REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-481/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. JZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. ĆZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupano po punomoćnicima IZ, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnicima u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika: PRVI RUŽ d.o.o., Metković, Mlinska 5, OIB: 10586697417, zastupan po pun. Andriji Borasu, odvjetniku u Metkoviću, I. Gundulića 19, nakon zaključene glavne rasprave dana 01. srpnja 2025.g., radi prava vlasništva nekretnine, dana 12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici, i to tužitelj pod 1. JZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] za 3/6 dijela, a tužitelji pod 2. NZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj],pod 3. ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4. CZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj],svaki za po 1/6 dijela, nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u zk uložak broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. [katastarska čestica] i nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u zk uložak broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. [katastarska čestica] (ranije dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]),sve prikazano i označeno u nalazu i mišljenju vještaka mjernika Marka Vukše od 19.listopada 2022.godine na skici lica mjesta likom A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R, S,T,U,V, W,X, AB, AA, Z, A, površine 4144 m2,koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, pa su temeljem ove presude ovlašteni zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava vlasništva na opisanim nekretninama sa imena tuženika uz istodobnu uknjižbu prava suvlasništva na tim nekretninama na svoje ime, a za naznačene suvlasničke dijelove, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljima parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29.stavak 2.Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljima platiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su tužitelji izvanknjižni suvlasnici dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. uložak broj: [broj ZK uloška] i označene kao kat. čest. [katastarska čestica],i to tužitelj pod 1.za 3/6 dijela, a tuženici pod 2.,3.i 4.svaki za po 1/6 dijela. Predmetna nekretnina je u posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika više stotina godina, a na istoj su obrađivane i brane masline, te razne druge poljoprivredne kulture. Ova nekretnina nalazi se na predjelu zvanom Radalj, poviše Jadranske magistrale, te je dio koji predstavlja suvlasništvo tužitelja omeđen suhozidom, a što će biti vidljivo na terenu prilikom očevida. U zemljišnim knjigama je, kao vlasnik cijele nekretnine pa tako i onog dijela koji predstavlja suvlasništvo tužitelja, upisan tuženik za cijelo. Kako tužitelji žele uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim, a kada je u pitanju njihovo pravo suvlasništva na dijelu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prije svega osporava naznačenu vrijednost predmeta spora, jer smatra da tužitelji tužbenim zahtjevom traže utvrđenje prava vlasništva na nekretnini čija vrijednost iznosi više od 100.000,00 kuna, pa se predlaže sudu da se utvrdi stvarna vrijednost predmeta spora, a posebno što tužitelji nisu naznačili o kojoj površini kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] se radi. Tuženik u cijelosti osporava navode iz tužbe kao neosnovane i neutemeljene. Naime, tuženik je nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], stekao još 2007. godine, temeljem Ugovora o unosi i prihvatu nekretnine u društvo od 05. 12. 2007. godine, te se upisao kao vlasnik te nekretnine, a vrijednost te nekretnine ušla je u temeljni kapital tuženika. Dakle, tuženik je temeljem povjerenja u zemljišne knjige, sukladno odredi članka 130. St. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, upisao stečeno vlasništvo predmetne nekretnine, zbog čega su tužitelji ne mogu uspješno suprotstaviti tako stečenom pravu tuženika. Isto tako tuženikov pravni prednik ŽZ, predmetnu nekretninu je stekao u suglasju sa odredbom članka 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to odlukom upravnog tijela - pravomoćnim Djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Ispostava Metković, Klasa: UP/I-942-01/97-01/01, Urbr.2117- 10/3-06-35 od 06. 02. 2006. godine, te se temeljem citiranog rješenja u zemljišnoj knjizi upisao kao vlasnik, pa su sukladno odredbi članka 130. St. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelji ne mogu suprotstaviti ni vlasništva koje je stekao tuženikov pravni prednik. Tuženik ističe kako tužbeni zahtjev nije nepodoban za odlučivanje, jer tužitelji nisu precizirali na koji dio odnosno koju površinu predmetne nekretnine se odnosi tužbeni zahtjev. Temeljem svega naprijed navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelji obvežu na plaćanje troškova parničnog postupka.

3. Među strankama je sporno:

- Da li su tužitelji stekli vlasništvo s osnove dosjelosti odnosno nasljeđivanjem te da li imaju pravo temeljem te dosjelosti i/ili nasljeđivanja postići uknjižbu tog vlasništva i brisanja tuženikova vlasništva

4. Među strankama nije sporno

- da je tuženik svoj upis vlasništva stekao 2009.g. temeljem Ugovora o unosu i prihvatu nekretnine u društvo "Prvi Ruž d.o.o.", od strane tada upisanog ZK vlasnika ŽZ, te da je tuženik od 2009. godine upisan kao vlasnik do danas,

- da je prednik tuženika ŽZ stekao vlasništvo, odnosno upis istog temeljem pravomoćnog Djelomičnog rješenja Ureda državne uprave od 06.02.2006.g. kojeg je ishodio u postupku povrata nezakonito oduzete imovine za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica izvedeni su dokazi pregledm svih isprava, saslušanjem predloženih svjedoka, stranaka, uviđajem uz geodetsko vještačenje.

6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: "ZPP") sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev kao u izreci neosnovan.

7. Sud je proveo uviđaj predmeta spora te utvrdio da je nekretnina omeđena sa svih strana osim prema sjeverozapadu i to suhozidima i kolcima, a da je u naravi obrasla šumskim raslinjem.

8. Vještak Marko Vukša je sačinio vještvo na koje u konačnici nakon otklonjenih prigovora (gčede povijesti nastanka čestica, a koju povijest je detaljno naknadno pojasnio i obrazložio) nije bilo primjedbi, te je isto stručno i jasno, a bitno je za istaknuti da je u njemu utvrđeno da predmet spora nije nastao iz k. č. [katastarska čestica] već od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od kojih je u postupku obnove zemljišne knjige (sada naziva k. o. [katastarska općina]) nastala k. č. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. No obzirom da je već u tužbi bilo jasno da je potrebno izvršiti uviđaj i identifikaciju predmeta spora, a k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u naravi odmah do predmeta spora, pa je uviđajem tek definiran predmet spora, ne može se govoriti o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva već o uređenju istog nakon identifikacije predmeta spora odnosno strogo formalno se može govoriti o preinaci koja je dopuštena radi konačnog uređenja odnosa među strankama.

9. Iz saslušanih iskaza svjedoka sud je zaključio da prednici tužitelja jesu bili neometani posjednici i to u razdoblju od prije II. Svjetskog rata (pa i prije 1940.) pa do danas, te da su tužitelji kao nasljednici svojih prednika zajedno s istima stekli bili pravni osnov temeljem dosjelosti u odnosu na tuženikova prednika ŽZ za upis vlasništva od 6.sijelnja 1940. godine do 6.siječnja 1970. godine (kada je po Djelomičnom rješenju Ureda državne uprave od 6.veljače 2006. godine izvršena nacionalizacija – list 31 spisa) sukladno tada primjenjujućeg Općeg građanskog zakonika jer iz, u bitnom glede posjedovanja suglasnih, iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da su tužitelji zajedno sa svojim prednicima bili u neprekidnom i savjesnom posjedu spornog dijela nekretnine najmanje u razdoblju najmanje od 1940-1970 (godina podruštvovoljenja predmeta spora), ali i sve do danas, tako da su pravni temelj za upis vlasništva isti stekli na temelju samog zakona – odnosno dosjelošću prema tada vrijedećim pravnim pravilima OGZ-a, do stupanju na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (sl. list SFR. 6/1980) koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine.

10. Naime OGZ se u ovom slučaju primjenjuje glede utvrđenja - stjecanja vlasništva dosjelošću obzirom na čl. 388.st.2. Zakona o vlasništvu („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje ZV) kojim je određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Kako je nekretnina podruštvovljenja 1970. a dokazano je neometano pošteno posjedovanje tužitelja (i prednika) u trajanju 30 godine prije 1970. godine, to bi po paragrafu 1468. OGZ-a bilo dovoljno za stjecanje osnova za upis vlasništva.

12. Naime vrlo stari svjedok RZ (rođ. 1929.g.) koji je bilo lokalni mještanin i lugar je svjedočio detaljno, životno i čvrsto glede svojih saznanja, a koja su se saznanja u bitnom bila u suglasju glede međaša, ponašanja prednika tužitelja i okolnostima posjedovanja od strane prednika tužitelja i samih tužitelja. Takva saznanja su potvrdili i svjedok AZ (rođ. 1968.g. ) koji je međaš i koji je svjedočio i o vlastitim saznanjima i o pričama njegova oca u odnosu na granice posjeda i način posjedovanja. Ti iskazi su bili u suglasju u bitnom i s iskazima tužitelja (listovi 91-96 spisa) te im je sud poklonio vjeru jer su bili sukladni i logični i životni i puni detalja koji nisu mogli biti po stavu ovog suda unaprijed pripremljeni uslijed detaljnih pitanja suda.

13. Međutim to svoje pravo na sudsko utvrđenje vlasništva i upis svog vlasništva u ZK tužitelji (i njihovi prednici) nisu realizirali do upisa temeljem Djelomičnog rješenja (o povratu) od 6.veljače 2006. godine (list 30 spisa) prednika tuženika Ante Nonkovića 2007. godine (prema povijesnom ZK izvatku – list 14 spisa), a ni do upisa tuženika u zemljišnu knjigu 2009.g. (list 14 spisa) temeljem Ugovora o unosu čime su sami doveli sebe u rizik gubitka mogućnosti upisa u zemljišnu knjigu usred promjene vlasništva – upisa društva Prvi Ruž d.o.o. temeljem pravnog posla – Ugovora o unosu.

14. Ono što tužitelji nisu dokazali, a niti su dokaznim prijedlozima predložili adekvatne dokaze na okolnost takvog dokazivanja, jest da li je tuženik Prvi Ruž d.o.o. bio nepošteni stjecatelj vlasništva prilikom upisa u zemljišnu knjigu. Takav dokaz je nužan da bi se pravo vlasništva tuženika podredilo pravu tužitelja na upis vlasništva temeljem dosjelošću i nasljeđivanjem kod činjenice da je tuženik stekao upis prava vlasništva temeljem valjanog pravnog posla, a otuđitelj ŽZ raspolagao pravomoćnom odlukom upravnog tijela kojom mu se dodjeljuje u vlasništvo predmet spora (list 30-32 spisa).

15. Kod takve isprave, redoslijeda i stanja upisa na tužiteljima je teret dokazivanja nepoštenosti postupanja prvenstveno tuženika (eventualno i ŽZ). Naime, pravilno se tuženik poziva na činjenicu da je stekao vlasništvo pravnim poslom, a da je njegov prednik stekao vlasništvo odlukom upravnog tijela temeljem kojeg je izvršen upis u zemljišnu knjigu vlasništva ŽZ.

16. Na tužiteljima je bio teret dokazivanja nepoštenog postupanja tuženika, a u tom smjeru nisu pruženi adekvatni dokazi, a iz priložene dokumentacije i Z-564/09 spisa ne proizlazi da bi postojali elementi nepoštenja kod tuženika. Za to sud nema dokaznu građu pa ni takav zaključak glede eventualnog nepoštenja tuženika ne može ni izvući u ovom postupku.

17. Sam Ugovor o unosu i prihvatu iz 2009.g. (u ZK spisu Z-564/09) ne ukazuje sudu da bi postojali razlozi za sumnju u pravilnost istog ili da je isti sačinjen sa saznanjima da bi tuženik ili njegov prednik imali saznanja da im nebi pripadali pravo na vlasništvo, iako to naravno može biti namjera, ali u ovom postupku to jednostavno nije dokazano.

18. Stoga dakle obzirom da tužitelji nisu u ovom postupku dokazali nezakonitost upisa tuženika, unatoč tome što jesu dokazali da su naslijedili od svojih prednika s kojima su dosjelošću stekli pravo na upis vlasništva, ne mogu s uspjehom tražiti protiv tuženika utvrđenje prava vlasništva i brisanje istog i u naravi su se sami doveli u situaciju gubitka prava upisa vlasništva uslijed dugogodišnje pasivnosti glede svojih prava, pa je i odlučeno kao u izreci ove presude jer je tuženikov prednik ŽZ stekao upis vlasništva temeljem odluke nadležnog tijela sukladno čl. 126. u svezi čl. 127.st.1. ZV.

19. Iz izvansudske Nagodbe s jedne strane Ante i OZ, te LZ, a s druge strane ŽZ i Prvog Ruža d.o.o. od 17.10.2014.g. proizlazi da su te stranke u odnosu na susjednu nekretninu sklopile Nagodbu (za koju su vodili parnični postupak), ali se ne da izvući zaključak o nekoj nepoštenosti tuženika u ovoj parničnoj stvari temeljem ovakve dokazne građe.

20. Kako je tuženik uspio u sporu, tuženiku je priznat trošak zastupanja za odgovor na tužbu, 3 ročišta na kojem se raspravljalo i 2 obrazložena podneska i to od 31.03.2025.g., i 11.09.2023.g., sve po 200,00 EUR + PDV 25%, odnosno sveukupno 1.500,00 EUR, pa je odlučeno kao u izreci glede troška sukladno Tbr. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

Metković, 12. kolovoza 2025.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Nedjeljko Tutavac, Ploče

2. Odvjetnik Andrija Boras, Metković