Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1500/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ivan Adžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB 52508873833, kojeg zastupa Miroslav Plašćar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7215/2024-9 od 27. svibnja 2025., 12. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana, preinačava se rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7215/2024-9 od 27. svibnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu (toč. III. izreke), tako da preinačeno sada glasi:

„Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju, pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR, još i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 12. kolovoza 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 94767/05, sklopljenog dana 16. studenog 2005. između prednika tuženika HVB SPLITSKA BANKA d.d. kao Kreditora i tužitelja ŽĆ kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 5. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00% (dva posto) od iznosa odobrenog kredita te se naplaćuje jednokratno odmah po potpisu Ugovora;

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, isplatiti tužitelju ŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 225,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2005. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 27. svibnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija odluku o trošku parničnog postupka u odbijajućem dijelu, sadržanu u toč. III. izreke presude prvostupanjskog suda, zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), a naročito zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu (toč. III. izreke) preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 125,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Ispitujući pobijano rješenje o trošku u odbijajućem dijelu, sadržano u toč. III. izreke prvostupanjske presude, u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti te postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a žalitelj niti ne upire žalbom na neku drugu bitnu povredu odredaba postupka.

5. Međutim, u pravu je žalitelj kada osporava pobijanu odluku o trošku u odbijajućem dijelu (toč. III. izreke), zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Ovo stoga što je, i po stavu ovog suda, prvostupanjski sud, određujući vrijednost predmeta spora pri odlučivanju o troškovima žalitelja, pogrešno primijenio odredbe Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018, 51/2023 – dalje: ZSP), koji je lex specialis u odnosu na Zakon o parničnom postupku, i to odredbu čl. 19. ZSP-a, kojom je propisano da u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 eura.

5.2. Osnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije uzeo u obzir zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti (točka I. izreke presude) prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, iako je tužitelj pod toč. I. tužbenog zahtjeva zatražio utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu potrošačkog kredita, a pod toč. II. tužbenog zahtjeva zatražio povrat te naplaćene naknade. Pri tome se žalitelj poziva na odluke Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1263/2022-3 od 16. veljače 2023. i Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1364/2022 od 16. rujna 2022. u istovrsnim predmetima te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-266/2006-2 od 19. lipnja 2006.

5.3. Naime, uvidom u spis predmeta ovaj sud je utvrdio da je tužitelj već u tužbi vrijednost predmeta spora naznačio u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti (toč. I. zahtjeva) iznosom od 1.327,23 eur, dok je u odnosu na zahtjev za isplatu naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu naplaćene naknade 225,50 eura, a koju vrijednost predmeta spora prvostupanjski sud nije rješenjem utvrdio tijekom postupka u drugom iznosu. Tuženik je također zahtjev za naknadu troška postupka na glavnoj raspravi od 12. svibnja 2025. specificirao upravo po naprijed navedenoj ukupnoj vrijednosti predmeta spora, potražujući za svaku radnju za zastupanje po punomoćniku 200 eura uvećano za PDV 25%, što proizlazi iz zapisnika na listu 32-33 spisa.

6. Odredbom čl. 37. st. 1. ZPP-a propisano je da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

7. Nadalje, osnovano žalitelj upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije bio potreban trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude od 27. svibnja 2025. te da je takav stav u suprotnosti sa sudskom praksom u istovrsnim predmetima, između ostalog i stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023., prema kojem stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Pri tome valja napomenuti da je pravo na naknadu troškova punomoćnika za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu i to upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja pa punomoćniku pripada taj trošak.

8. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kao i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa) i to Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 3., Tbr. 42., 48. i 50., a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od ukupno 1.552,33 eura, tužitelju je valjalo priznati, pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura, još i daljnjih 1.062,50 eura (za sastav tužbe, sastav podneska od 9. ožujka 2025., zastupanje na ročištu od 27. ožujka 2025., sastav podneska od 10. travnja 2025., ročište od 12. svibnja 2025.), budući da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao troškove postupka, jer je za svaku poduzetu radnju tužitelju priznao 62,50 eura umjesto 250,00 eura te mu nije priznao kao opravdan trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura.

9. U nepobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke te dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

10. Kako je tužitelj uspio sa žalbom protiv pobijanog odbijajućeg dijela odluke o troškovima parničnog postupka, priznat mu je trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura (PDV 25% uračunat), sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife.

11. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 12. kolovoza 2025.

Sudac

Tatjana Varžić