Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4682/2023-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KEMIKA d.d., Zagreb, Heinzelova 53, OIB 38181641213, kojeg zastupa opunomoćenik Nino Martinović, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 55, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička c. 80, OIB 59951999361 (ranije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78), radi zahtjeva za povrat vodnog doprinosa,12. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/23-02/245, URBROJ: 517-09- 2-23-3 od 31. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-325-08/23-02/245, URBROJ: 517-09-2-23-3 od 31. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „Zagrebačko prisavlje“ KLASA: UP/I-325- 08/13-01/0019557, URBROJ: 374-3501-2-23-14 od 26. svibnja 2023.

2. Rješenjem Hrvatskih voda Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „Zagrebačko prisavlje“ (dalje: Hrvatske vode) KLASA: UP/I-325-08/13-01/0019557, URBROJ: 374-3501-2-23-14 od 26. svibnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za povratom uplaćenog iznosa vodnoga doprinosa prema rješenju Hrvatskih voda o obračunu vodnoga doprinosa KLASA: UP/I-325-08/13-01/0019557 URBROJ: 374- 3501-2-13-4 od 24. prosinca 2013. za proizvodno poslovnu i skladišnu građevinu na lokaciji N.Š. Zrinskoga, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje: Nekretnina).

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanih akata u cijelosti, ističe da je tužitelju kao vlasniku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i investitoru, izdana građevinska dozvola od strane Ministarstva graditeljstva, prostornoga uređenja, Uprave za dozvole državnog značaja KLASA: UP/I-361-03/13-01/109 URBROJ: 531-04-1-2-1-1173-14- 23 od 26. veljače 2014., pravomoćna dana 10. travnja 2014., za gradnju proizvodno poslovnog i skladišnog objekta na predmetnoj Nekretnini. Obzirom na navedeno, Hrvatske vode su 24. prosinca 2013. donijele rješenje o obračunu vodnog doprinosa KLASA: UP/I-325-08/13-01/0019557 URBROJ: 374-3501-2-13-4 kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja vodnog doprinosa za predmetnu Nekretninu, u iznosu od 62.430,14 kn, a koji iznos je tužitelj platio 24.siječnja 2014. Ističe da kada je 2017. godine htio pristupiti gradnji na navedenoj parceli da je uvidio da mu je izdana građevinska dozvola od 26. veljače 2014. istekla jer je ista izdana po starom Zakonu o prostornom uređenju i gradnji po kojem je građevinska dozvola vrijedila 2 (dvije) godine, iako je dana 01. siječnja 2014. stupio na snagu Zakon o gradnji koji određuje važenje građevinske dozvole od 3 (tri) godine. Budući da nije započeta niti izvršena gradnja, tužitelj je kao investitor morao ishoditi novu građevinsku dozvolu. Nova građevinska dozvola izdana mu je od strane Zagrebačke županije Grada Samobora, Upravnog odjela za provođenje prostornog uređenja i gradnju 10. prosinca 2021.

KLASA: UP/I-361-03/19-01/000169 URBROJ: 238/27-08/4-21-0025 kojom se odobrava tužitelju građenje proizvodno poslovne i skladišne građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ulica N. Š. Zrinskog, Samobor, a ista je postala pravomoćna 14. siječnja 2022. Sukladno izdanoj novoj građevinskoj dozvoli, Hrvatske vode su 08. veljače 2023. donijele rješenje o obračunu vodnog doprinosa KLASA: UP/I-325-10/22- 01/0003505 URBROJ: 374-3501-2-23-3 kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja vodnoga doprinosa za građevinu proizvodno poslovne i skladišne namjene na predmetnoj Nekretnini u iznosu od 6.444,08 eura/48.552,92 kn. Navodi da je po primitku novog rješenja od 08. veljače 2023., dana 24. veljače 2023. izjavio Hrvatskim vodama žalbu zajedno sa zahtjevom za povrat više uplaćenog vodnog doprinosa, temeljem članka 16. Pravilnika o obračunu i naknadi vodnog doprinosa („Narodne novine“ 107/2014), budući da je za gradnju na istoj čestici za gotovo istu građevinu već plaćen vodni doprinos po rješenju od 24. prosinca 2013. u iznosu od 62.430,14 kn/8.285,90 eura pa se potražuje isplata razlike od 1.841,82 eura/13.877,22 kn. Nastavno, navodi kako su ga po primitku zahtjeva za povratom više uplaćenog iznosa i žalbe na rješenje od 08. veljače 2023. Hrvatske vode kontaktirale telefonskim putem od strane referentice koja vodi taj predmet. Ističe kako mu je ista rekla kako postupanje Hrvatskih voda u takvim slučajevima zahtjeva plaćanje po novom rješenju jer će se u protivnom ići u prisilnu naplatu, budući da izjavljena žalba nema odgodni učinak, pa je potrebno izvršiti plaćanje po novom rješenju i podnijeti zahtjev za povrat ranije uplaćenog vodnog doprinosa jer je to jedina procedura u takvim slučajevima. Navodi da je, postupajući u dobroj vjeri, slijedom navedene telefonske upute, u cilju što bržeg rješenja nastale situacije i pod prijetnjom ovrhe, 1. ožujka 2023. podnio još jedan, novi zahtjev za povrat prvotno uplaćenog vodnog doprinosa u iznosu od 62.430,14 kn/8.285,90 eura, povukao žalbu izjavljenu dana 24. veljače 2023. na drugo rješenje Hrvatskih voda od 8. veljače 2023. te pod prijetnjom prisilne naplate dana 13. ožujka 2023. izvršio još jedanput plaćanje vodnog doprinosa po rješenju KLASA: UP/I-325- 10/22-01/0003505 URBROJ: 374-3501-2-23-3 od 08. veljače 2023. Nadalje, ističe da su Hrvatske vode 26. svibnja 2023. postupajući po zahtjevu tužitelja za povrat vodnog doprinosa, donijele rješenje KLASA: UP/I-325-08/13-01/0019557 URBROJ: 374-3501- 2-23-14 kojim rješenjem je odbijen zahtjev za povratom uplaćenog iznosa vodnog doprinosa radi zastare koja je nastupila 31. prosinca 2022. Također, ističe da je po njegovoj žalbi protiv navedenog rješenja Hrvatskih voda, tuženik donio osporavano rješenje UP/II-325-08/23-02/245, URBROJ: 517-09-2-23-3 od 31. kolovoza 2023. kojim je odbijena žalba tužitelja radi zastare zahtjeva za povrat, dok po njegovom zahtjevu za povrat razlike uplaćenog iznosa vodnoga doprinosa od 24. veljače 2023. Hrvatske vode nisu postupale, a niti je drugostupanjsko tijelo razmatralo ovu činjenicu. Slijedom navedenog, smatra da je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno načelo pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) iz razloga što su Hrvatske vode dale krivu i pogrešnu uputu i navele stranku na postupanje koje je za nju štetno kada su tražili od tužitelja da povuče izjavljenu žalbu protiv novog rješenja o vodnom doprinosu iz 2023. iako su tada imali sve informacije i saznanja da je vodni doprinos za istu građevinu na istoj čestici plaćen još 2014. te tražili da se pod prijetnjom ovrhe izvrši ponovna uplata vodnoga doprinosa po novom rješenju iz 2023., a da će se povrat doprinosa plaćenog još 2014. riješiti po posebnom zahtjevu za povrat vodnog doprinosa, čime su Hrvatske vode pogrešno primijenile materijalno pravo i pogrešno postupale u odnosu na zahtjev obveznika kojim se tražilo da se prizna uplaćeni vodni doprinos po novom rješenju čime je došlo do teške povrede načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članka 6. stavka 2. ZUP-a. Navodi da je člankom 16. Pravilnika o obračunu i naplati vodnog doprinosa određeno da će se obvezniku kojem istekne akt za građenje, a građenje nije započeo, vratiti nominalni iznos vodnoga doprinosa, odnosno razlika više uplaćenog vodnoga doprinosa bez uvećanja za zateznu kamatu. Navedena odredba jasno upućuje da se jednom uplaćeni vodni doprinos kad su ispunjeni propisani uvjeti ne naplaćuje ponovo već se isti obračunava, a razlika se vraća. Ističe da je, osim navedenog, u vezi iste gradnje i istih građevinskih dozvola, tužitelj izvršio plaćanje i komunalnog doprinosa Gradu Samoboru i to prema rješenju od 05. prosinca 2013., a kada je prema novoj građevinskoj dozvoli Grad Samobor donio novo rješenje o plaćanju komunalnog doprinosa ( rješenje od 12. srpnja 2022.) povodom izjavljene žalbe na to rješenje istu je tretirao kao prijedlog za obnovu postupka te dana 25. srpnja 2022. donio novo rješenje kojim je utvrdio da tužitelj nema obvezu plaćanja komunalnog doprinosa budući da je isti već plaćen po rješenju iz 2013. Smatra da su Hrvatske vode raspolagale svim relevantnim činjenicama te bile obvezene razmotriti sve zahtjeve obveznika, spojiti ih u jedan postupak i u odnosu na oba donesena rješenja (rješenje od 24. prosinca 2013. i rješenje od 8. veljače 2023.), riješiti zahtjeve obveznika jednim rješenjem, sukladno zakonu i utvrditi da je već plaćen vodni doprinos, budući da se radi o istom obvezniku, istoj građevinskoj čestici i identičnom građevinskom zahvatu, pa su shodno tome, morale po službenoj dužnosti izmijeniti svoje rješenje od 8. veljače 2023. na način da utvrde visinu vodnog doprinosa prema novoj građevinskoj dozvoli, utvrditi da je isti plaćen u određenom iznosu, a razliku više uplaćenog vodnog doprinosa vratiti obvezniku ili odbiti zahtjev za razliku više uplaćenog iznosa zastare. Sukladno navedenome, smatra da su zbog navedenog krivog postupanja upravnog tijela i pogrešne upute dovele do situacije da je obvezniku dva puta naplaćen vodni doprinos, odnosno da upravno tijelo koje vodi postupak po službenoj dužnosti nije smjelo niti imalo ovlaštenja izvršiti i/ili tražiti naplatu vodnog doprinosa koji je već bio plaćen, bez obzira kada on bio plaćen, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 16. Pravilnika o obračunu i naplati vodnog doprinosa. Predlaže poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela te da se naloži prvostupanjskom javnopravnom tijelu da provede objedinjeni postupak po zahtjevima tužitelja u odnosu na prvotno uplaćeni vodni doprinos po rješenju Hrvatskih voda od 24. prosinca 2013. i 8. veljače 2023.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/24. - dalje: ZUS) te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.

6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju izdana građevinska dozvola od strane Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/I-361-03/13- 01/109 URBROJ: 531-04-1-2-1-1173-14-23 od 26. veljače 2014., pravomoćna dana 10. travnja 2014., za gradnju proizvodno poslovnog i skladišnog objekta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ulica N. Š. Zrinskog, Samobor. Slijedom navedenog, Hrvatske vode su 24. prosinca 2013. donijele rješenje o obračunu vodnog doprinosa KLASA: UP/I-325-08/13-01/0019557 URBROJ: 374-3501-2-23-14 kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja vodnog doprinosa za proizvodno poslovnu i skladišnu građevinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ulica N. Š. Zrinskoga, Samobor, u iznosu od 62.430,14 kn, a koji iznos je tužitelj platio 24. siječnja 2014. Tužitelj nije započeo gradnju na predmetnoj Nekretnini temeljem izdane građevinske dozvole.

8.1. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju izdana nova građevinska dozvola od strane Zagrebačke županije, Grada Samobora, Upravnog odjela za provođenje dokumenata prostornog uređenja i gradnju 10. prosinca 2021.

8.2. Nakon što je dobio drugo rješenje o obračunu vodnog doprinosa od 8. veljače 2023., tužitelj je dana 24. veljače 2023. podnio zahtjev za povrat više uplaćenog vodnog doprinosa u iznosu 1.841,82 eura / 13.877,22 kn budući da je vodni doprinos plaćen po prvom rješenju od 24. prosinca 2013. u iznosu 62.460,14 kn / 8.285,90 eura pa potražuje isplatu razlike od 1.841,82 eura / 13.877,22 kn.

8.3. Tužitelj je dana 24. veljače 2023. istodobno sa zahtjevom za povrat više uplaćenog vodnog doprinosa, podnio i žalbu na drugo rješenje Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-10/22-01/0003505 URBROJ: 374-3501-2-23-3 od 08. veljače 2023., a koju žalbu je povukao 1. ožujka 2023.

8.4. Tužitelj je dana 1. ožujka 2023. podnio Hrvatskim vodama zahtjev za povrat uplaćenog vodnog doprinosa u iznosu od 8.285,90 eura / 62.430,14 kn, koji iznos je plaćen po prvom rješenju od 24. prosinca 2013.

8.5. Tužitelj je dana 13. ožujka 2023. platio vodni doprinos po drugom rješenju Hrvatskih voda od 8. veljače 2023. u iznosu od 6.444,08 eura / 48.552,92 kn.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povratom prvo uplaćenog iznosa vodnoga doprinosa od 8.285,90 eura / 62.430,14 kn prema rješenju Hrvatskih voda o obračunu vodnoga doprinosa KLASA: UP/I-325-08/13-01/0019557 URBROJ: 374-3501-2-13-4 od 24. prosinca 2013. za proizvodno poslovnu i skladišnu građevinu na lokaciji N.Š. Zrinskoga, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem Hrvatskih voda odbijen zahtjev tužitelja za povratom uplaćenog iznosa vodnoga doprinosa prema rješenju Hrvatskih voda o obračunu vodnoga doprinosa KLASA: UP/I-325-

08/13-01/0019557 URBROJ: 374-3501-2-13-4 od 24. prosinca 2013. za proizvodno poslovnu i skladišnu građevinu na lokaciji N.Š. Zrinskoga, Samobor, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz razloga nastupa zastare prava na povrat. Tužitelj je izjavio žalbu na citirano rješenje te je tuženik osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelju istekao akt kojim se odobrava građenje - građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03/13-01/109, URBROJ: 531-04-1- 2-1-1173-14-23 od 26. veljače 2014. te da je tužitelj platio iznos vodnoga doprinosa temeljem izdanog rješenja.

12. Međutim, sporno je da li je nastupila zastara prava za podnošenje zahtjeva za povratom plaćenog vodnog doprinosa te da li je javnopravno tijelo ispravno postupilo kada je odbilo žalbu tužitelja.

13. Sukladno članku 16. stavku 1. Pravilnika o obračunu i naplati vodnog doprinosa ("Narodne novine“, br. 153/2009 i 56/2013), obveznik kojem istekne akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje, a građenje nije započeo ili mu se akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje izvršno i/ili pravomoćno ukine, poništi ili proglasi ništavim, tako da za naredni zahvat na građevini za koju je u cijelosti ili djelomično naplaćen vodni doprinos mora ponovno ishoditi akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje, na njegov zahtjev vratit će se nominalni iznos vodnoga doprinosa, odnosno razlika više uplaćenog vodnoga doprinosa bez uvećanja za zateznu kamatu.

14. Odredbom članka 74. stavka 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine" br. 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19. - dalje: ZFVG) određeno je da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. ovoga članka, primjenjuje Opći porezni zakon.

15. Odredbom članka 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. - dalje: OPZ) propisano je da pravo poreznog obveznika na povrat poreza zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

16. Odredbom članka 108. stavka 5. OPZ-a određeno je da zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.

17. U ovom predmetu, tužitelj je dana 1. ožujka 2023. podnio zahtjev za povrat plaćenog vodnog doprinosa koji je plaćen temeljem rješenja o obračunu vodnog doprinosa KLASA: UP/I-325-08/13-01/0019557 URBROJ: 374-3501-2-13-4 kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja vodnog doprinosa za proizvodno poslovnu i skladišnu građevinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ulica N. Š. Zrinskog, Samobor, u iznosu od 62.430,14 kn, a koji iznos je tužitelj platio 24. siječnja 2014. Predmetni vodni doprinos plaćen je sukladno izdanoj građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I-361-03/13- 01/109 URBROJ: 531-04-1-2-1-1173-14-23 od 26. veljače 2014., pravomoćna dana 10. travnja 2014., a koja je prestala važiti 10. travnja 2016. Slijedom navedenog, sud nalazi kako je tuženik ispravno utvrdio da je tužitelju nesporno dana 10. travnja 2016. istekao akt kojim se odobrava građenje te da je zastara prava na povrat u predmetnom postupku počela teći 1. siječnja 2017. i nastupila je dana 1. siječnja 2023. sukladno odredbi članka 108. stavku 5. OPZ-a. Naime, tužitelj je stekao pravo na podnošenje zahtjeva za povrat s danom 01. siječnja 2017. te je mogao sve do 1. siječnja 2023. podnijeti zahtjev za povrat, ali to nije učinio, odnosno zahtjev za povrat je podnio 1. ožujka 2023., nakon nastupa zastare.

18. Sukladno članku 44. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21., dalje: ZUP) dvije upravne stvari ili više njih zaključkom se mogu spojiti u jedan postupak, ako se prava ili obveze stranaka temelje na istoj pravnoj osnovi i na istom ili sličnom činjeničnom stanju, a javnopravno tijelo koje vodi postupak stvarno je i mjesno nadležno za vođenje svih tih postupaka.

19. U odnosu na tužiteljev prigovor da su Hrvatske vode bile obvezne razmotriti sve zahtjeve obveznika, spojiti ih u jedan postupak i u odnosu na oba donesena rješenja ( rješenje od 24. prosinca 2013. i rješenje od 8. veljače 2023.) riješiti zahtjeve obveznika jednim rješenjem sud nalazi kako navedena zakonska odredba ne određuje dužnost javnopravnog tijela da spoji postupke u jedan postupak.

20. Nastavno, u odnosu na tužiteljev prigovor kako je u vezi iste gradnje i istih građevinskih dozvola izvršio plaćanje komunalnog doprinosa Gradu Samoboru i to prema prvom izdanom rješenju od 5. prosinca 2013., a kada je po novoj građevinskoj dozvoli Grad Samobor donio drugo rješenje o plaćanju komunalnog doprinosa od 12. srpnja 2022., tužitelj je na isto izjavio žalbu te je Grad Samobor povodom izjavljene žalbe na to rješenje istu tretirao kao prijedlog za obnovu postupka i dana 25. srpnja 2022. donio novo rješenje kojim je utvrdio da tužitelj nema obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, budući je isti već plaćen po prvom izdanom rješenju iz 2013., Sud nalazi kako je u ovom slučaju tužitelj prvo 24. veljače 2023. izjavio žalbu na drugo rješenje Hrvatskih voda od 8. veljače 2023., a zatim istu povukao dana 1. ožujka 2023. i time onemogućio javnopravnom tijelu da odluči o žalbi, podredno da eventualno izjavljenu žalbu tretira kao obnovu postupka, a koja odluka bi po podnošenju upravne tužbe mogla biti preispitana i od strane Upravnog suda.

21. Kako su činjenice koje su relevantne za odluku u postupku koji je prethodio sporu nesporno utvrđene, to Sud nije cijenio opravdanim izvoditi predloženi dokaz saslušanjem predloženog svjedoka PU jer s obzirom na naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje, izvođenje predloženog dokaza ne bi bilo dovelo do drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

22. Sukladno navedenom, prvostupanjsko tijelo je ispravno riješilo kada je odbilo zahtjev tužitelja za povratom uplaćenog iznosa vodnoga doprinosa te je tuženik, također, u osporenom rješenju pravilno odgovorio na žalbene navode koje tužitelj ponavlja u ovoj tužbi i pravilno se pozvao na zakonske odredbe navedene u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu.

23. Kako je činjenično stanje u upravnom postupku pravilno utvrđeno i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, te je osporeno rješenje sastavljeno u skladu s člankom 98. ZUP-a ovaj sud ocjenjuje provedeni postupak i osporeno rješenje zakonitim.

24. Stoga je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Nino Martinović, Zagreb, Gajeva 55 – putem e-kom.

2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička c. 80 – putem e-kom.

3. U spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte