Poslovni broj: Pn-15/2021-61

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužiteljice ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Jurić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 30. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 1.111,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u iznosu od 3.399,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2020. do isplate, kao i isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 1.111,11 eura od 11. prosinca 2020. do 10. veljače 2021.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 246,82 eura sa zateznom kamatom koja teče od 11. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 277,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja u iznosu od 199,08

eura sa zakonskom zateznom kamatom.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 10. veljače 2021. i tijekom postupka tvrdi da je 8. srpnja 2020. sudjelovala u prometnoj nezgodi kao pješak do koje je došlo odgovornošću osiguranice tuženika ZH na način da ju je ista prilikom upravljanja osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] udarila, a radi čega se protiv osiguranice tuženika vodio i kazneni postupak. Tvrdi da je uslijed navedenog zadobila teške tjelesne ozljede u vidu kontuzije mozga, otvorene rane glave, prijeloma okcipitalne kosti lijevo te potresa mozga uz trzajnu ozljedu vrata te posljedicu gubitka njuha, radi čega je bila i hospitalizirana te podvrgnuta brojnim liječničkim pregledima i pretragama, trpjela znatne bolove, strah te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, uz ostatak naruženja. Navodi da je radi kvalitetnije i brže terapije, a time i smanjena posljedica štetnog događaja, osobno podmirila i dio troškova liječenja.

1.2. Navodi da se tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom 11. prosinca 2020.

1.3. Konačno određenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.510,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2020., imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 524,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2020. godine, imovinske štete u vidu troška liječenja u iznosu od 199,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja računa, sve uz obvezu nadoknade troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje da je vozilo njegovog osiguranika uzrokovalo prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljica ozlijeđena no smatra da je tužiteljica pretežito suodgovorna za predmetni štetni događaj jer je istupila na kolnik na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza, uz mogućnost uočavanja vozila u nailasku. Ukazuje da je tužiteljici prije pokretanja ovog postupka platio nesporan iznos štete od 18.250,00 kuna i to 18.000,00 kuna neimovinske štete te 250,00 kuna imovinske štete zbog tuđe pomoći njege. Osporava visinu tražene naknade neimovinske štete i štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege kao neprimjerenu prema važećoj sudskoj praksi, dok u cijelosti osporava opravdanost troška liječenja izvan troškova koje pokriva zdravstveno osiguranje. U odnosu na tijek zateznih kamata smatrajući da ne može doći u zakašnjenje dok još ne zna svoju obvezu, konkretno dok liječenje nije dovršeno i dok nije utvrđena cijena tuđe pomoći i njege, za koju ukazuje da tužiteljica ne dokazuje da je isti trošak imala.

2.2. Slijedom navedenog, tuženik osporava visinu potraživanja tužiteljice, uzimajući u obzir ozljede tužiteljice, tijek liječenja i potrebu za tuđom pomoći i njegom, kao i tijek traženih zateznih kamata, radi čega predlaže odbiti zahtjev tužiteljice i istoj naložiti da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

3.1. Na glavnoj raspravi su pročitani liječnički nalazi, otpusna pisma, presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-533/2014 od 20. kolovoza 2014., potvrda Sveučilišta u Dubrovniku od 1. veljače 2008., Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 8. veljače 2021., dopis tuženika od 8. veljače 2021., odštetni zahtjev, račun Poliklinike Marin med, spis ovog suda poslovni broj K-382/2020, dopis HZMO od 18. svibnja 2023., saslušani su svjedoci PH i HH te tužiteljica osobno, provedeno je prometno vještačenje, kao i medicinsko vještačenje.

3.2. Obzirom su odlučne sporne činjenice utvrđene temeljem navedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

4. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13 i 70/19; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužiteljice djelomično osnovani.

5. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje te imovinske štete u vidu troška tuđe pomoći i njege, a sve u vezi prometne nezgode od 8. srpnja 2020. u kojoj su sudjelovali tužiteljica, kao pješakinja, te osiguranica tuženika kao vozačica osobnog vozila.

6. Između stranaka nije sporno:

- nastanak štetnog događaj,

- odgovornost osiguranice tuženika za nastanak štetnog događaja,

- da je tužiteljica uslijed štetnog događaja pretrpjela ozljede i da je uslijed istih imala neimovinsku i imovinsku štetu,

- da se tužiteljica obratila tuženiku radi naknade štete,

- da je tuženik prije pokretanja ovog postupka isplatio tužiteljici 18.000,00 kuna neimovinske štete te 250,00 kuna imovinske štete zbog tuđe pomoći njege.

7. Sporno je između stranaka:

- je li tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnog događaja i u kojem omjeru,

- trajanje potrebe za tuđom pomoć i njegom i cijena takve usluge,

- opravdanost korištenja zdravstvenih usluga izvan sustava pokrića od strane zdravstvenog osiguranja,

- sama visina nastale štete,

- tijek zateznih kamata na dospjelu štetu.

8.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine ¨ broj 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8.2. Nadalje, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

8.3. Konačno, čl. 1092. ZOO-a je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

9. Člankom 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) je propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona (konkretno, nesporno osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama - osiguranje od automobilske odgovornosti) oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

10. Sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama, jasno je da je tuženik, kao nesporni osiguratelj osobe koja je kao vlasnica/korisnica vozila prouročila štetni događaj, dužan tužiteljici, kao osobi kojoj je nanesena tjelesna ozljeda i narušeno zdravlje, nadoknaditi nastalu neimovinsku i imovinsku štetu, s tim da sama visina naknade štete tužiteljici kao oštećeniku ovisi i o tome je li ona svojim radnjama pridonijela nastanku ili povećanju štete.

11.1. Iz iskaza tužiteljice i MH, sudionica samog događaja, proizlazi da se udar dogodio na dijelu ceste koji je inače pregledan, na kojem se nalazi priključak sa susjedne makadamske ceste na glavnu cestu koja je jednosmjerna, u trenutku kada je HH sa vozilom izašla na glavnu cestu, dok se tužiteljica tada nalazila na dijelu glavne ceste označenom slovom X u smislu zabrane parkiranja jer je tu priključak na glavnu cestu. Tužiteljica tvrdi da je nakon udara pošla dva do tri koraka unazad i pala, dok CH navodi da je tužiteljicu udarila prednjim dijelom vozila u trenutku kada je tek krenula, dok obje iskazuju da CH evidentno nije vidjela tužiteljicu neposredno prije udara, a tužiteljica da je neposredno prije udara s kćerkom (svjedokinjom PH) prešla put i krenula prema svom autu, s tim da se u trenutku udara nalazila na opisanom dijelu ceste.

11.2. Iz navedenih iskaza, a u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, proizlazi da se sam udar dogodio na cesti, na mjestu priključenja makadamskog puta na istu, a na dijelu na kojem ne postoji pješački prijelaz.

11.3. Pri tome se napominje da iskaz svjedokinje PH u dijelu u kojem iskazuju o samom načinu nastanka štetnog događaja nije prihvaćen jer ista nije osobno vidjela udar, a iskazuje različito od tužiteljice i ZH koje su sudjelovale u događaju.

12. Stalni sudski vještak prometne struke dipl. ing. ĐH, u pisanom nalazu i mišljenju sastavljenom temeljem policijskog zapisnika o događaju te temeljem pregleda spisa ovog suda poslovni broj K-382/2020, jasno prikazuje da se udar dogodio na samom kolniku prilikom skretanja vozila u jednosmjernoj ulici, da se tužiteljica nalazila na kolniku s lijeve strane (suprotnog smjera kretanja), da se na kolniku nije nalazio pješački prijelaz, da je CH vozila brzinom od oko 20 km/h, a mišljenja je da su i vozačica i pješakinja mogle uočiti jedna drugu te da do udara ne bi došlo da je tužiteljica odustala od prelaska i propustila vozila, odnosno da je CH odustala od skretanja u lijevo.

13. Obzirom je prethodno navedeni vještak umro prije mogućnosti odgovora na prigovore stranaka, provedeno je dopunsko prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. BH te isti nalazi da je u trenutku prometne nesreće mogućnost uočavanja za oba sudionika bila veća od 20 metara, da se HH kretala brzinom od 22,17 km/h, a tužiteljica brzinom 6,5 km/h, da je tužiteljici od početka samog kolnika do mjesta udara bio potreban put od oko 2,8 metara koji je prešla za 1,55 sekundi, da je tužiteljica u trenutku udara bila okrenuta prema vozilu, da je u trenutku stupanja vozila na kolničku površinu tužiteljica već bila na kolniku i da ju je vozačica mogla uočiti te propustiti, čime bi se izbjegao udar, kao što je i tužiteljica mogla uočiti vozilo na početku prelaska kolničke površine u početnoj fazi priključivanja te isto propustiti, čime bi se sraz izbjegao.

14. Temeljem prethodno navedenih stručnih mišljenja sudskih vještaka, a u vezi sa samim iskazima sudionika nezgode, zaključak je ovog suda da do nezgode ne bi došlo da su obje sudionice poštivale prometna pravila i primijenile dužnu pažnju koja se zahtjeva od svih sudionika u prometu, da su obje mogle pravovremeno i primjereno reagirati i da u tom slučaju ne bi došlo do udara, a kako niti jedna od njih nije postupila na način koji se u danim okolnostima očekuje od prosječnog sudionika prometa, u smislu vozača koji uoči pješaka na kolniku, kao i pješaka koji uoči nadolazeće auto, pa kako niti jedna od njih nije reagirala zaustavljanjem radnje u prometu, uz znanje o mogućim posljedicama, ocjena je ovog suda da su podjednako odgovorne za nastanak štetnog događaja, tužiteljica kao pješak koji prelazi kolnik na neobilježenom dijelu i to kolnik na kojem se nalazi vozilo u kretanju, sa smjerom kretanja prema njoj, te HH kao vozačica vozila na kolniku na kojem može uočiti pješaka, obzirom do udara ne bi došlo da je ijedna od njih reagirala primjereno prometnoj situaciji, uz poštivanje prometnih pravila, prvenstveno obveze kretanja sukladno uvjetima na cesti.

15.1. Iz dostavljene medicinske dokumentacije, iskaza tužiteljice te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijaliste sudske medicine dr. med. Velibora Puzovića, a kojem nalazu i mišljenju stranke ne prigovaraju, ovaj sud prihvaća kao jasno i potpuno, utemeljeno na medicinskoj dokumentaciji u spisu i dano temeljem osobnog pregleda tužiteljice, jasno proizlazi da je tužiteljica u predmetno nezgodi zadobila ranu razderotinu u zatiljnom području, krvni podljev mekog oglavka u zatiljnom području lijevo, oguljotine na desnoj nadlaktici, prijelom ploče zatiljne kosti bez pomaka, nagnječenje mozga u desnom čeonom i desnom sljepočnom području te istegnuće mišićno vrata, uz gubitak njuha koji je u vezi s ozljedama središnjeg živčanog sustava.

15.2. Vještak medicinske struke nalazi da je tužiteljica uslijed zadobivenih ozljeda, nakon događaja, bila hospitalizirana u Općoj bolnici Dubrovnik od 8. srpnja 2020. do 13. srpnja 2020., da je liječenje provedeno konzervativno, da su svi medicinski postupci i tijek dijagnostike te liječenja protekli na uobičajeni način te da je liječenje dovršeno početkom 2021. uz zaostale trajne posljedice.

15.3. Nalazi da je tužiteljica uslijed ozljeđivanja trpjela strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja koji je bio jakog intenziteta 3-5 dana, srednjeg oko 2 tjedna, a slabog intenziteta oko 4-6 tjedana, da je pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 3-5 dana, srednjeg u trajanju 8-10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko mjesec dana, dok su bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati u smanjenje životne aktivnosti koju procjenjuje u postotku od 18 % uslijed nedostatka njuha, smanjene pokretljivosti vratne kralježnice lakog stupnja te povremenih bolova.

15.4. Uz prethodno navedeno, vještak nalazi da kod tužiteljice nema naruženosti povezane s predmetnim događajem, dok u odnosu na tuđu pomoć i njegu navodi da je tužiteljici ista bila potrebna oko tjedan dana po 8 sati dnevno, naredna 2 tjedna po 4 sata dnevno te konačno 2 tjedna po 2 sata dnevno.

16. Člankom 1100. st. 2. ZOO-a je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.1. Uzimajući u obzir opisane ozljede tužiteljice, strah i bolove koje je ista pretrpjela uslijed ozljeđivanja, vrstu i duljinu trajanja liječenja tužiteljice, posljedice koje su ove ozljede ostavile na njene životne aktivnosti, kao i da je tužiteljica 1975. godište, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ocjena je ovog suda da je u danim okolnostima primjereni iznos pravične naknada neimovinske štete zbog opisanih povreda prava osobnosti tužiteljice jednak novčanom ekvivalentu od 7.000,00 eura, no uzimajući u obzir da je tužiteljica doprinijela šteti u omjeru od 50%, kao i da joj je tuženik po ovoj osnovi isplatio iznos od 2.389,00 eura, ocjena je ovog suda da je tuženik zbog povrede prava osobnosti dužan tužiteljici nadoknaditi preostali iznos pravične naknade od 1.111,00 eura.

17.2. Pri tome se ukazuje da je navedena šteta nastala dovršetkom liječenja tužitelja, koje je vještak medicinske struke odredio kao početak 2021. godine, pa je stoga, temeljem čl. 1103. ZOO-a i čl. 29. ZOO-a, odlučeno da je tuženik istu dužan platiti od 10. veljače 2021., dana podnošenja tužbe jer točni datum dovršetka liječenja, time dospijeća štete nije određen, a tužiteljica je osnovu i visinu štete odredila podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari.

18.1. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete koja se očituje u potrebi za pružanjem tuđe pomoći i njege uslijed ozljeđivanja, iz uvjerljivog iskaza tužiteljice i njene kćerke PH te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljica trebala tuđu pomoć i njegu koju joj je pružala njena punoljetna kćerka, a koja joj je trebala tijekom liječenja i oporavka i to ukupnom trajanju od 140 sati.

18.2. U odnosu na cijenu sata pružene tuđe pomoći njege, pruženu od strane člana obitelji, ukazuje se da se navedena cijena sukladno važećoj sudskoj praksi određuje prema cijeni sata rada nekvalificiranog radnika, obzirom za pružanje takve njege nisu potrebna posebna stručna znanja niti stručne kvalifikacije, pored činjenice da član obitelj nije dužan pružati takvu pojačanu skrb, a pogotovo ne besplatno. Uzimajući u obzir da su prema dostavljenoj obavijesti Studentskog centra Dubrovnik, studenti kao nekvalificirani radnici i to još 2008. godine ostvarivali naknadu za rad po cijeni od 30 kuna na sat, time oko 4 eura za sat, ovaj sud je, primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a, ocijenio da je navedena cijena minimalna cijena rada nekvalificirane osobe u Dubrovniku tijekom 2020., kada je usluga pružena, a isto uzimajući u obzir da se radi o povremenim poslovima u gradu u Republici Hrvatskoj u kojem su troškovi života dugi niz godina notorno veći nego u drugim gradovima. Pri tome se napominje da bi provođenje vještačenja na navedenu okolnost bilo potpuno neekonomično obzirom na visinu zahtjeva.

18.3. Slijedom navedenog, tužiteljica po ovoj osnovi ima pravo potraživati iznos od ukupno 560,00 eura, no uzimajući u obzir da je tužiteljica doprinijela šteti u omjeru od 50%, kao i da joj je tuženik po ovoj osnovi isplatio iznos od 250,00 kuna/33,18 eura nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, tuženik je dužan tužiteljici platiti preostali iznos naknade štete od 246,82 eura.

18.4. Uz navedenog, tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a koji je prema priloženoj potvrdi o elektroničkoj pošiljci predan tuženiku 11. prosinca 2020., sukladno čl. 12. st. 6. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.), uzimajući u obzir da je tužiteljica ovaj vid štete tražila odštetnim zahtjevom i da je ista nastala prije podnošenja zahtjeva.

19. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu štete u vidu troškova liječenja, a koji se prema priloženim nalazima i računima odnose na trošak specijalističkog pregleda u Poliklinici Marinmed d.o.o. od strane liječnika specijaliste neurologije, ocjena je ovog suda da iz sadržaja nalaza Opće bolnice Dubrovnik i Poliklinike Marinmed d.o.o., a u vezi s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. med. Velibora Puzovića, u kojem navodi da je liječenje tužiteljice vršeno u Općoj bolnici Dubrovnik i to konzervativno, da tužiteljica nije dokazala da bi ovaj trošak bio potreban za smanjenje nastale štete. Dapače, iz priloženih nalaza je razvidno da se radi o kontrolnim pregledima postojećeg stanja i tumačenjem nalaza koji su napravljeni u Općoj bolnici Dubrovnik, a koju zdravstvenu zaštitu je tužiteljica mogla ostvariti kroz redovitu zdravstvenu skrb u Općoj bolnici Dubrovnik, o trošak zdravstvenog osiguranja. Obzirom na navedeno, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja/pregleda u privatnoj zdravstvenoj ustanovi.

20. Uzimajući u obzir djelomični uspjeh tužiteljice, a u vezi s činjenicom da je ista u pogledu osnove potraživanju uspjela u pretežitom dijelu, u pogledu visine zahtjeva u omjeru od 25 %, da su svi troškovi u postupku bili nužni, uz legitimna očekivanja stranaka radi ostvarenja pravne zaštite, primjenom čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP-a, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Dubrovnik, 12. kolovoza 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika