaj sud sve žalbene navode uzme u obzir.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba žalitelja nije osnovana.

5. Odlučujući o prijedlogu predlagatelja te primjenjujući odredbu čl. 170. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) prvostupanjski sud je utvrdio da žalitelj grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava te zanemaruje skrb o mlt. IR. Navodi da je s djetetom i njegovom majkom živio samo nekoliko tjedana po rođenju djeteta pa ih je napustio, a nije doprinosio za njegovo uzdržavanje jer je prečesto bio na izdržavanju zatvorskih kazni obzirom da je dosad protiv njega pravomoćno okončano tridesetak kaznenih postupaka. Kako je žalitelj počinio i kaznena djela nasilja u obitelji na štetu protustranke GR, Bornine majke i to u njegovoj prisutnosti koje je počinio pod utjecajem alkohola, pa mu je izrečeno upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju roditeljske skrbi, a 2022. je upućen na obavezno liječenje od alkoholne ovisnosti pri OB Karlovac, dok iz izvješća o provedenoj obiteljskoj procjeni proizlazi da kod žalitelja nisu utvrđene prednosti već samo brojni rizici, a prije svega nasilno ponašanje uslijed uporabe alkohola u tolikoj mjeri da je njegova roditeljska sposobnost značajno ugrožena, sud smatra da se žalitelj ponaša društveno neprihvatljivo, da je sklon činjenju kaznenih djela radi čega je višestruko kažnjavan, te da je izvršenom procjenom prikupljenih podataka od strane predlagatelja utvrđeno da grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava jer mlt. IR izlaže svom nasilničkom ponašanju, a nije poštivao ni odluke i upute izrečene mu mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.

6. Stoga sud zaključuje da je u najboljem interesu mlt. IR da se žalitelj liši prava na roditeljsku skrb jer istu zanemaruje i ne doprinosi za djetetovo uzdržavanje, a kako se nasilnički ponašao spram djetetove majke smatra da je time ugrozio sigurnost i pravilan psihofizički razvoj djeteta koje je uslijed njegovog neprimjerenog ponašanja pretrpjelo strah i prilikom jednog događaja se rasplakalo.

7. Kako je protiv žalitelja ponovno podignuta optužnica 24. ožujka 2025. zbog ozbiljne prijetnje upućene protustranci GR da će je usmrtiti, te se trenutno ponovno nalazi u istražnom zatvoru, sud je sukladno odredbi čl. 123. st. 1. ObZ-a odlučio da se zabranjuje odvijanje osobnih odnosa žalitelja s mlt. IR, sve radi dobrobiti istog, cijeneći okolnost da dobrobit i njegova zaštita imaju prednost pred bilo kojim pravom roditelja.

8. Cijeneći da je predlagatelj zahtijevao da sud postupi po čl. 174. st. 2. ObZ-a te predlaže da žalitelj doprinosi za uzdržavanje mlt. IR iznos od 229,60 EURA, odnosno najniži iznos predviđen odredbom čl. 314. ObZ-a, a žalitelj je tijekom postupka pristao plaćati taj iznos, sud je odredio obvezu žalitelju da od dana donošenja prvostupanjskog rješenja 23. travnja 2025. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, doprinosi za uzdržavanje mlt. IR po 229,60 EURA mjesečno.

9. U žalbi žalitelj smatra da je iznos uzdržavanja od 229,60 EURA previsok za dijete u dobi od 9 godina pa predlaže da mu sud odredi uzdržavanje u skladu s njegovim mogućnostima kad za to budu postojali zakonski uvjeti, ukazujući da je do sada doprinosio onoliko koliko je mogao. Navodi da ima zajedničko skrbništvo sa majkom mlt. IR što su se dogovorili putem Centra za socijalnu skrb, a tvrdi da mu u obrazloženju sud nameće situacije iz prošlosti što smatra velikim apsurdom jer je on za svoje postupke odgovarao te smatra da to nema nikakve veze s mlt. IR. Priznaje da je bio na liječenju od alkohola te ga nije konzumirao oko godinu dana, a brani tezu da se nikada nije svađao pred mlt. IR osim što je isti slučajno naišao na prepirku njega i protustranke GR jer ga tom prilikom nisu uočili ni primijetili, s time da su se odmah nakon toga prestali prepirati. Opisuje da je protustranka GR živjela u nehumanim uvjetima, da boluje od hepatitisa C, koja bolest je opasna i zarazna za nju i sve oko nje pa tako i za mlt. IR. Navodi da voli svoje dijete, da je točno da živi u Centru za beskućnike koji Centar je i za ljude koji su bili u Domovinskom ratu, a tamo postoje humani uvjeti pa mu je i mlt. IR dolazio u posjete.

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, obzirom da žalitelj ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjska odluka nije opterećena nijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nadalje kako je čl. 170. ObZ-a propisano da će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, dok je jedna od posebnih pretpostavki za određivanje takve mjere propisana i odredbom čl. 171. toč. 2. istog Zakona iz koje proizlazi da osim u slučaju iz čl. 170. navedenog Zakona sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji, pa kako žalitelj ne osporava okolnosti vezane uz počinjenje kaznenih djela, te višekratno izdržavanje kazne zatvora, od kojih kaznenih djela su u vremenu od 2020. na dalje ista počinjena na štetu protustranke GR, sve s elementima nasilja, pa cijeneći da je žalitelj i sada u pritvoru zbog kaznenog djela prijetnje smrću na štetu majke mlt. IR, a da je tijekom postupka utvrđeno da je isti bio prisutan neprimjerenom ponašanju žalitelja uslijed kojeg je pretrpjelo strah i rasplakalo se, pa kraj činjenice da žalitelj do sada skoro ništa nije doprinosio za uzdržavanje mlt. IR i ovaj sud smatra da isti svojim ponašanjem grubo krši roditeljsku odgovornost i prava te da je u interesu djeteta i zaštite njegove dobrobiti odluka prvostupanjskog suda da se isti liši roditeljske skrbi u odnosu na mlt. IR, te da mu se zbog svih naprijed navedenih okolnosti, a sukladno odredbi čl. 123. st. 1. ObZ-a, zabrani pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom kako bi se zaštitila njegova dobrobit.

12. Kako je žalitelj tijekom postupka istaknuo da može doprinositi za uzdržavanje mlt. IR iznos od 229,60 EURA mjesečno, a sada tu činjenicu pobija u žalbi, iako je dosuđeni iznos minimalni iznos uzdržavanja propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" br. 49/24, 75/25) za dijete Bornine dobi (mlt. IR ima u vrijeme presuđenja 9 godina), a kako žalitelj nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja pravilno je prvostupanjski sud dosudio navedeni iznos primjenjujući pritom odredbu čl. 174. st. 2. u svezi s čl. 314. st. 1. ObZ-a, slijedom čega se svi žalbeni navodi žalitelja ukazuju neosnovanim.

13. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe žalitelja potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Varaždinu 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić