REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1919/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB 75665455333, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 9. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.400,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.379,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. kolovoza 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 10. ožujka 2022. došlo do prometne nezgode u Omišu, a koju prometnu nezgodu je prouzrokovao ČH kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] osiguranog policom od autoodgovornosti kod tuženika u trenutku štetnog događaja, te je u istoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio tjelesne ozljede kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Nakon navedene prometne nezgode tužitelju je odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Tužitelju su dijagnosticirane tjelesne povrede koje su detaljno opisane u priloženoj liječničkoj dokumentaciji.
2. Nadalje, tužitelj navodi kako je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a da će nakon završenog liječenja tužitelj ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Na temelju naprijed navedenog te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete i to duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha i tuđe pomoći i njege tijekom liječenja.
3. Tužitelj ističe kako se obratio tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 13. rujna 2022., nakon čega je tuženik tužitelju isplatio iznos od 11.075,00 kn s osnova naknade štete, no tužitelj smatra kako navedeni iznos nikako ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu štete tužitelju te zbog tog razloga tužitelj od tuženika potražuje isplatu daljnjih novčanih iznosa kao i isplatu zakonskih zateznih kamata od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.400,00 eura s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. rujna 2022. pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je nesporno da je dana 10. ožujka 2022. došlo do prometne nesreće u kojoj je tužitelj, kao vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] zadobio tjelesne ozljede, niti da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], čiji je vozač isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, a koje je u to vrijeme bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 260853973. Osporava visinu utuženog potraživanja navodeći kako smatra da je isplatom iznosa od 1.469,91 eura u cijelosti namirio tužitelju neimovinsku (1.459,95 eura) i imovinsku štetu (9,95 eura) te smatra da su zatraženi iznosi navedenom tužbom previsoko odmjereni. Nadalje, tuženik spori zatraženi tijek zateznih kamata na ime cjelokupne štete te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku.
5. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 11. ožujka 2024. – list 53-54 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 2. lipnja 2025. te je tužitelj navedenim podneskom ostao kod prvotno zatraženog potraživanja iznosa od 1.400,00 eura na ime neimovinske i imovinske štete sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od 13. rujna 2022. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka tužitelju.
6. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 2. lipnja 2025. tužitelj ostao kod prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva koji glasi na iznos od 1.400,00 eura, a nije mijenjao niti zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (tako i VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).
7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PU Splitsko- dalmatinska, PP Omiš od 12. travnja 2022., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, droga ili lijekova u organizmu, medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, odluku o odštetnom zahtjevu od 15. rujna 2022., te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Šimi Mijiću.
8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim kao pod toč. I. izreke.
9. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, niti je sporno da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 1.469,91 eura na ime neimovinske i imovinske štete. Nadalje, stranke su na ročištu održanom dana 10. ožujka 2025. učinile nespornim kako su tuđu nestručnu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani.
10. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata za tuđu pomoć i njegu.
11. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Šimi Mijiću iz čijeg nalaza i mišljenja od 12. listopada 2024. proizlazi kako je tužitelj stradao u štetnom događaju 10. ožujka 2022. te da je tom prilikom zadobio tjelesnu ozljedu mišića i tetiva u području vrata. Vještak navodi kako je tužitelj pretrpio bolove jačeg intenziteta kratkotrajno, srednjeg intenziteta 2 tjedna uz odlazak na preglede i fizikalnu terapiju, te slabijeg intenziteta 2 tjedna gdje vještak navodi kako je tužitelj uzimao analgetike i koristio ovratnik. Nadalje, vještak navodi kako je tužitelj pretrpio primarni intenzivan i kratkotrajan strah u trenutku štetnog događaja, sekundarni jačeg intenziteta 1-2 dana, srednjeg intenziteta tokom 2 tjedna uz preglede, obavljanje fizikalnih terapija, obavljanje dijagnostičkih procedura te blažeg 2 tjedna uz posjete liječniku, specijalistima, zabrinutost za egzistenciju, zabrinutost za ishod liječenja. Vještak navodi kako je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć 2 tjedna po 2 sata dnevno te još 1 tjedan 1 sat dnevno radi imobilizacije, nemogućnosti podizanja i nošenja tereta, odlaska u kupovinu, čišćenja u održavanju kućanstva i slično. Također, vještak navodi kako kod tužitelja nema zaostalih trajnih smanjenja životnih aktivnosti niti zaostale naruženosti kao posljedica štetnog događaja. Završetkom liječenja vještak smatra završene fizikalne terapije 20. svibnja 2022.
12. Tužitelj je podneskom od 3. siječnja 2025. prigovorio izrađenom nalazu i mišljenju slijedom čega je vještak dr. Šime Mijić dao usmeno obrazloženje na ročištu održanom dana 10. ožujka 2025. kojom prilikom je istaknuo kako ocjenu jačih bolova jačeg intenziteta kratkotrajno temelji na postojećoj medicinskoj dokumentaciji, a i ukupnom zdravstvenom stanju pacijenta. Kod pojašnjenja nalaza zavoda za hitnu medicinu u kojem stoji "površinska ozljeda, ozljeda nije značajna" navodi kako takva kvalifikacija ne ide pod jači, već srednji ili slabiji intenzitet. Strah srednjeg intenziteta je cijenio kroz dva tjedna, tijekom pregleda, obavljanja terapija i dijagnostičkih procedura dok je upravo radi tih okolnosti primarni i sekundarni strah karakterizirao kao što je izneseno u nalazu i mišljenju da je primarni strah bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja. Navodi da je u ta dva i pol mjeseca liječenja pacijent proveo jedan ciklus fizikalne terapije kao i da je tužitelj do kraja liječenja osjećao povremeni oscilirajući strah i fizičke bolove do kraja liječenja 20. svibnja 2022. U odnosu na pitanje tužitelja, s obzirom da se žali na povremene bolove kralježnice u trenutku pregleda, a da se nakon završenih fizikalnih terapija pacijent nije javio liječniku kojima bi se žalio na tegobe u odnosu na to pitanje zaključio je kao u pisanom nalazu i mišljenju.
13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Šime Mijića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i pregled tužitelja kao i zdravstveni karton tužitelja, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.
14. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede i psihičke tegobe koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda i psihičkih tegoba dao ocjenu fizičkih bolova, straha, te potrebu i opseg tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo uz napomenu kako stranke nisu nakon usmenog obrazloženja vještaka isticale daljnje primjedbe i prigovore.
15. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).
16. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.
17. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah, budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
18. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.
19. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je isti zadobio ozljede koje su zahtijevale od tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha i fizičkih bolova.
20. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, te pretrpljeni strah prema utvrđenju vještaka dr. Šime Mijića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova, te straha, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 2.684,95 eura (na ime pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha), umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.459,95 eura kako je to prethodno navedeno, čime tužitelju pripada pravo na isplatu daljnjeg iznosa od 1.225,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I. izreke.
21. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.
22. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 184,95 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.
23. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 5,2 eura.
24. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 35 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani, te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 5,2 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 184,95 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu u visini od 9,95 eura, čime je tužitelju dosuđen iznos od 175,00 eura kako je to odlučeno kao pod toč. I. izreke.
25. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ukupnog iznosa od 1.400,00 eura koji iznos je tužitelju i dosudio kako je to prethodno pojašnjeno u točki 20. i 24. obrazloženja, čime je odlučeno kao u točki I. izreke.
26. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.
27. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
28. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev od 26. kolovoza 2022. koji je putem e-mail korespondencije dostavljen tuženiku i 26. kolovoza 2022. i 13. rujna 2022. te čiji primitak je tuženik potvrdio odgovorom sa lista 34 spisa i gdje je naznačio kako se referiraju na odštetni zahtjev tužitelja od 26. kolovoza 2022.
29. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 10. svibnja 2022. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužitelj pravilno i zatražio, te su zakonske zatezne kamate dosuđene tužitelju od 13. rujna 2022. čime je odlučeno kao u točki I. izreke.
30. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužitelj navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 13. rujna 2022.
31. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).
32. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dakle u cijelosti čime se odluka o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.400,00 eura dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.379,64 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 12.2.2024., 3.1.2025., 2.6.2025., potom za pristup na ročište dana 11.3.2024., 10.3.20245. i 9.6.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura (izrada pisanog nalaza i mišljenja, te dopunsko usmeno očitovanje) kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), što prema uspjehu tužitelja u sporu iznosi 2.379,64 eura, čime je odlučeno kao pod toč. II. rješenja u odnosu na trošak tužitelja i u točki III. rješenja u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.
33. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
34. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 26.7.2023., 8.4.2024. i 8.1.2025. obzirom se radi o dokazu uplate troškova, a što sud utvrđuje uvidom u novčane obveze stranaka putem e-spisa ili putem računovodstva ovog suda čime navedeni trošak nije nužan za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Nadalje, tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom stranka sukladno čl. 335. st. 10. ZPP-a ima mogućnost preuzeti objavljenu presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda, čime sud navedeni trošak ne smatra opravdanim i nužnim za postupak u smislu čl. 155. ZPP-a.
Zagreb, 13. kolovoza 2025.
Sudac:
Boška Pavičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu
2. tuženiku po pun.
3. spis
U Zagrebu, dana 13. kolovoza 2025. godine
Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja
