REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-649/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja FN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi šutnje uprave, 12. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora u preostalom iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura).
Obrazloženje
1. Tužitelj je 30. travnja 2025. podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika jer tuženo tijelo nije u zakonskom roku odlučilo o zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad, o čemu je dostavio dokaze u spis.
2. Tužba je predana Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a predmet je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-3 od 2. svibnja 2025. ustupljen ovom sudu na daljnje rješavanje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu (stranice 10 - 14/1 spisa) čini nespornim da je tužitelj podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad 30. siječnja 2025., da je prethodna dozvola imala rok važenja do 15. travnja 2025. te da nije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva donio odluku o zahtjevu. Međutim, ističe složenost postupka pri rješavanju ovakve vrste zahtjeva koja uključuje i druga tijela (Poreznu upravu, Ministarstvo pravosuđa i uprave i Sigurnosno-obavještajnu agenciju) te slijedom istog nemogućnost postupanja po roku iz čl. 92. st. 2. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.; dalje: Zakon o strancima) za kojeg ukazuje da je instruktivne naravi. Obzirom da je postupak proveden u razumnom roku u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, da se konkretno ne radi o šutnji administracije.
4. Podneskom tužitelja od 29. srpnja 2025. tužitelj je predložio obustavu budući je tuženik nakon pokretanja spora donio odluku o njegovom zahtjevu, odnosno udovoljio je tužbenom zahtjevu.
5. Iz podataka spisa predmeta, a isto među strankama nije ni sporno, proizlazi da je tužitelj 30. siječnja 2025. podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad te da je o zahtjevu odlučeno 2. lipnja 2025. (stranica 13/1 spisa) dostavljenom tužitelju nakon podnošenja tužbe.
6. Prema odredbi čl. 38. st. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) spor se smatra pokrenutim danom predaje tužbe sudu.
7. Kako je tuženik nakon podnošenja tužbe donio odluku o produljenju dozvole za boravak i rad tužitelja, time je tijekom spora u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu te je valjalo na temelju odredbi čl. 103. st. 1. i čl. 106. st. 1. t. 2. ZUS-a spor obustaviti, odnosno odlučeno je kao u t. I. izreke ovog rješenja.
8. Odluka o trošku donesena je primjenom odredbe čl. 147. st. 6. ZUS-a. Budući je povodom tužbe usmjerene na donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku (čl. 92. st. 2. Zakona o strancima) tuženik naknadno (u tijeku spora) postupio po tužbi i donio odluku, to tužitelj ima pravo na naknadu troška upravnog spora jer je osnovano pokrenuo upravni spor zbog šutnje uprave. Tužitelju je priznat kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), za sljedeću radnju: sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 54. Tarife), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Slijedom, odlučeno je kao u t. II. izreke rješenja.
9. U preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova spora odbijen je kao neosnovan (t. III. izreke rješenja). Naime, polazeći od činjenice da je predmetni upravni spor iniciran zbog propusta tuženika da riješi o zahtjevu tužitelja, a u tijeku spora je taj propust ispravljen, stekli su se zakonski uvjeti za obustavu spora, pri čemu sam podnesak tužitelja kojim predlaže obustavu spora nije ni bio nužan ni potreban, a time ni opravdan. Naime, nakon što je tuženik prekinuo šutnju uprave, za obustavu spora više nisu relevantni navodi tužitelja, odnosno takav podnesak nije utjecao na ishod spora pa nije ni riječ o opravdanom izdatku u smislu odredbe čl. 144. st. 1. ZUS-a. Stoga nije bilo osnove za priznavanje takvog troška tužitelju.
10. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, već je upravni spor obustavljen, to tužitelj nije u obvezi platiti sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).
U Rijeci 12. kolovoza 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).
