REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2046/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78), Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatskih voda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, radi ovrhe naknade za uređenje voda, 11. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/24-02/56, URBROJ: 517-09-2- 2-24-2 od 21. veljače 2024.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/24-02/56, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 21. veljače 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-03/2023-14/0615, URBROJ: 251-10-01/055-23-1 od 5. srpnja 2023.
2. Navedenim rješenjem Grada Zagreba od 5. srpnja 2023. naloženo je tužiteljici u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja podmiriti dugovanje po ovršnom rješenju Hrvatskih voda Vodnogospodarskog odjela za gornju Savu (dalje: Hrvatske vode) KLASA: UP/I-325-08/2019-08/049309, URBROJ: 374-25-6-19-1 od 17. travnja 2019. u iznosu 136,08 eura / 1.025,29 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna.
3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom osporava nastup ovršnosti rješenja Hrvatskih voda od 17. travnja 2019., budući da navedeno rješenje kao i ovršnu ispravu nije nikada zaprimila te ističe da samo paušalno navođenje da je rješenje o utvrđenju obveze plaćanja naknade za uređenje voda postalo izvršno dana 18. lipnja 2019., a bez da je dostavljen dokaz u spis čini pobijano rješenje nezakonitim. Ističe da se tuženik u osporenom rješenju uopće nije na to očitovao. Ističe prigovor zastare kao i da nije razvidno iz priložene dokumentacije o kojem konkretno poslovnom prostoru se radi na adresi [adresa] u [adresa] na kojoj postoji nesporno više poslovnih prostora u njenom vlasništvu. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Zainteresirana osoba se u cijelosti priklanja navodima i razlozima tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranaka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/24 – dalje: ZUS) te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužiteljica osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražila održavanje rasprave.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda temeljem rješenja Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325- 08/2019-08/049309, URBROJ: 374-25-6-19-1 od 17. travnja 2019., koje je postalo izvršno dana 18. lipnja 2019. i glasi na mjesečni iznos od 36,62 kn, za poslovni prostor na adresi [adresa], površine 61,04 m2 (dalje: Nekretnina) na temelju podataka iz evidencije obveznika komunalne naknade.
10. Nadalje, prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba od 05. srpnja 2023. naloženo u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja podmiriti dugovanje u iznosu 136,08 eura / 1.025,29 kuna kao i zakonske zatezne kamate i troškove ovršnog postupka u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kn po ovršnom rješenju Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/2019-08/049309, URBROJ: 374-25-6-19-1 od 17. travnja 2019., koje je postalo izvršno dana 18. lipnja 2019. za predmetnu Nekretninu.
11. Sukladno razlozima tužbe, Sud nalazi kako se u ovom predmetu spornim ukazuje valjanost dostave rješenja Hrvatskih voda, kao rješenja o utvrđenju obveze, zastara prava na izvršenje tog rješenja o utvrđenju i specifikacija objekta za koji se naknada određuje.
12. Člankom 13. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine" br. 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19. – dalje ZFVG) naknada za uređenje voda plaća se na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište.
13. Sukladno članku 17. stavku 1. ZFVG-a na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda. Stavkom 2. istog članka propisano je da se naknada za uređenje voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.
14. Člankom 5. stavkom 1. Pravilnika o obračunu i naplati naknade za uređenje voda ("Narodne novine" br. 83/10., 126/13.) propisano je da se očevidnik naknade za uređenje voda ustanovljava na temelju podataka iz evidencija obveznika i osnovica za obračun komunalne naknade, katastra, zemljišnih knjiga, evidencija isporučitelja električne energije, evidencija Ministarstva financija – Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, organizacija koje obavljaju platni promet, te drugih upisnika koje vode tijela državne uprave, tijela jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave.
15. Sukladno članku 72. stavku 1. ZFVG-a protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje se provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada. Stavkom 2. istog članka propisano je da su izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka rješenja o obračunu naknade za uređenje voda.
16. Člankom 100. stavkom 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20.- dalje ZKG) propisano je da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drugačije.
17. Prema odredbi članka 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19. – dalje: OPZ) ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a odredbom članka 140. stavka 2. OPZ-a propisan je sadržaj ovršnog rješenja.
18. Odredbom članka 142. stavka 1. OPZ-a, protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Stavkom 7. istog članka propisano je da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.
19. Prigovor tužiteljice da predmetno rješenje Hrvatskih voda nikada nije zaprimila nije osnovan, obzirom da spisu predmeta prileži predmetno rješenje sa klauzulom izvršnosti kao i dostavnica iz koje je vidljivo da je rješenje dostavljeno. Također, navedenim prigovorom se pobija zakonitost ovršne isprave, a što nije dopušteno u postupku prisilne naplate. Naime, sukladno odredbi članka 142. stavka 7. OPZ-a, pravilnost ovršnog rješenja ne može se osporavati u postupku prisilne naplate naknade za uređenje voda.
20. Sukladno navedenom, a s obzirom da je osnov za plaćanje naknade za uređenje voda rješenje Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/2019-08/049309, URBROJ: 374-25-6-19-1 od 17. travnja 2019., kojim je utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda, a pravilnost kojeg se više ne može osporavati u postupku prisilne naplate naknade za uređenje voda, kako to pravilno navodi i tuženik, osporeno rješenje ne može se ocijeniti nezakonitim, a prigovori koje tužiteljica ističe u tužbi nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnom upravnom sporu.
21. U odnosu na tužiteljičin prigovor zastare, Sud navodi kako se sukladno članku 74. stavku 1. ZFVG-a na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. ovoga članka, primjenjuje Opći porezni zakon.
22. Odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
23. Člankom 108. stavkom 5. OPZ-a zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.
24. Kako je rješenje Hrvatskih voda postalo izvršno 18. lipnja 2019., sukladno članku 108. stavku 5. OPZ-a, zastara je započela teći 1. siječnja 2020. godine, te bi sukladno naprijed citiranom članku 108. stavku 1. OPZ-a, nastupila 1. siječnja 2026. Kako na dan prvostupanjskog rješenja, odnosno 5. srpnja 2023. zastara nije nastupila, Sud prigovor tužiteljice ocjenjuje neosnovanim.
25. U odnosu na prigovor tužiteljice kojim osporava objekt za koji se naknada određuje navodeći kako iz priložene dokumentacije nije razvidno o kojem konkretno poslovnom prostoru se radi na adresi [adresa] u [adresa], na kojoj postoji nesporno više poslovnih prostora u njenom vlasništvu, ovaj Sud nalazi kako je prigovor tužiteljice neosnovan je se isti odnosi na zakonitost rješenja kojim joj je utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda, a koji prigovor se ne može isticati u postupku ovrhe sukladno citiranoj odredbi članka 142. stavka 7. OPZ-a. Osim toga, Sud nalazi kako je u obrazloženju rješenja Hrvatskih voda jasno naznačen prostor za kojeg se naknada određuje ( 61,04 m2 zatvorenog poslovnog prostora čija namjena nije određena, na adresi [adresa] u [adresa]). Isto tako, Sud nalazi i kako se prvostupanjsko rješenje upravo izrekom bazira na rješenju o utvrđenju obveze, kao i da je u obrazloženju navedena adresa predmetnog poslovnog prostora. Stoga Sud ocjenjuje kako je prostor za kojeg se ovrha određuje jasno određen.
26. Kako je činjenično stanje u upravnom postupku pravilno utvrđeno i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, te je osporeno rješenje sastavljeno u skladu s člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.), ovaj sud ocjenjuje provedeni postupak i osporeno rješenje zakonitim.
27. Stoga je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.
28. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, odluka o troškovima donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu 11. kolovoza 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, Zagreb, Ksaverska cesta 35 – putem e-komunikacije
2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička 80 – putem e- komunikacije
3. Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220 – putem e-komunikacije
4. U spis